MIMBERA-U NAMAZU SPAS

Nijaz SALKIĆ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ 

 يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ 

 يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

              Allah, dž.š., u 20-toj suri (Taha / Taha) u 132. ajetu kaže:  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا - "Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome", tj. spašavaj ih od Allahove, dž.š., kazne klanjanjem namaza i ustrajavanju na tom putu.

               A zatim, danas je petak, 01. oktobar 2010., ili  23. ševval, 1431. hidžretske godine. Ovo je trideset i deveta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Uzvišeni kaže svom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.:  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيم

 وَلَا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ إِلَىٰ مَا مَتَّعْنَا بِهِ أَزْوَاجًا مِنْهُمْ زَهْرَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا لِنَفْتِنَهُمْ فِيهِ ۚ وَرِزْقُ رَبِّكَ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ  - I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. Ljudi su posesivni, oponašaju ono što vide pa su skloni takmičenju i gomilanju dobara. Milostivi Allah nas savjetuje da svoj smiraj ne tražimo u mnogom kupovanju, gledanju i naslađivanju stečenog jer su to trenuci prolazni i brzo se čovjek zasiti dunjalučkim džidžama, jer su džidže ovosvjetska sermija I lažni ukrasi. : وَرِزْقُ رَبِّكَ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ "A opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna."

 Kao što Uzvišeni kaže na drugom mjestu: 

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيم

 وَلَقَدْ آتَيْنَاكَ سَبْعًا مِنَ الْمَثَانِي وَالْقُرْآنَ الْعَظِيمَ-"Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veličanstveni ti objavljujemo. To je El-Fatiha na koju nas Uzvišeni upućuje da je često učimo, da se u njenom učenju smirimo i da u njenom hladu Uzvišenog molimo za spas i napredak.

Nije odlika muslimana vjernika da se odriče ovosvjetskih dobara. Vjernik treba da ih stiče i da ih koristi a da se pri tom u sihirli dunjaluk ne zaljubi. U svemu pa i u radu i zaradi ima mjera a u svemu je mjera-vjera. Jerbo, dunjaluk je poput alkohola. Mnogi misle da će ga samo probati pa će stati i na vrijeme odišćiliti, a kada dunjaluk probaju onda ih on serbez opije dotle da ga potom piju bez ikakve mjere sve do smrti.

U sahih hadisu stoji da je: "Ušao Omer ibn Hattab kod Poslanika, s.a.v.s., na čardak u momentu kada se Poslanik, s.a.v.s., bio odvojio od svojih žena i zakleo na povlačenje od njih, i zatekao ga oslonjenog na hasuri od palminog lišća, gdje osim obješene raspuknute posude nije bilo više ništa. Omer se rasplakao, pa ga Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Zašto plačeš Omere?' On odgovori: 'Božiji Poslaniče, Kisra i Kajsar imaju toliko toga, a ti si Allahovo najodabranije stvorenje?' Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Zar ti sumnjaš u mene, o Omere? To je narod kome je Allah ubrzao ugodnosti dunjalučkog života.'" Poslanik, s.a.v.s., od svih je ljudi najmanje koristio dunjalučke blagodati, mada je za to imao mogućnosti. Kada bi mu došla neka dunjalučka dobra, dijelio ih je i desno i lijevo Božijim robovima i ništa sebi nije ostavljao za sutra.

Pa ipak čovjek mora raditi i zaraditi da ima za sebe i za svoju porodicu. Kako raditi i privređivati a pri tom znati i biti siguran da je Uzvišeni Allah zadovoljan sa nama i našim postupcima. U svemu ima mjerilo i mjera, ovdje je namaz mjerilo i jezičak na vagi mu'minskog rasuđivanja.

Uzvišeni kaže:  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيم

 وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا-"Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome", tj. spašavaj ih od Allahove, dž.š., kazne klanjanjem namaza i ustrajavanju na tom putu.

 Uzvišeni kaže:  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيم

 ۖ لَا نَسْأَلُكَ رِزْقًا ۖ نَحْنُ نَرْزُقُكَ ۗ  - "Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo", tj. ako budeš klanjao, dolazit će ti opskrba odakle se ne nadaš. Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Sabita koji kaže: "Kada bi Poslanika, s.a.v.s., zadesila oskudica, pozvao bi svoje ukućane: 'O čeljadi moja, klanjajte, klanjajte!'" Sabit kaže: "Kada bi poslanike pogodilo nešto, tražili su pomoć u namazu." Tirmizi i Ibn-Madže prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /174/ 'Uzvišeni Allah kaže: 'O čovječe, posveti se robovanju Meni, pa ću ti grudi napuniti bogatstvom i ukloniti siromaštvo, u protivnom, grudi ću ti ispuniti zauzetošću i neću ti ukloniti siromaštvo.''" Uzvišeni kaže: وَالْعَاقِبَةُ لِلتَّقْوَىٰ  - "A samo one koji se budu bojali i grijehe klonili čeka lijep svršetak", tj. lijep završetak na ovom i budućem svijetu, a to je Džennet za bogobojazne.

Zato privređujmo, radimo i se trudimo na ovom prolaznom svijetu kao da ćemo vječno na njemu ostati i živjeti, a bome isto tako čuvajmo se grijeha i boj'mo se Allaha  kao da ćemo sutra umrijeti. Dovimo za našu čeljad i neka u našem radu bude prisutna nada, da će nam Uzvišeni uputiti djecu na pravi put.

Jer je Uzvišeni kazao:  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيم

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنْفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا - "O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od Vatre."

Ipak Poslanik s.a.v.s. obećaje da će vjernici uspjeti to se spominje u sahih-hadisu u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Sanjao sam da se nalazimo u kući Ukbeta ibn Rafia i da su nam od Ibnu-Taba donesene svježe datule (rutab), pa sam shvatio da ćemo uspjeti na ovom svijetu i ostvariti pobjedu te da je naša vjera potpuna i uspješna."

Dova     

              Gospodaru naš, uputi na pravi put djecu našu i jetime naše, sačuvaj ih od zla svakoga, i učini ih iskrenim robovima Tvojima, zaštiti njihovu imovinu, učini ih blagim i poslušnim nama,  a nas učini ljubaznim i blagim prema njima.

      

              Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

            Gospodaru naš, popravi naše cjelokupno stanje i sačuvaj nas od dunjalučkog fitneta i kazne na Ahiretu. Gospodaru naš, o Ti Živi i Vječni, o Tvojoj pomoći ovisimo, pa nas ne ostavi da se oslonimo na sebe, ni koliko treptaj oka, niti koliko manje od toga, Gospodaru, popravi naše cjelokupno stanje, nema boga osim Tebe. Gospodaru naš, očisti naše duše, učini ih smirenim i zadovoljnim, učini da Ti budeš s njima zadovoljan.

             Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Rijadus-Salihin

JESEN STIŽE A ĆURTA PRISPJELA

Nijaz SALKIĆ

Stigla nam je dugo (ne)očekivana jesen. Pored kiša, jesen je bogata zrelim plodovima kojima je vrijedne težake i trudbenike nagradio Uzvišeni Allah za njihovu marljivost u vrtovima i na njivama. Jedna od lijepih hedija koja stiže sa vrta jeste i bunda ili masirača, ili stambolka ili bundeva, ili tikva ili… Na mom kraju se strogo razlikuje bunda (bundeva) i ćurta (bijela masirača). Od bunde se može napraviti napoj i hrana za goveda a može se bome pripremiti divna čorba, pita bundevnjača (bundevara). Od bijele masirače ili ćurte se pravi slatko jelo a kod nas to slatko zovemo jednostavno ćurta.  Nije to sve, bunda ili masirača može poslužiti i kao lijek od astme, ali o tome neki drugi put.

Danas ćemo progovoriti o pripremanju slane čorbe od bunde i slatkog jela zvanog ćurta.

Bosanska čorba od bunde (masirače)

Miruhli čorba je dobra kao predjelo. U kombinaciji sa maslom i domaćim kajmakom to je nešto što se pamti i prepričava.

Sastav:

1,5 kg bunde
1,5 l mlijeka
2 kašike kajmaka splavljenog  sa ćase
2 kašike masla
1 kašika brašna
soli po želji
1 kašika slatke mljevene paprike
bibera po želji

Pripremanje:

1.Očistiti bundu i narezati na kocke. Skuhati dok ne omekša , ocijediti i izgnječiti u pire.

2.Rastopiti kašiku masla i dodati brašno pa ga upržiti i potom dodati mlijeko i kajmak. Prokuhati i dodati izgnječenu bundu. Posoliti i ostaviti da lagahno kuha još 15 minuta.

3.Rastopiti kašiku masla (po želji dodati kašiku slatke paprike) i dodati u čorbu. Dodati biber i poslužiti u zemljanim ćaskicama.

Halvuša u sirupu

Slatka bunda, narandžastog sastava i boje mi zovemo ćurtom, stambolkom, bijelom masiračom ili halvušom. Ćurtu jedu samo ljudi i nije za krave za razliku od obične bunde, kojoj se od bunde pripravlja napoj.

Sastav:

400 g šećera
500 ml vode
sok 1 limuna
5 – 6 karanfilića (klinčića) za lijep miruh
1 štapić cimeta
1 kg ćurt (masirače)

Pripremanje:

1.Zagrijati kutiju, furunu ili pećnicu na 220 stepeni i peći ćurtu oko pola sata. Ohladiti pa narezati na krupnije kocke. Bolje je prvo oguliti ćurtu, narezati na sitnije kocke i onda u vodi peći.

2.Napraviti  (v)agdu od šećera i vode, kada prokuha dodati štapić cimeta i karanfiliće (klinčiće) pa kuhati da se količina smanji na pola. Potom izvaditi cimet i klinčiće.

3.Komade pečene ćurte preliti toplom (v)agdom i dodati klinčiće.
4.Po želji poslužiti rashlađeno uz uz slatki kajmak splavljen sa ćase skinute sa rafe.

Naši stari su mjesto vagde od šećera upotrebljavali ljekoviti pekmez od domaćih jabuka ili krušaka. Nije bilo sohbeta i mevluda a  da na sofri nije služena ćurta u sahanu ili činiji.

Afijetola, prijatno!

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (17)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an alijjin redijellahu anhu enne min neimid-dun ja  jekfiikel islamu ni'ameten ve enne mineš-šugli jekfiiket-ta atu šuglen ve enne minel ibreti jekfiikel mevtu ibreten.

Prenosi se od hazreti Alije r.a. da je rekao:

- od svih dunjalučkih blagodati najbolja ti je islam.

- od svih vrsta zanimanja najbolje je biti u pokornosti Allahu dž.š.

- od svih pouka i savjetnika, najbolji savjetnik je smrt.

Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

Nastavićemo, inšaAllah!

KUR'ANSKI IŠARETI

Nijaz SALKIĆ

Uzvišeni ljudima svakodnevno šalje išarete, znakove i opomene. Ljudi bi trebali redovno da čitaju Njegove znakove da bi bili spremni kada nedaća dođe. A kako da Njegove išarete prepoznaju kada danas mnogi Njegovu knjigu čitati ne umiju.

Znaju jedino oni koji se očiste i koji se Njega pribojavaju: ذَٰلِكَ الْكِتَابُ لَا رَيْبَ ۛ فِيهِ ۛ هُدًى لِلْمُتَّقِينَ  - Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ وَيُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنْفِقُونَ  - onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; وَالَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِمَا أُنْزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنْزِلَ مِنْ قَبْلِكَ وَبِالْآخِرَةِ هُمْ يُوقِنُونَ - i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. أُولَٰئِكَ عَلَىٰ هُدًى مِنْ رَبِّهِمْ ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ - Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.

Ima mnogo nemarnih i bezbrižnih ljudi i onih koji ne vjeruju. Njima je svejedno i oni savjete ne primaju. Zbog kontinuiteta odbijanja da Njega vjeruju i obožavaju, i svjesnog istrajavanja na krivom putu, Gospodar je takve obilježio i u Kur’anu za njih kazao: خَتَمَ اللَّهُ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ وَعَلَىٰ سَمْعِهِمْ ۖ وَعَلَىٰ أَبْصَارِهِمْ غِشَاوَةٌ ۖ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ- Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena (zavjesa, zastor); njih čeka patnja golema.

Čitajmo i iščitavajmo Njegovu Knjigu. U toj jedinoj nepatvorenoj Knjizi je lijek, uputstvo, spomen, jasni dokaz, smiraj, opomena i putokaz prema džennetu i vječnom životu.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَىٰ آمَنُوا وَاتَّقَوْا لَفَتَحْنَا عَلَيْهِمْ بَرَكَاتٍ مِنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ وَلَٰكِنْ كَذَّبُوا فَأَخَذْنَاهُمْ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

A da su stanovnici sélā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.

أَفَأَمِنَ أَهْلُ الْقُرَىٰ أَنْ يَأْتِيَهُمْ بَأْسُنَا بَيَاتًا وَهُمْ نَائِمُونَ

A zar su stanovnici sélā i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?

أَوَأَمِنَ أَهْلُ الْقُرَىٰ أَنْ يَأْتِيَهُمْ بَأْسُنَا ضُحًى وَهُمْ يَلْعَبُونَ

Ili su stanovnici sélā i gradova sigurni da ih Naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali?

أفَأَمِنُوا مَكْرَ اللَّهِ ۚ فَلَا يَأْمَنُ مَكْرَ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ

Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.

NAŠI KORIJENI-DJEDOVI NAŠI

Nijaz SALKIĆ

Djed je otac mog babe. U višetisućnem trajanju naše domaje Bosne, djedovi su odigrali neprocjenjivu ulogu. Prije bana Kulina, u njegovom i po njegovom vremenu oni su bili čuvarima  topraka, gazije i junaci na bedemu Bosne. Djedovi su s koljena na koljeno brižno nosili žišku istinske ljubavi i brižnosti za svoje unuke, koji su opet bili budući djedovi, nosioci bajraka Bosne i čuvari neugašenog višehiljada godina trajajućeg ognjišta naših djedova. Zato je djed u Bošnjaka oličenje poštovanja i gordosti. Djedovi naši nikada nisu gledali preda se, već su bili uvijek uzdignuta čela i oštra pogleda.

“Prava je dragocjenost unutar civilizacije zapadno-evropskog kruga njegovati autentični muslimanski odnos spram babe ili djeda. Moderne i industrijski razvijene zemlje Evrope danas ne mogu naći izlaz u tim odnosima. Porodice se raspadaju, svako punoljetno dijete ima pravo na sopstveni stan, a time i na odvojenost od oca ili djeda. Ili se tu roditeljska ili djedovska sudbina završava u nekim od staračkih domova u kojim ih oči njihova vlastita djeteta nisu ni pogledale. Trka za novcem ili bauk potrošačke kulture uzima svoj danak među odnosima onih najbližih. Bolno nam je konstatovati da neke naše muslimanske porodice koje su svoje udomljenje našle u nekim evropskim državama se povode za tim trendom. Ne samo da time dolazi do strašnih posljedica u porodičnim odnosima nego se time i odudara od izvornog islamskog nauka. Kur’an nas često na svojim stranicama poziva na promatranje i putovanje ovim svijetom da bismo primili i primjenili pouke koje nam se nadaju.”

 Muslimani imaju poštovanje do svojih predaka a dahabetile do djedova. Naročito je pojam djeda ili babe izražen kod Albanaca-muslimana. Djed je starješina cijele porodice i njegov glas je poštovanja vrijedan a njegova odluka se bespogovorno poštuje. Kod Bošnjaka se u zadnje vrijeme ‘modernizuje’ odnos ne samo do djedova već i do roditelja, što nikako nije dobro. Ne treba zaboraviti da su naši stari cijenili svoje korijene. Nesumnjivi naši korijeni idu preko naših djedova I pradjedova. Evo dijela jednog zanimljivog nekrologa: “Hafiz Abdulah-efendija Budimlija je rođen u Foči 20. novembra 1922. godine. Sin je Hasana i Zejnebe, rođene Hasanović, i njihovo posljednje – četrnaesto dijete. Ime je dobio po djedu Abdulahu. Pradjed mu je Sadik, a šukundjed Husejn, pa su se po njemu ranije zvali Husagići. Husejn je bio među bošnjačkim borcima, koji su skupa sa Osmanlijama zauzeli Budim, te je njegova porodica, po njegovom povratku u Foču, dobila naziv Budimlije. Budimlije su bile age i imali su veliki posjed u Foči s lijeve strane Drine, koji i danas nosi naziv Budimlije. Otac mu je bio trgovac, a majka veoma pobožna i učena žena.” Iz ovog citata se da uočiti da bez dobrih djedova I pradjedova nema ni dobrog potomstva.”

Učeni i pobožni Djedovi su mehlemi za ranjivo potomstvo. Oni su oličenje učenosti, mudrosti, iskustva, staloženosti, strpljivosti i postojanosti. Riječi mudrih djedova se pažljivo proučavaju od unuka koji su učeni i znaju šta je lijek. Mudra riječ je posigurno lijek koji ponekad i rane može izvidati:

“Razmišljao sam i o tome  da li se ljudi  dijele na tri grupe: jedna je grupa mučitelja, kada ih vidiš znaš da će te nešto od njih strefiti u najmanju ruku ako ne odmah ono za koji dan... ili večeras... druga je grupa mučenika koji su pognute glave čekali da ih nešto strefi, a s obzirom da su čekali i slutili – to im se i desilo. Takvi se uvijek nađu u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu ili su se petljali sa pogrešnim ljudima – mučiteljima. Poslanik, a.s., rekao da je čovjek vjere svoga prijatelja, zato čovjek treba da pazi, dobro pazi ko mu je prijatelj. Treći su opet čistači, ne mogu se klasificirati ni u jednu od navedenih skupina, niti su mučitelji niti mučenici. Takvi su poput čvrsto  ukorijenjenog bilja, ne možeš ih lahko iščupati, postojani  i svojim mirisom mame. To su  oni koji te, kada ih pogledaš, podsjete na Allaha, to su oni sa kojima si bolji i od čijeg zla si siguran, a čijem dobru se nadaš. I svaku lošu misao, tugu, oni će utjehom i savjetom otkloniti, a svojim prisustvom ispuniti tvoje tijelo energijom i optimizmom, ljubavlju. Moj najbolji prijatelj u djetinjstvu, pa i kasnije, dok sam bio srednjoškolac bio je moj djedo. On je bio čistač! To sam shvatio analizirajući svoj san i prisjećajući se trenutaka obojenih prošlošću i bezazlenim djetinjstvom. Bio je ogledalo odgojenosti, prefinjenosti i  isijavao dobrotom da sam i ja poželio biti kao on. Naučio sam od  njega kako biti dobar i kako težiti dobroti.”

Dobri, učeni i pobožni djedovi su desna ruka unucima i njihovoj djeci. Djed i nena mogu često zamijeniti vrtiće i mektebe, a mogu zamijeniti pedagoge, psihologe, logopede i zabavljače:

“Djedo hajde sjedni ovdje da se sigramo. Hajde djedoooooooooo.

Uuh nano, djedo samo nešto čita, piše, neće da se sigramo.

Evo jabuko moja, sad će djedo Bogami, samo da još ovo da završim, moram dušo djedova, moram ostavit zapisano na ćahat.

Djedo je u godinama, pa ako ne  zapiše zaboravi se to, oko djedovo!

Eh pomisli djedo.

Zlato djedino jednog dana ćeš i ti čitati o junašvu naših Sandžačkih sinova, kakav je samo bio efendija Šemsikadić, Sulejman hodža Paćariz, a Rifat Tršo su ga zvali i život dade za Sandžak i da ne nabrajam, jer puno bi ih bilo, ćahata nebih imao.

A kalem, kalem, bi iščezo ko što ono sunce iza Ninaje zađe….”

Na kraju ću spomenuti i djedove koji prenose vjerske mudrosti na svoje sinove i posredno na unuke i praunuke. Koliko sam hikaja čuo od svoga djede koji je na svoj način prenio kazivanja koja je sam čuo od mnogih alima u džamiji i na pobožnim sijelima i halkama.

“Asme'i je jednom prilikom rekao: "Kada se mom djedu Aliji primakla smrt, sakupio je svoju djecu i kazao im sljedeće: 'O sinovi moji, postupajte prema ljudima na način koji će rezultirati time da kad budete odsutni, čeznu da vas sretnu, a kad umrete, plaču za vama.“

Danas je pravo blago imati uza se starog djedu, vitalnog zdravlja i bistro uma. Ko ga ima u blizini, on je sretnik i čovjek sa jednom blagodati više.

Literatura: "Babo" i "djed" u Kur'anu, Almir Fatić, »Putevi spoznaje«, Alma Taletović, »Jedan od najpoštovanijih alima u svojoj generaciji« Osman Kavazović, »Dušu nam ostavite« Sulejman Aličković

VRAŽIĆKE MAGLE

Nijaz SALKIĆ

Prošlo je još jedno ljeto toplo u suncu i u  povremeno hladnim kišama. Nastupila je rana jesen sa  kišama heftenjačama i  gustim maglama. Uglavnom se na vrijeme čovjek ne smije žaliti. Svaki dan u našem životu je blagodat ako ustanemo optimistički raspoloženi. Za svoje dobro raspoloženje se ipak  treba potruditi.

 Vražići imaju lijep položaj i klimu kao iz bajke. U tom malom raju nejma šta ne uspijeva od povrća, voća i ostale zerzevati. Ako kažem da od ovdašnjih smokvi napravimo na stotine kilograma slatkog,  onda bi to trebalo dovoljno da govori o našem položaju i bogastvu koje nam je Uzvišeni dao.

 Helem, jesen je među nama a mi smo toj maglovitoj jeseni još uvijek živi. Živi čovjek je u pokretu jer je živ. Živi zna da je bereket u hareketu, u pokretu. Zato se obilaze prijatelji i posjećuje rodbina. Na dugim večernjim sijelima se peku kokice, na hastale se iznosi slatki i ljekoviti pekmez koji brzo plane uz vruću pogaču. Dok vatra pucketa u ovdašnjim furunama ponekad se očuju svirene na svatovskim automobilima. Stariji odgrnu storu na pendžeru pa prokomentarišu sebi u njedra, ko li se to opet oženio?

Narod se priprema za Kurban bajram. Zdraviji i kočoperniji dio vražićke populacije izlazi u centar Vražića-'kod Doma', pa u ovdašnjim prodavnicama kupuje zahiru za kućnu bešlemu. Oni dokoni što nemaju šta raditi kod kuće ili su se privremeno sklonili da ne smetaju svojim ženama u kući, sjede na autobuskoj čekaonici pa sejre i tračaju one koji prolaze u centar ili se vraćaju kućama.