DANAS JE BOLJE NEGO SUTRA

Nijaz SALKIĆ

Allah kaže: فَهَلْ يَنظُرُونَ إِلَّا السَّاعَةَ أَن تَأْتِيَهُم بَغْتَةً ۖ فَقَدْ جَاءَ أَشْرَاطُهَا  »Zar oni čekaju da im Čas iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu»! (Muhamed, 18. ajet).

Eto, neki ljudi govore da smo u slabostima i lošem adabu i stanju dostigli dno. Da bi potkrijepili svoje tvrdnje oni navode:

• Nestalo je sreće i rahatluka, mada se puno pjeva i slušaju muzičke stanice, gleda i prati humor na televiziji i posjećuju različite muzičke priredbe i koncerti. Vele da niko više nije razdragan i veseo. Ljudi su se povukli u sebe pa je većina naroda u nekoj zamišljenosti i behutu.

• Propadaju preduzeća, narod ostaje bez posla pa se sirotinja boji neimaštinje i gladi.

• Naviklo se na uredan, sređen i bezbrižan život a crne vijesti dolaze o stalnim poskupljenjima goriva, hrane i ogrjeva. Ljudi se boje nestašica.

• Haraju ratovi, zemljotresi, poplave, neizlječive bolesti i nekada bezazlene boleštinje poput obične gripe od koje narod masovno umire.

• Bogataši haraju svijetom i gomilaju bogastvo a vlasti su ćorave i ne vide  kako se sirotinja  zlopati i iskorištva.

• Mediji niču kao gljive poslije kiše. Malo je novina, televizijskih kuća i radio stanica da ne žive od harama. Eto i neke »TV KUĆE« koje kao prave ramazanski program, (iz)daju svoj prostor i termine raznoraznim astrolozima, sihirbazima i proricateljima da djeluju i zaglupljuju narod.

Postavlja se pitanje da li smo baš dostigli egzistencijalno, ljudsko i moralno dno!? Ne bih baš rekao da smo na dnu. Trend pokvarenosti se nastavlja a padanje i propadanje se ubrzava. Ova godina je gora od prošle, a slijedeća će biti gora od ove godine u kojoj živimo.

Vjerujem da ste zabrinuti za sebe, svoje najmilije i okruženje u kojem živite. Ubijeđen sam da ste bar jednom čuli i razmišljali o nekom od predznaka smaka svijeta ili ste sve te predznake sami iščitavali. Evo ja sam ponavljao lekciju pa i vama dragi moji preporučujem da se još jednom podsjetimo na male predznake:

• Nagla i masovna pojava pisanih djela, brošura, knjiga. 
• Kad dijete bude najveća nesreća i mora. 
• Kad kiša bude pusta želja. 
• Pojava automobila! Ovo je zanimljiv nagovještaj Poslanika, s.a.v.s, koji kaže:»U zadnjim generacijama moga ummeta ljudi će se voziti na svjetlima poput jahalica i stizati na njima do vrata mesdžida, a njihove žene će biti oskudno odjevene»! (Bilježe ga Ibnu Hibban i el-Hakim u el-Mustedreku). 

•  Pojava luksuza i raskošna života u islamskom ummetu. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Kad moj ummet bude hodao oholo i uobraženo i kad ih budu služili Perzijanci i Rimljani, tada će najlošiji upravljati dobrima»! (et-Tirmizij od Ibnu Omera, a spominje ga i el-Albani među ispravnim pod brojem 956).

• Kad se budu poštovali pokvarenjaci, a ponižavali pošteni!

• Kad se čovjeku bude govorilo:»Kako je građen, kako dobro izgleda, kako je pametan», a u njegovom srcu neće biti ni trun imana. (Muttefekun alejhi. El-Buhari, Muslim, Ahmed, et-Tirmizijj i Ibnu Madžeh od Huzejfeta, r.a.).

• Kad se zbog mnogih iskušenja bude priželjivala smrt. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Neće nastupiti kijametski dan dok čovjek ne bude prolazio pored kabura drugog čovjeka i govorio:»Kamo sreće da sam na tvome mjestu»! (Bilježi ga el-Buhari u svojoj zbirki u poglavlju o iskušenjima od Ebu Hurejreta, kao i Muslim u poglavlju o iskušenjima).

• Neobraćanje pažnje na halal rizk. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Doći će takvo vrijeme kad čovjek uopšte neće paziti je li mu šta halal ili haram»! (el-Buhari i en-Nesai od Ebu Hurejreta, r.a.).

• Kad se ljudi počnu međusobno ubijati bez ikakva cilja. «Tako mi Allaha, doći će vrijeme kad ubica neće znati zašto ubija, a ni ubijeni zašto je ubijen»! (Muslim od Ebu Hurejreta).

Upamet!

KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE?

Nijaz SALKIĆ

Rađajući se čelom dotaknemo (udarimo) o Zemlju. To je naša prva sedžda. Učeći prve korake nesvjesno posrćući i padajući činimo sedždu. Vremenom se stabiliziramo u stajanju, pregibanju, hodanju i ležanju. Kada insan ojedra, ojača, omudra, kada se nauči stajati, hodati, sjediti, jesti, ležati i spavati, on pomisli da je to oduvijek znao. Te naučene radnje čovjek ponavlja cjelog života. Jedino insan zaboravlja na svoj početak i prvu, rađanjem učinjenu sedždu. Istina, vjernici svoje potomstvo uče da budu zahvalni svome Rabbu. Šalju ih na vjeronauku da se nauče svakodnevno zahvaljivati Uzvišenom Allahu dž.š.

Ipak nije lahko neosviješćenom čovjeku. Insan je poput slalomiste kojeg od početka strme, klizave, sniježne i strme staze  čeka bezbroj krivina, motki i opasnosti da sleti i ne stigne do cilja. Insan se tokom života umisli ili zaboravi radi čega je prvi susret sa dunjalukom bio upravo udarac čela od zemlju. Dakle, Naš Stvoritelj nas je stvorio samo da Ga slavimo i da Mu sedždom zahvaljujemo. Zaborav i gubljenje orijentacije  je odlika svakog čovjeka. Zbog te čovjekove mahane je Uzvišeni i slao toliko objava i poslanika.

Od izuzetne je važnosti da se svaki čovjek zapita (upita) kome to svoju sedždu čini. Sedždu je Uzvišeni propisao i ona se mora činiti. Ako je ne učinimo kome se mora činiti, onda je ljudi čine nekome drugome. Ljudi se danas klanjaju direktorima, šefovima,  muževima, ženama, djeci, novcu, modi ili navikama. Sedžda je veliki smiraj i lijek za srce roba, jer smo mi svi robovi Velikome Rabbu, Stvoritelju svih svjetova. Zato ako se ne klanjamo Rabbu, sigurno ćemo se klanjati robovima a to je greška i nered.

Ako činimo nered onda će nered narušiti naše zdravlje, smiraj, sigurnost, upropastiće naš dunjaluk i naš ahiret. Veliko je pitanje, kome sedždu činiš brate? Ako je ne činiš kome moraš, onda brate i sestro, neće nam se samo kazati da s ljubavlju klanjamo 5 vakata namaza. Neće se javiti želja da petkom s lahkoćom hitimo svojoj džamiji na džumu namaz. Ako zaboravimo kome se sedžda jedino čini, naša djeca neće osjetiti slast vjeronauke pa ćemo ih izgubiti. Ako ne znamo kome se treba jedino klanjati, odbacićemo islamsku zajednicu i nećemo joj pomagati kroz vazifu i članarinu. Ako zaboravimo sedždu biće nam potpuno svejedno hoće li nas ukopati u mezarje, hoće li nam klanjati dženazu ili će nas upepeliti (kremirati) i naš pepeo staviti u limenu urnu i pred našu dušu zapaliti svijeću. Kome sedždu činiš brate?

Kome sedždu činiš brate
Kaži bratu svom?
Gospodaru svih svjetova
Rabbu jedinom

Gdje je, brate, tvoj Gospodar
Gdje je Njegov dom?
Okreni se, dragi brate,
Svuda bdije On!

Dal On vidi. Dal On čuje
Kad je dan i noć?
On sve čuje,On sve vidi
Ima nad svim moć!

Imal, brate, još bogova
Osim Rabba tvog?
Nema boga sem Allaha
Jednog, Jedinog!

On pretvara kamen, drvo
U najmanji prah
Zato, brate, srcem kaži
Allah, Hakk Allah!

ODJEĆA NASUŠNA

Nijaz SALKIĆ

Bosna draga zemlja. Tisućljetja su prolazila a ona je imala svoje ruho ukrašeno u hiljadu detalja i boja. Zbog svoje krasote Bosna je plijenila zelenom šumskom odorom, zlatnim jesenskim lišćem ujesen svojih zaspalih hrastova, modrinom očiju bosanskih ljepotica Une i Sane i zelenom hukom prelijepe Neretve.

Zbog bogastva kojom je Uzvišeni obdario Bosanu ljudi su hrlili na njene proplanke i doline. Gledajući svu tu ljepotu bosanski čovjek je u vijekovima koji su slijedili u odjeći koristio boje svoje zemlje. Tako su muški nosili crne čizme boje plodne zemlje Posavine i Semberije, ferman, džemadan, ječermu i koparan. Kršne Bosanke nosile dimije od čohe, somota, aladže, šamaladže, atlasa, kao i razne vrste svile i brokata u bojama njenim zelenih šuma, boji bosanskog olova i bosanskog srebra iz Srebrenice.

Vuna je imala najveću primjenu u izradi nošnje. Od nje se izrađivalo sukno, nevaljano i valjano, od kojeg su pravljeni gunjevi, hrke i haljinka ljetnja i zimska. Čarape, pregače, tkanice i torbe su bile boju tuzlanske soli, baš kao i bijeli brčanski kožni opanci.

Šalvare su bile od zelene ili plave čohe, ukrašena vezom od srmali  tamne čohe sa vezom od crnog gajtana baš isprepletani i zamotani poput meandra bosanske duge i široke ljepotice Save.

Pošetala Hana Pehlivana.

Pošetala Hana Pehlivana,
Ispred dvora Firdus-kapetana.
Za njom ide Kumrija robinje,
"Kumrijice, po bogu sestrice,
Je l` mi kratka peča i feredža?
Vide l` mi se džanfezli dimije?
Vide l´mi se noge do šljanaka?
Gleda li me Firdus-kapetane,
Gleda li me i begeniše l` me?

Bilo je i Feredža koja je jedna vrsta širokog kaputa, dugih širokih rukava, sa velikom "jakom" (kragnom) oko vrata. Feredža je uvijek bila od crne čohe, a kod begovica i od tamnozelene. Našoj domaji treba feredža da je odbrani od svega lošeg što je dolazilo i prelazilo rijeku Drinu, Savu i Unu. Uz Feredžu  su se nosila i tri pokrivača od bijelog tankog platna. Jedan pokrivač je dolazio na glavu i čelo, i zvao se čember, drugi preko lica, odnosno usta, vezivao se na tjemenu i zvao se jašmak, treći je pokrivao cijelu glavu padao unaokolo, do pola leđa i zvao se dušeme.

 Ovako obučena žena imala je mali otvor oko očiju. Ova tri prekrivača bi trebala danas imati Bosna kao kišobran i zaštita od svoja tri susjeda a dušmana. Begovske žene nosile su i "peču", tj. komad crnog postavljenog platna, vezanog srmom, sa prorezima za oči, koji se stavljao na lice kao maska. Peča se nosila sa feredžom. Uz feredžu su se prilikom izlaska obuvale žute čizme od mehke kože zvane "tomake".

Bosanski čovjek bi konačno trebao slobodnije gaziti po svojoj zemlji u mehkim i lahkim kožnim čizmama a povremeno se i izuti  da se makar malo odmori od vjekovnog bihuzurluka svakojakih svjetskih ološa i kabadahija. 

O LIJEČENJU DUŠA I ISPRAVLJANJU LOŠIH NAVIKA - dio 17.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!

Moj Bože, olakšaj, o Plemeniti!

O piscu ove knjige 

Ebu Muhammed ibni Ali ibni Ahmed ibni Seid Ibni Hazm, šeriatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže: Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činimo pribježište Uzvišenom priznavajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće!

    Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolest duša njihovih.

U svemu ovom ja samo Allaha u pomoć prizivam!

O PRISUSTVOVANJU SKUPOVIMA UČENIH

Kada prisustvuješ skupu učenih neka tvoje prisustvo bude kao onoga koji teži uvećati znanje i nagradu svoju, a ne kao onoga koji se zadovoljava onim što ima i svojim prisustvom samo želi naći posrtaj koji će odmah razglasiti ili neobičnost koju će odmah proširiti, jer je to čin podlaca koji u znanju neće nikada postići uspjeh. Ako tvoje prisustvo bude kao što je na početku rečeno steći ćeš dobro u svakom pogledu, a ako pak ne bude takvo, nego mu namjera bude bila drugačija onda je ostajanje kod kuće bolje za tvoje tijelo, časnije za tvoj moral i sigurnije za tvoju vjeru.

Ako tvoje prisustvo bude bilo kako treba onda je potrebno pridržavati se ova tri pravila jer četvrtog nema: Prvo, da šutiš poput onih koji znaju pa ćeš steći nagradu zbog namjere da prisustvuješ, da besposlicu umanjiš, da ubereš nagradu druženja i ljubavi prema onom s kim se družiš.

Drugo, ako to ne učiniš nego htjedneš pitati, onda to učini poput onoga koji pitanjem želi naučiti, pa ćeš, uz ove četiri, postići i petu vrlinu: uvećaćeš svoje znanje. A uljudnost pitanja sastoji se u tome da pitaš o onom o čemu ne znaš, jer je pitanje o onom o čemu znanje imaš, znak maloumnosti, niskosti i tračenje govora i vremena u onom u čemu nema nikakve koristi ni tebi ni drugome. Štoviše, možda će ti to pričiniti samo neprijateljstvo koje je kao takvo potpuno beskorisno.

Treće, čuvaj se da se ponašaš poput onoga koji je dobar znalac, a znak toga je da odgovor na svoje pitanje otvoreno potcjenjuješ. A ako pak toga pri tebi ne bude, ako budeš samo ponavljao svoje riječi ili se protivio na način koji tvoj protivnik ne smatra suprostavljanjem, onda se ustegni od toga, jer opetovanjem svojih riječi nećeš postići dodatnu nagradu, nećeš drugog poučiti niti ćeš sam nešto više naučiti. Naprotiv samo ćeš izazvati bijes kod sebe i svoga protivnika, a i neprijateljstvo koje će te možda odvesti u ono što će ti još veću štetu napraviti. Dovoljan nam je Allah i divan je On gospodar!

Ako do tebe dopre usmeni prigovor ili budeš napadnut u pisanoj formi, čuvaj se dobro da to primiš ljutito i na način koji bi podstakao ne pretjerenost prije negoli ukažeš na neistinistost toga iznoseći jaku argumentaciju. A također ne prihvataj taj prigovor poput onog koji to potvrđuje i odobrava prije negoli sazna to, jer ćeš nepravedno postupiti u oba slučaja zajedno. Nego priđi tome na način onoga koji želi svoj udio u razumijevanju svega što čuje i vidi, da bi tome uvećao svoje znanje i navedeno prihvatio ako je dobro, a odbio ako je pogrešno. Ako tako budeš postupao zagarantirana ti je lijepa nagrada i zaslužio si veliku pohvalu i neizmjernu dobrotu. Ljudima je dužnost naučiti što je dobro i raditi po njemu. Ko to oboje bude činio zaslužio je dobro, ali po njemu ne bude postupao, učinio je dobro po pogledu obrazovanja svog, a pogrešku zbog izostavljanja djela, pa je tako pomiješao dobro sa lošim djelom. Ipak je i on bolji od onoga koji niti je naučio niti je dobro uradio. A i on je, iako je bez dobra, boljeg stanja i manje je pokuđen od onoga koji sprječava ono što je dobro i odvraća od njega.

Kada bi od zla odvraćao samo onaj koji pri sebi nema nimalo lošeg, a dobro naređivao samo onaj koji ga u cijelosti ima, onda niti bi ko zabranjivao zlo, niti bi ko naređivao dobro, poslije Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme. A dovoljan ti je kao primjer zle i loše prirode i pokuđenog stanja onaj koji je o ovome iznio svoje mišljenje. A Allah džellešanuhu daje da se uspije.

Zato je prikrivanje strpljivosti pokuđeno, jer predstavlja slabost osjećanja, grubost duše i pomanjkanje samilost, a to su sve loše osobine koje se mogu naći samo u zlih i iskvarenih ljudi, u onih čije su duše kao u zvjeri. S obzirom da je ovo što smo spomenuli ružno, onda je ono što je njemu suprotno pohvalno, a to je prikrivanje paničnog straha, jer sadrži samilost, nježnost i razumijevanje stupnja nesreće. Iz svega proizilazi da je jedino ispravno u ovom da čovjek bude strepeće duše, strpljivog tijela, da ni licem ni bilo kojim drugim organom ne pokazuje ništa što bi ukazivalo na postojanje paničnog straha i uzrujanosti. A Allah daje da se uspije. Kada bi onaj čije je mišljenje pogrešno bio svjestan štete svoga lošeg rasuđivanja u prošlosti zasigurno bi uspio napustiti ga u budućnosti.

Slijedi  uskoro: O OTKRIVANJU (DUŠOM) ONOGA ŠTO SE U GOVORU SKRIVA ILI ONOG ŠTO PRIBAVLJA POHVALU I SJEĆANJE, inšaAllah

MIMBERA – DEŠNJACI I LJEVACI

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

 بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

         Allah, dž.š., u 56. suri ( El - Vaki'a / Događaj ) u  7. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 وَأَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ - فَأَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ

Oni dešnjaci - ko su dešnjaci?! I oni ljevaci – ko su ljevaci!? 

  

         A zatim, danas je petak, 28. januar 2011., ili  24. safer, 1432. hidžretske godine. Ovo je osma džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

        Na dunjaluku postoje klase po kojima se ljudi raspoznavaju, uzdižu, odvajaju i dijele. Jedna grupacija je u uvijek u prednosti. Rangiranja će biti i na ahiretu. A riječi Uzvišenog: وَكُنتُمْ أَزْوَاجًا ثَلَاثَةً "Vas će tri vrste biti", tj. tri grupacije. فَأَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ "Oni dešnjaci (sretni) - ko su dešnjaci?!" To su oni koji će biti sa desne strane Arša, a oni su izišli iz Ademove desne strane, kojima će biti date njihove knjige u desnu ruku i kao stanovnici Dženneta. وَأَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ "I oni ljevaci - ko su ljevaci?!" To su oni koji će biti lijevo od Arša, a i oni su iz Ademove lijeve strane, a to su oni kojima će biti date njihove knjige u lijevu ruku, bit će uhvaćeni za nju i uvedeni u Džehennem, kao džehenemlije, da nas Allah  sačuva  od  njihovih djela. وَالسَّابِقُونَ السَّابِقُونَ "I oni prvi - uvijek prvi!" To su oni koji će prvi biti pred Uzvišenim, i oni su posebni i najsretniji i bliži od onih s desne strane, a oni su među njima prvaci, to  su: poslanici, vjerovjesnici, iskreni, šehidi, i oni će biti na najvišem stepenu. Pa, ko se takmiči na ovom svijetu da bi što više dobra učinio, bit će na ahiretu od onih koji su među prvima stigli do Allahove Plemenitosti, a nagrada je  prema njihovim djelima. Kako posiješ, tako ćeš i požnjeti. Takmičenje je zdravo i korisno, naročito ako se odvija kroz činjenje dobra u pripremanju za budući svijet.

        Uzvišeni Allah nas obavještava o nekada živećim ljudstvima koji su prednjačili u dobru da su oni skupina iz prvih generacija i mali broj od onih kasnijih. Nema sumnje da su prvi pripadnici svakog ummeta bili bolji od onih koji su se kasnije pojavljivali u tom narodu. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Bekra el-Muzenija, koji kaže: "Čuo  sam Hasana, kad je došao do ovog ajeta:  'I oni prvi - uvijek prvi, oni  će Allahu bliski biti', pa je rekao: 'Što se tiče onih prvih, oni su već prošli... Ali, učini nas, Allahu, od onih s desne strane.'" Već je u sahih hadisu potvrđeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolji je vijek moj vijek, zatim oni poslije njih, pa oni poslije njih." Cilj je bio da se kaže da je ovaj ummet najčasniji u odnosu na druge narode i bliskiji Allahu, dž.š., od drugih i na većem položaju zbog časti svoje vjere i veličine svoga Poslanika. Zato je potvrđeno u sigurnim predanjima od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je on obavijestio: Muslim od Ebu Hurejre r.a. bilježi hadis u kome se kaže: “Obećao mi je Allah,  dž.š., da će od mog ummeta uvesti u Džennet 70.000 bez polaganja računa i bez kazne. A na svaku hiljadu biće od mog Gospodara dodato još 70 000. ”

         Prenosi Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani od Ebu - Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, na Sudnjem danu će biti proživljene grupacije od vas koje će okružiti Zemlju poput mrkle noći, a meleki će govoriti: "Oni koji budu slijedili Muhammeda, s.a.v.s., bit će u većem broju od svih ostalih koji budu slijedili druge poslanike." A riječi Uzvišenog: عَلَىٰ سُرُرٍ مَّوْضُونَةٍ "Na divanima izvezenim",  tj.  bit  će izvezeni zlatom i biserjem. A riječi Uzvišenog: مُّتَّكِئِينَ عَلَيْهَا مُتَقَابِلِينَ  "...jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti", tj. licima će biti okrenuti jedni drugima, niko neće biti nikome iza leđa. يَطُوفُ عَلَيْهِمْ وِلْدَانٌ مُّخَلَّدُونَ “Služit će ih vječno mladi mladići", tj. bit će u jednoj određenoj, mladoj dobi i neće stariti, niti će doživljavati ikakvih izmjena. بِأَكْوَابٍ وَأَبَارِيقَ وَكَأْسٍ مِّن مَّعِينٍ "Sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg", a bit će od vina koje ne opija i koje će stalno teći. Posuđe neće biti nikada prazno, niti će se isprazniti jaki izvor. A riječi Uzvišenog:لَّا يُصَدَّعُونَ عَنْهَا وَلَا يُنزِفُونَ  "...od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti",  tj. bolova neće imati u svojim glavama, niti će im se gubiti njihova pamet.

Ne, glave će biti bistre i pored ukusnog i dopadljivog pića. Prenosi Ed-Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: "U alkoholu imaju četiri svojstva: opijanje, glavobolja, povraćanje i mokrenje. A Uzvišeni Allah,  spominjući vino u Džennetu, uklonio je sve ove negativne osobine."

        Draga braćo i cijenjene sestre, Džennet je san svakog čovjeka a vjernici se pak nadaju da će oni biti njegovi stanovnici. Et-Taberani u svom Mu'džemu kaže: "Kazivao nam je Ishak b.  Ibrahim ed-Dejri,  od Abdurrezzaka, Sufjana es-Sevrije, Abdurrahmana  b. Zijada  b. En'ama, Ata'a b. Jesara, Selmana el-Farisije, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Niko u Džennet neće ući bez propusnice na kojoj će pisati: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je knjiga od Allaha upućena tom i tom, sinu tog i tog. Uvedite ga u Džennet predivni, čiji će plodovi na dohvat ruke biti.'"

        "Obavijestio nas je Sulejman b. Hamza el-Hakim, kazivao nam je Muhumed b. Abdul Vahid el-Makdisi, i Zahir es-Sekafi, da je Abdusselam Muhamed b. Abdullah njih obavijestio; zatim nam je kazivao El-Mutahhir b- Abdul-Vahid el-Beraki, Muhammed b. Ishak b. Mendeh, Muhammed b. Ali el-Belhi, Muhamed ibn Hassam, El-Abbas b. Zijad, koji je povjerljiv, zatim Sa'dan b. Seid, Sulejman et-Tejmi, od ebi Osmana en-Nehdija i od Selmana el-Farisije, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Vjerniku će na Sirat-ćupriji biti data propusnica: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je knjiga od Allaha, Silnog i Mudrog, upućena tom i tom, sinu tog i  tog.  Uvedite ga u Džennet predivni, čiji će plodovi na dohvat ruke biti.'" Vjernik će dospjeti u društvo sretnika kad nastupi Smak svijeta. U stanovnike Dženneta bit će upisan na dan kada mu se udahne duša. Zatim će biti upisan u registar stanovnika Dženneta kad umre. I, konačno, ova knjiga, tj. prospekt, bit će mu dat na Sudnjem danu. A Allah je Onaj od Koga se pomoć traži.

       Kada svi sretnici uđu u Džennet njegova vrata neće biti zatvorena. To što su vrata Dženneta otvorena neprestano išaret je, znak da se njegovi stanovnici mogu normalno ponašati, ulaziti i izlaziti, šetati kud god i kad god zažele, da meleki mogu stalno navraćati s darovima od njihovog Gospodara, da ono što ih veseli u bilo koje doba može ući. Također, to je znak da se radi o sigurnom prebivalištu, gdje nije potrebno zatvarati vrata, što je bilo neophodno za vrijeme njihovog boravka na dunjaluku. Hadis koji prenosi Ebu Hazim, od Sehla b. Sa'da, u kojem stoji da je Allahov Poslanik,s.a.v.s., rekao: "Džennet ima osam vrata, a jedna vrata se zovu Er-Rejjan, na koja ulaze samo postači." i hadis Ez-Zuhrija,  koji  on prenosi od Humejda b. Abdurahmana, a ovaj od Ebu Hurejre, r.a., u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko dvostruko udijeli na Allahovom putu, bit će prozivan sa vrata Dženneta: 'O Allahov robe,  ti  koji  si  učinio to i  to dobro.' Ko bude redovno obavljao namaz, bit će prozvan sa vrata namaza; ko bude mudžahid, bit će prozvan od vrata džihada; ko bude dijelio sadaku, bit će prozvan od vrata sadake, a ko bude od postača, bit će prozvan od vrata Er-Rejjan."Tada Ebu Bekr reče: "Allahov Poslaniče, draži si mi i od oca i od majke! Mene puno ne zanima što će neki biti prozivani od ovih ili onih vrata. Ima li iko da će biti  prozivan sa svih vrata?" "Ima,  i  nadam se da ćeš ti  biti  jedan od njih",  reče Poslanik. U Muslimovom Sahihu nalazi se hadis koji prenosi Omer b. el-Hatab, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko god od vas bude upotpunio svoj abdest i rekao: Ešhedu en la ilahe illellahu vahdehu la šerikele lehu, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu, otvorit će mu se svih osam dženetskih vrata, da uđe na koja hoće.

       A riječi Uzvišenog: وَفَاكِهَةٍ مِّمَّا يَتَخَيَّرُونَ "I voćem koje će sami birati وَلَحْمِ طَيْرٍ مِّمَّا يَشْتَهُونَ i mesom ptičijim  kakvo budu željeli", tj. opsluživat će ih svim onim plodovima koje budu željeli znači; ovaj ajet potvrđuje mogućnost uzimanja voća kakvo se zaželi.

A riječi Uzvišenog: وَحُورٌ عِينٌ "U njima će biti i hurije očiju krupnih, كَأَمْثَالِ اللُّؤْلُؤِ الْمَكْنُونِ slične biseru u školjkama skrivenom", tj. kao da su one biser koji se presijava u svome sjaju i bjelini, kao što je već navedeno u  suri "Es-Safat":  "kao  da  su one jaja pokrivena." (37:49) A i suri "Er-Rahman",  također  je dat njihov opis. Pa, zato kaže Uzvišeni: جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ  "...kao nagrada za ono što su činili", tj. to je ono od Nas što je pruženo, kao nagrada njima za ono što su postigli svojim dobrim djelima. Zatim kaže Uzvišeni: لَا يَسْمَعُونَ فِيهَا لَغْوًا وَلَا تَأْثِيمًا "U njima neće slušati prazne besjede ni govor griješni, nego samo riječi: إِلَّا قِيلًا سَلَامًا سَلَامًا 'Mir,mir!'"  

Dragi brate, poštovana sestro!

Ne reci odakle da počnem, pokornost Allahu nek bude tvoj početak. Ne reci kako da nađem Pravi put, Allahova Knjiga je jedina uputa. Ne reci gdje nestaše silne blagodati, Džennet vječni ti je dosta. Ne reci počet ću sutra, jer možda je u sutrašnjoj zori tvoj kraj.

Dova

          “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, i one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!”

           Milostivi Gospodaru, podaj nam ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

          Uzvišeni Allahu molimo Te da nas učiniš od onih koji slušaju, a zatim slijede najbolje! Molimo Te da nam se Smiluješ i da nas Svojom milošću uvedeš u Džennet! Oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima Neka je svaka hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, na početku i na kraju i neka je Allahov salavat i selam na Njegovog vjerovjesnika!

Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, »Vodič ka Džennetu«, Ibni Kajjim el Dževzi.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 48.

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

FADILETI (KORISTI) NADE U ALLAHOVU MILOST

Uzvišeni Allah rekao je, obavještavajući (nas) o dobrom čovjeku:

وَأُفَوِّضُ أَمْرِي إِلَى اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ بَصِيرٌ بِالْعِبَادِ  “  .. A ja Allahu prepuštam svoj slučaj, Allah, uistinu, robove Svoje vidi. فَوَقَاهُ اللَّهُ سَيِّئَاتِ مَا مَكَرُوا ۖ وَحَاقَ بِآلِ فِرْعَوْنَ سُوءُ الْعَذَابِ I Allah ga je sačuvao nevolje koje su mu oni snovali... " (El-Mu'min = Gafir, 44-45)

 Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Uzvišeni Allah rekao je: 'Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni, Ja sam sa njim kad Me se sjete.' Tako mi Allaha, Allah se više obveseli kada jedan od Njegovih robova dođe do tevbe (pokajanja), nego što se obveseli neko od vas kada pronađe izgubljenu devu u pustinji. Ko se Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin. Ko se Meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan hvat: A ko Meni ide hodom, Ja njemu idem trkom." (Muttefekun alejhi)

 Od Džabira, ibn Abdullaha, r.a., prenosi se da je on čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., prije njegove smrti na tri dana, kako kaže: "Nemoj da iko od vas umre, a da nema lijepo mišljenje o Allahu (da će mu se On smilovati i oprostit)." (Muslim)

Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Uzvišeni je Allah rekao: ‘O sine Ademov, zaista ću ti, sve dok tražiš i nadaš se oprostu, Ja ću ti oprostiti. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi bili veliki kao nebeski oblaci, pa zatim zatražio Moj oprost, oprostio bih ti. O sine Ademov, kada bi mi došao s grijesima kolika je Zemlja, zatim Me susreo, ne čineći mi širk, dao bih ti isto toliko magfireta (oprosta) kolika je i ona (Zemlja)."' (Tirmizi, hasen)

VRIJEME SADAŠNJE- SAMO FALI ČITANJE

Nijaz SALKIĆ

Najstarija knjiga je konačno u digitalnom izdanju. Može se kupiti udžbenik u digitalnoj formi. Najčitanija novina je u digitalnom izdanju. Poznati atlas i najnovije karte država mogu se nabaviti u digitalnoj formi. Naučite engleski preko interneta a možete izabrati i bilo koji drugi svjetski jezik.

Dragi moji, danas je sva nauka na dohvat ruke, samo sa  jednim klikom miša možemo učiti i čitati do mile volje. Za većinu tog inernet i digitalnog ćejfa treba nešto i platiti kroz registraciju. Ma nije to ništa nekome ko ima para. Jedino je problem kod te iznenadne ujdurme i poplave znanja nedostatak vremena i volje.

Ko će to brate sve iščitati i pročitati, reče jedan jaran i ode da (pro)čita interet novine i ispuni najnoviji listić na internetnoj sportskoj kladionici.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (40)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve an alijjin redijellahu anhu tefeddal ala men ši'te fe ente emiruhu ves'el ammen ši'te fe ente esiruhu vestagni ammen ši'te fe inneke neziruhu.

Prenosi se od hazreti Alije r.a. da je rekao:

·       ako stekneš prednost nad nekim, postat ćeš njegov zapovjednik,

·       ako tražiš nešto od nekoga, postat ćeš njegov zarobljenik, i

·       ako si neovisan od nekoga, ravan si mu.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

O LIJEČENJU DUŠA I ISPRAVLJANJU LOŠIH NAVIKA - dio 16.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!

Moj Bože, olakšaj, o Plemeniti!

O piscu ove knjige

 Ebu Muhammed ibni Ali ibni Ahmed ibni Seid Ibni Hazm, šeriatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže: Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činimo pribježište Uzvišenom priznavajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće!

    Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolest duša njihovih.

U svemu ovom ja samo Allaha u pomoć prizivam!

O LIJEČENJU BOLESTI MORALNIH POROKA 2. nastavak

Neko je zadivljen svojom dušom pa nasilje čini, neko opet svojim ugledom i položajem pa se uzoholi i oholo prema drugima drži. Najmanje je umišljen onaj koji se usteže od smijeha, elegantnih pokreta i govora osim na mjestima gdje to iziskuju ovosvjetski poslovi, pa je njegova mana manja od mana drugih. Ali kada bi to činio u cilju da se posveti samo izvršavanju dužnosti i napuštanju svih drugih beskorisnosti bila bi to vrlina za koju bi ga trebalo pohvaliti. Ali on to čini iz omalovažavanja ljudi i divljenja sebi pa ga zato treba osuditi. Jer djela se prema namjerama vrednuju i svakom pripada prema namjeri koju je imao...

Umišljenost može biti i bez smisla i razloga sa stanovišta dotičnoga pa je kao takva najčudnovatija od svih drugih kje smo ovdje nabrojali. To naš obični svijet naziva temetrukom, što je najčešće osobina žena i onih koji su im po pameti slični. Riječ je o samodivljenju koje uopće nema povoda jer dotični nema nijedna lijepa svojstva, ni znanja, ni hrabrosti, ni zavidnog položaja, ni plemenita porijekla, ni imetka, i isvjestan je da je bez ičega toga. U procjeni ovih stvari ne griješi ni onaj koji je kadar kamen baciti, nego griješi samo onaj čiji je udio u ovim vrlinama mali. Tako će slabouman možda sebi uobraziti da u umnosti vrhuni. Isto tako, ko ima mali udio u znanju može sebi umisliti da je učenjak savršeni. Također onaj čije je porijeklo potpuno nerasvijetljeno, a čiji preci nisu bili sačuvani od nasilja, vidjećeš da se ponosi toliko da, kad bi bio sin „faraona koji je imao šatore“, to nimalo ne bi povećalo njegovu umišljenost, ili kad bi imao malo viteštva umislio bi sebi da je kadar hazreti Aliju pobijediti, Zubejra zarobiti ili Halida ubiti. Ili kad bi imao imalo udjela u ugledu ne bi uopće htio Aleksandra (Makedonskog) pogledati. Ili da je moćan svojom rukom zaraditi ono što je iznad moći njegove, kad bi i Sunce dohvatio ne bi ga to nimalo promjenilo.

Umišljenost rijetko dolazi od ovakvih, mada je i to u čemu su oni jedna vrsta umišljenosti, a dolazi često od onih koji nemaju uopće ni znanja, ni plemenita porijekla, ni imetka, ni časti, ni izdašnosti, onih koji su u jamstvu drugih i koji čine nepravdu svima koji imaju imalo udjela u nabrojanim blagodatima, a sami su svjesni da su bez njih. Unatoč tome, nepravedni su i čine nasilje.

Ja sam se uljudno i blago raspitivao kod jednog od takvih o razlogu njegova uznošenja nad drugima i omalovažavanja ljudi pa mi je jednostavno rekao: „Ja sam slobodan i ničiji rob nisam“. Na to sam mu odgovorio: „Većina onih koje vidiš su kao i ti slobodni, osim robova. Oni imaju duže ruke od tvojih i njihova stvar se proteže i na tebe i na mnoge druge slobodne ljude“. On mi na to ništa ne reče. Ja sam se vratio ispitivanju stanja i prilika njemu sličnih i utrošio sam na to mnoge godine, ali nisam mogao naći razlog ni motiv koji bi ih podsticao na tu bezrazložnu umišljenost. Ispitivao sam njihova stanja i namjere duša njihovih kroz govor njihov sve dok se nisam uvjerio da oni misle da posjeduju razumnost, razboritost i originalnost mišljenja i da bi, da im je sreća naklonjena,, sve to proširili i uz to bi i velike teritorije pod svojom vlašću imali. I njihova vrijednost nad ostalim ljudima bi se tada jasno očitovala. Kad bi imali imetak oni bi ga, tvrde oni, pravilno trošili. Otuda proističe njihova oholost i umišljenost.

Ovo je mjesto gdje bi se moglo interesantno i umjesno takvima suprostavti i reći da su samo umnost i razboritost vrline za koje, neko, kada ih i ne posjeduje, čvrsto vjeruje da su baš kod njega savršenstvo postige. Tako luđak i pijanica ismijavaju umnog i trijeznog, neznalica mudrog i učenog, glupi ponižavaju mudre, glupače među ženama omalovažavaju velike umne ljude i njihovo mišljenje. Ukratko, što je nečija umnost manja to više umišlja da je potpuna uma i savršene razboritosti. Ovo nije slučaj s ostalim vrlinama, jer onaj koji ne posjeduje nijednu od njih svjestan je da je bez njih. Griješi samo onaj u svom sudu ko ima malo udjela u njima. Ako je još i razboritost njegova mala umisliće da je u tome postigao visok stupanj.

Lijek za ovo što smo spomenuli su siromaštvo i nepopularnost. Nema efikasnijeg lijeka za to. Ako se pak ne budu time liječili njihova opasnost i šteta po ljude biće ogromna. Oni će iznalaziti mane drugima, vrijeđati njihovu čast i ismijavati sve ljude, odbacivaće istinu i baviće se beskorisnostima. Možda da pribjegnu vrijeđanju i prepiranju, a možda čak i šamaranju i udaranju kada vide najmanji povod za to.

Neko može skrivati svoju umišljenost pa čim malo zaima ili ugleda malo stekne pokaže umišljenost jer je njegov um ne može prikriti ili prigušiti. Najsmješnije što sam zapazio kod slabića jest da ih savlada ljubav prema malom djetetu ili supruzi pa je počnu opisivati na javnim skupovima govoreći kako je pametna pa čak i ovako: „Ona je pametnija od mene i ja sam sretan kad mi savjet pruži“. Slabići vrlo često pretjerano hvale svoje supruge pred drugima da su lijepe, dobre i vitalne kao da su prosci pa ih slušaocima žele što više omiliti. To čine oni koji su maloumni i bez ponosa svoga.

Razumni nikada ne napušta ono što mu razboritost njegova nalaže. Originalno u zavisti su riječi zavidnika koji kada čuje nekoga ko je daleko otišao u znanju da nešto kaže prokomentariše: „To je besmislica koju niko do sada nije ni pokazao ni izrekao.“ A ako čuje nekoga kako objašnjava ono što je prije njega neko rekao, kaže: „To je besmislica koja je još davno rečena.“ To je loša skupina onih koji su zaposjeli put koji vodi znanju i odvraćaju ljude od njega kako bi se umnožio broj onih koji su slične neznalice kao i oni.

Mudrome neće moći koristiti njegova mudrost kod onoga koji je pokvarene prirode, štaviše ovaj drugi će ga smatrati pokvarenim kao što je i on.

Osvjedočio sam se u ljude loše prirode koji su sebi predstavljalji da su svi ljudi poput njih pokvareni jer uopće ne vjeruju da može iko biti sačuvan mana u kojima su oni. To je najgori oblik pokvarenosti prirode i udaljavanja od vrline i dobra. Onaj čije je ovo svojstvo nema nikakva dobra koje bi se moglo očekivati od njega. A uspjeh jedino od Allaha džellešenuhu dolazi.

Pravednost je tvrđava u kojoj traži utočište svaki onaj koji se boji. Jer i silnik i onaj koji to nije, kada vidi da mu neko sprema zlo, priziva pravdu i osuđuje nasilje koreći ga. A nema nikoga koji pravdu kori. Onaj koji je po svojoj prirodi pravičan boravi u toj najutvrđenijoj tvrđavi.

Zahvaljivati blagodarnom je obligatna dužnost, a to se čini tako da mu uzvraćaš na isti način na koji ti je učinio dobro ili još bolje, da se brineš kako ćeš ga najbolje zaštititi, da mu budeš vjeran dok je živ i kada umre, zatim njegovoj pratnji i porodici, da ga iskreno voliš i pružiš mu savjet, da širiš njegove vrline, a prikrivaš mane sve dok si živ i da to oporučiš onima koji će doći poslije tebe i onima koji te vole.

Ne spada u tu zahvalnost pomagati ga u griješenju i ostavljati ga bez savjeta u onom što će ga upropastiti u njegovoj vjeri i njegovom životu na ovom svijetu. Jer ko pomaže onoga koji mu je učinio dobro u nečemu što je neistina, on ga time vara i niječe njegov blagodar. Treba znati također da su Allahovo džellešanuhu dobročinstvo i blagodati uvijek najveći, najstariji i najbolji ako se usporede sa bilo kojom blagodati nekog drugog. Zar ima većih darova od ovih kojima nas je Uzvišeni darovao kada nam je dao oči kojima gledamo, uši kojima slušamo i druga odabrana čula, kada nam je podario govor i razboritost i zahvaljujući kojima smo kadri da nam se On obraća i da nam potčini sve na nebesima i na Zemlji, kao što su nebeska tijela i elementi, a zatim nas odlikovao iznad ostalih stvorenja Svojih, osim odabranih meleka među stanovnicima nebesa?! Pa može li se ičija blagodat usporediti sa ovim Njegovim?!

Zato onaj koji zahvalnost dobročinitelju svom iskazuje na način da ga pomaže u neistini drugujući sa njim u onom što nije dozvoljeno, niječe u stvari blagodat Najvećeg koji blagodat daje i dobročinstvo Najvećeg koji dobročinstvo čini. On nije zahvalio na pravi način Onom koji zaslužuje zahvalnost i pohvalu svaku, nije zahvalan kako treba Allahu džellešanuhu. A ko se ispriječi između svoga dobročinitelja i neistine i podrži ga u istini, zahvalio mu je istinski i u potpunosti je izvršio svoju obavezu prema njemu. A Allah džellešanuhu daje da se uspije.

Slijedi  uskoro O PRISUSTVOVANJU SKUPOVIMA UČENIH, inšaAllah