Polovica jula je a vrućina se raspojasala dunjalukom, hrupila među nas k'o kakva aždaha što se u licu užarila baš ko kakva haspurlija. Kuka narod kad zapada kiša i zahladni k'o upola zime, kukaju ljudi se kad izlije voda pa poplavi usjeve i kuće, te naćera osjeline na puteve, njive, bašče i milćeve. Kuka narod i zbog besparice, skupotinje, bolešćine, omladinskog bećarluka i akutne nezaposlenosti. Kuka se kad treba, kuka se kad ne treba, a kuka se bome i reda radi. Nedaj Bože nikom dočekati da se mora kukati.
Najzanimljivija kuknjava je ova julska. Viče narod nemere se ljudino izdržati, oni drugi pomagajšu neće se moći ovako dalje, jopet novine pišu da nije bilo ovako vrućeg feterata u 100 godina. Bilesim javljaju žuti mediji da je more ovrućalo na 30 stepeni. Helem, šta sam ono šćio ove rede rijet. Jah, ova vrućina i dunjalučka vatra je ahbabino izaprata u stotinu voda.
Resulullah, s.a.v.s., je opisao žestinu džehennemske vatre riječima: "Ova vaša vatra je samo jedan od sedamdeset dijelova džehennemske vatre! Rekoše: Allahov Poslaniče, i ova naša vatra je sasvim dovoljna! Poslanik, s.a.v.s., na to reče: Džehennemska vatra je šezdeset i devet puta žešća od ove, svaki njen dio je žestok poput dunjalučke vatre! (Buharija i Muslim) U drugoj predaji je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vatra se požalila svom Gospodaru, rekla je: 'Gospodaru, jedan dio mene pojede drugi!' Tada je Allah dao vatri dva oduška..."(Buharija i Muslim)
Prenosi se od Jezida ibnu Ebi Malika Hemedania da je rekao: "Džehennem ima sedam vatri
koje blješte, svaka od njih glada u onu ispod nje iz straha da je ne pojede."(Zastrašivanje Vatrom, Ibnu Redžeb, str 6.)
Ja bih drugarski preporučio da se čuvamo i ove dunjalučke vatre što nam putem sunca dolazi. Jerbo, pazite se molim vas da ne zagorite, čuvajte se opeklina, zagaranja i radijacije. Belćim, svakoj koži ne ampasuje ova vrelina. Pokrijte se narode i pokoravajte se naredbi šta nam je Uzvišeni propisao da pokrivamo od svog tijela, jer kad se fasuje bolešćina kasno je onda kukati.
''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., u suri El-Enfal / Plijenu 27. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَخُونُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ وَتَخُونُوا أَمَانَاتِكُمْ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ„O vjernici Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte." (El-Enfal, 27)
A zatim, danas je petak, 16. juli 2010., ili 04. ša’ban, 1431. hidžretske godine. Ovo je dvadeset i deveta džuma u novoj hidžretskoj godini. Ušli smo u mjesec ša’ban koji je prvi komšija ramazana. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Emanet je dobrovoljno prihvatanje obaveze čuvanje nečeg povjerenog uz pristanak da će čuvano biti sačuvano i očuvano. Emanet je povjerenje iskazano pojedincima ili grupama da će poštivati Božije i ljudske zakone bdijući nad sigurnošću pojedinaca i naroda, njihovom imovinom, čašću, poštenjem i vjerom. Prvo povjerenje je Uzvišeni Allah ukazao čovjeku kada mu je povjerio na čuvanje ono što je On subhanehu ve teala stvorio i u amanet povjerio Ademu a.s. Da je prihvatanje emaneta i čuvanje bilo šta ili bilo čega jako rizično i teška obaveza ukazuje Dragi Bog u Kur'anu:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
Uzvišeni Allah kaže:إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَنْ يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنْسَانُ ۖ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا„Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkosmislen -…,." (El-Ahzab, 72)
Ima više kategorija emaneta a najbolje ih je pobrojao i propisao Zakonodavac dželle ve ala:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَاعْبُدُوا اللَّهَ وَلَا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا ۖ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا وَبِذِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينِ وَالْجَارِ ذِي الْقُرْبَىٰ وَالْجَارِ الْجُنُبِ وَالصَّاحِبِ بِالْجَنْبِ وَابْنِ السَّبِيلِ وَمَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ مَنْ كَانَ مُخْتَالًا فَخُورًا"I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu." (En-Nisa, 36)
Kao što je poznato, ovaj ajet se naziva desetopravni ajet jer sadrži deset prava ili obaveza: obavezu-emanet prema Allahu, prema roditeljima, prema rodbini, siročetu, siromasima, bližnjim komšijama, daljnjim komšijama, prijateljima, putnicima namjernicima i onima koji su u posjedu čovjeka, slugama, (kućnoj posluzi a danas su to nažalost radnici u preduzećima prema kojima šefovi imaju robovlasnički i podanički odnos).
Od pravilnog ispunjavanja Božijih emaneta nejma na svijetu ništa ljepše. Zar je išta slađe od ispunjavanja Njegovog emaneta kada lijepo uzmemo abdest, kada propisno klanjamo namaze, kada sa ljubavlju i skrušenošću postimo ramazan, kada pobožno i srčano učimo Kur'an, kada sa najvećomom dozom strpljenja i ljubavi podučavamo svoju djecu i unučad propisima naše vjere, kada po najvišim mogućim standardima 'spustimo krila poslušnosti' prema roditeljima, kada bez straha da će nas proglasiti staromodnim i ‘bau-bau’ roditeljima kažemo ženskom a bome i muškom punoljetno djetetu da mu je haram zabranjeno ići na haram mjesta – da je haram ići na plivanje, skidajući se u šorceve i kupaće kostime, helanke i miješajući se sa muškarcima ili djevojkama, u bazenu i svlačionicima, kada bez bojazni da nas u društvu ‘zaobiđu’ i proglase staromodnim upućujemo na dobro, a odvraćamo od zla, kada neumorno radimo i doprinosimo islamu i muslimanima u cjelini.
Danas su obavezu emaneta bar deklarativno prihvatili mnogi džet set ljudi, državnici i državotvorci: predsjednici, kraljevi, carevi, ministri, valije, parlamentarci, ambasadori, načelnici općina i muhtari. Emanet nose i vjerski dostojanstvenici od najviših krovnih institucija i lidera sve do onih koji su u direktnom kontaktu sa narodom, to su vjerski službenici koji kao pastiri služe narodu. Na emanet su se obavezali i: liječnici, profesori, učenjaci, stručnjaci u svim sferama života. Emanet nose direktori u preduzećima i velikim koncernima kao i cijela struktura uprave sve od generalnog pa do šefa na radilištu. Emanet je posebno naglašen i uperen prema roditeljima u čuvanju porodice i povjerenih evlada-djece. Roditeljem se je časno zvati a nije lahko biti mati, jer je odgoj vaga koja će mnogima presuditi, pa jednima biti bir iladž a drugima nar-vatra.
To je samo zato što je ocu i majci ukazano veliko i neograničeno povjerenje time što im je Milostivi darovao u emanet da svoju djecu čuvaju i nad njima bdiju. Zato, svoju djecu, dragi roditelji lijepo i u duhu islama odgajajte, vaspitavajte i podučavajte. Zaštitite ih i odmaknite od njih sredstva zla koja ce iskvariti njihov moral, kao što su filmovi bezobraznog i razvratnog sadržaja ili bestidne pjesme ili novine sa sramotnim slikama ili knjige u kojima se nalaze najsiroviji haram, nevjerstvo i bezbožnost.
To sve govorim i navodim zato što je Poslanik a.s., je rekao: "Ispuni emanet onome ko ti ga je povjerio i ukazao i ne obmanjuj onoga ko je tebe obmanuo." I rekao je: "Onaj ko nema emaneta (povjerenja) nema imana." I još je rekao: „Tri su znaka munafika: kada govori-laže, kada obeća -iznevjeri i kada mu se povjeri-pronevjeri."
U Kur’anu imamo divan i poučan primjer dvojice braće Poslanika Musa-a i Haruna a.s. Musa je za kratko vrijeme bratu Harunu ostavio na čuvanje veliku skupinu ljudi, cijeli narod da pripazi na njih dok se on ne vrati sa brda Sinaj, gdje se molio Uzvišenom Allahu. Poslušajmo razgovor njihov koji nam prenosi Jedini Svjedok vremenski:
Uzvišeni obavještava da je Musa, a.s., kada se vratio svome narodu i zatekao u širku, bacio ploče koje je držao u ruci i jako se naljutio. Pograbio je svoga brata za glavu i počeo je tresti, prekoravajući ga:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
قَالَ يَا هَارُونُ مَا مَنَعَكَ إِذْ رَأَيْتَهُمْ ضَلُّوا"O Harune",, povika Musa- "šta te je spriječilo, kada si ih vidio da su zalutali, أَلَّا تَتَّبِعَنِda za mnom nisi pošao?", tj. da me obavijestiš o smutnji.
أَفَعَصَيْتَ أَمْرِي"Zašto nisi moje naređenje poslušao?", tj. ono koje sam ti dao, a to su riječi:
"Zastupaj me u narodu mome i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci."
"O sine moje majke", obraća mu se nježno spominjući majku. Oni su braća od istih roditelja, spominjanje samo majke nježnije je i jače izražava milost i naklonost, pa mu radi toga kaže:
قَالَ يَا ابْنَ أُمَّ لَا تَأْخُذْ بِلِحْيَتِي وَلَا بِرَأْسِي"O sine moje majke, ne hvataj me za bradu i za kosu moju." إِنِّي خَشِيتُ"Ja sam se plašio..." Ovdje se Harun, a.s., opravdava Musau, a.s., navodeći razlog kašnjenja koji ga je omeo u dostavljanju vijesti o onome šta se u međuvremenu desilo. Bojao sam se da krenem za tobom i da te obavijestim, jer bi mi rekao: Zašto si ih same ostavio,
أَنْ تَقُولَ فَرَّقْتَ بَيْنَ بَنِي إِسْرَائِيلَ وَلَمْ تَرْقُبْ قَوْلِي "i razdor među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao", tj. nisi ispunio moje naređenje, a ja sam te postavio da me zastupaš u mom narodu. Ibn-Abbas kaže da je Harun, a.s., bio pun poštovanja prema Musau, a.s., i da mu je bio pokoran.
Dova
"Gospodaru naš, ne dopusti da svoju djecu, prepustimo vremenu, ulici, medijima i lošim ljudima da ih izgrađuju i odgajaju. Zaista ko prepusti svoju djecu ulici, medijima vremenu da ih vaspitava on je izgubljen.
Uzvišeni Allahu, daj nam volje, snage i razuma da shvatimo da naša briga i odgovornost prema djeci ne prestaje njihovim rađanjem i odrastanjem, već da smo za njih odgovorni cijelog života i da ćemo za njih biti pitani i na Danu Sudnjemu.
Dragi Allahu, uputi našu djecu, da budu dobra i obrazovana i da samo Tebi sedždu čine. Svemogući Bože, ne dopusti da nama upravljaju nasilnici koji nemaju milosti prema nama. Uzvišeni Allahu, povećaj nam svoje darove, a nemoj ih umanjiti. " Amin!
Literatura: Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari
Ruvije aninnebiji sallalahu alejhi ve selleme ennehu kale men asbeha ve huve ješkuu dikal meaši fe ke ennema ješkuu rabbehu ve men asbeha li umurid-dun ja haziinen fe kad asbeha saahitan alellahi ve men te va da a li ganijjin li ginahu fe kad zehebe sulusa diinihi.
Prenosi se od Allahovog poslanika s.a.v.s. da je rekao:
-ko ujutro kuka da mu je život težak i tijesan, on kao da se žali na svog Gospodara i Stvoritelja,
- ko osvane zabrinut za dunjalučke probleme i poslove, sigurno je osvanuo ljutit na Allaha dž.š.
-ko se ponižava i pokorava bogatašu radi njegova bogatsva, otišle su na dvije trećine njegova dina (vjere)
Danas će se ljudi oprostiti od 775 insana srebreničkih. Te ljude su nizašto krive ubili neljudi na genocidan način. Bosna je sva okrvavljena genocidom i na genocidu i aparthejdu je stvorena jedina krvava tvorevina u srcu Evrope.
Genocid se desio u : Brčkom, u Tuzli, u Bijeljini, u Teočaku, u Janji, u Zvorniku, u Kasabi, u Vlasenici, u Bratuncu, u Kotor Varoši, u Ključu, u Sanskom Mostu, u Bosanskoj Dubici, u Bosanskoj Kostajnici, u Bosanskom Novom, u Bosanskoj Krupi, u Bosanskoj Gradiški, u Prijedoru, u Kozarcu, u Višegradu, u Rogatici, u Mostaru, u Trebinju, u Stocu, u Foči.. i mnogo drugdje i haman svagdje, gdje musliman življaše, jer zbilja nejma grada bosanskog da neko nije ubijen bi gajri hakk.
Proučimo fatihu umrloj braći i sestrama. Danas nemojmo puštati muziku niti gledati prenos utakmice sa ‘”Svjetskog prvenstva”, jer da su pravi ljudi u FIFI, utakmica se i ne bi igrala danas na dan dženaze i planetarne tragedije muslimana u Bosni i Hercegovini i u srcu Evrope.
Kijamet je pojednostavljenim riječima kazano, smak svijeta. Još iz vakta naših starih dobrih Bošnjana naslijedili smo kazivanja o Kijametu koja su imala podlogu i temelj u objavljenim knjigama a neka su bila plod mašte i priča na dugim ljetnim i zimskim sijelima. Normalno, svakog vjernika zanima zvaničan stav Zakonodavca i izjašnjavanje Poslanika s.a.v.s., o tom događaju. Ima nekoliko malih i velikih predznaka ALAMETA, išareta, smaka svijeta. Tako se spominju i najupečatljiviji i vidljivi golim okom i shvaćeni sa prosječnom inteligencijom:
Kad je u pitanju broj predznaka kijametskog dana, učenjaci se razilaze. Neki od njih kad govore o malim predznacima spominju ih devedeset i više, a razlike u njihovom broju su posljedica kriterija spram vjerodostojnosti hadisa. Tako je kod opreznijih i rigoroznijih učenjaka broj predznaka manji, a kod liberalnijih veći. Danas ću spomenuti samo neke predznake koji imaju vjerodostojnu potvrdu u autentičnim hadisima Poslanika, s.a.v.s.
·Kad u prvi plan dođu glupi ljudi i počnu zastupati općte društvene interese. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Pred kijametski dan će nastupiti varljive godine, tad će se potvarati i optuživati pošteni, a ukazivati povjerenje nepoštenima i tad će govoriti «er-ruwejbidah»! Neko je upitao:»A ko su er-ruwejbidah», Allahov poslaniče? Poslanik, s.a.v.s, odgovori:»To su glupaci koji će govoriti o opštim intersima»! (Ahmed i et-Taberani od Ebu Hurejreta)
·Kad se selam bude nazivao samo poznanicima. Tako da će čovjek selamiti samo onoga koga zna. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Jedan od predznaka kijametskog dana je i to kad čovjek bude selamio samo onoga koga zna»! (Ahmed od Ibnu Mes'uda, r.a).
·Neobraćanje pažnje na halal rizk. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Doći će takvo vrijeme kad čovjek uopšte neće paziti je li mu šta halal ili haram»! (el-Buhari i en-Nesai od Ebu Hurejreta, r.a.).
·Kad zavlada i počne dominirati laž u svim segmentima života.
·Kad se približe tržišta i raširi trgovina. Poslanik, s.a.v.s, kaže:» ... kad zagospdodari laž, kad se približi vrijeme i kad se približe tržišta»! (Ibnu Hibban od Ebu Hurejreta, r.a.).
·Kad deve i kuće pripadnu šejtanima. Koliko je danas «rezervnih automobila», koliko je praznih kuća i nastambi. Ne koriste se, a nisu dostupne potrebnima. Blago li se šejtanima! Resul, s.a.v.s, kaže:»....kad deve pripadnu šejtanima i kad kuće pripadnu šejtanima»! (Ebu Davud od Ebu Hurejreta).
·Kad se ljudi budu takmičili izgledom, opremom i ornamentikom mesdžida. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Neće nastupiti kijametski dan dok se ljudi ne počnu natjecati u izgledu džamija»! (Ahmed, en-Nesai, Ebu Davud i Ibnu Madžeh u hadisu od Enesa, r.a.). (Mali predznaci kijametskog dana, mali dio)
Zanimljivo je i razmišljanje čuvenog turskog islamologa Haruna Yahyaa.
“Početak ahir-i zemana se u hadisima spominje kao jedno haotično okruženje u kome su fitneluci, ratovi i sukobi u porastu, u kome, nasuprot vjerskom moralu, dominira jedna velika moralna izopačenost. U aktuelnom periodu širom Svijeta će se dešavati prirodne katastrofe, siromaštvo će biti u porastu kao nikada ranije, zločini će, takođe, biti u osjetnom usponu, ubistva i pokolji će se dešavati jedni iza drugih. To je, međutim, samo prva etapa ahir-i zemana. U drugoj etapi Allah, dž. š., će čovječnstvo kutarisati ovog haotičnog okruženja; Svoje robove će obasuti izobiljem, berićetom, mirom i sigurnošću.
Od Enesa, r.a, se prenosi da je neki čovjek pitao Poslanika, s.a.v.s: »Kad je kijametski dan»?! Poslanik, s.a.v.s, ga, umjesto odgovora, upita:»Šta si pripremio za kijametski dan»? Čovjek odgovori:»Ništa posebno, izuzev što volim Allaha i Poslanika, s.a.v.s.». Poslanik mu na to odgovori:»Ti si sa onim koga voliš»! Enes dalje nastavlja pa kaže:»I nismo se više ničemu radovali kao riječima Poslanika:»Ti si sa onim koga voliš»!
Enes dalje nastavlja i kaže:»I ja volim Poslanika, Ebu Bekra i Omera, r.a, i nadam se da ću biti u društvu s njima zbog moje ljubavi prema njima». (Muttefekun alejhi)
Rekao je Poslanik, s.a.v.s: “Doći će vrijeme kada će ljudi imati lica ljudi, a srca šejtana. Prolijevat će krv i neće se suzdržavati ružnih djela. Ako s njima trguješ, prevarit će te, a ako im nešto povjeriš, izdat će te. Djeca su im zlobna, mladi prepredeni, a stari među njima ne naređuju da se čini dobro i ne odvraćaju od zla. Sunnet je kod njih novotarija, a novotarija sunnet. Onaj ko nad njima ima vlast u zabludi je. Tad će Allah dati vlast najgorima od njih. Čestiti će moliti Allaha, ali im dove neće biti uslišane».
Helem da apostrofiram. Kijamet je tu ako uzmemo sve alamete koje viđamo svaki dan. Razmislimo malo. Ko to danas može nekoga slušati 10 minuta, a da u jedanaestoj dekiki ne počne istraživati po svom sugovorniku koliko je debeo, ćelav, visok, mršav, ružan, siromašan, bogat, blentav, krezav, blijed, crven, slabo obučen ili bolestan. Upitajmo se kada smo zadnji put nekome nešto u zajam dali, evro ili marku tutnuli u ruku nekom siromahu. Sjetimo se kada smo posljednji put nekoga pohvalili, lijepu i utješnu besjedu mu kazali. I na kraju, kome je draži televizor, kompjuter, auto, stan, raskošna vila ili izlet na moru od njegovog babe, majke, djeda (dida), brata, sestre, komšije ili prijatelja.
''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., u suri El-Bekare / Kravau 154. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ يُقْتَلُ فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتٌ ۚ بَلْ أَحْيَاءٌ وَلَٰكِنْ لَا تَشْعُرُونَ I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (154)
A zatim, danas je petak, 09. juli 2010., ili 27. redžeb, 1431. hidžretske godine. Ovo je dvadeset i osma džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
U nedjelju će se desiti još jedno okupljanje ljudi. Okupiće se ljudi i insani sa svih strana da isprate još jednu grupu prije 15 godina živećih ljudi, a sada šehida. Prate ljudi ljude do njihovih vječnih počivališta i smiraja. U nedjelju će biti suza, uzdaha jecaja, sjećanja, baildisanja i dova. Klanjaće se još jedna zajednička dženaza. Biće na dženazi ljudi i insana. Okupiće se ljudi da isprate ljude koje su prije 15 godina pobili neki nazovi ljudi, džabe i na pravdi Boga. Ti neki živi mrtvaci što tavore i hodaju izmiješani sa ljudima odavno se i ne zovu ljudima. Oni su po rođenju ljudi a sada i sami znaju da su neljudi. Zašto su ti ljudi-neljudi. Zato, jerbo da su ti bivši ljudi koje je njihova majka rodila u liku ljudi, da su te ubice, ti neljudi, kojim slučajem i životinjskom rodu pripadali, oni bi zbog gladi ubili tek nekoliko ljudi, a i tih nekoliko bi ubili onako po životinjskom adetu i zakonu a pri tom nagonskom ubijanju ih ne bi prije smrti vezali, mučili, patili, zlostavljali, silovali i ponižavali. U srebrenici je na zvjerski I neljudski način ubijeno preko 10.000 a u Bosni i Hercegovini preko 200.000ljudi. Za te ljude-neljude i ubice, Uzvišeni Allah u Kur’anu veli:أُولَٰئِكَ كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلoni su kao stoka, čak i gori.
Dakle, u Srebrenici će se u nedjelju 11. jula 2010. obaviti dženaza i ispraćaj za 772 ubijena čovjeka šehida. Ko su šehidi o kojima svo vrijeme govorimo? U jezičkom smislu riječ šehid znači; onaj koji je prisutan, onaj koji svjedoči; to je žrtva, mučenik, postradali, na pravdi Boga ubijeni, iz svoje kuće i kreveta u noć, na put izvedeni čovjek. Šehid je prije odvođenja pred svojom djecom i ženom osramoćeni i mučeni, negdje u nekoj zabiti, na stijeni, potoku, jami ubijeni čovjek. U prenesenom smislu, šehid je dakle svjedok vjere u Allaha, dž.š., svjedok ovoga prolaznoga, ali i vječnoga – ahiretskoga svijeta. Šehid je svjedok dobrote i samopožrtvovanja za svoju vjeru i za druge ljude, ali se istovremeno i njemu svjedoči da će u Džennet. Prema tome, u simboličnom smislu riječi, šehid je čovjek koji je vlasnik svjedočenja i koji je svjedok svoje smrti, to je šahid svoje pogibije na svom topraku, ili na silu odvođeni sa svoje zemlje. U nedjelju će svi šehidi okupljenom svijetu, ljudima i insanima svjedočiti o svom šehadetu kojeg im je uzvišeni potvrdio u Kur'anu:
وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ يُقْتَلُ فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتٌ ۚ بَلْ أَحْيَاءٌ وَلَٰكِنْ لَا تَشْعُرُونَ I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (154)
Zašto se ljudi okupljaju u Srebrenici? Ljudi dolaze u Srebrenicu prije svega vozilima a ima insana što i pješke po nekoliko dana hode samo zato da pokažu sebi, ljudima i neljudima da se u Bosni dogodio genocid. Nejma grada niti sela u Bosni i Hercegovini da šehid nije na pravdi Boga glavu položio i dušu teslim učinio. Genocid je bio u: Brčkom, u Tuzli, u Bijeljini, u Teočaku, u Janji, u Zvorniku, u Kasabi, u Vlasenici, u Bratuncu, u Kotor Varoši, u Ključu, u Sanskom Mostu, u Bosanskoj Dubici, u Bosanskoj Kostajnici, u Bosanskom Novom, u Bosanskoj Krupi, u Bosanskoj Gradiški, u Prijedoru, u Kozarcu, u Višegradu, u Rogatici, u Mostaru, u Trebinju, u Stocu, u Foči.. i mnogo drugdje i haman svagdje, gdje musliman življaše, jer zbilja nejma grada bosanskog da neko nije ubijen bi gajri hakk.
Ko hoće da gleda vidjeće po svim selima gradovima bosanskim šehidska mezarja koja svjedoče o genocidu nad ljudima od strane neljudi. Najveće šehidsko mezarje je dakako Srebrenica koja je pokazala cijelom Svijetu planetarno stradanje Bošnjaka muslimana od neljudi iz komšiluka i okruženja. Veliki bol i rana je stvorena krhkom i ranjenom biću muslimanskom na Balkanu, pri zlikovačkom pokušaju i djelimičnom uspjehu neljudi da genocidom istrijebe miroljubivi muslimanski narod. Veća bol i rana od te rane je negiranje genocida vasionskih razmjera od strane nekih branitelja i odobravatelja zločina i zločinaca kako u Bosni i Hercegovini tako isto i u okruženju. Treba kazati da oni koji odobravaju ili negiraju zločine, a pri tome štite i kriju zločince, da su na neki način i oni pritajeni zločinci jer ko sakrije i štiti zločinca I zloćin, on se potajno sprema da ga ponovi i sam učini.
Klanjaće se u nedjelju dženaza šehidima srebreničkim. Da li ćemo se time odužiti ljudima šehidima. Dakako ne. Neće cvijeće niti Fatiha ispod ili iznad mezara, reda radi proučena pred kamerama i fotoapratima, biti dug odužen šehidima. Šehidi su dali živote jer nisu htjeli otići sa svog topraka i ostaviti svoju porodicu i svoju kuću. Naš je dug da porodicama šehida pomognemo na taj način, da se djeca iškoluju njihova, i ne samo njihova, već i svakog čovjeka koji nema čime svoju djecu nahraniti, prehraniti i iškolovati. Bosna je zadužbina šehida još od Aleta Đerzeleza. Dok svake godine ispraćamo šehide čije smo kosti slučajno otkrili ili po nacrtu iskopali, uviđamo da se danas dista prviše mladih ljudi ubija, drogira, alkoholizira u očajanju što nema perspektive za život u Bosni.
Bosna je izložena agresiji od komšija i perfidnom institucionalnom razaranju iznutra. Svaki musliaman je dužan novčano pomoći da Bosna stane na noge, da bosanski insan sačuva identitet, da zadrži i podigne samopouzdanje i ekonomsku neezavisnost. Ako ne budemo ekonomski pomagali stanje ljudi u Bosni iznevjerićemo zadužbinu srebreničkih i svih bosanskih šehida.
Naš Vjerovjesnik, Muhamed, s.a.v.s., upozorava nas: ‘Nemojte osramotiti vaše umrle sa ružnim djelima, jer se ona predočavaju vašoj rodbini od stanovnika u kaburu.’
Dova
"Gospodaru naš, ne dopusti da nas zavara uspjeh niti poraz baci u očaj. Podsjećaj nas stalno da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu.
Gospodaru naš, nauči nas da je tolerancija najveći stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti.
Gospodaru naš, ako nam uzmeš imetak, ostavi nam nadu. Ako nam ne podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladam poraz, a kada nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere.
Gospodaru naš, kada se ogriješimo o ljude, podari nam snagu izvinjenja, a kada se ljudi o nas ogriješe, podari nam snagu oprosta.
Gospodaru naš, ako mi zaboravim Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas! Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Amin!"
Literatura: Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari
O Hadždžu je bilo serbez govora. Nejma insana koji nezna šta je hadždž, a besbeli je malo onih koji nisu čuli za ljude koji maštaju da postanu putnici u blagoslovljeni grad. Ove rede hoću samo da reknem njeku riječ o hadžiji. Hadžija je dragosno janje čovjek ko i svaki drugi insan. Insan k'o insan, radi griješi, griješi radi, radi i griješi pa se vaktom trgne i pokaje, pa jopet isponova.
Helem, kada čovjek sazrije, malo omudra i neke stvari skonta, kada sabere nješto para i kada ga uhvati ištah i zanos za vjerom on nanijeti da obavi petu islamsku dužnost. Hadždž je dakle jedan od pet stubova islama. Hadždž je besbelli kruna vjere, a svaka kruna se stavlja nakon neke pobjede, uspjeha i stavlja se na glavu baš kao i hadžijska žuta abanija.
Eto, sad će mjesec avgust, mjesec u kome će prve hadžije krenuti na put i zijaret Poslanikovom rodnom gradu.
Tijem dekom moje srce kliče. Neka je svakom hadžiji njegov put hairli i da im Uzvišeni Allah primi hadždž.
