O NAMA IZ DRUGIH MEDIJA

Intervju-Nijaz Salkić

Nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera

Razgovor sa piscem Nijazom Salkićem
Priredio: Ibrahim osmanbašić 

---

Nijaz Salkić

"U jednom svom tekstu, crtici sam napomenuo da u našem društvu i svakodnevnici postoje mnoge „sofre“ a između ostalih i sofre pisaca. Većina književnih sofri je zatvorenog i klijentelističkog tipa. Vi ste prvi (KNS) koji ste razbili sve klišeje i barijere za nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera. Nažalost u Bosni i okruženju i dalje postoje zatvoreni krugovi među djelatnicima pisane riječi iz kojih se može izaći a u čiji krug je normalnim putem skoro nemoguće ući..."

---

 Nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera

Razgovor sa piscem Nijazom Salkićem

Priredio: Ibrahim Osmanbašić

KNS: Gospodine Salkiću, kakve impresije nosite sa „Trećih novosarajevskih književnih susreta“ kao jedan od učesnika?

Salkić : „Treći novosarajevski književni susreti“ su za mene pravo osvježenje i događaj koji me je oduševio u vremenu ekonomske, moralne i svake druge krize.  Ovaj susret i druženje ljudi od pera pristiglih sa svih meridijana u normalnim okolnostima bi trebao biti događaj za grad Sarajevo.


KNS: Šta Vas je privuklo da se prijavite na ovu našu manifestaciju?

Salkić : Već duže vrijeme pišem za „svoju dušu“ a odnedavno i za širu čitalačku publiku, pa shodno tome pratim informacije vezane za kulturna događanja u državi u kojoj trenutno živim i u domovini Bosni i Hercegovini iz koje potičem. Zato sam se prijavio na javni poziv KNS-a, u nadi da ću tamo upoznati ljude sličnih shvatanja i duše što vole pisanu riječ.


KNS: Vi ste doputovali iz Slovenije i vjerovatno ste osjetili neke specifičnosti u atmosferi manifestacije, kao i u susretima pisaca naše regije. Šta Vas je posebno dojmilo?

Salkić : Nije lahko odvojiti vrijeme i izaći iz radne šeme i kalupa svakodnevnice i doći u Sarajevo na 3 dana. Putujući na susrete imao sam neku svoju predstavu kako će to sve izgledati i teći. Donekle se to poklopilo sa mojom predstavom o toj manifestaciji. Posebno sam zadivljen energijom, voljom, poletom i žarom sa kojim su organizatori na čelu sa gospodinom Ibrahimom Osmanbašićem odradili naoko rutiniran posao oko dočeka gostiju, potekom manifestacije i uvezivanjem programa. Za laika bi to izgledalo lahko i jednostavno, ali poznavajući rad sa ljudima i organizaciju raznim priredbi i događanja, znam da je za ovaj susret domaćinima bilo potrebno dosta sredstava, volje, živaca, entuzijazma, uigranosti i timskog rada.

KNS: Vi vršite službu imama u Velenju i kao osoba upućena u svijet duhovnosti imate specifičan pristup pisanoj riječi. Vaše dvije do sada objavljene knjige preferiraju teme iz svakodnevnog bosanskog života sa težnjom da se sačuvaju lijepi običaji i njeguje mudrost - tako što će se kolektivno iskustvo zapisati i spriječiti zaborav. Koliko dugo ste radili na knjizi „Bobak po bobak-bosnski đerdan“, koja je ove godine objavljena?

Salkić : Da, ja sam dugogodišnji imam u Velenju, a od 2009. Radim u susjednom gradu, Slovenj Gradcu. Živeći svakodnevno sa ljudima koje predvodim u molitvi i sa kojima dijelim svakodnevnicu, družim se i bilježim rođenja djece u džematu, stasanja omladine, udaje i ženidbe, veselja i žalosti. Vremenom se u čovjeku rodi želja da se  sve to zabilježi i ostavi nešto za dolazeće generacije. Inspiracija i ugled mi je bio Mula Mustafa Bašeskija koji je i sam bio imam i hroničar svog vremena. Zadnju knjigu „Bobak po bobak-bosanski đerdan“ sam pisao i građu za nju sakupljao više od 8 godina. Mnogo sam putovao, propitivao, zapisivao, bilježio, fotografisao i prikupljao podatke o našim selima, zaseocima, čaršijama, džamijama, turbetima, školama, običajima  i prije svega  me zanimao život i sudbina „malih“ običnih ljudi. Istražujem i bilježim ostatke ostataka naših običaja, nošnje, pripovijedanja, zapisujem imena njiva, potoka, izvora, šaljivih doskočica, pjevanja i mnogo štošta što saznam od još živećih starih ljudi koji hoće, koji znaju i koji mogu šta kazati. 

KNS: Vaša druga knjiga se, na neki način, nastavlja na prvu knjigu „Miris iz nanine sehare“. Vaše knjige su poučne i sigurno da bi bilo dobro da dođu i do čitalaca mlađe generacije. Koji ste Vi nijet imali kad ste pisali knjige?

Salkić : Moja prva knjiga „Mirisi iz nanine sehare“ je nastajala na mojoj prvoj web stranici „Abdullahova avlija“ kroz crtice koje sam vaktile objavljivao. Svoje tekstove sam tada potpisivao pseudonimom Abdullah Bosnić u želji da vidim kako će te moje tekstove prihvatiti čitalačka publika. Poslije 4 godine „hlađenja“ crtica i njihovom kopiranja, preuzimanja na njihovim blog stranicama od brojnih ljudi rasutih po cijelom svijetu, kazao  sam sebi, vrijeme je da  to saberem u knjigu i objavim. Tako je nastala knjiga „Mirisi iz nanine sehare“. 


KNS: S obzirom da živite i radite u Sloveniji, možete li nam reći koliko se u Vašem okruženju njeguje bosanski jezik i pridaje značaj autorskom literarnom izražaju?

Salkić : U Sloveniji postoji nekoliko bosanskih kulturnih društava koji su većinom kao usamljena ostrva. Malo se međusobno komunicira i pridaje važnost pisanoj i govornoj kulturi. Slobodno mogu kazati da se ne vrednuje literatura i vrlo malo pridaje značaj autorskom i literarnom izražavanju. Islamska zajednica se pokazala  kao jedina organizirana zajednica koja polaže i ulaže dosta napora da se kroz odgoj i vjersku edukaciju djece i omladine pokuša(va) sačuvati i bosanski jezik, a time djelimično i naša bosanska kultura i običaji.


KNS: Vi ste još od srednjoškolskih dana pokazali afinitet za kulturno-umjetničke aktivnosti. Koliko ste danas u mogućnosti da se angažujete na promociji kulturno-umjetničkog stvaralaštva?

Salkić : U svom džematu sam skoro 10 godina vodio hor ilahija i kasida, dramsku i recitatorsku sekciju, a uspješno sam izdavao i uređivao mektebski časopis „Sabah“. Mada nisam rosno mlad i dalje imam dosta energije da radim na promociji kulture i umjetničkog izražavanja.

Nijaz Salkić

KNS: Dozvolićete da primjetim da ste Vi prva osoba vjerske naobrazbe i angažmana koja se prijavila na našu manifestaciju. Vi ste na početku vašeg predstavljanja na manifestaciji u Sarajevu rekli, između ostalog  - da ste zakoračili u te spisateljske vode te da je logično da uzmete učešće u književnim manifestacijama gdje se pisci sastaju. To nije nelogično ali je nesvakidašnje. Nama je drago što smo se upoznali i kao ljudi i kao pisci – a kako ste se vi osjećali u društvu pisaca različitih generacija?

Salkić: Da, kada sam počeo objavljivati svoje tekstove i knjige, rekao sam da je vrijeme da vidim kako „fercera“ okupljanje ljudi od pera. Susret sa mnogim prijavljenim piscima i pjesnicima u Sarajevu, razgovor i druženje sa njima  je za mene bilo jako zanimljivo. To je dobro  iskustvo za moj daljnji književni rad. Poznajem još ljudi vjerske struke koji će se vjerovatno prijaviti za naredne književne susrete KNS-a.
U jednom svom tekstu, crtici sam napomenuo da u našem društvu i svakodnevnici postoje mnoge „sofre“ a između ostalih i sofre pisaca. Većina književnih sofri je zatvorenog i klijentelističkog tipa. Vi ste prvi (KNS) koji ste razbili sve klišeje i barijere za nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera. Nažalost u Bosni i okruženju i dalje postoje zatvoreni krugovi među djelatnicima pisane riječi iz kojih se može izaći a u čiji krug je normalnim putem skoro nemoguće ući.


KNS: Koliko ovakve manifestacije doprinose da se naši sunarodnici u iseljeništvu ne osjećaju zaboravljenim i odbačenim – jer takav osjećaj je veoma rasprostranjen u našoj dijaspori?

Salkić: Rekao sam da su KNS-susreti pravo osvježenje na kulturnom i literarnom planu. Vaš rad treba podržati jer ste prvi koji ste pružili ruku ljudima iz „dijaspore“ na polju književnog okupljanja i druženja.  To sam primijetio prateći vašu zvanični stranicu http://www.kns.ba/s/index.php.  Vaš trud je vidljiv i nesporan a književna manifestacija je hvale vrijedna i dokaz da ima ljudi koji se o bosanskom iseljništvu na kulturnom planu, itekako  brinu.

KNS: I recite nam još - da li razmišljate o nekoj novoj knjizi – jer siguran sam da će se za njih naći mjesta kako u kućnim tako i u javnim bibliotekama?

Salkić: U pripremi je nova knjiga i uz Božiju pomoć nadam se da će iduće godine u mjesecu julu ugledati svjetlo dana.


KNS: Hvala vam na izdvojenom vremenu za razgovor i nadamo se nastavku saradnje na promociji lijepe i mudre pisane riječi.

Salkić: Hvala Vama uz želju da zadržite kurs i isti entuzijazam.

http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=632&Itemid=1

VRAŽIĆKE NOVINE: BAJRAM PROĐE, IDE NOVA GODINA

VRAŽIĆKE NOVINE: BAJRAM PROĐE, IDE NOVA GODINA

ZIMSKA SIJELA U BOŠNJAKA

Nijaz SALKIĆ

Evo još jedne zime među nama i nas Bošnjaka u toj zimi. Razbacani smo vala na svim polutkama, meridijanima, stranama svijeta po haman svim državama svijetskim. Ima u nas Bošnjaka insana što znaju aman Bože, lijepo govoriti naš jezik bosanski a ima u nas insana što ne znaju bosanski haman dajkabil ni beknut a znaju po pešest tuđih jezika govoriti bolje od jabandžija. Živimo u matici Bosni i Hercegovini a ima nas i daleko od nje. Neki se grijemo na drva a neki imamo vlastito centralno grijanje. Jedni vjerujemo u ljudsku dobrotu, a ima nas jopet i skeptika, što više nikome ne vjerujemo.

 Ima u nas Bošnjaka i Bošnjakinja što čuvamo stare adete i običaje obilaženja i sijeljenja do duboko u noć, a ima nas i takvih što smo se ukafazili pa niti kome idemo, niti damo da nam ko dođe. Ima nas što volimo pozdraviti onog koga znamo i onog koga ne znamo, a ima nas i takvih da ne bi za živu glavu kome nazvali selam, nekoga pozdravili, ili se s kime pomerhabali. Ima u nas Bošnjaka ljudi što sa svakim u rodu govore, obilaze bližu i dalju rodbinu, a ima u nas i takvih da su u zavađi sa roditeljima, braćom i sestrama. Ima nas kažem svakakvih, a ima u nas ljudi što su im vrata na baglamama, pa se počesto obiđemo, zijeretimo i kahvu dočekušu, razgovorušu i ispratušu, često popijemo.

Ima u nas Bošnjaka, a ima i u njih!

Upamet!

MIMBERA - O VJERNICI BRINITE SE O SEBI

Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Uzvišenom Allahu, koji je samo sebe odlikovao time da vječno ostane. Hvala Mudrom Allahu, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane. Hvala Pravednom Allahu, koji je odredio da smrt čeka kako kafira tako muslimana. Hvala Najznanijem Alimu-Allahu, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije dunjaluka.

Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.vs., njegovu porodicu i njegove ashabe koje je Svevišnji Allah posebno odlikovao time što im je u kući spasa posebno mjesto i blagodati pripremio.  Allah, s.v.t.a., u suri  El-Burudž kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الْبُرُوجِ ﴿١﴾

وَالْيَوْمِ الْمَوْعُودِ ﴿٢﴾

A zatim, danas je petak, 25. decembar 2009., ili  09. muharrem, 1431. hidžretske godine. Ovo je druga džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Živimo u teškom vremenu za mu'mine-vjernike. Vjernike malo ko razumije i pomaže, a munafici su zauzeli mnoga važna i vidna mjesta i komanduju vjernicima i često ih kinje. Ako ne bi imali jakog imana i čvrstog uvjerenja, mnogi ne bi izdržali na putu islama.

Prenosi Umejje Eš-Ša'bani: "Došao sam kod Ebu Sa'lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: "Kako tumačiš ovaj ajet?" Reče: "Koji ajet?" Rekoh: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنْفُسَكُمْ لَا يَضُرُّكُمْ مَنْ ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ "O vjernici, brinite se o sebi! „Neće vam naškoditi onaj ko je na krivom putu ako ste upućeni!" Reče: "Tako mi Allaha, za njega sam pitao Poslanika s.a.v.s., pa mi je rekao: "Naređujte dobro i spriječavajte zlo, a kad zavlada  škrtost, kad se bude slijedila strast, kad se ljudi prepuste dunjaluku i kad svak bude držao samo do svog mišljenja – onda pazi na sebe i ostavi masu! Poslije vas će doći vrijeme sabura, u kojem će oni koji se budu držali (islama), biti kao da drže žeravicu. Onaj ko bude u to vrijeme radio za islam, imaće nagradu pedeset ljudi koji rade kao vi." (Tirmizija)

 “Zaista će nastupiti varljive godine. Tada će se vjerovati lažljivcu, a iskreni ugoniti u laž. Povjerenje će se ukazivati varalicama, a pošteni će se potvarati za prevaru. Tada će govoriti er-ruvejbidah! Neko je upitao:”A ko je er-ruvejbidah”? Poslanik je odgovorio:“Glupak koji će govoriti o važnim stvarima Ummeta“! (Revahu Ahmed).

Huzejfe Ibnul-Jemani r.a., prenosi da je Allahovo Poslanik s.a.v.s., rekao: „Prvo što ćete od svoje vjere izgubiti je skrušenost u namazu, a posljednje što ćete napustiti jeste namaz. Zaista će se čvorovi islama razvezivati čvor po čvor, čak će doći vrijeme pa će žene u vrijeme menstruacije klanjati."  Ovaj hadis nam govori o jednoj čudnoj pojavi,  vidimo ljude koji su u namazu, a nemaju pri sebi skrušenosti. Vidimo jednog kako se prebacuje sa noge na nogu, drugi kako se stalno češka, treći gladi bradu, četvrti prati kako klanja onaj ispred njega itd.

    Poslanik a.s., je jedne prilike vidio jednog čovjeka kako u namazu gladi bradu, pa je rekao: „Što se tiče ovoga, da mu je srce skrušeno bile bi i ruke."

    Skrušenost u namazu je odlika istinskih vjernika koji kada staju u namaz su svjesni da stoje pred svojim Gospodarom i da je namaz način na koji mi razgovaramo sa Uzvišenim Stvoriteljem. Danas je doista sve manje skrušenih klanjača, čak se i zamjera ovome ili onome što oduži svoj boravak na sedždi ili rukuu. Neki misle da je dovoljno samo da se klanja a ne vode računa o tome kako klanjaju svoj namaz. Ovdje moramo napomenuti da se mora paziti da čovjek ne pretjeruje u pokazivanju svoje skrušenosti, jer to vodi ka teatralnosti i glumi tako da čovjek biva zadivljen samim sobom i prestaje biti iskren u svom obraćanju Allahu. 

    Od predznaka Sudnjeg dana a koji se veže za džamiju jeste oholost i uzdizanje griješnika u džamijama te da će zli ljudi nadvladati dobre. A u drugom hadisu se kaže da je od predznaka Sudnjeg dana kada griješnici počnu galamiti po džamijama.

Od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na jaciji učio: وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الْبُرُوجِ "Tako mi neba zvjezdanog" i "Tako mi neba i Tarika." Uzvišeni se kune nebom i njegovim velikim zvjezdama što je značenje riječi el-burudž. Ibn-Džerir za (El-Burudž) kaže da su to stanice kroz koje prolazi Sunce i Mjesec. U vezi sa riječima Uzvišenog: وَالْيَوْمِ الْمَوْعُودِ "...i Dana već određenog, وَشَاهِدٍ وَمَشْهُودٍ i svjedoka i posvjedočenog", od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /598/"Određeni dan "je Sudnji dan, a 'svjedok' je petak." Sunce nije ni izašlo ni zašlo u odabranijem danu od petka. U njemu je jedan trenutak u kome, kad ga potrefi rob musliman, neće zamoliti ništa dobro, a da mu ga Allah neće dati, niti će u njemu zatražiti zaštitu od zla, a da neće biti zaštićen. Posvjedočeni/"mešhud" dan je Arefata.

قُتِلَ أَصْحَابُ الْأُخْدُودِ "...prokleti bili vlasnici rovova.” Izraz (kutile) ovdje znači ”prokleti." Oblik množine riječi / "uhdudun" je /"ehadidu" i znači: iskopina u zemlji. Ovo je kazivanje o jednom nevjerničkom narodu koji su pohvatali one koji su među njima vjerovali u Allaha, dž.š., zlostavljali ih i mučili da bi se vratili u njihovu vjeru. Kada su odbili to učiniti, ovi su u zemlji iskopali jamu, napunili je vatrom i gorivom i zaprijetili im. Kada nisu ni tada prihvatili da to učine, bacili su ih u vatru. Zato Uzvišeni kaže:

"...prokleti bili vlasnici rovova, النَّارِ ذَاتِ الْوَقُودِ (vlasnici) vatre s gorivom,  إِذْ هُمْ عَلَيْهَا قُعُودٌ kada su oko nje sjedili وَهُمْ عَلَىٰ مَا يَفْعَلُونَ بِالْمُؤْمِنِينَ شُهُودٌ i bili svjedoci onoga što su nevjernicima radili”, tj. svojim očima gledali šta su tim vjernicima radili. Uzvišeni, dalje, kaže: "A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali", tj. nisu imali drugog grijeha, nego što su vjerovali u Silnog i Hvaljenog Allaha, Koji ne ostavlja nezaštićenim onoga ko se skloni pod Njegovo sigurno utočište i Koji je u svim svojim riječima, djelima, propisima i određenjima hvaljen. On je Silni i Hvaljeni čak i kad svojim robovima, kao ovom, odredi da će ih od nevjernika zadesiti ovakvo zlostavljanje , iako to većina ljudi ne zna. Uzvišeni, zatim, kaže:

الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ٌ "...čija je vlast i na nebesima i na Zemlji", tj. da je On vladar nebesa i Zemlje, onoga što je na njima i između njih.

ۚ وَاللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ شَهِيد "...a Allah je svemu Svjedok", tj. ništa Mu nije skriveno ni nepoznato na nebesima i Zemlji.

Komentatori Kur'ana se ne slažu o kome se u ovom kazivanju govori i ko su oni. U pogledu riječi Uzvišenog: "...prokleti bili vlasnici rovova", Esbat, od Es-Suddija, prenosi da je rekao: ”Ibn Ebi-Hatim prenosi da su rovovi kopani na tri mjesta: u Iraku, šamu i Jemenu."

Imam Ahmed, preko Suhejba, navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /599/ "Nekada davno, prije vas, živio je jedan vladar koji je imao svoga čarobnjaka. Kada je čarobnjak ostario, rekao je vladaru: 'Ja sam ostario i smrt mi se približila, pa mi daj jednog dječaka da ga poučim čarolijama.' Tako mu je vladar dao jednog dječaka da ga pouči čarolijama. Na putu, između vladara i čarobnjaka, živio je jedan monah. Dječak je, jednom prilikom, prolazeći pored monaha, navratio kod njega, pa mu se svidjelo kako govori. Kad bi došao čarobnjaku, udarao bi ga i pitao gdje se zadržao. Kad bi se vratio svojima kod kuće i oni bi ga udarali i pitali gdje se zadržao. Dječak se na to požalio monahu, pa mu je ovaj rekao: 'Kad te bude htio udariti čarobnjak, reci da si se zadržao kod kuće, a kad te budu htjeli udariti kod kuće reci da si se zadržao kod čarobnjaka!' Jednoga dana dječak je naišao na jednu ogromnu, i strašnu životinju, koja se ispriječila pred svijet tako da ne mogu prolaziti, pa je pomislio: 'Danas ću vidjeti da li je Allahu draži monah ili čarobnjak...' Uzeo je kamen i rekao: 'Bože, ako ti je draži monah od čarobnjaka, usmrti ovu životinju i nek ljudi prolaze!' Zatim je bacio kamen, pogodio životinju i ubio je, pa je svijet počeo prolaziti. Kasnije je o svemu ovome ispričao monahu, pa mu je monah rekao: 'E moj sine, ti si bolji od mene i bit ćeš stavljen u iskušenje. Ako budeš stavljen na iskušenje, nemoj nikome govoriti za mene!' Dječak je liječio slijepce, gubavce i druge bolesnike i iscjeljivao ih.

Vladar je imao jednog bliskog prijatelja, sugovornika, koji je oslijepio. čuvši za dječaka, on mu je došao s bogatim darovima i rekao: 'Izliječi me, tvoje je sve što ovdje vidiš!' Dječak je rekao: 'Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah. Ako u Njega vjeruješ, ja ću Allaha zamoliti da te izliječi.' Ovaj je povjerovao, pa je dječak zamolio Allaha i izliječio ga. Zatim je ovaj otišao kod vladara i ponovo sjeo u njegovo društvo kao i ranije, pa ga je vladar upitao: 'Hej ti, ko ti je vratio vid?' On je odgovorio: 'Moj Gospodar!' Na to je vladar rekao: 'Je li ja?' Ovaj je odgovorio: 'Ne, nego Allah, moj i tvoj Gospodar.' Vladar je zatim upitao: 'Zar ti imaš drugog gospodara osim mene?' 'Imam, moj i tvoj gospodar je Allah', rekao je. Zatim ga je počeo mučiti dok mu nije kazao za dječaka, a onda je naredio da mu se dječak dovede. Kad je doveden, upitao ga je: 'Sine, kako svojim čarolijama liječiš slijepce i gubavce i sve ove bolesnike?' 'Ja ne liječim nikoga, nego Allah, dž.š.', odgovorio je. 'Je li ja?', upitao je. 'Ne', odgovorio je. 'Zar ti imaš drugog gospodara mimo mene?', upitao je. On je odgovorio: 'Moj i tvoj Gospodar je Allah.'

Onda je i njega počeo mučiti dok mu nije kazao za monaha. Onda je doveden i monah, pa mu je rekao: 'Poreci svoju vjeru!' Kada je ovaj odbio, to učiniti, uzeo je pilu i razrezao mu glavu na dva dijela, koji su pali na zemlju. Zatim je slijepcu rekao da porekne svoju vjeru, pa kad je i ovaj to odbio, uzeo je pilu i njemu razrezao glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju. Onda je dječaku rekao da porekne svoju vjeru, pa kad je i on odbio to učiniti, poslao ga je sa grupom svojih ljudi na tu i tu planinu i rekao: 'Kad se popnete na vrh, ako porekne vjeru, poštedite ga, a ako odbije da to učini, onda ga gurnite.' Kad su ga odveli i s njim se popeli na vrh planine on je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!' Brdo se zatreslo i svi su se survali. Dječak je, raspitujući se, došao do vladara, koji ga je kad je ušao upitao: 'šta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: 'Allah Uzvišeni me je od njih spasio.' Onda je s njim na lađi poslao drugu grupu i rekao im: 'Kad se otisnete na pučinu, ako porekne svoju vjeru, poštedite ga, a ako ne, bacite ga u more!' Kad su se otisli na more, dječak je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!', pa su se svi utopili. Dječak se opet vratio, i kad je ušao vladaru, upitao ga je vladar: 'šta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: 'Allah Uzvišeni me od njih spasio.' Zatim je rekao vladaru: 'Ti me ne možeš ubiti dok ne uradiš šta ti ja budem naredio. Ako uradiš šta ti ja naredim ubit ćeš me, a ako ne, nećeš me moći ubiti!' 'A šta to trebam uraditi?', upitao je. On je rekao: 'Skupi sav narod na jednom platou (mjestu), zatim me razapni na jedno stablo, a onda uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: - U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka! - Ako to uradiš ubit ćeš me.' Tako je i uradio. Uzeo je strijelu, stavio je u luk, nategao i rekao: 'U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka', a zatim je odapeo. Strijela je dječaka pogodila pravo u slijepoočnicu. Dječak je na mjesto gdje ga je pogodila strijela stavio ruku i umro. Tada je svijet povikao: 'Mi vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!' Vladaru su tada rekli: 'Tako nam Allaha, zadesilo te baš ono čega si se bojao, sav je svijet povjerovao!'

Onda je naredio da se iskopaju jame i u njima nalože vatre i rekao: 'Ko se odrekne svoje vjere, pustite ga, a ko odbije da to učini, gurnite ga u vatru!' Svijet se gurao i utrkivao. Jedna žena sa djetetom, koje je dojila, izgledalo je da se opire da padne u vatru, pa joj je dijete reklo: 'Majko strpi se! Ti si na Istini.'"

إِنَّ الَّذِينَ فَتَنُوا الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ "Zaista oni koji su stavljali na kušnju vjernike i vjernice...", tj. kažnjavali vatrom, ثُمَّ لَمْ يَتُوبُوا "...a zatim se nisu pokajali", tj. ne prestanu raditi ono šta su radili i ne pokaju se za ranije grijehe, فَلَهُمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَلَهُمْ عَذَابُ الْحَرِيقِ "...imaće kaznu u Džehennemu i imaće kaznu u ognju", tj. kazna za učinjena zlodjela.

El-Hasan el-Basri kaže: "Pogledajte u ovu plemenitost i dobrotu! Pobili su Njegove miljenike, a On ih poziva da se pokaju pa da im oprosti. Slavljen neka si Ti Gospodaru! Kako si samo Milostiv i plemenit!"  

Dova    

      »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

      Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage. 

     Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:  Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Mali predznaci Sudnjeg dana X dio, Bilal ef. Hodžić

MIMBERA - O ONIMA UZDIGNUTIH GLAVA

Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Uzvišenom Allahu, koji je samo sebe odlikovao time da vječno ostane. Hvala Mudrom Allahu, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane. Hvala Pravednom Allahu, koji je odredio da smrt čeka kako kafira tako muslimana. Hvala Najznanijem Alimu-Allahu, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije dunjaluka.

Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.vs., njegovu porodicu i njegove ashabe koje je Svevišnji Allah posebno odlikovao time što im je u kući spasa posebno mjesto i blagodati pripremio.  Allah, s.v.t.a.,  u suri  Jasin u  8. ajetu kaže:

إِنَّا جَعَلْنَا فِي أَعْنَاقِهِمْ أَغْلَالًا فَهِيَ إِلَى الْأَذْقَانِ فَهُمْ مُقْمَحُونَ  - بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ  Mi smo učinili da oni kojima je određeno da budu nesretnici budu poput onih kojima su na vratovima okovi koji im ruke vezuju za vrat ispod brade, zbog čega su im glave uzdignute. Stoga Uzvišeni veli: فَهُمْ مُقْمَحُونَ   "Zato su oni glava uzdignutih".

 A zatim, danas je petak, 18. decembar 2009., ili  02. muharrem, 1431. hidžretske godine. Ovo je prva džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Riječ "El-mukmeh" označava nekoga ko je sa podignutom glavom, kao što veli Ummu-Zer' u svome govoru (u podužem hadisu u kome žene govore o svojim muževima): "Pijem pa glavu dignem (etekammehu)", tj. pijem dok se ne zadovoljim, a onda dižem glavu uz ugodan osjećaj. Ovdje se radi o laži i lažnom predstavljanju sebe i ovog svijeta.

Općepoznato je da laž bolest srca koja napada svako ljudsko biće, i samo oni koji žele da postignu istinsko zadovoljstvo svog Gospodara, redovnim namazima, nafilama i povećanim zikrom i drugim vrstama ibadeta, mogu da se izliječe od ove opake bolesti i očiste svoje zatamnjeno i okorjelo srce. “Kada čovjek slaže, melek se udalji od njega milju zbog vonja i smrada koji ispušta taj postupak.” (Tirmizi) zato se u narodu kaže za onoga koji laže, da smradanja, da širi smrad oko sebe.

 Opet, laž je povezana sa nifakom i licemjerjem u ponašanju i govoru, predstavljanju i cjelokupnom životu munafika.

وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يُعْجِبُكَ قَوْلُهُ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيُشْهِدُ اللَّهَ عَلَىٰ مَا فِي قَلْبِهِ وَهُوَ أَلَدُّ الْخِصَامِ „ - بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.“ (El-Bekare, 204)

وَإِذَا قِيلَ لَهُ اتَّقِ اللَّهَ أَخَذَتْهُ الْعِزَّةُ بِالْإِثْمِ ۚ فَحَسْبُهُ جَهَنَّمُ ۚ وَلَبِئْسَ الْمِهَادُ   - بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ „A kada mu se rekne: „Boj se Allaha!“ – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.“ (El-Bekare, 206)

Iz ovih ajeta se očituju sljedeće osobine munafika:

1. Lijep i zadivljujući govor koji ostavlja jak dojam na srca slušalaca.

2. Allahovo posredovanje, jer on svjedoči ovome govoru i bilježi ga. Ovo je najveći zločin prema Allahu dž.š.

3. Vještost u raspravljanju i velika snaga uvjeravanja kako bi se dotuklo svako protivljenje koje stoji na putu njihovoga cilja.

4. Kada se sakriju i odu od ljudi, trude se u činjenu nepokornosti u vidu širenja nereda po zemlji

5. Kada im se naredi bogobojaznost, uzohole se i obuzme ih ponositost griješenja. Tako zajedno objedinjuju nedjela i oholost, umišljenst i kibur.

Ovo je poput riječi Uzvišenog: وَلَا تَجْعَلْ يَدَكَ مَغْلُولَةً  "Ne drži ruku svoju stisnutu"(17:29), čime se hoće reći da su im ruke pričvršćene za vratove i da nisu u stanju pružiti ih da bi učinili dobro. Ljudi vremenom ostavljajući vjeru, konstantno ponavljaju grijehe i ustrajući na putu grijeha, svjesno okore i oguglaju na sva zla i griješne stvari, otvrdnu i između sebe i Uzvišenog vremenom naraste zid, podigne se  zavjesa, izgradi se perda, koji ih konačno odvoji od Allaha, vjere i vjernika.

Riječi Uzvišenog: "Ispred kojih i iza kojih" "i na oči im koprenu stavili, zato oni ne vide", tj. na njihove oči stavili koprenu, zastor, pregradu, perdu, da Istinu ne vide, pa im dobro nije od koristi, niti su oni u stanju da ga slijede, tj. islam. Ikrime veli: Ebu-Džehl je rekao: "Ako vidim Muhammeda, učiniću...", pa je objavljeno:

"Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžre stavili" pa do "zato oni ne vide." Pa su mu govorili: "Evo Muhammeda", a on je govorio: "Gdje je, gdje je?", ne videći ga. Prenosi Ibn-Džerir.

Riječi Uzvišenog: "I njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati", tj. oni su neopozivo zalutali i opominjanje im ne koristi, niti utječe na njih. Ovom ajetu sličan je već prethodio na početku poglavlja "El -Bekara".

"Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi", tj. Tvojom opomenom okoristiće se vjernici koji slijede Uzvišeni Kur'an, "i Samilosnog se boji, iako Ga ne vidi", tj. makar ga niko osim jedinog "Njega obraduj oprostom", tj. njegovih grijeha, "I nagradom lijepom."

إِنَّ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ بِالْغَيْبِ لَهُمْ مَغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ كَبِيرٌ -  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ "Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi - oprost i nagrada velika!" (67:12)

Spas vjernika. Uzvišeni Allah, u kazivanju o Junusu a.s. kaže, u prijevodu značenja ajeta:    فَاسْتَجَبْنَا لَهُ وَنَجَّيْنَاهُ مِنَ الْغَمِّ ۚ وَكَذَٰلِكَ نُنْجِي الْمُؤْمِنِينَ „Odazvasmo i tegobe ga spasismo, eto tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 88)

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Uzvišeni Allah, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer a ne da bi se sve pobrojale, su: وَأَطِيعُوا اللَّهَ وَرَسُولَهُ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ  ... إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ - „ I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (Enfal, 1-2)

U ovim ajetima su iznešene velike osobine vjernika:

1. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu

alejhi ve sellem

2. Bojazan i strah od Uzvišenog Allaha.

3. Povećavanje imana prilikom slušanja Kur’ana i

njihovo pomno razmišljanje o njemu

4. Pouzdanje i oslanjanje na Uzvišenog Allaha.

izvršavanje potrebnih povoda

5. Obavljanje namaza, farzova i nafila sa vanjskim i

unutrašnjim djelima (djela srca i tjelesnih udova)

6. Obavezno trošenje poput zekata, iskupa, trošenje na

one koje je dužnost skrbiti, sadaka na putu dobra

Ljudi se dijele na četiri vrste:

Prvi: Oni koji su dobri i čije dobro prelazi na druge. Ovo je najbolji dio ljudi. Vjernik koji uči Kur’an i naučava vjerske nauke koristan je sebi, a i drugima. Blagoslovljen je gdje god bio.

Drugi: Dobar u duši, nosi dobro ali je vjernik koji nema znanja kojeg bi prenio na druge. Ovo su dva dijela koja predstavljaju najbolja stvorenja. Dobro koje je u njima vraća se na njihov krnjavi iman. Njihovo dobro je prelazno na druge shodno stanju vjernika.

         Treći: To je onaj koji nema dobra, ali njegova šteta ne prelazi na druge.

         Četvrti: Onaj koji je zao prema sebi, ali i prema drugima. Ovo je najgori dio ljudi.

Svo dobro potječe od imana i popratnih stvari koje su vezane za iman, a zlo se vraća na gubitak imana i osobine koje su mu suprotne.

Potom Uzvišeni veli: إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَىٰ  "Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti", tj. na Sudnjem danu,

وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ   "i Mi smo zapisali ono što su uradili", tj. djela. U pogledu riječi Uzvišenog: وَكُلَّ شَيْءٍ أَحْصَيْنَاهُ "I djela koja su iza sebe ostavili" postoje dvije tvrdnje:

Prvo: Zapisujemo njihova djela koja su sami učinili i tragove koje su iza sebe ostavili, kao u riječima Poslanika, s.a.v.s.: /594/ "Ko u islamu uvede lijep običaj, imaće nagradu za to i nagradu za sve koji to budu praktikovali nakon njega, a da ne umanji njihovu nagradu. A ko u islamu uvede ružan običaj, imaće grijeh za to i grijeh svih onih koji to budu činili nakon njega, a da ne umanji njihove grijehe." Prenosi ga Muslim od Džerira Ibn Abdulah el-Bedželija kao merfu', koji je priča o ljudima iz plemena Mudar koji su na sebi imali prugaste košulje. Prenosi ga i Ibn Ebi-Hatim od Džerira kao merfu'.

Drugo: Misli se na tragove njihovih koraka koje su počinili u pokornosti ili griješenju. Postoje hadisi u ovom značenju, od kojih navodimo neke: "Imamo Ahmed prensi od Džabira ibn-Abdulaha da je rekao: 'Prostor oko džamije ostao je prazan, pa je rod Benu-Seleme htio da se preseli bliže džamiji. To je doprlo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa im je rekao: 'Saznao sam da želite da se preselite bliže džamiji?' Oni rekoše: 'Da, Allahov Poslaniče, htjeli smo', pa i je Allahov Poslanik rekao: /595/ 'O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani! O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani!'" Ovako ga prenosi i Muslim od Džabira.

Između ove dvije tvrdnje nema proturječja o čemu najbolje svjedoči upravo ova druga. Jer ako se pišu ovi tragovi, onda će se tim prije pisati oni po kojima ih neko slijedi u dobru ili zlu, a Allah najbolje zna.

Riječi Uzvišenog: "Sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali", tj. sva stvorenja, su zapisana u ispisanoj i tačnoj Knjizi u "Levhi-mahfuzu". Jasna Knjiga ovdje spomenuta je "Ummi-Kitab". Što se, pak, tiče Knjige djela, to je Knjiga koja sadržava dobra ili loša djela onih koji podliježu obavezi, i na nju se

مَالِ هَٰذَا الْكِتَابِ لَا يُغَادِرُ صَغِيرَةً وَلَا كَبِيرَةً إِلَّا أَحْصَاهَا ۚ وَوَجَدُوا مَا عَمِلُوا حَاضِرًا ۗ وَلَا يَظْلِمُ رَبُّكَ أَحَدًا -  "Kakva je ovo Knjiga - ni mali, ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala! I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti."(18:49)

Dova    

 »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

 Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.  

    

 Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:

-Tefsir Ibni Kesir

-Sahihul Buhari

-Svjetlost imana i tame nifaka - Svjetlost bogobojaznosti i mrak griješenja; Dr. Seid El Kahtani

NEK MIRIŠE KUĆA HALVOM - NAŠA NOVA 1431., GODINA

Nijaz SALKIĆ

Zar može biti ljepše vrijeme, bolji ambijent, draži časi, od onog jedvočeka našeg, onog nečeg, a našeg, što se naviklo čekati u slatkoj tremi. To drago i samo naše je zapretano u tisućljetnom i hiljadugodišnjem lugu vječne vjerske gorljivosti i vatrice, koja se očuvala, tinjala u nama i oko naših muslimanskih sofri, bošči, dok se sa sinije jela čorba, grah, pogača i proha i kiselina. To je adet brižno prenošen s koljena na koljeno i koji očuvan do vakta današnjeg. To je onaj plamen što je gorio na domaćem, pradjedovskog, bosanskom, albanskom, turskom, arapskom, i na ognjištima hiljadu i jednog muslimanskog naroda širom planete Zemlje. Večeras upalimo luči vjere u svojim stanovima, domovima, sobama, mutvacima, hodnicima, a iz drevnih sehara zaborava iznesimo najbolje ruho i obucimo se u najljepše što imamo.

Zato, neka naše naje, snahe, majke, nene, sestrice, strine, dajdžinice i hanume nakarare i pripreme najljepšu halvu, zerde i baklavu, pelte, hurmašice, sutliju i 101 naš tradicionalni slatkiš. Neka naše kuće, džamije i avlije zasjaju svjetlom ili bar jednom sijalicom. Sutra je baška dan a večeras baška noć.

Sretna, hairli, berićetli, zdrava i ugodna 1431., naša, muslimanska, mu'minska, evropska (mi smo evropljani) nova godina!

Kullu amin, ve entum bi hajr!

Hairli i pamet u glavu narode moj!

NA BARHANI KAO U HAMAMU

Nijaz SALKIĆ

U dobar čas će čatisati dvije nove godine. Jedna je miladska i naša,  a druga sunčeva ili Gregorijanska. Kako je krenulo i kako je ohladilo i zasniježilo, na oba datuma će se ćetenija serbez moći karariti i tevsija na hladnoći hladiti.  Miladske se adetosum  prisjećaju muslimi a gregorijanskoj se vesele i petarde kupuju mnoge barhanlije i akšamlije. Ova prva je poznata još kao »džamijska« jer se muslimi i mu'mini skupe u džamiji, gdje slušaju ders, zikre. Te noći (četvrtak 17.12.2009) prouči se bilesim i mevlud,  pa se mu'mini te rede prisjećaju Poslanikovog i ashabskog seljenja iz Meke u Medinu (hidžra). Na Gregorijansku se saberu i džamijski i nedžamijski ljudi pa džumle, ašićare ne žaleći i ne kukajući na recesiju, pronađu skriveni hašluk pa ga proćerdaju do zadnje pare.

Pola je mjeseca decembera a spiskovi se već prave. Biraju se akrani, ahbabi, određuje se i tajno i javno smišlja, ko će kod koga, u kakvu sofru i u čiju kuću, restoran, hotel, vikendicu, u koje selo, grad ili državu. Nije to nikakvo čudo a niti kakav zabet. Gregorijansku novu godinu vole svi ljubitelji »Jovinog hošafa«, a kako i ne bi, kad se te noći dobro podhošafi padaju svi peštemalji, pobjegne stid, hrz, a obraz mjesto crvenila pobijeli. Znano je da sa  padanjem stida spadaju i kafezli ispeglani ili neispeglani  bejaz bezi, svila i kadifa, čakšire, šalvare i sva druga odjeća. Bezbelli nova godina najviše paše sarhošima, boemima, mladeži, i dokonom svijetu. Barhana je tada javna i dozvoljena po cijele dane i noći. Popušćaju svi kajiševi čak se i o  djeci nejma ko dadijati.

Gospodar zla, šejtan, »prazničnim« očima nam priredi idiličnu sliku hanedanluka i jednakosti za sofrom i hastalom. Učini nam se da smo za hastalom isti i age i neferi.  A baš za tu novu godinu se pokazuje nejednakost i razjedinjenost u porodici, društvu, u idejama. Mnogi pokazuju neko lažno veselje i džefu, a uistinu je da 12 sati, i »gašenje svjetla u sobama i odbrojavanje i  džumle ljubljenje,  mnogi od prisutnih dočekaju u plaču i tuzi, da li od čaše ili od razočarenja i izvještačenosti.

Helem nejse, saruk mora više raditi da ilum nadvlada džehalet. Džaba nam se kodžamiti sarukom dok svi sjedimo na vozu koji nepovratno klizi u provaliju.

Upamet!

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

U ovom tekstu koristio sam slijedeće riječi:

- Adetosum, adv. (ar. – tur.), reda redi, običaja radi.

< tur. Adet olsun, ar. Ada »običaj« + tur. Olsun, imš 3-1- sing. Od olmak »biti«.

- peštemalj, alja m (pers.) zastirač kojim se kupač zastire u hamamu; veliki peškir za brisanje poslije kupanja; pregača. – »iznijeli khrli peštemalja« (K. H. I 226)

< tur. Pestemal < pers. Puštemal. V. peštemaljdžija

- kafez-bez, kafaz-bez m (pers.-ar.) vrsta kariranog beza: kocke po bezu od podebljanih žica osnove i potke.

V. kompon. Pod kafez i bez.

- dadijati, brinuti se o djetetu i čuvati ga. – »kada sam ga mlada dadijala. / omače se kuli niz skaline« (Kurt II 71).

Izv. Od dadija (v.).

- nefer m (ar.) obični vojnik, vojnik – pješak; obični građanin. – »nit se znadu age, nit neferi« (Muz. Zap. Ins. 60)

< tur. Nefer < ar. Nafar.

- zakazanisati, -išem, zaslužiti, postići, zadobiti.

Izv. Od kazanisati (v.)

- hanedanluk m (pers. - tur.) gostoljubivost.

< tur. Hanedanlik, od hanedan (v.) + tur. Suf. – lik.

- barhana f (pers.) bučno veselje; skupno pjevanje i sviranje.

< tur. Barhana »skup, sastanak, sijelo«, vjerovatno od pers. Barhan (berhan) »glas, zvuk, ton«.

V. zbarhaniti.

- saruk m (tur.) zavoj oko kape, čalma. – »oko njega saruk ahmedija« (K. H. I 299).

< tur. Sarik < tur. Inf. Sarmak »zaviti, zamotati««.

V. saruklija.

- džefa (pogr. Đefa) f (ar.) svađa, prepiranje, galama, - »Kolišašna je maluhna, a kolika se đefa zaturila čerez nje« (Zembilj III 91).

Cefa < ar. Gafa »mučenje, uznemiravanje, napadanje«.

-kodžamiti, krupan, velik,-»Nije si ti dijete, nego kodžamiti čovjek« (Vuk, Rječnik). tur. Kodža, kad se hoće nešto naglasiti da je krupno, veliko.

-hašluk (ašluk) (ar.-tur.) trošak; novac za trošenje, novac za podmirenje potreba- »Hašluk dati Zenković Alagi« (M.H.III 270); »da mi para za hašluka dadeš, / da obiđem ostarjelu majku«