22. okt. 2009

ISPRAVI SE, PODIGNI GLAVU!

Nijaz SALKIĆ



Ispravi se insanu, podigni glavu, nisi rob, nisi jetim, nisi bilmez, nisi mahnit čovječe. Pa šta i da jesi jetim, pa šta i da jesi rob? Zar te majka slobodna nije rodila, zar nisi ponosno čelom o zemlju bosansku hlupio, kada te mati rodila? Zar nisi iz sveg glasa zadrečao ne bojeći se nikoga? Jeli moguće da se ne sjećaš vesele igre svoje dječije i smijeha  dječačkog, i  kikotanja do besvijesti.
Bošnjo, insanu, robe Jedinoga Boga, zašto zašuti kada si se već navikao na govor? Zašto se ubehuti, kada se naviče na smijeh? Zašto se osami i zatvori, kada je svima znano tvoje trčkaranje i sloboda? Zašto se skvrči u bantustanu kada si od kalu bela naviknut na širinu i prostranstvo? Zašto se zaustavi u plićaku, kada svi znaju da voliš ronjenje i dubinu? Zašto bolan zašuti kada su svima znane tvoje pjesme, tvoje hojkanje po  planinama i pitomim dolinama, tvoj jedinstveni sevdah i udaranje u saz?
     Dali te to uplašiše političke zvijeri, te zloćudne  nemani, te prodane duše, ti dunjalučari i zlotvori, ti moderni plaćenici i šićardžije? Zar jadan ušuti i ustuknu pred  ublehama i pijanim ludama što svoje mahnite nakane pokušavaju ubejaniti i sprovesti, dok mi spavamo  dok mi šutimo, dok tiho šapćemo svojoj djeci i nejači govoreći u njedra, i to će valjda proći. Pa zar ćemo našu nadaleko  poznatu dreku, viku i vjekovnu slobodu zamijeniti ropstvom i svoju sudbinu prepustiti  našim džabahljebovićima  i bjelosvjetskim lopužama, što se za šaku dolara i eura motaju po našim hotelima i gradovima, i hoće da ispune nečije sulude želje. Zar ćemo pustiti  da završe konačno protjerivanje pitomih, stidljivih, mirnih, čestitih, naivnih  i ćutljivih dobrih Bošnjana.
       Ljudi moji, ne dajmo im da svoju ludu nakanu sprovedu u djelo!  Pišimo, upirimo prstom, vičimo, ismijavajmo na svoj način sve uhljupe koji nam rasturaju jedinu domovinu, pa  bilo iz kojeg naroda dolazili u naše Sarajevo, u našu Banja Luku i u naš Mostar. Pomozimo DOMOVINI, svako na svoj način.

Zato!
      Neka pjesnici prave stihove, neka  književnici pišu knjige, neka blogeri postaju svaki dan po jedan, dva i ako treba tri posta, a  pjevači neka iz sveg srca gromoglasno pjevaju i poslije svake pjesme kazuju bar po jednu rečenicu u korist Bosne. Neka poljoprivrednici svaki dan naprave po jedan plastenik, i neka preoru  bar jedan dulum bosanske zemlje, neka naši dobri radnici premaše svoju  normu.

Dragi moji!
     Kazujmo  i pokažimo prstom na  sve bilmeze, na  sve uhljupe  i kravataše, što se  povazdan i posvunoć keze sa malih ekrana, dokažimo im da smo ih pročitali, njih i sve njihove laže i paralaže.  Nije šala kakvi su to sihirbazi da nas 16 godina lažu, da nas 16 godina plaše, i produžuju psihološku agoniju, i misle da su oni gospodari rata i mira. Podignimo glave, ispravimo kičme i dreknimo im u lice i u zadregle face. Doviknimo im već jednom, Bosne je bilo prije ove nakravatirane gamadi,  ima je danas, i biće je inšaAllah i ubuduće.


Upamet!

16. okt. 2009

ZIJARET DOMOVINI

Nijaz SALKIĆ
Prolazeći jednom od naših mahala sretoh čestitog insana koji je nakon dužeg odsustva svratio u zavičaj. Livadići su oduvijek bili hairli ljudi a posebno djeca od Refika Livadića. Evo jedne lijepe fotke pored naše lijepe džamije.
Selam svim našim u domovini i raseljeništvu i ne zaboravljajmo svoju rodnu grudu!

10. okt. 2009

MAJEVICA U ZELENOM RUHU

Nijaz SALKIĆ
Vozeći se autom slušam lokalni radio i najnovije haberli vijesti. Znam da je vrućo, al' da je prava ljetna vrelina nisam mogao povjerovati. Zar na početku mjeseca oktobra 27 stepeni celzijusovih?!
Ljudi se ibrete i poslije čuđenja nastavljaju uređivati svoje avlije, krčiti i orati njive, dovlačiti iz šume, te cijepati drva za zimu. Narod nije više onaj prijašnji. Oguglo je na neimaštinju, većina odhukuje i misli da je onome drugom bolje nego njemu, a bome se puno i šuti. Ko ima para kupuje kurbane za pridolazeći Bajram.