Sinoć sam listao stare spomenare i pregledao slike u svom albumu. Listajući i pripremajući slike za stranicu, otkrih majčine slike iz tuzlanske bolnice u Slavinovićima. Duboko me presjeklo, ranilo do srca, kada mi se vratila slika majke onako sićušne i izmučene od bolova januara 2003. godine.
Gledam slike majke, koja me zagrlila, a oči njene izmučene gledaju u mene i hoće da me zadrže kod sebe, hoće da me više nikada više ne puste, hoće da se pobune protiv rastajanja.
Opet mi naumpadoše sve prethodne godine, kada nas je majka zaklinjala da joj se javljamo, pa makar to bilo i pismom jednom mjesečno. Molila nas je i ružila svaki put kada smo godišnje dolazili u svoju Bosnu. Ma nisam ja djeco željna vaših bezova, materijala za dimije i bluze, vaših mahrama, šamija, šećera i kahve. Ja sam djeco željna vas, vaših glasova, vaših lica i zagrljaja.
Gledam je u mislima kako me dočekuje i ruži što kasnim. Mnogo se jadnica brinula da nam se šta ne dogodi. Brine se stara, putevi su dugi a opasnost na svakom kilometru vreba. Sjećam se kako me je dočekivala. Nije me nikad čekala kao što babo dočekuje, kao moja braća i sestre, u hodniku ili da čekaju da se pojavimo na vratima sobe. Majka je izlazila preda me na put, pred kuću, otvarala mi kapiju, grlila me usput i ljubila dok sam ulazio u avliju.
Gledam je, kako me pita jesmo li se umorili, kako su nam djeca, što joj unuk opet nije došao. Još mi odjekuje tekst šaljive pjesme, koju je pjevala pred vratima dok smo mi ljenčarili i spavali ujutro a ona pripravila kahvu pa nas budi da je zajedno pijemo. Kao da ćutim njen glas i pjesmu: »Ustaj Fato, ustaj zlato, spremaj darove!« To nas je budila na prvu jutarnju kahvu, jer nije htjela sama da je pije.
Eto, u živom je sjećanju majka, koja me zove samog u sobu i šapće mi na uho, šuti, nemoj pred njim ništa govoriti (misleći na babu) dok je to šaptala gurala mi je u ruku novčanicu od 20, 30 ili 50 maraka. »Nemoj mama, mi smo dužni vama pomagati, neću uzeti!« »Šuti, i tvoje auto ne ide na vodu.«
Otišla je moja majka na početku februara 2003., a ja još ne mogu da vjerujem da je nema. Sve taj osjećaj potiskujem u sebe ali kada stignem rodnoj kući, dođe mi da plačem, jer nema tamo više one topline, nema više ko da izađe preda me, da mi otvori vrata, da me upita, jesi li se umorio, sine.
Kahvu mi napravi žena, kćerka, sestra, snaha ali nema kahve kao što je mama pripravljala. Sve se kahve pripremaju s vodom, kuhaju se kraće ili duže, piju se sa ili bez mlijeka. Jedino je Majka kahvu pravila sa srcem!
Allah je čovjeka stvorio da se trudi i da išće znanje i sakuplja ga poput bisera. Poslanik nam preporučuje da znanjem ne kitimo kao što se to radi sa dunjalučkim nakitima, već da ga imamo dovoljno i da ga u znak pobožnosti prosipamo putem nasihata i mesela na odabranim mjestima. Od svakog se može nešto naučiti a naročito od odabranih ljudi i Allahu dragih robova, Poslanika Njegove radosne vijesti. Od svakog Poslanika pokušajmo nešto uzeti za naš nakit i koji će nas krasiti u našem životu.
Od Adema a.s., uzmimo njegovo pokajanje, kada je poslije izgnanstva iz Dženneta plačući molio za oprost.
Od Nuha a.s., uzmimo njegovu upornost i trud pri pozivanju svog naroda u islam a posebno pri gradnji onog broda (Arke) onim oruđem koje je tada imao.
Od Ibrahima a.s., uzmimo njegovoj bezgranicnu vjerui odanost Allahu dž.š.
Od Musa a.s., odanost Allahu i privrženost svome narodu. Prisjetimo se da se je odrekao prinčevskog položaja na faraonovom dvoru!
Od Jusufa a.s., uzmimo njegovo opraštanje. Iako je bio najljepši poslanik, njegova je najveća osobina opraštanje braći koji su ga prodali kao roba.
Od Davuda a.s., uzmimo hrabrost i pouzdanje u Allaha s.v.t.a.
Od Sulejman a.s., uzmimo njegovu ispravnu molitvu i dovu–on je molio Allaha za mudrost i dobio je. Preko mudrosti postao je bogat.On je shvatio i dokučio da je bogatstvo kao i sve ostalo, ispraznost i prolaznost, a Allah je sve.
Od Ejjuba a.s.,uzmimo njegovustrpljivost, nadu i pouzdanje u Allah s.a.v.t.
Od Isa-a a.s., uzmimo njegovu dobrotu.
Shvatimo da je Muhammed a.s. je zaista pečat svih poslanika i on je bio okićen i imao sve njihove osobine!
Nama je da slijedimo njihove osobine, tako možemo doći do puta koji vodi Džennetu!
''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., Sura: El-Fath/ Pobjeda u 29. ajetu kaže:
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku. (29)
A zatim, danas je petak, 26. februar 2010., ili 12. rebiu-l-evvel, 1431. hidžretske godine. Ovo je deveta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
U ovom hidžretskom mjesecu desit će se sva tri džemreta. Prvo džemre (u zrak) drugo (u vodu), danas, a treće džemre (u zemlju) je u slijedeći petak. Sam spomen mjeseca rebiul-evvela podsjeća nas na Poslanika, s.a.v.s., i njegovo rođenje. Mevlud je, dakle, rođendan Poslanika Muhammeda, alejhis-selam, i označava dolazak novog života na ovaj svijet. Riječ džemre znači, između ostalog, povećanje topline, kao i poticanje sokova života i buđenje. Mevlud, koji pada u idući petak, 12. rebiul-evvela (26. februara), svjedoči rađanje najplemenitijeg čovjeka, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a džemre buđenje prirode.
Nakon ova tri džemreta, priroda će se zadjenuti zelenim pokrivačem i ukrasiti raznobojnim cvjetovima, pa je neophodno da i sokovi i miris naše vjere nagizdaju naše jezike, očiste našasrca i uljepšaju naša djela, kojima će se okoristiti i usrećiti svi ljudi i sva živa bića.
Rođenje Allahova Poslanika Muhammeda a.s. je bilo 12 rebiul-evvela, tačno pedeset dana nakon znamenitog događaja pokušaja rušenja Kjabe /amul-fil – slonova godina/, o čemu se govori u suri El-Fil., 570 godine po gregorijanskom računanju vremena. Rođen je od oca Abdullaha ibn Abdul-Mutaliba i majke Amine bint Vehb. Njegovo rođenje je, po mišljenju većine islamskih historičara i učenjaka, bilo u svitanje zore dana ponedjeljka. Muslim je zabilježio predaju od Ebi Katadeta u kojoj se navodi da je Resulullah a.s. upitan o postu dana ponedjeljka, pa je rekao: ”To je dan u kome sam rođen i dan u kome sam poslat kao Poslanik....” /Muslim/
Uzvišeni Allah nam govori: „Vi u Allahovu Poslaniku divan uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom svijetu nada, i puno spominje Allaha!“ (El-Ahzab, 21) Ogromna većina, nažalost, za uzor druge uzima, iako se priređuju glamurozne manifestacije za Poslanikov, s.a.v.s., rođendan, drže oratorska predavanja, pišu sjajni članci, snimaju divne kaside. Sve to se doživljava emotivno, sa suzama i uzdasima, baš kao i izgubljena ljubav i sreća za kojom uporno tragamo. Znamo da je ona tu, da sigurno postoji, na dohvat je, i može je imati ko god želi. Dvije najdragocjenije stvari u današnjem svijetu su ljubav i sreća. Oni koji slijede Poslanika, s.a.v.s., sigurno će naći ta dva najvrjednija dragulja, bez kojih je život besmislen.
Porodično stablo Poslanikovo a.s.
"On je Muhammed b. Abdullah, b. Abdul-Muttalib b. Hišam b. Abdul Menaf ibn Kusayy ibn Kilab ibn Murra ibn Ka'b ibni Lu'ayy ibn Galib ibn Fihr ibn Malik ibn Nadir ibn Kinane ibn Huzajma ibn Mudrika ibn Iliyas ibn Mudar ibn Nezir ibn Ma'add ibn 'Adnan... Od Adnana do Ismaila, pak, u rodoslovlju imamo mnogo razilaženja, no najbliže istini je rodoslovlje koje je iznio Ebul-Abbas Šihabudin Ahmed ibn Imad (...) U svome djelu "Maratibu 1-Enbija". Po toj knjizi Adnan je sin Ubba, (pa loza dalje ide) ibn Udad ibn Ka'b b. Ja'kub b. al-Yasa' b. al-Humajsa b. Salman b. Nubajd b. Hajdar b. Ismail b. Ibrahim b. Tareh ili Azar b. Nahur b. Saruh b. Falah b. Abar b. Salah b. Arfahsad b. Sam b. Nuh b. Lamak b. Muttasalah b. Ahmuh b. Jarad b. Mahlil b. Kajnan b. Anus b. Šit Hitabullah koji je sin Adema, praoca čitavog čovječanstva." (130).
On je (a.s.) odraz Ibrahimove dove kada je rekao: ”Naš Gospodaru, pošalji im između njih Poslanika koji će im učiti Tvoje ajete...”(Ajet..)
On je poslao Poslanika Svoga s Uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (28)
Poznati ljudi o Božijem Poslaniku Muhammedu a.s.
§U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhamedovu vjeru i može se reći da je obraćanje Evrope u Islam već počelo. (Bernard Šo)
§Muhamede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik. (Oto von Bizmark)
§Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna takva riječ, i mudracu nedosegnuta! (Rilke)
§Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, NIKO NIJE KADAR DALJE DA STIGNE. (Gete)
§Bilo je i drugih ljudi koji su ispovjedali monoteizam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u jednog boga. (Tomas Karlajl)
§Ako se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne historije. (Lamartin)
Poslanik kao osoba i čovjek
Prije svega, vjera islam ni za njega nije nešto što je profesija, islam je za njega njegova vjera koju mu objavljuje Dragi Allah i u koju i sam Muhammed, a.s., vjeruje. On sam je, dakle, poslanik Božiji - osim drugima - i samome sebi! Prvo samome sebi!
Da je bio ahlakli i human govore slijedeći primjeri.
Primjer prvi: U vrijeme poslaničke misije Allahova Poslanika, u Medini je bio jedan čovjek koji je mnogo i posebno mrzio Poslanika a.s. Jedne prilike u Medinu je mahsuzile potražio Muhameda a.s., s namjerom da ga ubije. Ashabi, poznavajući ga i njegove zle namjere, uhvate ga i svežu. Poslanik, kada je to ugledao kaza: "Što ste ovoga čovjeka svezali." Rekoše: "Božiji Poslaniče, mi znamo da on hoće da tebe ubije." Na šta Poslanik a.s., odgovori: "Jeste li čovjeka ponudili hranom, vodom. Jeste li ga počastili čime." Potom priđe tom čovjeku i pita ga: "Hoćeš li primiti islam?" On reče: "Neću". Poslanik, a.s, reče: "Pustite ovog čovjeka da ide." I oni ga odvežu. On krene, udalji se malo i onda se vrati Božijem Poslaniku i rekne: "Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve rusuluhu." - "Svjedočim svoju vjeru u Allaha dž.š., i svjedočim da je Muhamed Božiji rob i Poslanik. " Poslanik ga upita zašto nisi posvjedočio vjerovanje kada si bio upitan, zašto sada primaš vjeru. On reče: "Nisam, Poslaniče zato što bi ti pomislio da je ono bilo zato što me je bilo strah dok sam bio svezan. Zato nisam."
Primjer drugi: Živeći u Medini Poslanik a.s., imao je jednog komšiju Židova. A Židovi su posebno mrzili Poslanika i sve muslimane. Taj Židov je svaki dan pred Poslanikova vrata ostavljao nedžaset, izmet. Poslanik mu nikada nije riječi progovorio. Jedno jutro nema onog njegovog "posla", Poslanik se opremi i odmah na vrata kod njega. Kada je Poslanik otvorio vrata ovaj leži. On odmah skoči: "Šta ćeš mi ti, a ja bolestan?", kaže: "Ja vidio da ti nisi uradio ono što radiš svako jutro pa ja mislio da si bolestan pa reko da te obiđem." Židov, vidi veličinu Poslanika a.s., pokaja se, izgovara šehadet, i prima islam.
Primjer treći: Kada je Poslanik a.s., bio još u Mekki. Odluči da pođe u grad Taif i pozove tamnošnji svijet u vjeru islam. Tamo ga dočekaju, isuviše grubo, napadima, kamenovanjem. Te ga naposlijetku protjeraju kamenovanjem kroz grad. Poslanik izlazi iz Taifa, onako sav izranjavan, krvav, tužan i usamljen, sjede da se odmori. Allah mu, tom prilikom, šalje meleka koji mu kaže: "Selami te tvoj Gospodar. Reci, samo reci, šta da učinimo za tebe. Odmah ću ovo brdo na njih spustiti, nikad se neće ni znati za Taif." Muhamed, a.s., odgovara: "Moj Gospodaru, Ti njima oprosti i uputi ih, jer oni ne znaju"
Nekoliko riječi o obilježavanju mevluda i sjećanja na Poslanika
1. Izvođenje mevludskih manifestacija na dan Poslanikova rođenja svake godine je posao koji ima svoje uzakonjenje u šerijatu i predstavlja dobro djelo kojim se približava Allahu dž.š. zbog toga što sadrži u sebi ibadete koje smo ranije spomenuli (učenje Kur’ana, učenje salavata, upoznavanje sa detaljima iz Poslanikove povijesti i sl.) Na tome su istrajavali muslimani od sedmog stoljeća po hidžri pa do sada bez ikakvog prezira ili negacije i osude. O tome hafiz Es-Sehavi je rekao: ”Sljedbenici islama u svim pokrajinama i velikim gradovima obilježavaju mevludskim svečanostima rođenje Poslanika Muhammeda a.s., u mjesecu njegova rođenja. Te večeri se podijeli puno sadake, budu vesela lica vjernika, uče se mevludi i na njih se spušta bereket-blagoslov.”/Siretul-hišamijje 1 tom str. 439 i djelo Sejjiduna Resulullah str. 333/
2. Prvi koji je počeo prakticirati mevludi-šerif kao izraz sjećanja na njegovo rođenje a.s. zvanično je vladar Muzaffer Ebu Seid Kevkeberi ibn Zejn-ddin Ali koji je umro 630 h. Niko mu od učenjaka njegova vremena nije osporio taj čin, a ni od kasnijih generacija. Čak su ga i hvalili. Od učenjaka koji su se pohvalno izrazili o spomenutom halifi je i Hafiz Ibn Kesir: ”Halifa Muzafer Ebu Seid je praktikovao upriličiti mevlud u mjesecu Rebiu. On je bio veoma hrabar, pametan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i časno mjesto podari.”/El-Bidajetu ve nihajetu od Ibn Kesira tom 13 , str. 137/
Mnogi učenjaci su pisali djela o mevludu, među njima spomenuli bi Hafiza Sujutiju i njegovo djelo “Husnul-mekasidi fi amelil-mevlidi” U tome djelu Sujutija je rekao: ”Zato je lijepo da i mi pokažemo znakove zahvalnosti Allahu dž.š. na dan Poslanikova rođenja, sa održavanjem skupova, priređivanje hrane i slično tome.
Autor djela Mizanul-adil, kaže: ”Mevludske svečanosti kojima se obilježava Poslanikovo rođenje su utemeljene islamom i one su poželjne i preporučene. Ja uslovljavam njihovo prakticiranje i izvođenje sljedećim uvjetima:
1. Da svečanost počne sa odlomcima iz Kur’anil-Kerima.
2. Čitanje teksta koji sadrži detalje iz Poslanikova života, navođenje nekih mu’džiza i momenata iz kojih se može uzeti pouka.
3. Da prisutni prouče salavat kada god se spomene ime Poslanika Muhammeda a.s.
4. Da manifestacija sadrži kaside i spjevove o Muhammedu a..s koji su zasnovani na mu’teber ćitabima.
5. Izbjegavanje prenošenja iz života Muhammeda a.s. što nije zasnovano na autentičnoj tradiciji.
6. Ne dozvoliti pomiješanost žena i ljudi u jednoj prostoriji (ihtilat).
7. Pridržavanje općeg islamskog edeba (kulture ponašanja) i ne dozvoliti da se bilo kojim gestom izađe iz okvira islamskog načina ponašanja. /Iz djela Mizanul-adil str. 301/
Dova
»Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Mevlud i priroda, Abdulah ef. Hodžić, Muhammed a.s., dr. Enes Karić, Mevlud, dr. Fikret Arnaut
Dr.Ivan Hudolin, rođen 1941.godine, preminuo je 17.02.2010. godine u 69-toj godini života u Vinkovcima nakon duge i teške bolesti.
Početkom rata, dobrovoljno dolazi iz Hrvatske na prostor općine Brčko, te kao iskusni ratni hirurg osniva bolnicu u Maoči. Jedan je od utemeljitelja općine Ravne-Brčko 1994. godine. Osnivač je i bolnice u Bijeloj. Uspostavom županije Posavske postaje prvi ministar za zdravstvo i socijalnu skrb. Sahranjen je 18.02.2010. godine na gradskom groblju u Vinkovcima.
Hvala Vam doktore za sve živote koje ste sa minimum uslova spasili u ratu.
·U Brčkom je umroIsmet Ibrahimović (Korajac) poslije kraće bolesti. Ismet je inače najviše svog života proveo u Vražićima. Svi su ga poznavali kao bezazlenog i prijatnog insana. Narod ga je hranio, odijevao i obuvao. Spavao je često ondje gdje se zadesio a pred smrt su mu priredili postelju u vražićkoj kotlovnici zdravstvenog doma. Ismet je ukopan u Brčkom a dženazi je prisustvovalo i nekoliko džematlija iz Vražića. Rahmet duši Ismetovoj!
·Novi blog na inernetnom nebu
Na internetu se pojavio prvi blog sajt o našim lijepim Vražićima, dobro bi bilo da pogledate ovaj sajt! Vražićani cijelog svijetaVrazici iz sahata u sahat dana 09 02 2006 - 22:59:38
·Sinoć je u 76. godini umro Alić Ibrahim zvani Brajčin. Rahmetlija je rođen 1930. u Vražićima gdje je proveo sav svoj dunjalučki život. Bio je to tih, miran i dobar čovjek i vjernik. Većinom smo ga kao djeca zapamtili nasmijana i vedra lica. Živio je u naselju Hukljevac. Starije generacije Vražićana su ga upamtile po njegovoj vještini pravljenja gumenih opanaka "Brajčinovaca". Dženaza je klanjana iza ikindije namaza ispred vražićke džamije a ukopan je na vražićkom mezarju "Lipe". Rahmet duši Ibrahimovoj da mu se Uzvišeni smiluje i oprosti grijehe. Porodici sabri džemil.
·Danas je proučen kelimei tevhid rahmetli Sabriji Aliću, iza podne namaza. autor: abdullah u Vrazici iz sahata u sahat dana 22 02 2006 - 20:34:32 By: Hakija ef.
·U Vražićima u mahali Ramići, preselio je Omerčević (Hasan) Emir, zvani Mike, rođen 1975. godine u Vražićima. Dženaza je u petak, 29. februara iza ikindije namaza. Rahmet duši Emirovoj a njegovoj porodici sabri džemil! Iz Vražića, Hakija ef. Muminović
·Danas u četvrtak, 14. februara, preselio je h. Fikret Fejzić iz Vražića. Dženaza će se obaviti u petak 15. februara 2008., iza ikindije namaza. Rahmet hadžiji Fikretu a porodici sabri džemil.
Upravo protiče još jedna snjegovita zima. Ova je bila slična onim starim, dugim, hladnim, zaleđenim i troškali zimama. Sve je ponovo zamirisalo starim ištahom, vjetrovima fijakuvim, mirisom dima što se tanko izvija iz dimnjaka, škripavim snijegom pod nogama... Svega ima, osim sijela, čitavica, smijeha, putića uskih po mahalama, povjerenja i što nejma starih dobrih Bošnjana i Bošnjanki.
Jedan od dragih Bošnjana te sorte bio je i Fehim Kavazović kojeg su u vaktu bez ulica i kućnih numera zvali »Fehim kod graba«. Grab je bila voda na koju se stjecao i sabjerao insan i hajvan. Dabil kakvi Vražićani su zalazili na ovu vodu i sipali je u svoje posuđe pa da se poslije kod svojih kuća napiju serbez i po istilahu lijepe vode. Što je ta voda bila odabrana i maksuzija za kahvu, to je baška priča.
Helem, nejma više Fehima, nejma njegove hanume »Palankuše«, nejma zastajkivanja i zaustavljanja kod Fehimove kuće i kod Graba, da bi se koja pametna čula ili kakva šala ispričala i od srca duša razgalila od baška priče razgovoruše Fehimove.
Vražići, kada čujem tu riječ u mislima mi se pojavi nekoliko sličica koje se počnu vrtjeti u film zvani nostalgija. Na toj filmskoj vrpci većem su uglavnom nejasne slike mog djetinjstva, dragih osoba i mahala u kojima sam rastao i stasao. Nekih slika bih se rado prisjetio ali su od stajanja i neupotrebe one izblijedile, neke bih potisnuo u seharu zaborava a ne mogu, a mnoge nejasne bih rado retuširao i uljepšao da ih mogu serbez i bez ograničenja gledati i upotrebljavati na svom moždanom fejsu.
Helem, danas se u Vražićima najviše živi od sjećanja. Mnogo se sjeća i prisjeća a to ne ide bez sjećanja i vraćanja u prošlost. Sadašnjosti one kojom bi se podičili ima veoma malo. Vrijeme itako poput pijeska izmiče među prstima i dlanovima još živih stanovnika naše čaršije. U Vražićima se priča o tome ko je otišao i preselio se u inostranstvo ili u onostranstvo, na ahiret. Ostalo je sve poznato i već viđeno!
''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., El - A’raf / Bedemi u 11. ajetu kaže:
A zatim, danas je petak, 19. februar 2010., ili 05. rebiu-l-evvel, 1431. hidžretske godine. Ovo je deveta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Sigurno ste čuli o posrnuću Iblisovom i gubitku privilegija, te visokom statusu šejtanovom u Džennetu. Ne treba nikada zaboraviti lekciju o tome kako se čast stiče, kako se do nje dolazi i kako se ona gubi.
Allah, dž.š., u ovom ajetu podsjeća ljude na čast njihovog oca Adema i objašnjava im neprijateljstvo njihovog neprijatelja Iblisa, i zavist koju u sebi nosi prema njima i njihovom ocu Ademu, kako bi ga se čuvali i radili suprotno onome čemu ih on poziva. Allah, dž.š., kaže: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!" – i oni su se poklonili, osim Iblisa, on se nije htio pokloniti!", on se nije htio pokloniti, tj. kada je Allah, dž.š., stvorio Adema, a.s., Svojom rukom od ljepljive ilovače, dao mu oblik savršenog čovjeka i u njega udahnuo dušu, melekima je naredio da mu sedždu učine iz počasti Allahu, dž.š., i Njegovoj veličini. Svi su oni to čuli i poslušali, osim Iblisa koji nije učinio sedždu. U riječima ovog ajeta:
"Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali..." misli se na Adema, a.s., a to je rečeno u množini zbog toga što je on otac svih ljudi.
قَالَ مَا مَنَعَكَ أَلَّا تَسْجُدَ إِذْ أَمَرْتُكَ ۖ قَالَ أَنَا خَيْرٌ مِنْهُ خَلَقْتَنِي مِنْ نَارٍ وَخَلَقْتَهُ مِنْ طِينٍ "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" – upita On. – "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" – odgovori on./12/
Pokornost onoga koji se mora pokoriti je važna osnova za opstanak, za napredovanje i zdrave odnose.
Allah, dž.š., kaže: "Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" "Šta te je natjeralo i prisililo da ne učiniš sedždu kad sam ti naredio?" A riječi Iblisa, neka je Allahovo prokletstvo na njega, "Ja sam bolji od njega"; spadaju u ispriku, izvrdavanje, izbjegavanje poslušnosti zbog zavidnosti koja je teža od grijeha. Tj. ja sam bolji od njega, pa kako mi onda možeš narediti da mu učinim sedždu? Zatim je pojasnio da je on bolji od njega zato što je stvoren od vatre, a vatra je bolja od ilovače od koje je stvoren Adem. Prokleti Iblis je, dakle, gledao na osnov materijala, pozivao se na porijeklo a nije gledao na posebnu počast koja je ukazana Ademu time što ga je Allah stvorio Svojom rukom i u njega udahnuo dušu (život). On je, Allah ga prokleo, upotrijebio pogrešnu jednostranu analogiju, svojom tvrdnjom da je vatra bolja od ilovače (zemlje), jer osobine su zemlje uravnoteženost, dobroćudnost, blagost i čvrstina. Zemlja je mjesto rastinja, napretka, povećavanja i oporavljanja. A osobine vatre su spaljivanje, neodređenost i brzina. Zato je Iblisa iznevjerio njegov osnov (materijal), a Ademu, a.s., koristio njegov, povratku Allahu, pokajanju, smirenosti, predanosti Allahovom određenju, priznanju Njemu i traženju pokajanja i oprosta.
U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis u kome Aiša, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (279) "Meleki su stvoreni od nura (svjetlosti); Iblis je stvoren od rasplamtjele i bezdimne vatre, a Adem je stvoren od onoga što vam je opisano."
قَالَ فَاهْبِطْ مِنْهَا فَمَا يَكُونُ لَكَ أَنْ تَتَكَبَّرَ فِيهَا فَاخْرُجْ إِنَّكَ مِنَ الصَّاغِرِينَ "E onda izlaz iz Dženneta" - reče On -, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!" /13/
قَالَ أَنْظِرْنِي إِلَىٰ يَوْمِ يُبْعَثُونَ "Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!" - zamoli on." /14/
قَالَ إِنَّكَ مِنَ الْمُنْظَرِينَ "Daje ti se vremena!" - reče On." /15/
Iz kur'anskog kazivanja o Iblisu saznajemo zakonitost i evoluciju propasti i propadanja onih koji prkose Allahu, koji kontinuirano griješe i u grijehu bez pokajanju ustraju i svete se.
قَالَ فَبِمَا أَغْوَيْتَنِي لَأَقْعُدَنَّ لَهُمْ صِرَاطَكَ الْمُسْتَقِيمَ "E zato što si odredio pa sam u zabludu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati,/16/
ثُمَّ لَآتِيَنَّهُمْ مِنْ بَيْنِ أَيْدِيهِمْ وَمِنْ خَلْفِهِمْ وَعَنْ أَيْمَانِهِمْ وَعَنْ شَمَائِلِهِمْ ۖ وَلَا تَجِدُ أَكْثَرَهُمْ شَاكِرِينَ pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!"/17/
Allah, dž.š., obavještava nas da je Iblis, nakon što mu je udovoljeno da se njegovo hapšenje odgodi i nakon što je postao siguran u to, počeo sa prepirkom i odmetništvom, pa je rekao: "E zato što si odredio pa sam u zabudu pao" - reče - "kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati", tj. ja Ti se kunem, da ću ih, zbog toga što si me u zabludu odveo, presretati na Tvom pravom putu. A drugo značenje je: Kao što si Ti mene odveo u zabludu, isto ću tako ja presretati Tvoje robove iz potomstva ovog čovjeka zbog koga si me prokleo. A pravi put su svi putevi dobra koji vode Allahovom, dž.š., zadovoljstvu. Kao što islam, Hidžra, džihad i sva bogougodna djela kojima je Allah, dž.š., zadovoljan.
"pa ću im i sprijeda, i straga", tj. dolazit će im sa svih strana, kako bi ih odvratio od puteva pokornosti, nabrajajući im razne vrste zabluda, sve dok ih ne odvede u grijehe.
A pojedini kažu da je "sprijeda" "i zdesna", odakle vide, "i straga", "i slijeva", odakle ne vide, a Ibn-Džerir smatra da se ovdje misli i na puteve dobra i na puteve zla. Od puteva dobra ih odvraća, a na puteve zla navraća. Prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: "A nije rekao i iznad njih, jer milost silazi iznad njih." "I Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!", tj. neće vjerovati. Ove riječi Iblisove proistekle su iz njegovog mišljenja, ali su one pogodile stvarno stanje. Kao što Alah, dž.š., kaže:
وَلَقَدْ صَدَّقَ عَلَيْهِمْ إِبْلِيسُ ظَنَّهُ فَاتَّبَعُوهُ إِلَّا فَرِيقًا مِنَ الْمُؤْمِنِينَ "A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao; وَمَا كَانَ لَهُ عَلَيْهِمْ مِنْ سُلْطَانٍ إِلَّا لِنَعْلَمَ مَنْ يُؤْمِنُ بِالْآخِرَةِ مِمَّنْ هُوَ مِنْهَا فِي شَكٍّ ۗ وَرَبُّكَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ حَفِيظٌ Mi smo htjeli ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. A Gospodar tvoj bdi nad svim." (34:20-21)
Allah dž.š. nas takođe obavještava i koja je najbolja zaštita od šejtanskih nagovaranja i pozivanja na grijeh: اتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِنَ الْكِتَابِ وَأَقِمِ الصَّلَاةَ ۖ إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنْكَرِ ۗ وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! - A Allah zna šta radite. (El-'Ankabut, 45.)
Zato se u hadisu prenosi traženje zaštite od utjecaja šejtana sa svih strana čovjeka. Kao što prenosi El-Hafiz Ibn-Merdevejh od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (280) "Allahu dragi, ja od Tebe tražim oprost i spas u svojoj vjeri i svom životu, u svojoj porodici i imetku. Allahu dragi, pokrij moje sramote, ublaži moje strahote i sačuvaj me ispred, iza, zdesna, slijeva i odozgo. A Tebi se, o Allahu, utječem da budem ugrožen ispod mene." Veki′ kaže: "Ispod mene, znači - da u zemlju propadnem.
Dova
»Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«
Literatura: Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari
