31. dec. 2011

BOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST



 Priredio: Nijaz SALKIĆ


 

SMRT DŽENETIĆA DIŠE


Vezak vezla Dženetića Diša
U Bistriku, na bijelu ćošku,
Vezući je iglu izgubila,
mrtvački je sanak prevario,
na san joj je Azrail došao,
i ovako njojzi besjedio:

,,Sei sejza, ne sakupljaj ćeiza!
Ja sam tebi ćeiz sakupio:
Pet aršina bijela ćefina,
metar zemlje i zelene  trave.''

Kad to čula Dženetića Diša,
od sebe đerđef oćušnula,
Kol'ko ga je lahko oćušnula,
sve četiri noge polomila.

Ona ode u tanahnu kulu
i odvrće sadefli sanduke
i povadi ruho djevojačko,
sam' ostavi vezenu mahramu,
pa iznese na mermer avliju,
pa zapali ruho djevojačko.

Nek se svila ispod neba vija,
Nek se zlato u topove zbija.
Pa se vrati svojoj miloj majci,
_­_ ,,Halali mi, moja mila majko!''

Zabilježio Muhamed Hadžijahić u časopisu ,, Novi Behar'' 1931. godine

30. dec. 2011

LIJEPA RIJEČ


Nijaz SALKIĆ


Lijepa riječ je poput neočekivanog peškeša, a peškeš je dragi dar. Riječ lijepa liježe poput mehlema na ranu. Riječ lijepa priliježe kano jastuk za umornu glavu. Lijepa riječ je na izdisaju poput osjetljivog drveta koje ne podnosi zagađenost zraka. Riječ lijepa svakome godi a lijepu riječ malo ko besjedi. Lijepa riječ liječi a ružna bolest donosi. Riječ lijepa je kao mirisni cvijet čiji miruh do srca prodire.
Allah dž.š. je rekao: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, -  a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.“ /Ibrahim, 24-27/

MIMBERA- BITI INSAN



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
 قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
هَلْ أَتَىٰ عَلَى الْإِنسَانِ حِينٌ مِّنَ الدَّهْرِ لَمْ يَكُن شَيْئًا مَّذْكُورًا
  صدق الله العظيم
        U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
      Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
     Allah, dž.š., u  76. suri ( El-Insan-Čovjek ) u  2. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّا خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن نُّطْفَةٍ أَمْشَاجٍ نَّبْتَلِيهِ فَجَعَلْنَاهُ سَمِيعًا بَصِيرًا 
Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.“
       A zatim, danas je petak, 30. decembar 2011., ili  05. safer 1433. hidžretske godine. Ovo je peta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate! 
Jedan od temeljnih naziva u Kur’‘anu za čovjeka je insan. Ovakvo određenje čovjeka kao insana na stranicama Kur’ana spomenuto je 65 puta. Dakako da osim ovog naziva postoje još i drugi nazivi za ovo biće: adem, bešer, redžul, ‘imru. I riječ nefs (duša) često se koristi u tom prenesenom značenju. Allah, dž.š., govori o čovjeku da ga je stvorio nakon što nije bio vrijedan spomena. Allah, dž.š veli: هَلْ أَتَىٰ عَلَى الْإِنسَانِ حِينٌ مِّنَ الدَّهْرِ لَمْ يَكُن شَيْئًا مَّذْكُورًا  "Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan."
    Poštovana braćo, cijenjene sestre! Stranice Kur’ana i stranice Prirode svjedoče o insanskom zlu i dobru, ljubavi i mržnji, vjeri i nevjeri, dostojanstvu i uznositosti,  kojim su ispisivane i još se ispisuju stranice Povijesti čovjeka i o čovjeku sve do zalazka Dana. U kur’anskom štivu susrećemo brojna lica insana: lica radosna, lica od straha ukočena, lica uznemirena, lica tužna, ljude prosna srca, ljude kamena srca, ljude uzavrela srca, ljude nalik šupljim balvanima. Jezikoslovac Ragib Isfahani nudi tri etimologijske mogućnosti deriviranja ove riječi: ¨Insan je nazvan tako jer je on stvoren kao biće koje jedino može opstati u međusobnom druženju sa drugim insanima. Zbog toga se kaže: "El-insanu medenijjun bittabi" – "čovjek je po prirodi stvari sklon kulturi - civiliziran"... Drugo mišljenje veli, kako ga navodi Isfahani, da je čovjek nazvan insanom jer se on druži sa svim onim za čim osjeća ljubav. I treće, tvrdi se da je riječ insan povezana sa oblikom if’‘ilan čiji je korijen insijan. Insan je nazvan tako zbog toga što mu je Allah dž.š. dao polog pa je on zaboravio (fenesije). Vjerno dvama posljednjim mišljenjima, riječ insan na bosanski jezik mogli bismo prevesti kao zaboravko ili druželjupko. Treća etimologija svoje uporište pronalazi i u Kur’anu: "Adema smo mi još prije obavezali, pa on zaboravi (fenesije)..." (Ta-Ha,115).
    Cijenjene sestre, draga braćo! Prvo mjesto u Kur’anu časnom gdje se spominje pojam insan nalazi u suri En-Nisa’, 28. ajet: Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako (slabašno) biće.  Allah Svevišnji, Koji je stvorio čovjeka, najbolje poznaje njegovu bit i prirodu. Kur’an časni je uputa čovjeku koju je objavio Stvoritelj. Kur’an časni naglašava: Allah želi da vam olakša. Dakle, cilj Božije Objave je da čovjeku olakša bremeniti dunjalučki put. U jednom svom djelu istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje spominje predaju u kojoj se navodi da je Allah, dž.š., tokom povijesti, ljudima poslao stotinu i četiri Nebeske Knjige. Potom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave), a to su: Tevrat, Zebur i Indžil. Potom su one rezimirane u jednu a to je Kur’an. U predaji se dalje navodi da je Kur’an, odnosno njegova značenja, sažet u jednoj suri koja se zove Fatiha, a Fatiha je potom sažeta u jednom ajetu. Taj ajet su riječi Uzivšenog Allaha: Ijjake na’budu ve ijjake neste’in (Samo Tebe, Allahu, obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo). Dakle, suštinska poruka svih Nebeskih obznanjivanja je sadržana u ovom ajetu koji, u što nema dvojbe, sugerira da je čovjek slabašno biće, tj. stvorenje kojem treba pomoć.
Interesantno je da je na prvom mjestu u Kur’anu gdje se spominje čovjek iznesena upravo ta njegova karakteristika, da je slabo i nejako stvorenje. To se može povezati s posljednjim spominjanjem čovjeka u Kur’anu, u suri El-’Asr (Vrijeme koje uništava), gdje se ističe: Tako mi vremena koje uništava, doista je svaki čovjek  na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje.
Čovjek u nevolji zaziva Božiju pomoć a u dobru je zaboravan. To se spominje u više kur’anskih tekstova: Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade. (Junus,12)
Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao. (El-Isra’, 11)
Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica.
(El-Isra’,100)
U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.
(El-Kehf,54)
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!
(El-Enbija’, 37)
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen. (El-Ahzab, 72)
Poštovane džemastlije! Opisujući ljudsku narav, Svevišnji kaže: Uistinu, svaki čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti. (El-’Alek, 6-7)  Kur’anski termin taga-jatga-tugjan (inne-l-insane lejatga), koji je upotrijebljen da bi se iznijela ova karakteristika čovjeka, ima više značenja: prijeći granicu, biti nasilan, nepravedan, okrutan, nepokoran, uobražen itd. Od istog korijena je nastala riječ tagija, koja označava nasilnika, tiranina, tlačitelja, drznika, oubraženjaka i sl.  Na osnovu navedenog možemo razumjeti da su životne nedaće, poput bolesti, siromaštva i drugih iskušenja, u osnovi nešto što ima za cilj da čovjeka učini ovisnim o Allahu, jer čovjek u takvim situacijama zaziva Božiju pomoć.
Ne može čovjek da ostvari sve što poželi. (En-Nedžm,24) Čovjekovo je samo ono što sam uradi. (En-Nedžm,39) Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem. (Et-Tin,4) O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik ti dao? A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete, a nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite. (El-Infitar, 6-12)
Čovjek je stvoren s nemirnom naravi. Uistinu, čovjek je stvoren nemirnim, kad god ga nesreća snađe on je ispunjen samosažaljenjem, a kad god mu se posreći (zadesi ga nešto dobro i prijatno), on to sebično zadržava od drugih. (El-Me’aridž, 19-21) U ovim ajetima se govori o veoma bitnoj osobini čovjeka. Kur’anski iskaz helu’an (inne-l-insane khulika helu’an) ukazuje da je čovjek obdaren unutarnjim nemirom koji ga može jednako lahko poticati na plodna dostignuća kao i na hronično nezadovoljstvo i razočarenje.
Čovjek je u dilemi u vezi s Proživljenjem nakon smrti: Čovjek govori: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?” (Merjem, 66), ali istovremeno na više mjesta u Kur’anu se daje i odgovor: On (Allah) vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživjeti; a čovjek je, zaista nezahvalan! (El-Hadždž‍,  i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio. U ajetima koji govore o insanu spominju se i neke odrednice u vezi s čovjekovim bitisanjem na budućem svijetu. U više ajeta se, također, naglašava da je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj, kao i to da je čovjeku naređeno da bude posebno pažljiv prema svojim roditeljima. Dakle, u ajetima u kojima se spominje insan sadržana su brojna značenja koja razotkrivaju ljudsku prirodu. Kur’an časni opisuje čovjeka kao gramzivu, opasnu i nezahvalnu osobu. Izuzetak su oni koji vjeruju i dobra djela čine. U posljednjoj suri u kojoj se spominje insan, Allah Uzvišeni se zaklinje i naglašava „da je svaki čovjek na gubitku izuzev onih koji vjeruju, dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i strpljenje.“ Dakle, jedino oni neće biti na gubitku. To na poseban način govori o izuzetnoj važnosti vjere u životu čovjeka.
Od Ibn-Omera, r.a, se prenosi da je kod Poslanika, a.s, došla jedna skupina ljudi, te ga je jedan od Ensarija upitao: „Allahov Poslaniče, koji su ljudi najpametniji i najplemenitiji?" Poslanik, a.s., je na to odgovorio: Oni koji se najviše prisjećaju smrti i koji se najviše pripremaju za nju; oni su najpametniji, na dunjaluku su bili najugledniji, a na ahiretu su najplemenitiji." (Ibn-Madže)
Dova
   Svemogući Allahu, daruj svakom džematu istinske hizmećare, jer doista 'Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju'... Daj da budemo od onih koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini, bogobojaznosti i sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.
    Milostivi Allahu, podari nam dužno poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 

Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihu-l-Buhari, Ibni Sina, naučno istraživački centar, Sarajevo

28. dec. 2011

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 53.

Priredio: Nijaz SALKIĆ




SKROMNOST 

ČESTITOST 

I UMJERENOST


Uzvišeni Allah je rekao:




وَمَا مِن دَابَّةٍ فِي الْأَرْضِ إِلَّا عَلَى اللَّهِ رِزْقُهَا  "Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani. " (Hud, 6)






لِلْفُقَرَاءِ الَّذِينَ أُحْصِرُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ لَا يَسْتَطِيعُونَ ضَرْبًا فِي الْأَرْضِ يَحْسَبُهُمُ الْجَاهِلُ أَغْنِيَاءَ مِنَ التَّعَفُّفِ تَعْرِفُهُم بِسِيمَاهُمْ لَا يَسْأَلُونَ النَّاسَ إِلْحَافًا   I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati pa onaj koji u to nije upućen misll da su, zbog skromnosti, imućni, poznat ćeš ih po njihovu izgledu; oni proseći ne dodijavaju ljudima." (El-­Bekara, 273)

 


وَالَّذِينَ إِذَا أَنفَقُوا لَمْ يُسْرِفُوا وَلَمْ يَقْتُرُوا وَكَانَ بَيْنَ ذَٰلِكَ قَوَامًا  i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine. " (El-Furkan, 67)




وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ    'Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane. " (Ez-Zarijat, 56-57)



Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, nego je bogatstvo u bogatstvu duše." (Muttefekun alejhi)


Od Hakima ibn Hizama, r.a., prenosi se da je rekao: "Tražio sam od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa mi je dao, pa sam opet tražio, pa mi je dao, pa sam opet tražio, pa mi je dao. Zatim je rekao: 'O Hakime, zaista je ovaj imetak sladak kao zeleno voće, pa ko ga uzme velikodušno i darežljivo, imat će u njemu berićet, a ko ga uzme pohlepno, neće u njemu imati berićet i bit će kao onaj koji jede, a ne može se najesti. Gornja ruka (koja daje) bolja je od donje ruke (koja prima)!"' Dalje je Hakim pričao: "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, nikad više neću od nekoga uzeti do odlaska sa dunjalukal"'
Ebu-Bekr pozivao je poslije Hakima da mu da dar, i on je odbio od njega išta uzeti. Zatim ga je 'Umer r.a., pozivao da mu da poklon, ali je i njega odbijao. Tada je rekao ('Umer): 'O muslimani, uzimam vas kao svjedoke protiv Hakima, da sam mu ja davao njegovo pravo koje mu je Allah dao iz ovoga plijena, pa ga on odbija uzeti!' Tako Hakim nije ništa uzeo ni od koga poslije Vjerovjesnika, s.a.v.s., sve do svoje smrti.'" (Muttefekun alejhi)
  
 Prenosi se od Ebu-Bišr Kabisa b. Muharika, r.a., koji kaže: "Bio sam dužan platiti krvarinu, pa sam otišao Allahovu Poslaniku, da ga molim za nju." Poslanik reče: ‘Dok nam dode sadaka, pa ću narediti da dobiješ.' A onda reče: ‘O Kabisa, iskati nije halal osim u tri slučaja:
1. čovjeku koji je opterećen krvarinom. Njemu je halal iskati dok je ne otplati, a onda prestaje iskati;
2. čovjeku kome budu uništeni usjevi, pa je i njemu dopušteno (prositi) iskati da bi osigurao životne potrebe;
3. čovjeku koga snađe siromaštvo, oskudica, pa kad mu trojica mudrih razumnih ljudi iz naroda kažu da je tog i tog snašla neimaština pa mu je halal iskati dok ne nađe osnovne potrebe za življenje. A iskati osim ovih situacija, o Kabisa, je bespravno i hraniti se time je neispravno."' (Muslim)

26. dec. 2011

PRIVID


Nijaz SALKIĆ


Čovjek prvo (od)mašta, pa zapljuje u šake, onda uporno radi, odvaja na stranu pa vaktom želju ispuni. Nikada se više maštalo nije a brže želje ispunjavale. Želja u obliku predmeta je u izobilju. Nema dana da se nešto novo ne ponudi i izreklamira. Prije mjesec dana mobilni aparat zadnji hit na tržitu već drugi mjesec više nije. Automobili izlaze iz tvornica a oprema i dizajn kao da se leti u svemir. Toliko je savršenstva u opremi, da je samo pitanje časa kada će biti proizvedeni leteći automobili.
Helem, predmeti su samo roba. Stalno se izmišlja nešto što oku godi a srcu i duši leži. Da su predmeti postali i ostali da se robom zovu bilo bi to nešto sasvim normalno. Danas je i čovjek roba. Prodaju se djeca kanom k'o roba. Prodaju se ljudski organi baš k'o kakvi rezervni mašinski dijelovi. Prodaje se karakter, nude osjećaji, pojeftinila duša. Sve je na prodaju danas.
Merak i ugođaj prati čovjeka kada obuče nove pantole, novu košulju, isproba novi telefon, sjede put u novo auto. Sve je to sreća kratka vijeka. Prvi mjesec čovjek treperi uznesen i radostan što ima nešto što možda drugi još probali!? Malo kasnije u reklamnim spotovima i novinama isti taj ugleda još novije auto, šareniju sećiju, luksuzniju spavaću sobu, opremljeniji automobil i tehnički savršeniji laptop i telefon.
Ponovno potrošačko srce snažno zatreperi a zenice na očima se rašire, pa insan uzdahne i na glas izreče: »Eh, da mi je!«

Upamet!

24. dec. 2011

NE PONIŽAVAJ!



 Nijaz SALKIĆ


Ima u nas miruha da bi njime namirisali vascijelu ordiju. Miris je džennetski lahor koji čovjeka podiže, osvježava, podmlađuje, obasjava i uzdiže. Miruh može biti od cvijeta, može doći od blagoglagoljivog svijeta, a posebno je drag onaj srčani kazan iz dubine duše izgovoren a nepatvoren.
Bezbeli smrada ima u nas. Smrad se nađe u kući, smrada ima na ulici, smrada koji proizvodi komad mesa između dviju vilica. Ismijavanje i ponižavanje ljudi, zabavljanje na njihov račun, te iznošenje njihovih nedostataka u uskom ili širem krugu ljudi spada u zabranjene, haram djela. Ako bi ta osoba saznala za to ili ne, pa se uvrijedila ili ne, svejedno, haram je učinjen i zlo toj osobi naneseno.
Uzvišeni Allah s.v.t.a., kaže:
 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا يَسْخَرْ قَوْمٌ مِّن قَوْمٍ عَسَىٰ أَن يَكُونُوا خَيْرًا مِّنْهُمْ وَلَا نِسَاءٌ مِّن نِّسَاءٍ عَسَىٰ أَن يَكُنَّ خَيْرًا مِّنْهُنَّ
O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su onī bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su onē bolje od njih.
Ima u nas takvih što se bez vlastitog truda a na tuđi račun žele uzvisiti samopohvaliti, druge poniziti i na taj način druge potisnuti i u neravnopravnoj trci prestići. Ko je od koga vrjedniji, ljudi ne znaju. Ko je koristan i dobar samo Allah dž.š., zna. Jerbo, niko ne može znati ko je kakav stepen kod Uzvišenog zaslužio pa je blago rečeno, čudno da se čovjek od krvi i mesa ruga drugom istom takvom biću, omalovažavajući ga pri tom činu, zaboravljajući da ismijavanjem insana, sebe svrstava i trpa u red munafika i ćafira, da nas Uzvišeni Allah od tih svojstava sačuva.
Bilo je u Poslanikovo vrijeme ljudi koji su se pojedinim ashabima ismijavali kao naprimjer Abdullah ibni Mes'udu, budući da je imao tanke noge, Poslanik ih je upozorio riječima:
,,Jeli se vi smijete njegovim tankim nogama? Kunem vam se Allahom one će na vagi biti teže od Uhud planine.''
»Griješnici se smiju onima koji vjeruju: kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraća­ju se, kada ih vide, onda govore: "Ovi su doista za­lutali" — a oni nisu poslani da motre na njih«, (El-Mutaffifun, 29-33).
Upamet!

23. dec. 2011

DOĐI AL' NEMOJ PRIČESTO


 Nijaz SALKIĆ


Ljudi su bića željna druženja. Zbog toga što ne želi biti sam, čovjek traži prijatelja za pomoć, srodnu dušu za druženje i nečije rame za plakanje. Nije lahko naći osobu koja može dugo klimati glavom dok mu po deseti put pričaš vic ili istu priču. Kada jednom nađe srodnu dušu čovjek se otvori, opusti, zapusti, te upusti u avanturu otkrivanja sebe i svojih tajni. Usljed dosljedne razmjene podataka dođe čas kada se više nema šta otkriti i nešto novo kazati i ponuditi. Tada od prijateljstva ostane zgužvana krpa, koja se niti pere niti pegla. Ako se nastavi svakodnevno isjeđavanje i muhabet, prijateljstvo prelazi u istraživanje i kritizerstvo, prezir i ogovaranje. Malo je poznanstava koja mogu 'preživjeti' svakodnevno taljizanje sećija, svakopraznično roštiljanje i danonoćno ispijanje kahvi.
Oprezan čovjek će znati na vrijeme 'zakočiti'. Druženje je zdravo a pretjerivanje u svemu pa i u druženju je bolest. Nije loše izvagati svaku riječ kazanu bez obzira koliko nam u trenutku sijela i druženja jaran(ica) bio(la) na srcu i duši. Ako ipak dođe do pucanja prijateljstva, iz razorene zgrade zvane nekadašnje prijateljstvo ne treba svima pokazivati ostatke. Sve tajne povjerene i saznane treba  od javnosti(sa)čuvati
Jerbo, sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., je čuvanje tajne, lijepo ophođenje prema ljudima i sabur na napade vjernika-slabića, dakle, onih koji još nisu dovoljno sazreli.
Znajmo da imaju tri vrste tajni. Jedna je tajna ono što se čuva, a što je između tebe i Allaha i nikog više. Druga tajna je između tebe, Allaha i tvoje žene i niko je više ne smije znati. Treća tajna je između tebe, Allaha i tvog jarana.
 Upamet!

22. dec. 2011

MIMBERA-BUDI HIZMEĆAR



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
 قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
رَبِّ اجْعَلْنِي مُقِيمَ الصَّلَاةِ وَمِنْ ذُرِّيَّتِي ۚ رَبَّنَا وَتَقَبَّلْ دُعَاءِ    
  صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
      Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.
     Allah, dž.š., u  42. suri ( Eš-Šura-Dogovaranje ) u  15. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
فَلِذَٰلِكَ فَادْعُ ۖ وَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ ۖ وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَهُمْ 
„Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim....“
       A zatim, danas je petak, 23. decembar 2011., ili  28. muharrem 1433. hidžretske godine. Ovo je četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate! 
Služenje Allahu džellešanuhu je najljepši hizmet. Primjer dobrovoljnog služenja istini predstavlja život mu’mina. Mu’min robovanjem i ibadetom čini hizmet svom vječnom životu. Trudi se da postigne dobrote i ljepote Ahireta u skladu Allahovog govora: „Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu njihova djela: onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.“ (Ez-Zilzal, 6–8)
     Mu’min čuva Allahove granice zapovijedi i zabrana. I dok sve to čini, najmanje se uzda u svoja djela, pa nastoji postići zadovoljstvo, milost i samilost Uzvišenog Gospodara.

Mu'min je strpljiv i blagi pozivač na putu dobra. Najplemenitiji među vama su oni koji su najsvjesniji Allaha!
   Poštovane sestre, draga braćo!
   Primjer iskrenih hizmećara su džematski dobročinioci. Da bi čovjek ostao u džematu postoje pravila koja je lično Gospodar postavio, a bude li ih se vjernik pridržavao uspjet će sigurno, bit će sretan, upoznat će brzo sebe i nalaziti zadovoljstvo u služenju drugima. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Stroga vam je dužnost da budete u džematu, u zajednici. Teško vama ako se razjedinite!"
Zaista je džemat džennetska oaza u dunjalučkom labirintu. Jerbo, Dunjaluk je zamka i zill-i zail (sjenka). Ko mu vjeruje zažaliće. Čak i ako on ostane sa tobom ti nećeš ostati sa njim. Džennetske ni’mete (Allahove dželle-šanuhu blagodati) će steći onaj ko se nije natopio dunjalučkim uživanjima i slastima. On će biti aziz (voljen, dragocjen, omiljen) i muhterem (poštovan, cijenjen) na oba svijeta. Dunja je harabatija (jedna razorena ruševina). Njegovi šerbeti su fatamorgane (optičke varke). Njegovi ni’meti (blagodati) su otrovni, a njegova uživanja su puna tuge i žalosti. On dere tijela. On oštri i podstiče želje. On bježi od onih koji ga ganjaju a ganja one koji bježe od njega. Dunjaluk je kao med a oni, koji su u njega upali, su kao mušice u medu. Njegovi ni’meti su prolazni a njegovi halovi (stanja) su kratkotrajni.
   Cijenjeni džemaate!
   Baš zbog dunjalučkih krivina i zamki, mnogi na toj klizavici zglajžemo sa pravog puta na stranputicu. Mnogima od nas je potrebna pružena ruka. Hizmećari su dobrodošla i plemenita bića i dobre dušice. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Najbolji među ljudima je onaj ko im najviše koristi!“ I u mnogim ajetima naše jasne Knjige veoma značajno mjesto zauzimaju zapovijedi i savjeti koji podstiču na korisne i hairli hizmete koje trebamo činiti drugim ljudima. Činiti hizmet: ocu i majci, djeci i porodici, a u određenim situacijama i rodbini i drugim ljudima, ispunjavajući njihove potrebe, definisano je šerijatskim propisima koji su poredani u skali prioriteta od farza do mustehaba.
Da bismo ispunili ono čime nas zadužuje naša vjera, nije uvijet samo materijalno bogatstvo. Danas svaki čovjek može uraditi nešto korisno u društvu u kojem se raširilo mnogo pogrešnih stvari. To je toliko široko polje djelovanja – od osmijeha na licu, preko odgoja djece i ispunjavanja potrebe nevoljnika, do lijepog odnosa prema komšijama i tako dalje. Posebno treba obratiti pažnju na činjenicu da se i malom podrškom organizacijama koje provode hairli akcije može ostvariti veliki hizmet. To u današnje vrijeme ima itekako veliku vrijednost.
Ovdje želim ukazati na još jednu važnu činjenicu, a to je da svako onaj kome je omogućeno da čini hizmet drugima svojim materijalnim sredstvima, znanjem ili nekom sposobnošću, mora voditi računa o tome kako ne bi upao u zamku svoga nefsa i šejtana. Kod hizmećara ne smije biti oholosti, nadmenosti i samodopadljivosti zbog onoga što mu je darovao Uzvišeni Gospodar svjetova.
   Draga braćo!
   Hizmećar mora biti zahvalan na daru od Uzvišenog Allaha i tražiti oprosta za greške koje je počinio prilikom činjenja hizmeta. Samo na taj način njegov hizmet može se spasiti od hezimeta (poraza). Dakle, pored toga što se hizmetom ostvaruje cilj postojanja, njime se postiže i duhovna potpunost.
Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur'an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu?!
Da ne bi nestalo džometluka i samilosti na dunjaluku potrebno je odgajati one koji će preuzeti emanet nastavka hizmeta poslije nas. Prijeko je potrebno:
– Usađivanje u djecu duha poniznosti, pobožnosti i robovanja Allahu, Gospodaru svih svjetova:
   To se može postići usmjeravanjem pažnje djece na sveobuhvatnu moć i vlast koji su ogromni u svakom pogledu. Na nicanje biljke, na rast drveta, mirisno prelijepo raznobojno cvijeće, milijarde stvorenja s veličanstvenim obličjima i mnoga druga Njegova stvorenja. Stoga, srce ne može ništa drugo do da pristane uz Allahovu veličanstvenost, a šta duša može da učini nego da osjeti pokornost Allahu i da iskusi zadovoljstvo pokornosti i ugodnost služenja Allahu, Gospodaru svih svjetova.
  Među načine jačanja pokornosti i ustanovljenja pobožnosti spada vježbanje djeteta, kada je ono u dobi razlučivanja, da se pokori, da uhaviza obavljanje namaza i da sluša učenje Kur`ana. Allah, dž.š., ima mnoga imena. Jedno od njih je El-Džami - Onaj Koji skuplja, spaja, uvezuje... Vjernik koji se okiti ljepotom makar jednog Božijeg Imena, on će biti džennetlija. Zamislite samo onog ko se okiti svojstvom imena El-Džami, koji zasluži titulu roba Onog Koji sakuplja, ujedinjuje, povezuje... Ko uspije postati Abduldžami!!!
U džematu dolazi do raznih vrsta uvezivanja. Uvezuju se sposobnosti i ljudi. Tu čovjek nađe ono šta mu fali. Uzvišeni Gospodar kaže: "O, vjernici, kad vam se kaže da napravite mjesta drugima tamo gdje se sjedi, vi to učinite, pa će i vama Allah mjesto napraviti. A kad vam se kaže da se dignete, vi se dignite, pa će Allah uzdignuti na visoke stepene one koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite."
Kad kaže Allah da napravite mjesto, On misli na mjesto u srcu. Jedna interesantna predaja veli da Božiji Poslanik, s.a.v.s., nikad nije viđen kako sjedi u društvu, a da je noge pružio prema nekome. Tako je postupao iz poštovanja prema svakome.
Jerbo, u džematu se dobija sve ono što ti je potrebno za život. Tu se spajaju i bračni parovi. Resulullah, s.a.v.s., kaže: "Allahova ruka je sa džematom, to je milost koju Allah pruža."
Čim si ti u džematu, ti si sebi višestruko osigurao život, da imaš nekoga ko će misliti na tebe i kad je odsutan od džemata. U džematu ćeš se naučiti ispravnom ponašanju i načinima zaštite povjerenja, koje je veoma poljuljano. Hadis nam govori o tome da sva druženja trebaju biti satkana od povjerenja te da je otkrivanje tajne prevara, teški prestup. Sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., je čuvanje tajne, lijepo ophođenje prema ljudima i sabur na napade vjernika-slabića, dakle, onih koji još nisu dovoljno sazreli.
     Namaz je najstariji i najoriginalniji način iskazivanja robovanja Allahu s.v.t.a., i nužna je posljedica imana (srčanog vjerovanja). Svi prethodni šeriati, koje je Allah dž.š. propisivao i objavljivao poslanicima prije Muhammeda s.a.v.s., su u svome programu sadržavali i namaz!
Namaz je propis koji nikada nije bio derogiran, jer nema hajra u vjeri koja ne
sadrži namaz. Svi su Allahovi poslanici i vjerovjesnici bodrili ljude na izvršavanje namaza, na njegovo praktikovanje, neka je na sve njih, i na Muhammeda, Allahov blagoslov i mir. Allah dž.š. nam u Kur'anu navodi riječi, kojima je molio Ibrahim a.s. kada kaže: رَبِّ اجْعَلْنِي مُقِيمَ الصَّلَاةِ وَمِنْ ذُرِّيَّتِي ۚ  Gospodaru moj, daj da ja, i potomci moji, obavljamo namaz; رَبَّنَا وَتَقَبَّلْ دُعَاءِ  Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju. (Ibrahim: 40)
   Cijenjene sestre, braćo moja!
    Na kraju ove hutbe sjetimo se svih kroz vijekove džamijskih hizmećara i vih sadašnjih koji hizmećare milione džamija širom svijeta. To su prije svih odbornici, ljudi koji bez ikakve naknade vode džemate, tu su i neumorne pčelice radilice, vrijedni čistači džamija i harema, trudbenici bez čijeg djela naše džamije ne bi bile ovako čiste i svijetle. Evo jednog hadisa koji govori o vrijednosti hizmećara i čistača džamija:
Haddesena sulejmanubnu harbin kale haddesena hammadu bnu zejdin an sabitin an ebi rafiin an ebi hurejrete enne redžulen esvede evimre eten sevdae kane jekummul mesdžide femate feseelen-nebijju. Anhu fe kalu mate kale efela kuntum azentu muuni bihi dulluni ala kabrihi ev kale kabriha fe eta kabreha fesalle alejha.
Pričao nam je Sulejman ibni Harb, njemu Hammad ibni Zejd prenoseći od Sabita, on od Ebu-Rafija, a ovaj od Ebu Hurejre, da je jedan crnac ili crnkinja, čistio džamiju pa kada je umro, Vjerovjesnik, sallalahu alejhi ve sellem, pitao je za njega.
-Umro je- odgovorili su ashabi.
-A što mi niste to javili? Pokažite mi njegov mezar, ili je rekao, njezin mezar!, i otišao je na njen mezar i klanjao joj dženazu.
Iz ovog hadisa se može zaključiti:
-čišćenje džamije spada u počasne poslove; preneseno je da je Alejhisselam meo svoju džamiju:
-za uslužnog čovjeka i prijatelja treba se uvijek interesovati;
-treba prisustvovati dženazi dobrih i poštovanih muslimana;
-smrtni slučaj treba pravovremeno obznaniti kako bi dženazi prisustvovalo što više muslimana;
-dozvoljeno je klanjati dženazu zakopanoj osobi. Neki pravnici to dozvoljavaju u periodu od mjesec dana od dana zakopavanja mrtvaca, drugi do vremena nadimanja tijela, a neki do momenta raspadanja leša.
Dova
       Svemogući Allahu, daruj svakom džematu istinske hizmećare, jer doista 'Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju'... Daj da budemo od onih koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini, bogobojaznosti i sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.
    Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 
Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihu-l-Buhari, Iz knjige "Zašto klanjati?"  Muhammed b. Ahmed b. Ismail el-Mukaddem, O džematu (Sulejman Bugari). iz knjige Ma’rifetname

18. dec. 2011

DOVA-DUŽNOST I POTREBA



Priredio: Nijaz SALKIĆ


Dova je ibadet jer je Allah, dž. š., u Kur'anu rekao:

وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ ۚ إِنَّ الَّذِينَ يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِي سَيَدْخُلُونَ جَهَنَّمَ دَاخِرِينَ
”A Gospodar vaš je rekao: ’Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi’". (El-Mu’min, 60) Allah, dž. š., nije rekao: „oni koji iz oholosti neće da Mi se mole“, nego je rekao: „oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju (ibadet čine)“, a taj ibadet se, svakako, odnosi na dovu jer je ona prethodno spomenuta, što jasno ukazuje na činjenicu da je dova ibadet kojeg neki ljudi iz oholosti ostavljaju.

DOVA ZA OTKLANJANJE BRIGE I TUGE

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Neka Si slavljen Vječiti Allahu, koji Si objavio Kur'an u kojem se nalaze ove riječi: ,,Hvaljen neka je Allah, koji je od nas tugu odstranio, Gospodar naš, zaista mnogo prašta i blagodaran je...''

Dragi Allahu, molim Te ovom dovom kojom Ti se molio Alejhisselam:
Gospodaru, Tebi se utječem da me sačuvaš od brige i tuge, da me sačuvaš od straha, da me sačuvaš od dugova i od ljudi da mi zlo ne nanesu.'' Allahu, sačuvaj me strašne tuge i brige užasne! Ja Rabbi, ne dozvoli da mi se ove dvije nezgode dese, jer se podnose teško. Allahu, Ti najbolje odstranjuješ brige i tuge, pa otkloni ih i od mene. Allahu, sačuvaj me od velike žalosti, škrtosti i straha i od svega što će mi otežati moj život!
Svemoćni Allahu, dovu mi ukabuli, najiskrenije Te molim! Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

El-Fatiha!

(Literatura: ,,Zbirka dova na bosanskom jeziku, H. Ismail Selimović)

15. dec. 2011

MIMBERA-ČUVAJ SVOJE DANE



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ نَاشِئَةَ اللَّيْلِ هِيَ أَشَدُّ وَطْئًا وَأَقْوَمُ قِيلًا   
  صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
      Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.
     Allah, dž.š., u  10. suri (Junus ). u  6. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ فِي اخْتِلَافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ وَمَا خَلَقَ اللَّهُ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَّقُونَ
„U smjeni noći i dana i u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje.“
       A zatim, danas je petak, 16. decembar 2011., ili  21. muharrem 1433. hidžretske godine. Ovo je treća džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate! 
       Ima nas da ne možemo odmah zaspati iako smo umorni od svakodnevnog posla. Ima nas da zaspimo pa se iznenada probudimo i momentalno rasanimo pa do jutra sabjeremo jučerašnje račune i dodajemo sutrašnje planove. Fenomen sna koji se veže za noć je istraživan a opet ostao nepoznanica. U Kur'anu, zadnjoj od Allaha s.v.t.a. oporuci, često se ponavlja i slikovito ukazuje na fenomen noći. „Doista, u izmjeni noći i dana, i u tome što je Allah stvorio na nebesima, i na Zemlji, postoji znakovi za narod bogobojazni / leājātin likavmin jettekūn/ (10:6); Zapravo, nebo i Zemlja, noć i dan svjedoče beskrajnu milost Uzvišenog i Veličanstvenog Boga koji je razastrao Univerzum kao otvorenu knjigu (el-kitabu-l menšūr), prožetu 'znamenjima' za ljudski um i srce.
      Baš zato pametni i mudri ljudi puno Kur'an čitaju i  njegove poruke izučavaju. Mudraci i pametni bezbeli radi svog srca to čine. Jerbo, srce se mora osposobiti da vidi znakove a razum mora uznastojati shvatiti prirodni poredak. Samo na ovaj način je moguće pravilno razumjeti vrijednost ibadeta obavljenog tokom noći i shvatiti mnoge predaje o noćnim blagodatima, poput one u kojoj se spominje ‹da naš Gospodar se spušta svake noći na dunjalučko Nebo, u zadnjoj trećini noći te kaže: Ko će da me zamoli (pozove) pa da mu se odazovem, ko će da zatraži pa da mu dam, ko će da zatraži oprosta pa da mu oprostim.' ( Ebu Hurejre). U drugoj predaji Poslanik govori da u Džennetu postoje određene odaje pripremljene samo za one koji budu obavljali noćni namaz. Sve ovo nas upućuje na važnost noći kao određenog vremena sa posebnim bereketima u islamskoj tradiciji.
      U Kur'anu nalazimo na mnoge situacije kada se i Poslaniku, a.s., sugeriše da probdije određene momente noći u ibadetu: قُمِ اللَّيْلَ إِلَّا قَلِيلًا   „Probdij u (namazu) noć / kumil-lejle /, osim malog dijela, نِّصْفَهُ أَوِ انقُصْ مِنْهُ قَلِيلًا  njezine polovine-ili manje od toga." (73:2-3) Prema tome, noć je posebno vrijeme kada čovjek može bolje funkcionisati snagom duha nego u tokudana, jer: " ta, ustajanje noću / inne nāšietel-lejle /, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, a ti danju, doista, imaš mnogo posla."( 73:6-7); إِنَّ نَاشِئَةَ اللَّيْلِ هِيَ أَشَدُّ وَطْئًا وَأَقْوَمُ قِيلًا   Noćni sahati najsnažnije djeluju na dušu, to su vremenski trenuci najsnažnijeg ljudskog koraka i njegovog najispravnijeg govora. Prema tome, noću se spušta posebna smirenost u vjernička srca, omogućujući mu bolju i snažniju usredotečenost u ibadetu. Kao što smo već kazali, bereket leži u noćnoj tišini ali i u ljudskoj rasterećenosti od svakodnevnih, ovodunjalučkih poslova. Sa druge strane, ibadet noću traži posebno odricanje, volju i trud pa je to osobina samo najiskrenijih. Oni koji čine noćni ibadet su sretnici džennetskih bašči koji su spomenuti u Kur'anu: كَانُوا قَلِيلًا مِّنَ اللَّيْلِ مَا يَهْجَعُونَ  „noću su malo spavali وَبِالْأَسْحَارِ هُمْ يَسْتَغْفِرُونَ   i u praskozorje oprost od grijeha molili."(51:17-18); Izraz za praskozorje, vrijeme prije svitanja, kako je spomenut u gornjem ajet-kerimu na arapskom jeziku, je bi'l eshar. Neki komentatori vele da taj izraz ima značenje, 'jezgra srca', 'duše' ili 'unutarnji dio srca i duše'.
     Draga braćo!
     Kur'an je naša blagodat. Zato ga učimo, umiljato, lijepim i razgovijetnim glasom. "...I izgovaraj Kur'an pažljivo", tj. uči ga polagahno, jer će ti to pomoći da razumiješ Kur'an, a.š., i da ga shvatiš.
   Budni ljudi su dakako mu'mini, oni su dužni zaspale (pro)buditi jer Iblis l.a. ljuljuška, uspavljuje i srca za dobra djela umrtvljuje. Prenosi se od Vehba ibn-Verda, da je rekao: "Obavješteni smo da je Iblis došao Jahjau, a. s., i rekao mu: 'Hoćeš li da te posavjetujem?' Jahja mu reče: 'Ti si lažac i od tebe ne primam savjet, nego me obavijesti o stanju sinova Ademovih?' Iblis mu reče: 'Oni su kod nas podijeljeni na tri skupine.
- Prva skupina je za nas najteža i najgora, a to su oni koje mi zavodimo na razne nacine i koji radi toga upadaju u grijeh, ali se poslije toga brzo pokaju i pribjegnu tevbi i istigfaru i pokvare nam sve što smo radili.
- Druga skupina je u našim rukama na stepenu igrački u rukama vaše djece, i mi se sa njima igramo kako hoćemo
- Treća skupina su oni poput tebe, mi nemamo mogućnost da vam priđemo.'
'A jesi li ikada uspio?', upita Jahja, a. s. 'Jesam jedanput, kad si se malo više prejeo i nisi ustao na noćni namaz'.
Rekao je Abdullah ibn-Vehb: "Svaki užitak ima jednu slast osim ibadeta. Ibadet ima tri slasti:
- Slast dok si u ibadetu,
- Slast kad se sjetiš Allaha, s. v. t.a.,
- Slast kad dobiješ nagradu za ibadet".
   Uistinu je stanje kod vjernika takvo. A što se tiče robova strasti, kod njih je potpuno obrnuto. Njihov život je u znaku stalnih iskušenja i tjeskoba. Oni su nesigurni i dezorijentirani. Njihova istinska briga je kako udovoljiti strastima. Njihova tijela u toku noći govore kad će svanuti da jedemo i pijemo i igramo, a u toku dana govore kad će doći noć da zaspimo. A zar je radi toga čovjek stvoren? I zar se tako traži i zarađuje Džennet? Nikako! Slast života i istinski užitak ni na ovom ni na budućem svijetu neće osjetiti niko osim iskreni vjernici.
Kaže Uzvišeni: "A oni koji su se Gospodara svoga bojali, u povorkama će u Džennet biti povedeni i kad do njega dode kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: 'Mir vama. Od grijeha ste čisti - uđite u nj. U njemu ćete vječno boraviti".
(Ez-Zumer, 73.)
   Poštovane sestre, draga braćo!
   Znajmo da je ovo vrijeme krize i dezorjentacije kada mnogi tražimo izlaze, rješenja i lijekove za zbunjenost i izgubljenost. Upućujmo savjete svojim najdražim da Allaha dž.š. dozivaju, da Ga mole, da Ga vole i da Mu dove. Allah Svemogući naredio je svojim robovima da ga dozivaju i pojasnio šta čeka one koji odbijaju obožavanje samo Njega subhanehu ve teala. Od Nu’mana ibni Bešira, Allah bio sa njime zadovoljan, prenosi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Dova je ibadet.” Pa je potom proučio ajet: “Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi." (Gafir/El-Mu’min, 60.)
    Poštovani džemaate!
    Ako u svojoj mapi za ulazak u Džennet nemamo programa koji se zove  noćni namaz, dodajmo taj program još večeras. Zaista je najbolji način za oživljavanje srca je da insan ponizno stoji pred svojim Gospodarom negdje gdje ga niko ne vidi. Slika stanja čovjeka u Berzehu (svijetu duša poslije ovozemaljske smrti) se ogleda u slici njegovog stanja na dunjaluku. Ako je često osamljen padao na sedždu, zikrio, strahovao od Allaha, plakao radi Njega u tami gdje ga niko od ljudi ne vidi, onda su sve prilike da će ovakvoj osobi lijepo biti u kaburu. A ako bude od onih koji su pretjerali u grijesima i takav umre bez pokajanja onda nije za očekivati da će mu kabur biti prostran i ugodan. Rekao je Hasan El-Basri, rahimehullah: “Zaista čovjek počini grijeh pa mu zbog toga bude uskraćen noćni namaz.” (Tezkijetun-nefsi ve terbijetuha str. 62) Od posljedica grijeha je da čovjek teže čini ibadet općenito pa tako i noćni namaz.
    Poštovane sestre, cijenjena braćo!
    Vrijeme u kome živimo, ljudi nazivaju velikom teškoćom. Biće nam i teže ako sebi postavljamo neostvarive ciljeve koji će nam blokirati um i iscrpiti tijelo. Pametan čovjek uživa u malim stvarima. Zato je dobro da skromnost postane naša vrlina a ono što uspijemo ostvariti od života da na tome šućuramo- zahvaljujemo. Jerbo, ko ne zna skromno živjeti i u skromnosti uživati, on je izgubljen u startu (mrtav), samo to još nije dokučio. Vjerovatno nas mnogo ima što gatljajući i trčeći sanjamo sve tabutske daske. Ljudi od znanja trebaju vaziti i savjete dijeliti, ljude buditi i na vrijeme trijezniti. Govorimo svima oko sebe da se sada živi, da je ovo danas a nikako juče ili sutra.. Najviše nas je takvih da živimo u „jučer“. I dok tako živimo  u „jučer“ i žalimo za propalim prilikama, propuštamo nove, sjajne, sadašnje mogućnosti. Puštamo život da prolazi kroz nas, praveći se da nemamo ništa s njim. Ili pak živimo za dan kad ćemo se iškolovati. Kad to dočekamo onda, čekamo posao, kad se zaposlimo, čekamo da napravimo kuću, a kad napravimo kuću, čekamo brak, a kad uđemo u brak, čekamo djecu i tako u beskonačnost. Kada se jednom probudimo shvatimo da uopće nismo živjeli, nego nešto čekali. Ali tad obično, izgubimo sve vozove. Eto, zato velim da ustanemo! Islam je i došao da nas probudi i da nam kaže: „Hej, ti sa dva oka, znaš li kud ćeš?? “.
Ibni 'Umer, r.a., bi govorio: “Čovječe, kada osvaneš, ne očekuj noć. Živjet ćeš samo ovaj dan, ne prethodni koji je prošao zajedno sa svojim dobrom i zlom, niti budući koji tek treba da nastupi. Sunce će te zasigurno grijati samo danas. Znaj da je čitav tvoj život sadržan u jednom danu. Stoga, sve svoje misli podredi ovome danas, kao da si u njemu rođen i da ćeš u njemu umrijeti.” I još kaže da samo danas najljepše uzimaš abdest i obavljaš namaz skrušeno i lijepo i smireno... i da samo danas pomiluješ jetima i da posvetiš vrijeme svojoj predivnoj djeci i da ne dozvoliš danas da ti sin poželi biti TV kako bi, napokon, dobio pažnju svoga babe... i da ih saslušaš... danas vrati dugove i ispuni obećanja... danas prenesi  jednoj osobi kakvu radost koju je Islam unio u tvoja prsa... danas diši u ime Allaha i osjeti svaki udisaj i izdisaj kao da je posljednji... danas ugosti musafira, jer kako rekoše, nećemo biti pitani koliko smo soba imali, već koliko smo musafira ugostili... ovaj dan provedi bez srdžbe, ljutnje i negativnih riječi (i misli), možda je uistinu posljednji? Danas brini o svome zdravlju i danas čitaj Kur’an shvatajući ga lično...
          Dova
      Svemogući Allahu, učini da se okoristimo ovim porukama i poukama te da budemo od onih što imamo stida i obraza. Daj da budemo od onih koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini, bogobojaznosti i sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.
      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 

Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihu-l-Buhari, Fenomen noći u islamskoj tradiciji, Rifet Šahinović, Ne grickaj k' miš dane, Nina Halilbašić