Posebna počast porodici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i o njenim fadiletima
Allah, džellešanuhu, kaže: إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيُذْهِبَ عَنْكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا"Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Al-Ahzab, 33)
وَمَنْ يُعَظِّمْ شَعَائِرَ اللَّهِ فَإِنَّهَا مِنْ تَقْوَى الْقُلُوبِ "Pa ko poštuje Allahove propise - znak je bogobojaznog srca."(El-Hadž, 32)
Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: "Jednog dana smo ja, Husejn ibni Sebre i 'Amr ibni Muslim otišli Zejdu ibni Erkamu, r.a. Nakon šta smo sjeli kod njega, Husejn mu reče: ‘O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo hajra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, i čuo njegov govor, sa njim u boj išao i za njim klaniao. Zaista si mnogo hajra doživio! Pričaj nam nešto od onoga što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme.'
On tada reče: 'Bratiću moj! Tako mi Allaha, već sam ostario, davno je to bilo, a ponešto sam i zaboravio od onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, te primite od mene ono što vam kažem, a ne pitajte me za ono što prešutim.'
Zatim reče: 'Jednog dana je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, ustao i održao govor na izvoru izmedu Mekke i Medine, koji se zove Humma u kome se zahvalio Allahu, dž.š., tesbih Mu učinio, govorio i opominjao, a zatim rekao: - O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek, uskoro će doći izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te ću mu se ja odazvati, a među vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova Knjiga, u kojoj je uputa i nur, te je čvrsto prihvatite i nje se držite! - Pa je govorio o Kur'anu i nužnosti njegove primjene u životu, a zatim rekao: - I moja porodica. Allahom vas opominjem za moju porodicu!'
Husejn ga zatim upita: 'A ko je njegova porodica, o Zejde? Zar nisu njegove žene od njegove porodice?' 'Njegove žene spadaju u ehli-bejt, ali njegova je porodica oni kojima je zabranjena sadaka poslije njegove smrti', odgovori on.
Husejn reče: 'A ko su oni?' 'Oni su: porodica Alije, porodica 'Akila, porodica Dža'fera i porodica 'Abbasova', odgovori on. 'Svima ovima je zabranjeno primanje sadake?', upita Husejn. 'Da', odgovori on."
U drugom rivajetu stoji: "Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je Allahova Knjiga, koja je Njegovo uže; ko ga bude slijedio, bit će na pravom putu, a ko ga ostavi, bit će u zabludi." (Muslim)
''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., u suri Ibrahim / Ibrahimu 31. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
قُلْ لِعِبَادِيَ الَّذِينَ آمَنُوا يُقِيمُوا الصَّلَاةَ وَيُنْفِقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَ يَوْمٌ لَا بَيْعٌ فِيهِ وَلَا خِلَالٌ"Reci vjernicima, robovima Mojim, da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno dio onoga što im Mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kome neće biti ni trgovanja ni prijateljstva." /31/
A zatim, danas je petak, 27. avgust 2010., ili 17. ramadan, 1431. hidžretske godine. Ovo je trideset i četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Danas je treća po redu džuma namaz u svetom mjesecu ramazanu i jedna je od najvažnijih u ovom mjesecu. Bezbeli to je zato što smo sa današnjom džumom ušli u drugu polovicu ramazana. Zato što je danas dan Bedra, velike pobjede vjernika nad svojim nefsom i sjećanje na pobjedu svjetla nad mrakom. Zato što se narednih dana sve ono lijepo i duhovno polahko privodi kraju. Sa ovom heftom izlazimo iz druge trećine ramazana u kojoj je Allah dželle ve ala obećao oprost grijeha onima koji Ga zamole za oprost. U utorak se ulazi u Itikaf i u zadnju trećinu ramazana u kome Uzvišeni oslobađa od vatre. Vrhunac ramazana je svakako noć Kadra koja je bolja od 1000 mjeseci.
Draga moja braćo i poštovane sestre! Znajmo da je Ramazan jedna velika sehara skrivenih tajni i riznica duhovnog bogatsva. Kome se u ramazanu ne smekša i otvori srce s tim insanom nešto nije u redu. Mekšanje srca je bilo kod halis vjernika koji su postili, ibadetili kod kuće i na teravijama kalili i čeličili tijelo i dušu. Zato je i treća trećina mjeseca ramazana, kako kaže hazreti šejh Selim Sami, sâmi je selamet, spas. Nakon što je prošao prethodne dvije faze, čovjek se ponovno budi, opet povećava svoje ibadete, ponovno se trezveno raduje mjesecu ramazanu. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, ljudi kao da se najednom počnu utrkivati u priređivanju iftara za postače. Kako se kod nas kaže: „Zovu sa svih strana.“ Sada iz srca, čovjekovo biće zaokupe mubarek riječi hazreti Pejgambera, alejhisselam: 'Ko spremi iftar postaču, imat će nagradu poput tog postača, s tim da se postačeva nagrada ništa neće okrnjiti.'
Allah Svojim robovima u citiranom ajetu u današnjoj hutbi naređuje da Mu pokorni budu, da Njegovim stvorenjima dobročinstvo čine, istinu pomažu, da namaz klanjaju, a namaz nije ništa drugo do činjenje ibadeta jedino Allahu, te da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, dajući zekat, potpomažući bližnje, a da ostalima dobročinstvo čine. Pod obavljanjem namaza misli se na to da se vodi računa o namaskom vaktu, roku obavljanja namaza, ruku'u, sedždi, i skrušenosti, kao što naređuje javno i tajno dijeljenje kako bi se spasili "prije nego što nastupi Dan", tj. Sudnji dan, "u kome neće biti ni trgovanja, ni prijateljstva". Ni od kog se neće primiti da se sobom otkupi od kazne, tj. da sebe "proda" u zamjenu za otkup.
Dok živimo na ovom prolaznom i varljivom svijetu potrebe su nam veze i prijateljstva jer se drvo na drvo naslanja a čovjek na čovjeka. Tamo na konačno Sudu predodžbe o prijateljstvu nema, a onaj koji kaznu bude zaslužio napušten će biti, a tamo će pravda i pravičnost vladati. Ono što se želi reći jeste svakako to da otkupnina i trgovina neće nikom koristiti, kao ni prijateljstvo ni zagovorništvo onome ko se sa Allahom kao nevjernik sretne, kako to Uzvišeni veli:
وَاتَّقُوا يَوْمًا لَا تَجْزِي نَفْسٌ عَنْ نَفْسٍ شَيْئًا وَلَا يُقْبَلُ مِنْهَا عَدْلٌ وَلَا تَنْفَعُهَا شَفَاعَةٌ وَلَا هُمْ يُنْصَرُونَ "I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kad se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće moći pomoći."(2:123)
Dok postimo i privodimo kraju ibadet u ovom ramazanu sjetimo se porodice i svoje djece i zamolimo Allaha s.v.t.a. da ih pravim putem okrene i činimo dove za njih. Ničije dijete nije savršeno, niti iko od nas može kazati da mu Allahova pomoć nije potrebna. Učeći mukabelu i pritom iščičitavajući Tefsir naći ćemo kazivanja o velikim ljudima i Poslanicima koji su zahvaljivali Bogu na daru i plačući molili Boga Uzvišenoga da spasi i selametom prati njihovu djecu.
الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي وَهَبَ لِي عَلَى الْكِبَرِ إِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ ۚ إِنَّ رَبِّي لَسَمِيعُ الدُّعَاءِ "Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka."
وَاجْنُبْنِي وَبَنِيَّ أَنْ نَعْبُدَ الْأَصْنَامَ"Sačuvaj i mene i sinove moje od toga da se klanjamo kumirima." Svaki daija - imam treba da moli za sebe, za svoje roditelje i svoju porodicu.
Nemojmo u dovi ni sebe zaboraviti, kao ni svoje roditelje i sve vjernike, mu'mine, baš kao što je dovio dobri Allahov rob Ibrahim:
رَبِّ اجْعَلْنِي مُقِيمَ الصَّلَاةِ"Gospodaru moj, daj da ja obavljam namaz", tj. učini me ustrajnim u namazu i izvršavanju namaskih obreda. وَمِنْ ذُرِّيَّتِي "I potomci moji", tj. učini ih onima koji će namaz obavljati. رَبَّنَا وَتَقَبَّلْ دُعَاءِ"Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju", tj. za sve ono za što sam Ti se obraćao.
رَبَّنَا اغْفِرْ لِي وَلِوَالِدَيَّ"Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim." Bilo je to prije nego što se Ibrahim, a.s., odrekao svoga oca pošto mu je bilo predočeno njegovo neprijateljstvo spram Uzvišenog Allaha. وَلِلْمُؤْمِنِينَ"I svim vjernicima", tj. svima koji vjeruju. "Na dan kada se bude polagao račun", tj. na dan kada Ti robovi Tvoji budu polagali račune يَوْمَ يَقُومُ الْحِسَابُpa ih budeš kažnjavao - nagrađivao, prema djelima njihovim, bila ona dobra ili loša.
Brate i sestro u vjeri, ostade nam još malo blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ne zaboravimo da je dova velikanska prilika data svakom čovjeku a dahabetile vjerniku. Učite dovu u Ramazanu, jer upravo kod zapovijedi posta u Kur’anu, Allah Uzvišeni nas poučava kad kaže: وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَA kada te robovi Moji za mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi onoga koji dovu uči. Zato neka se oni Meni odazovu na Moj poziv i neka se u Mene pouzdaju, da bi bili na pravom putu (2:186).
Manje spavajmo u preostalim noćima ramazani šerifa. Čuditi se je svakom muslimanu i muslimanki koji je bezbrižni u ovim danima i noćima. Šta kazati za one koji presjediše ramazan pred televizorima, na sijelima u besposlici a nije ih bilo nigdje ovog ramazana ni na sehuru, niti na iftaru, najmanje na mukabeli a nikako na teraviji. Kaže Uzvišeni dželle ve ala:
أَوَلَمْ يَرَوْا إِلَىٰ مَا خَلَقَ اللَّهُ مِنْ شَيْءٍ يَتَفَيَّأُ ظِلَالُهُ عَنِ الْيَمِينِ وَالشَّمَائِلِ سُجَّدًا لِلَّهِ وَهُمْ دَاخِرُونَ "Zar oni ne vide da sve ono što jeAllah stvorio sad desno, sad lijevo, pruža sjene svoje Allahu poslušno ( čineći sedždu ) i da je i ono pokorno." /48/"Allahu sedždu čini sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, a i oni se ne ohole", /49/ "boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi." /50/
Uzvišeni obavještava o Njegovoj veličini, moći i uzvišenosti kojoj su se sva stvorenja pokorila, sve neorganske elementi, životinje, biljke, ljudi, džini i meleki, te On obavještava da sve što ima sjenu rasprostire svoje sjene desno i lijevo, i jutrom i večerom i pri zalasku sunca... Sve svojom sjenom čini sedždu Allahu, te Uzvišeni kaže: "oni Mu se pokoravaju", tj. ponizno Mu se potčinjavaju. Sedžda svake stvari njena je sjena.
Braćo i sestre, iskreno u ime Allaha, dželle še'nuhu, postimo mubarek mjesec ramazan, molimo Uzvišenog Gospodara za pomoć ugroženim i obespravljenim muslimanima i svim ugroženim ljudima, čuvajmo se do kraja ramazana svih grijeha, pomozimo siromahe, nahranimo postače, dajmo sadekatu-l-fitr, očistimo imetke kroz zekat, sjetimo se svoje islamske zajednice i džamije u Ljubljani i dajmo svoj prilog za nju, učimo, podučavajmo i slušajmo Kur'an, natječimo se u činjenju dobrih djela, tragajmo u posljednjoj trećini ramazana za Noću Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci i nadajmo se Allahovoj, dželle še'nuhu, milosti!!!
Onaj koji klanja (obavlja) salat-namaz zove se musallija. Musallije bi morali biti svi ljudi jer se čovjek mora zahvaljivati Uzvišenom Allahu na svagdanjem kruhu i nimetu života. Poznato je da je namaz najbolji način zahvale Uzvišenom Bogu. Ljudi su različiti u svemu pa i u razmišljanju. Jedni su zahvalni a drugi misle da sve što imaju je stvar sreće a ne Allahovog kadera i mudrosti.
Najbolji namaz je skupni, zajednički, znači namaz obavljen u džematu i džamiji. Evo jednog redovnog musallije. Imu mu je Aljo Sivčević. Mada već duže vrijeme živi sam (supruga je umrla) ovaj čestiti insan redovno odlazi na akšam namaz u džamiju pa i kada vrijeme nije pogodno za hodanje.
Ramazan je mjesec preporoda, mjesec premišjanja, vakat razmišljanja, presudnih odluka i zaključaka. Postački insan u ramazanskom danu ima bistriji um, čišće srce i dvoje oči. Jedne, kojima gleda dunjaluk i oči srca kojim dokučuje intimu i duhovnu komponentu. Oboje oči su u ramazanu bistrije i očišćenije. Evo prođoše nam dva ramazanska dana, 12-ti i 13 u postu, namazu, mukabeli, iftaru i sehuru. Bilo je vruće oba ova dana. Saimski insan gleda da puno štošta nakarari u ramazanskim danima ali dan ramazanski je bogat a vrijeme zgusnuto i brže protokljivo od preostalih životnih dana van ramazana.
Približismo se polovici ramazana. Ko bi rek’o da će ovo tako hitro minuti. Ocjene o ovom ramazanu i musallijama, saimima i posjetama mukabelskim, teravijskim i ukupnom vjerskom životu ne mogu još davati. Nadam se da će slike od ovog ramazana biti trodimenzionalne i u boji.
ŠESTI BISER-RAMAZANSKE MUSALLIJE-KLANJAČI
Svako od nas ima svoje prijatelje i dostove, kako kućne tako i one za “nedajBože”. Odabrani mjesec ima svoje ljude, svoje ašike i jedvočeke. Ima vjernika što vole doći na Bajram namaz, malo jači ašici su redovni musafiri na Džuma namazu, a rijetki sretnici su pojedinci na Jaciji i Sabah namazu. I Teravih namaz ima svoje zaljubljenike. To su klanjači koji nizašto na svijetu ne bi propustili niti izostaviti makar jednu teraviju. Ti zaljubljenici ramazanski su i muškog i ženskog roda. Cijele famelije uz ramazan znaju biti mobilne i svake večeri spremne da uživaju u pješačenju do džamije i nazad. Vole oni doći u džamiju iI osjetiti onu predivnu ramazansku atmosferu, učenje Kur’ana, slušanja salavata i tekbira i u namazu praćenju imama.
Ramazanski insani i musallije su predivne osobe i ahlakli ljudi. Oni kad jedu, jedu umjereno. Na iftaru ne ćejfe i ne odugovlače za sofrom. Na vrijeme sklanjaju akšam namaz, hitro se spreme i na vakat stugnu u svoju džamiju. Ramazanski insani i musallije nipošto nisu lijeni insani. Lijeni muslimanski insani ostaju kod svojih kuća uz televizore prateći Dnevnike, gledajući filmove i muzičke serije i trakavice. Pored lijenih prolazi jedan po jedan ramazan a oni isti k’o i lani bez ikakvog traga na licu, na duši, na srcu, samo godinu dana stariji. Ne ulazeći u ničiji život i navike, iznoseći samo relanost i činjenice napisah ovaj post.
Na kraju sebi i vama navodim Riječi Uzvišenog: 'I reci: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće, neka vjeruje; a ko neće, neka ne vjeruje!" (El-Kehf, 29) ' Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje. " (El-Hidžr, 94) "Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo griješnike, zato što su stalno u grijehu bili. " (El-A'raf, 165)
Koliko god čovjek imao vremena za odmor sve to čovjek vaktom izharca i potroši. Zbog vrućine čovjek bi se zatvorio u kuću ili presjedio povazdan pored kakve ovdašnje rječice. Ipak valja vrata otvarati pred sobom a i neka prijateljstva osvježavati. Inače kraj jula je bio jako vruć. Naš narod iz dijaspore kome je bilo do dolaska na rodni toprak, stigao je odavno u Bosnu.
U Bosni je u zadnje vrijeme popularno održavanje vašara, teferiča, proslava, festivala i druženja uz estradne »zvijezde« pored bazena ili gledanje bikoborbi. Pijace su posebna priča. Svaka mjesna zajednica ima jedan dan u hefti za svoju pijacu. Tamo se na toj pijaci uglavnom prodaje sitnež, haljinka i kundure za sve uzraste i za svačiji džep.
ZIJARET DOBOJU
Bijasmo pozvani od svojih prijatelja iz Doboja da učinimo zijaret njihovoj fameliji. Bilo nam je drago i posebni ištah vidjeti još jedan dragi bosaski grad Doboj. Jerbo, ne treba zaboraviti šta predstavlja ovaj grad za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Zaputismo se preko srednjovjekovnog I starog grada Srebrenika po malo lošijoj asfaltnoj cesti bogatoj rupčagama koja vodi kroz zanimljivo I velikačko selo Sladnu. Vozeći se plaho sam se ljutio na ovdašnju vlast. Kiša je padala sam a ja sam povremeno upadao u kratere na putu prekrivene vodom. Kuće pored puta su lijepe i skupocjene kao iz bajke, a eto put im je iz ranog srednjeg vijeka. Eto zašto sam se ljutio na ovdašnju vlast. Kada smo nastupili na gračaničku općinu i njihov hudud, put se naglo izmijeni. Cesta posta šira i pitomija. Gračanica je dragi moji razvijena općina koja radi i gradi za svoj narod. Vozeći se prema Doboj istoku nisam mogao skontati šta je selo a šta je čaršija. Bože Dragi ljepote i novih građevina i zgradurina.
Oko podne stigosmo u Orašje, jednu od prigradskih mjesnih zajednica općine Doboj. I ovdje je općinska vlast lijena. Niko ne održava nekadašnji ashalt koji čini mi se iz Titinog ili pekmezovog vakta. Mahalske ceste su u lošem stanju a asfaltni šahtovi ili su previše ispupčeni na cesti ili su propali u cestu pa prijeti opasnost vozačima i pješacima da polome noge ili oštete vozilo.
Srećom narod je ovdje dobar. Ko ima kakav takav posao on ga čuva i marljivo radi. Domaćini nas lijepo primiše i ukazaše nam istinski mertebet. Kako je lijepa domaća pogača, burek, sirnica i pita pekmezuša, kolači od domaćeg voća i kahva eglenuša.
Posjetismo idžematskog efendiju. Mlad je to i čestit imam. Domaćica začas pristavi kahvu dočekušu i razgovorušu. Muhabet je bio iskreni i drugarski. Pred veče bijasmo svratismo u komšiluk u kome se pripravljao tevhid povodom preseljenja na ahiret majke i komšinice.
Tu smo upoznali i amidžu glumca Enisa Bešlagića Na sijelo opet u komšiluk, ovaj put s druge strane mahale. Legosmo pokasno a ujutro kahva bi i rastanak. Naši prijatelji će nas za dva dana posjetiti u Vražićima.
U Vražićima
U srijedu dođoše nam musafiri iz Doboja. Poslije kahve i osoljaja krenusmo malo u razgledanje mog zavičaja. Ženama nije bilo do šetne po vrelom danu a mi muški obiđosmo nekoliko mahala.
Predveče svratismo na kahvu kod sestre u Čeliću. Bilo je zanimljivo sijelo jer su i sestra i zet razgovorni ljudi. Poslije sijela legosmo da se malo odmorimo. Ujutro posjetismo rođu Abdulaha u njivi zvanoj Derventa.
Ubrasmo malo šljiva i krenusmo nazad. Prijatelji su se žurili kući mada smo ih zadržavali da ostanu duže. Ispratismo ih do Čelića gdje doručkovasmo u “Aščiluku”. Pomahasmo prijateljima koji preko Brčkog i Srebrenika odjezdiše bosanskom gradu Doboju.
Nižu se ramazanski dani baš kao bobci u kakvog skupog đerdana. Ode 11 dana ovog blagog ramazana, baš k’o što se udari dlanom o dlan. Ovaj jedanaesti subotnji prođe u razmišljanju o svakodnevnom insanskom deveru.
Sunce ne popušta baš kao i svjetska ekonomska kriza koja je pogodila i ove naše krajeve. Allah dželle ve ala iskušava ljude. Jednima umanji u džepu, drugima da višak vode pa se ljudi o tome zabave a trećima pošalje vatru i dim te jaki tufan. Ja mislim da se ljudi moraju nečega i nekoga bojati u vremenu kad zaborave na Jedinoga koga se bojati moraju. Vjernici su ovih dana u najljepšim životnim trenucima. Mi upravo sada trošimo skupocjene Allahove darove, trošimo i harcamo džennetske dekike i sahate koje nam je nakratko u Ramazanu podario Uzvišeni Allah.
PETI BISER-RAMAZANSKE HEDIJE
Hedija je poklon koji dobijemo zasluženo ili tek onako od najdražih. Hedija je besbelli naš dolazak na ovaj svijet i život pritom podaren. Hedija je zdravlje, svakodnevna nafaka, čisti zrak koji udišemo, zdrava voda koju pijemo, hrana koju jedemo i odjeća i haljinka koju harcamo. Hedija je majka i otac, brat i sestra, djed i nena, amidža i strina, dobar komšiluk i lijepi džemat. Hedija je rahatluk i domovina, mahala i okućnica, pogled kroz prozor, rađanje i zalazak sunca. To su sve hedije koje smo dobili od Uzvišenog ili od dragih osoba a nismo se pretjerano ili nikako potrudili oko toga.
U ramazanu i mi možemo nekome pružiti hediju. Ako imamo baštu, iz nje uberimo malo zerzevati, paprika, paradajza, luka, dvije tri krastavice i makar jednu sakrisku tek toliko da sve ubrano u jednu ćesu metnemo, podarimo to svojim prijateljima koji toga nemaju. Ako bašte nemamo a para imamo, desetak maraka ili eura će isto tako napuniti nečiju ćesu za kućnu bešlemu. Osevapimo ćemo se besbelli. Jopet ima starog naroda što toga svega ima ali belćim nemere da nakarari ručak i iftar, radi starosti i iznemoglosti. Najefdalnije bi bilo njima odnijeti kakvu pitu, jal ćasu vruće čorbe da im se nađe dok zapaštaju ili se iftaruju.
Na kraju želim kazati i ovo. Sigurno pamtite kako su naši stari djedovi, didovi, nene i majke slali hedije svojim dragim i milim. Uoči petka i ponedjeljka oni su pred njihove duše učili jasine i fatihe a dahabetile su to redovitije činili u mjesecu ramazanu.
Jeste li vi dragi moji to zaboravili? Kako god je nama drago da se nas neko sjeti i hediju nam pošalje to isto vole i naši mili i dragi koji su nekada sjedili za našom sofrom, jeli, kašljali i spavali u sobama i avlijama u kojima se mi sada i širimo, i kašljemo i smijemo a bome i provodimo.
Mi smo njih odnijeli i preselili na zelene poljane i u hladove lipa, šljiva, hrastova i trešanja. Pobrinimo se o ramazanskim hedijama i naučimo svoju djecu kako se to radi, jerbo uskoro ćemo te hedije i mi iščekivati i njima se jako radovati.
Ponovo je zavladala vrućina i sparina. Ljeto se očegledno ne da. 0smi i deveti dan blagoslovljenog mjeseca ramazana prođoše uobičajeno. Vjernički ramazanski dan počinje ustajanjem na sehur. Nekada s kahveniše a većinom ne, pa glava zna zaboljeti zbog nedostatka kofeina u krvi. Jede se pomalo a najviše mi je draga sutlija. Hem što je slatka, hem je s rižom, hem razgaljuje srce i ponutricu pa zato redovno kupujem mlijeko ali ne ono punomasno već ono od 1,5% masnoće. Što bi babo rahmetli kazao, jedem sutliju radi mlijekovog i šećerovog hatera. Poslije ručka (sehura) uči se mukabela do vremena klanjanja sabah namaza. Ramazanski insan odspava tek toliko da se tijelo malo odmori a onda slijede tekući poslovi do podne, ikindije i mukabele. Poslije, zna se, svuda je poznata i cijenjena uzrečica ”Dok čekamo iftara”.
ŠESTI BISER-RAMAZANSKI SAFOVI
Čuli ste bar hiljadu ako ne i tisuću puta onu imamovu čuvenu rečenicu kada se iz mihraba okrene prema džematu prije zajedničkog klanjanja: “Safajte se, poravnajte i zbijte safove, Allah vam se smilovao! (da šejtan ne prolazi između vas)”. Saf je muslimanski red. To je prije svega disciplina, urednost, ozbiljnost, svjesnost, jedinstvo, blagost, dostojanstvenost trening samodisipline, to je spremnost. Ko ne poravna saf (red) prije namaza on je aljkav i nije ozbiljan vjernik.
Helem, kaži mi u koji saf staješ da ti kažem kakav si vjernik. Za prelazak iz safa u saf se ne treba pisati molba, sam čovjek treba vidjeti prazno mjesto ispred sebe pa ga popuniti kao što se u autobusu ukaže prazno mjesto pa čovjek leti iz svog ineresa dag a zauzme. U Kur’anu a.š. ima jedna sura koje se zove Es-Safat-Safovi.
Uzvišeni u svojoj knjizi veli kada spominje meleke: وَإِنَّا لَنَحْنُ الصَّافُّونَ "... i mi smo u redove poredani." (As-Saffat, 165)
Moramo znati, da je džema`at dužan da slijedi i sluša imama. Buharija prenosi hadis od Ebu Hurejra r.a. da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao:
"Imam je postavljenj da se za njim povodi i ne razilazite se s njim: kada čini ruku`, činite ga i vi, kada izgovori ‘Semi`allahu li men hamideh", vi recite "Rabbena lekel-hamd", kada krene na sedždu, krenite i vi, a kada klanja sjedeći, klanjajte sjedeći i vi, svi skupa! Ispravljaj redove namaza, jer ispravljen namaski red je sastavni dio ljepote namaza."
Ashabi su u potpunosti shvatili ove Poslanikove a.s. riječi i istog momenta ih primjenjivali u svakodnevnom životu. Otuda nije ni čudo što je halifa Omer r.a. zadužio jednog čovjeka koji je ravnao redove u džamiji i početni namaski tekbir izgovarao tek kada bi mu javio da su safovi izravnani. Ovo je bilo i kod h. Osmana i h. Alije. H. Alija r.a. bi se po proučenom ikametu okrenuo prema džema`atu i rekao: "Ti se pomakni naprijed, a ti malo unazad." Ja se živo sjećam mujezina koji su lično redali i ravnali narod u safovima na teravijama, džumama i dženazama u Bosni i Hercegovine a kad bi mujezin javio imamu 'gotovo je' imam bi zanijetio namaz.
Zato po dolasku u džamiju radi obavljanja namaza u džematu vjernici moraju povesti računa o formiranju safova (redova). Pri tome muškarci trebaju nastojati da klanjaju u prvim safovima ukoliko je to moguće, budući da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. to preporučio. Vrijednost prednjeg safa jasno je istaknuta u slijedećem hadisu: Kada bi ljudi znali kakve su vrijednosti u pozivu na namaz i u prvome saffu, oni bi – kad to ne bi mogli postići na drugi način osim bacanja kocke – bacali kocku za to. Isto tako, kada bi znali kakva je vrijednost poraniti na namaz, zasigurno bi se utrkivali u tome.
Naši ljudi često griješe u džamijama kod formiranja safova. Pravilo je da se saf (red klanjača) formira od sredine, a ne počevši od desne strane. Dakle, prva osoba koja pristiže staje u sredinu, slijedeća s njegove desne strane, naredna s njegove lijeve strane i tako redom.
Safovi u namazu moraju biti popunjeni i poravnati. Popunjen saf znači red klanjača u kome nema praznog mjesta, tako da se međusobno dodiruju ramenima, a poravnat saf znači red klanjača u kome vrhovi njihovih nožnih prstiju stoje u jednoj liniji. Po mišljenju Ebu Hanife ravnanje i popunjavanje safova je sunnet, što je stanovište i Malika i Šafije. No, ima pravnika koji smatraju da je ravnanje i popunjavanje safova fard, odnosno vadžib. Pravilnim redanjem safova, namazu se daje vanjski sklad i ljepota. Ispravno formirani safovi odaju sliku kompaktnog i disciplinovanog džemata, dok neuredni safovi predstavljaju odraz aljkavog i nemarnog džemata. Naši ljudi često oklijevaju da poslušaju uputu imama te da popune i poravnaju safove, pod izgovorom da »nema potrebe da se tiskaju kad ima prostora u džamiji«. No, imami ne trebaju posustati u upozoravanju na važnost pravilnog formiranja safova i insistiranju da muktedije to i urade prije nego što tekbirom otpočnu klanjanje namaza. Oni trebaju imati na umu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. stalno upozoravao ashabe na ravnanje i popunjavanje safova kao vid upotpunjavanja namaza. S druge strane, muktedije trebaju imati na umu da je Poslanik, s.a.v.s. upozorio da Allah, dž.š. zapostavlja i unazađuje one ljude koji odugovlače i oklijevaju sa popunjavanjem safa. Ukoliko se, nakon donošenja tekbira i vezivanja ruku, ukaže prazno mjesto u safu koji se nalazi ispred, klanjač koji stoji izza tog mjesta napravit će korak naprijed i popuniti prazno mjesto bez odvezivanja ruku i prekidanja namaza.
Kada mu drugi tovare zadatke i obaveze čovjek ponekad uzvikne dostaj' više a kada sam sebi trpa obaveze i teret, insan ponekad i prećera jer nema niučem kimeta. Slično je i sa čovjekom koji jednom ili dva puta dođe kući u Bosnu.
Na polasku 'dole' svašta se planira od poslova do zijareta i obilazaka rodbine i prijatelja. Od svega što insan isplanira samo se djelimično sve to realizira. Istinita je ona izreka »Čovjek snuje a Bog određuje«.
ZIJARET RODBINI I USPUTNI OBILASCI
Kraj jula se nazirao. Bostan je zajazio pijace a naši stari bi govorili kad se pojavi lubenišna kora da je ljeta kraj. Mi smo svaki dan koristili da pored redovnih poslova obiđemo što više poznanika i rodbine da ne bi kasnije zažalili. Zbilja, kad čovjek vaktom čuje crne habere o smrti poznanika i rođaka u duši ga zazebe i zaboli. Zato smo koristili svaki slobodan sahat i pored jake vreline da koga vidimo ili bar kahvu eglenušu s ljudima razmijenimo.
Jedan dan izabrasmo za zijaret još živoj rodbini rukovodeći se islamskim načelom: “Daj onome ko tebi ne da, obiđi onoga ko tebe ne obilazi i oprosti onome ko ti čini zulum”. Danas su se ljudi zarekli da neće jedni druge obilaziti zato što rodbina ne obilazi njih. Ja sam odlučio podmazati baglame na vratima svih svojih rođaka. Koje nisam ove rede obišao, obići ću ih inšaAllah kada budem ponovo bio u zavičaju. Posjetismo Abdulaha i njegovu hanumu u Brčkom. Ovu posjetu je zaslužila Abdulahova majka a moja tetka rahmetli Mejra, Allah joj se smilovao i grijehe oprostio. Za života svoga svu je rodbinu redovno zijaretila.
Obišli smo i jedinu živu tetku sa materine strane Fadilu koja je podobro ostarila u njenoj Palanci i ušla u 9-tu deceniju života.
Da se ne zaboravi staro ognjište moje majke i djevojačko prezimena Muratović posjetismo sina moje dajdžišne u Palanci.
Svratismo i kod moje tečišne Zekije i s njom kahvenisasmo ispred njene kuće u Palanci.
U Brnjiku nakon dužeg vremena vidjeh svog školskog jarana Kasima Husejnagića koji me pozva u svoje bijele dvore. Dočekaše nas kao što i prezime njegovo govori. Lijepo su se Kasim i njegova hanuma snašli. Velika kuća sa svim pratećim objektima rašehatila se u prostranoj avliji. Da se ljeti malo rashlade brojni unuci, djedo im je napravio veliki bazen za kupanje. Hvala Allahu da naši ljudi imaju.
Svratismo na kratko i kod bivšeg komšije Bahrije Arnautovića u Brnjiku.
Poeglenisasmo sa Mirsadom, mojom školskom jaranicom i njenom majkom Fadilom Kovačević u Vražićima.
Nisam zaboravio ni kovača Bahriju Arnautovića i njegove hanumu pa sam i s njima poeglenisao o starom vaktu u Vražićima.
Zanimljivost Vražića je da skoro svaka avlija ima bar po jednu smokvu i čuvarkuću na krovu.
