30. jan. 2012

LIJEPO JE IMATI SVOJU AVLIJU


Nijaz  SALKIĆ

Sjećanja sve više naviru kako godine taru i odmiču. Na proplancima zelene planine Majevice u čarobnoj oazi Vražićkog šehera živjelo je pleme Salkića. Odakle su, kako i kada su došli i jesu li uopće odakle stigli u ovaj džennetski kutak, niko posigurno ne zna kazati. 


Uglavnom Salkića ima polijepo u našoj čaršiji. Što se tiče loze Salkića od dobrog Ibre, njih je bilo sedmoro. Prvo ću pobrojati žensku čeljad: Tri kćeri se udaše u svoje Vražiće. Duda i Cura u pleme Arnautovića a Hata u pleme Sarajlića.  Hankica nađe sreću u Šatorovićima u plemenu Iljazovića. Tri su bila sina i to Suljo, Salko i Bego. 


 Sva trojica su živjeli u blizini vražićke džamije. Evo priče o svom djetinjstvu i životu u to vrijeme, kazuje nama Hasija, kćerka Sulje i Emine (Velinke) Salkić. 

 Uživajte!

29. jan. 2012

NADANJA





Nijaz SALKIĆ
 
Eh da mi je! To je rečenica svojstvena čovjeku-prolazniku. Da mi je odrasti! Da mi je uspješno završiti školu! Da mi je dobiti dobar posao! Da mi je kako povećati platu! Da mi je naći lijepu djevojku,lijepog momka! Da mi je napraviti kuću, (ot)kupiti stan? Da mi je steći hairli djecu! Da mi je kćeri dobro udati, sinove dobro oženiti! Da mi je kako obogatiti pa djecu materijalno pomoći. Da mi je dočekati penziju. Da mi je u starosti lijepog zdravlja! Da mi je kako od smrti pobjeći!
Eh da mi je! Da mi je! Eh, puste želje!

Upamet!

27. jan. 2012

MEVLUD JE PRED VRATIMA


Nijaz SALKIĆ

Danas je bio prvi petak i prva džuma u mjesecu rebiu-l-evvelu. Vjerujem da sam vas podsjetio da je ovo mjesec u kojem je rođen Božiji miljenik Muhammed s.a.v.s. 
Nema potrebe u ovom kratkom postu naglašavati ko je bio Muhammed alejhis-salatu ves-selam, šta je značio i šta vjernicima znači zadnji Allahov poslanik. On je, neka je Allahov mir na njega, opečatio vrijeme sve do Sudnjega dana. 
  Helem, u dvanaestom danu ovog mjesecapočeće mevludske akademije u bosanskim čaršijama i  'carski' mevludi po glavnim džamijama širom Republike Bosne i Hercegovine.
  Nadam se da će i muslimani diljem bošnjačke dijaspore bar po jedan mevlud upriličiti u svojim kućama i stanovima, u veselje svoje porodice, rodbine, komšija i prijatelja.

  Mevlud šerif mubarek olsun!

  Upamet!


Original Video - More videos at TinyPic

26. jan. 2012

MIMBERA – ZAŠTO SMO SVORENI


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
 وَمَا خَلَقْنَا السَّمَاءَ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا بَاطِلًا ۚ ذَٰلِكَ ظَنُّ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ فَوَيْلٌ لِّلَّذِينَ كَفَرُوا مِنَ النَّارِ
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ 
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  

Allah, dž.š., u  38. suri (Sad) u  27. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيم
أَمْ نَجْعَلُ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ كَالْمُفْسِدِينَ فِي الْأَرْضِ أَمْ نَجْعَلُ الْمُتَّقِينَ كَالْفُجَّارِ
Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima?
       A zatim, danas je petak, 27. januar 2012., ili  04. rebiu-l-evvel, 1433. hidžretske godine. Ovo je deveta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate!
Od svog postanka čovjek se pita o svrsi svog postojanja. Naročito o tome vole umovati i raspravljati učenjaci. Obični čovjek se zapita doživljavajući nezgode i strahove a svako se duboko zamisli pred kraj svog ovozemljaskog bitisanja. Koja su to pitanja što nas ljude od pamtivijeka muče?
- Zašto smo stvoreni?
- Da li će me biti poslije i ako me bude, kako ću proći?
Baš zbog sebe i svoje nemoći da zaustavi i promijeni sudbinu čovjek promišlja, propituje, čita, sumnja i vjeruje. Zbog sebe i iskonskog pitanja o svom postanku, trenutnom bitisanja i budućnosti poslije smrti čovjek eksperimentiše, umišlja i kalkuliše. mnogi radi toga popravljaju svoja ubjeđenja, mijenjaju običaje  a ima ljudi što misle da poslije ovog svijeta nema više ništa pa prave zločine misleći da su oni gospodari nečijeg života i smrti, ne znajući da samo nered na Zemlji. Ima ljudi što izgube kompas pa dignu ruku na sebe, oduzimajući svoj život.
Poštovane sestre, draga braćo! Život je doista tajna koju poznaje samo gospodar života i smrti. Uzvišeni Allah s.v.t.a. veli:
أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ  "Zar mislite da smo vas stvorili uzalud, bez cilja i da se vi nećete nama vratiti?" Zbilja tajna života ostaće čovjeku nerazjašnjena a viđenje nasilja i nesreća, s kojima se susreće u životu, postaće kao mora koja okupira njegovu dušu.
Nekada davno čovjek je imao slobodnog vremena da se osami i posmatra nebo ukrašeno milionima zvijezda, more sa njegovim tajanstvenim dubinama, ogromne planine prekrivene raznoraznim biljkama, pustinju sa njenom prostranošću i širinom. To mu je bilo od velike koristi da dođe do zaključka da postoji Veliki Stvaraoc i Plemeniti Gospodar koji je sve to stvorio. To je bio slučaj sa mladim Ibrahimom kada je ispitivački promatrao Sunce, Mjesec i zvijezde pa se tražio i premišljao dok nije mir svoj našao u otkrovenju jedine Istine. Poslanik Muhammed s.a.v.s. je isto tako išao na osamu i razmišljao o svrsi postojanja.
Savremeni čovjek, okružen izazovima i napretkom moderne "civilizacije" ne nalazi vremena i snage da se otrgne iz nemara u kojem živi i da razmisli o Stvoritelju i dokazima Njegovog postojanja. Današnje društvo, udaljilo je ljude jedne od drugih i učinilo da se svaki pojedinac brine sam o sebi i svojim i problemima koji su mu u glavu usadile tv multinacionalke i dežurni sijači straha od uništenja svijeta, savjetnici i eksperti izlazak iz krize i upadanju u još žešću krizu. Tako savremeni čovjek ne nalazi kome će se požaliti za svoju zabrinutost i probleme i ko će mu pružiti ruku pomoći.
Braćo vjernici! Ima ljudi muslimana koji uporno ponavljaju da vjeruju u 'neku višu silu' ali neće da kažu da je ta sila Allah Uzvišeni pa mu ne čine sedždu. Ti ljudi umiju biti kulturni, pošteni, učeni u mjeri i u granicama uređenih sistema i zakona. Istina je da ovozemaljski zakoni koje su ljudi postavili, prepuni su praznina i propusta, koje kriminalci i lopovi veoma vješto iskorištavaju. Moderni čovjek je opsjednut praćenjem najnovijih informacija, sa vijestima  se budi, radi i liježe čovjek, a one pristižu svakih pet minuta. Nanošenje štete drugima, krađe, ubistva i silovanja postale su svakodnevica i iz godine u godinu  sve se više povećavaju. Nekada je bilo manje lopova i kriminalaca. Danas u doba globalne ekonomske krize ili nacionalnih previranja uviđamo koliko malo treba da od uštirkane gospodske uglađenosti i prefinjenosti ljudi tanku granicu kriminala. Godine 1977. u New York se desio jedan poznati događaj. Bila je noć i odjednom je nestanalo električne energije. Kada je svanulo otkrilo da je na hiljade trgovačkih radnji, magacina i kuća provaljeno i pokradeno. U ovoj masovnoj krađi učestvovala je većina ljudi, raznih dobi i profesija, pa čak i čuvari i stražari koji su čuvali te objekte učestvovali su krađi. Stručnjaci su procijenili da bi grad, da je slučajno ostao bez struje sedam dana, u potpunosti bio poharan i opljačkan.
Baš zato je Kur'an zadnja Knjiga i opomena da osvijesti trijezne i učvrsti ustrajne. "Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!" "Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?" "Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili."
Uzvišeni Allah obavještava da On nije stvorio stvorenja osim da Ga obožavaju, a zatim će ih skupiti na Sudnjem danu i nagraditi svakoga kako je zaradio; i zato kaže Uzvišeni: وَمَا خَلَقْنَا السَّمَاءَ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا بَاطِلًا ۚ ذَٰلِكَ ظَنُّ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ فَوَيْلٌ لِّلَّذِينَ كَفَرُوا مِنَ النَّارِ "Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima...", tj. poslije proživljenja i dana suđenja; "pa teško nevjernicima kad budu u vatri!", tj. teško njima na dan suđenja od vatre koja ih očekuje. Ima ljudi što se podsmjehuju vjernicima na njihovoj pobožnosti a jadnici ne znaju da je stvaranja čovjeka da obožava Uzvišenog Allaha dž.š.
U jednom svom djelu istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje spominje predaju u kojoj se navodi da je Allah, dž.š., tokom povijesti, ljudima poslao stotinu i četiri Nebeske Knjige. Potom su te Knjige rezimirane u tri velike Knjige (Objave), a to su: Tevrat, Zebur i Indžil. Potom su one rezimirane u jednu a to je Kur’an. U predaji se dalje navodi da je Kur’an, odnosno njegova značenja, sažet u jednoj suri koja se zove Fatiha, a Fatiha je potom sažeta u jednom ajetu. Taj ajet su riječi Uzivšenog Allaha: Ijjake na’budu ve ijjake neste’in (Samo Tebe, Allahu, obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo).
 Zato je svrhovito zapamtiti riječi Uzvišenog Allaha:
"Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili zar ćemo postupati s onima koji se grijeha klone isto kao s griješnicima?" Ne, nikako nisu jednaki kod Allaha, i upućuje nas s.v.t.a. da se moraju nagraditi pokorni i kazniti griješnici. Na ovo nas upućuje zdrav razum ispravno razmišljanje da je neminovno kažnjavanje i nagrađivanje. Pa silnik koji je činio veliki zločin na ovom svijetu umrijet će prekoračujući mjeru i čineći zločin; i onaj pokorni nad kojim je činjen zločin umre žalostan, i mora se napraviti razlika između njih dvojice, pa - ako se to ne desi na ovom svijetu - upozorava nas da ima druga kuća gdje će doći do nagrađivanja. I stoga je Allahova volja mudrost znanog i obaviještenog (o svemu) da dođe do pravde u kojoj neće ni trun biti nepravde, i na to upućuje Kur’an.
 Pa kaže Uzvišeni:
كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِّيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ "Knjigu koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili".
Hasan el-Basri kaže: "Tako mi Allaha neće ga razumjeti pamćenjem njegovih harfova i kršenjem njegovih normi-propisa, dok jedan od njih ne kaže: proučio sam Kur’an sav."
Dova   
  
      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari.

Nijaz SALKIĆ

25. jan. 2012

SLOBODNO VRIJEME U NAS


Priredio: Nijaz SALKIĆ



وَمِنَ النَّاسِ مَن يَشْتَرِي لَهْوَ الْحَدِيثِ لِيُضِلَّ عَن سَبِيلِ اللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَيَتَّخِذَهَا هُزُوًا ۚ أُولَٰئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ مُّهِينٌ


Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.


       وَإِذَا تُتْلَىٰ عَلَيْهِ آيَاتُنَا وَلَّىٰ مُسْتَكْبِرًا كَأَن لَّمْ يَسْمَعْهَا كَأَنَّ فِي أُذُنَيْهِ وَقْرًا ۖ فَبَشِّرْهُ بِعَذَابٍ أَلِيمٍ

Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu. 

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَهُمْ جَنَّاتُ النَّعِيمِ 

 
One koji budu vjerovali i dobra djela činili doista čekaju bašče uživanja,

       
خَالِدِينَ فِيهَا ۖ وَعْدَ اللَّهِ حَقًّا ۚ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

u njima će vječno boraviti – obećanje je Allahovo istinito, a On je silan i mudar.

(Kur'an, sura Lukaman,6,7,8) 
 

24. jan. 2012

FARAON SE OSILIO


Priredio: Nijaz SALKIĆ


اذْهَبْ أَنتَ وَأَخُوكَ بِآيَاتِي وَلَا تَنِيَا فِي ذِكْرِي 
Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,
       
اذْهَبَا إِلَىٰ فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَىٰ
idite faraonu, on se, doista, osilio,
       
فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَّيِّنًا لَّعَلَّهُ يَتَذَكَّرُ أَوْ يَخْشَىٰ
pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!" 
       
قَالَا رَبَّنَا إِنَّنَا نَخَافُ أَن يَفْرُطَ عَلَيْنَا أَوْ أَن يَطْغَىٰ
"Gospodaru naš" – rekoše oni – "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači." 
      
قَالَ لَا تَخَافَا ۖ إِنَّنِي مَعَكُمَا أَسْمَعُ وَأَرَىٰ
Ne bojte se!" – reče On – "Ja sam s vama, Ja  sve čujem i vidim.

                                                                                                                                      (Kur'an-Taha,32-36)

23. jan. 2012

ŽIVOT JE ! ?


Nijaz SALKIĆ


Dolazak na ovaj svijet i život do polaska u školu je kao ljetni raspust. Sve što je lijepo kratko traje.
Osnovno školovanje je poput zimskog raspusta. Niti se naigrah niti odmorih, a valja nazad u klupu.
Ono malo mladosti poslije škole prođe u brizi i uz možda zehru radosti. Kako kome, reći će skeptici.
Ostatak života proleti dok udariš dlanom o dlan. Svak za nečim trči, puno se umara a vremena za razmišljanje i odmor ponestaje.
Kad se jedne noći naglo razbudi i ne mogne do jutra zaspati uvidi čovjek-prolaznik da život nije igra i zabava.
Ako ima imalo razboritosti insan dokuči da je još malo vremena ostalo.

Upamet!

22. jan. 2012

ŽIVOT U POSLOVICAMA-POSLOVICE O ŽIVOTU


Priredio: Nijaz SALKIĆ


• Ko nije teglio muku ne zna šta je dobrota.
• Lahko je biti dobar, kad čovjek ne može nikome ništa učiniti.
• Što god se puno čeka izgubi slast.
• Gladan misli da se neće nikada najesti, a sit, da neće ogladniti.
• Gdje kokoši pjevaju, a horozi šute, tu dobra nema.
• Srce je car, a jezik je poslanik. Dakle, kakav je car, zna se po njegovu poslaniku.
• Ne učini, ne boj se, ne reci, ne kaj se.
• Ko ne zna računati s jednim satom, gubi rasipno dane i mjesece.
• Vrijeme prolazi, a kazana riječ ostaje.
• Ako želiš da ti je dan od dana sretniji, vazda uštedi danas za sutra.
• Nemoj da te pita starost, gdje ti je bila mladost.
• Što subota pazari, ponedjeljak ne vraća.
• Šta god ide, brzo dođe, a šta god prođe, nikad se ne stiže.
• Riječi treba mjeriti, a ne brojati.
•    Svaki čovjek želi dugo živjeti, a niko ne želi biti starac.
• Život vrijedi toliko koliko se od njega uzima.
• Ko traži biser, u more roni.
• Svak se tuži na sreću, a na pamet niko.
• Čovjek da nema raznih želja, lahko bi postigao glavni cilj.
• Čovjek najviše želi ono, što mu je zabranjeno.
• Bez iskušenja nema življenja.
• Nijedna nevolja nije tako teška kao strah pred njom.
• Ko ima para, taj pozna svijet, ko nema para, taj pozna ljude.
• Ne kaži sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne vjeruj sve što čuješ.
• Ako ima na svijetu ista nepogrješivo, to je jedino iskustvo.
• Ko ne zna šta je muka i nevolja, ne zna šta je ni veselje.
• Čovjek više puta mora da govori, jer bi šuteći mnogo kazao.
• Muka najviše postara čovjeka.
• Živu se vuku rep ne mjeri.
• Svaka riječ svoje mjesto ima.
• Mladost je ludost, a lijek joj je starost.
• Ako ti dođe kakva muka na glavu, pomisli da ima i viših, pa ćeš se razgovoriti.
• Za svaku muku ima dva lijeka, prvo je trpnja, a drugo vrijeme.
• Ko ne gleda posljedice, kajaće se nemilice.
• Ne može učiti starog psa da sjedi.
• Samo se za dobrim konjem prašina diže.
• Živi kako možeš, kad ne možeš, kako hoćeš.
• Ko živi u dobru, a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
• Živi tako da bi tvojim poznanicima bilo dosadno kad umreš.
• Pametnom čovjeku ne događaju se sitne gluposti.
• Život poznaje samo jednu istinsku zabrinutost, a to je smrt.
• Budite zahvalni savjetima, a ne pohvalama.
• Nemoj misliti da si dobar, ako si najbolji među najlošijima.

                                                                                      Literatura: Sead'sNet

21. jan. 2012

SAMOPOŠTOVANJE


Nijaz SALKIĆ


Mi smo muslimani. To ponavljamo kada nas upitaju koje smo vjere. Molite li se svome Bogu, priupitaju nas znatiželjnici i komšije tamo gdje smo se naselili poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Hoće nas tim riječima priupitati i belćim provjeriti susjedi koji nisu muslimani. Dakle, klanjate li se još svome Bogu kao što su se vaši djedovi klanjali u Bosni? Ma ne klanjam osim ponekad al' imam čisto srce i nikoga ne mrzim. Ma šta ima veze, pušim, bome i popijem, svejedno mi je šta jedem, mogu i sa pijanicama a mogu i sa trijeznima.
   Helem, mnogi muslimani su raseljeni iz rodnog zavičaja na sve meridijane svijeta. Sa sobom su ponijeli pune albume slika i ponešto sjećanja na pripadnost ummetu Muhammedovom a.s. Što se prakse tiče muslimani sunete djecu sa hodžom i bez alkohola, a većina njih priređuje sunetluke i bez hodže a s alkoholom i muzikom. Žene se i udaju uz šerijatsko vjenčanje bez alkohola a žene se sa šerijatskim vjenčanjem sa alkoholom ili poneko napravi vjenčanje sa hodžom a bez alkohola.
   Zanimljivi smo mi ljudi. Možemo potrošiti na svadbu uz alkohol i po nekoliko hiljada maraka i eura a da ne trepnemo okom i ne požalimo za tim. Ako bi neko savjetujući kazao da je grehota trošiti novac na svadbu uz alkohol, jer je alkohol majka svakog zla i haram, kazao bi mu domaćin, ima se more se, gledaj svoja posla. Opet, kada istim takvim dođu džematski ljudi i zamole te iste domaćine da poravnaju vazifu ili pomognu džemat sa 50 ili 100 evra ili maraka, ovi odgovore, brato moj, nema se, ne mere se, zaobiđi nas.  
Upamet!

20. jan. 2012

VIZANTINCI I LATINI


Nijaz  SALKIĆ



Poznata historičarka za srednji vijek, prof. Zagrebačkog sveučilišta, dr. Nada Klajić, koja je 1989. izdala knjigu 'Srednjovjekovna Bosna', je prva među historičarima naučno dokazala da Bosna nije nikad pripadala ni srpskim ni hrvatskim zemljama. Bosanski državni  suverenitet bi dolazio u pitanje za period koji je historijski zanemarljiv. Država Bosna je prema Nadi Klajić samonikla tvorevina kakve su bile Hrvatska, Raška i Duklja. Ona je znanstveno dokazala da hrvatski i srpski historičari nemaju osnova da tvrde da je Bosna pripadala bilo kojoj strani. Ona otkriva pravi ključ zašto se krivotvori historija ranog perioda srednjovjekovne Bosne. Njena je teza da je Bosanska država među svojim susjedima najstarija država. Ova cijenjena historičarka je ustanovila i objavila tragove i činjenice o postojanju Bosanske države.
Vizantija je vladala Bosnom (od 1167-1180). S njenom vojskom je stigao u Bosnu veliki broj pristalica bogumilske vjere. Oslobodivši se vizantijske vlasti, Kulin je uzeo titulu bana, kako su se oduvijek u Bosni i nazivali njeni vladari. Bogumili su podjednako protjerivani od tadašnje 'istočne' i 'zapadne' crkve. Još za vrijeme Nemanje Bogumili, koji su dolazili iz Bugarske, bili su brutalno proganjani. Istom su brutalnom tretmanu bili izloženi i za vrijeme njegovog sina Stefana Nemanje, zvanog Stefan Prvovjenčani koji je vladao (1196-1228). To je nastavio i njegova brat Sava po povratku sa gore Atos. Na velikom Saboru u gradu Žiči 1221., donešen dekret velikog župana Stevana Nemanje koji nalagao istrjebljenje Bogumila. Mjere su bile zvjerske i u praksi su značile: konfiskacija imovine, čupanje jezika, izgaranje lica usijanim željezom, silovanje, te konačno progonstvo. Bogumili su bježali na sve strane, a ponajviše u susjednu Bosnu, piše Aleksandar Solovljev u svome djelu Svjedočanstvo pravoslavnih izvora o Bogumilina na Balkanu, strana 40., a to isto potvrđuje i V. Ćorović u svom djelu Istorija Jugoslavije, str. 98.
I "heretici" (Bogumili) iz Hrvatske i Dalmacije sklanjaju se pred progonima katoličke inkvizicije, masovno bježeci u Bosnu. Bosna je bila utočiste svih proganjanih, koji su iz susjednih krajeva morali bježati zbog raznih vjerskih i drugih uvjerenja. To je upravo bio period vladavine bana Kulina (1180-1204). Kako je ban Kulin došao na čelo Bosne, ne zna se. Vjerovatno u vrijeme kada je Vizantija vladala Bosnom (od 1167-1180). S njenom vojskom je stigao u Bosnu veliki broj pristalica bogumilske vjere. Oslobodivsi se vizantijske vlasti, Kulin je uzeo titulu bana, kako su se oduvijek u Bosni i nazivali njeni vladari. Za vrijeme Kulina bana širenje bogumilskog učenja u Bosni uzelo je toliko maha da ga je i on sam prihvatio zajedno sa svojom porodicom, rođacima, dvorjanima i oko 10 hiljada podanika, a Bogumilstvo banskim aktom postade državnom vjerom Bosne.
Ban je znao da samostalnost Bosne može očuvati jedino oslanjajući se na Bogumile. Papa je bio jako uznemiren na pojavu tolikog broja Bogumila u Bosni. Oktobra 11., 1200. godine papa naređuje ugarskom kralju Emeriku da poduzme sve potrebne mjere kako bi prisilio Kulina bana da prihvati katoličku vjeru, a ako to ne učine, da se svrgne. Heretici se moraju iz cijelog kraljevstva protjerati, a imanje im se zaplijeniti-bio je ultimatum pape. Emerik je to dobro razumio i kao vjerni sluga katoličke crkve krenuo na Bosnu. Šta se poslije desilo može se iščitati na stranicama historije.
Helem, u državi Bosni su u jednom vremenu bili samo Bogumili. Bogumili dolaskom Turaka promijeniše vjeru i postadoše muslimani. Ako neko pita da li se išta u državi Bosni promijenilo od vremena naših i mojih predaka Bogumila. Istinu govoreći ništa. I dalje napadaju Vizantinci preko rijeke Drine koji se vremenom udomaćiše i nastaniše u Bosni. Istina je i to da njihovi rođaci plajčkaši povremeno prijeđu Drinu i počine zločine misleći da će jednom zauvijek istrijebiti dobre Bošnjane. Isto to čine i Latini prelazeći rijeke Savu i Unu. U zadnje vrijeme su se i jedni i drugi slizali i udružili protiv Dobrih Bošnjana. Viđaju se zajedno u Banjaluci, Beogradu, Bijeljini i drugdje.
 
Upamet!

19. jan. 2012

MIMBERA- GDJE SU NAŠI NAJMILIJI


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
  كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
  
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.  

Allah, dž.š., u  55. suri (Er - Rahman / Milostivi) u  26-27. ajetu kaže:  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ  „Sve što je na Zemlji prolazno je, وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti".
       A zatim, danas je petak, 20. januar 2012., ili  26. safer, 1433. hidžretske godine. Ovo je osma džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate!
Čovjek je zaboravno biće. U prvim Kur'anskim riječima, naređeno mu je da neprestano uči i ponavlja. Ako samo uči a ne pamti nema koristi, opet ako uči i pamti a ne ponavlja čovjek zaboravlja. Čemu onda učenje i pamćenje bez ponavljanja lekcija životnih. Od rođenja do djetinjstva od mladosti do zrelosti gomilaju se iskustva i doživljaji. Zaboravljanje je proces suprotan pamćenju. To je nemogućnost  zadržavanja učenog sadržaja i nemogućnost reproduciranja. Zaboravljanjem nastaju promjene koje su nastale učenjem i usvajanjem. Zaboravljanje je slabljenje fizioloških tragova u kori mozga, nastalih pamćenjem i to je nemogućnost da se ti tragovi aktiviraju.
Poštovane sestre, draga braćo!
Potrebno je svakodnevno učiti i ponavljati. Ponavljati na način kao da se radujemo nekom davno snimljenom i zaboravljenom video snimku na kome ugledamo svoje umrle roditelje ili drage osobe. Radovati se uz osjećaj da je sve što je smo uradili i što trenutno činimo zabilježeno i da ćemo se i mi uskoro pridružiti armiji naših predaka što se ukrcaše u lađu što plovi u vječni svijet. Na ovome svijetu se radujemo istini i neistini.
Radovanje istini znači radovati se zbog milosti, blagodati i volje Allaha, dž.š., za pokornost Njemu, putem zikra i ibadeta. A radovanje neistini odgovara slučaju onih kojima je, kada su ulazili u Džehennem, rečeno:
„To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahatili i što ste likovali" (El-Gafir: 75).
Oni koji se raduju neistini, raduju se haram imetku kojeg posjeduju, ugledu kojeg privremeno uživaju, a uz to se ne zahvaljuju Allahu. Oni se raduju zbog svog imetka i djece, te onom što im je priušteno od harama; strastima, uživanju i imetku, oni zaboravljaju na ajet:
„Ulazite kroz kapije džehennema, u njemu ćete vječno ostati, a ružno je prebivalište oholih" (El-Gafir: 76).
Neke radosti su gubitak na dunjaluku i Ahiretu za čovjeka koji se raduje. To su oni za koje je Allah rekao da će ih zadesiti nesreće a oni ne mare za to. Njima srca nimalo nisu osjećajna, a oči im suzama suzama ne rose. Njima pouka ne koristi. Njihova srca su okamenjena:
„Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite" (El-Bekare: 74).
Allah s.v.t.a., o njima kaže: „A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili" (El-En'am: 42-44).
U hadisu se navodi: "Allah odgađa kaznu nasilniku, ali kad mu kazna dođe, neće ga pomilostiviti."  Nije svako radovanje pohvalno.
Radovane zbog istine, pobožnosti, uspjeha, je pohvalno radovanje. Radovanje zbog obijesti, uobraženosti je nepohvalno. Takvo radovanje je zabranjeno Karunu kada mu je narod Musaov rekao: „Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova" (El-Kasas: 76).
Dragi brate, ne budi ohol zbog onoga što posjeduješ od blagodati. Ne budi umišljen i sujetan, jer Allah ne voli takvu sortu ljudi.
Opreznost od divljenja svojom pobožnošću
Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Nemoj se diviti svojem ibadetu, jer ne znaš da li ti je ta pokornost prihvaćena, ili ne? Možda je u njoj bilo greške?  Znači nesreća koja te zadesi i zbog koje se kaješ i unizuješ, je bolja od dobra zbog kojeg se dičiš i ponosiš. Značenje ove izreke je shvatio Ibn Ataullah i to mudro prokomentarisao;
"Možda ti je Allah otvorio vrata pokornosti, ali ti nije otvorio vrata primanja. Možda ti je odredio činjenje nekog grijeha koji je bio uzrok povratka (Allahu). Grijeh koji ti je donio poniženje i poraz je bolja od pokornosti koja ti donese divljenje i oholost."
To je pokornost poslije koje ti nailazi oholost i gordost zbog koje ćeš govoriti: Ima li mi ravna?! Ja sam taj koji je postio i klanjao! Ja sam taj koji je klanjao teravije i noću ustajao na namaz! Ja sam taj koji je udjeljivao i siromahe hranio! Ali šta ti govori, jadniče, da je to kod Allaha već prihvaćeno? Jedne prilike je grupa dobrih ljudi otišla kod svoga učitelja koji je bio na samrti. Našli su ga kako plače, pa su ga sa čuđenjem pitali: Zašto plačeš kada ti je Allah omogućio činjenje dobrih djela. Postio si i klanjao puno puta, udjeljivao si sadaku, išao si na hadž i umru nekoliko puta? On im odgovori: Odakle znam da mi je sve to kabul kod Boga? Allah, dž.š., veli:
„I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica Kurban prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" - reče onaj" (El-Ma'ide: 27).
Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu: „O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri." Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je sljedeća: "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran: 8).
Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: "Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno". Vrlo je važno da se na svom radu ustraje, a da se ne prekine. Nemoj biti ambiciozan i poletan, da bi nakon toga bio lijen i pospan. Nemoj tako postupati. Odvoji tvoje vrijeme za Allaha, namaz, Kur'an, mesdžid i za činjenje dobrih djela i posjećivanje svoje braće i rodbine.
"Opskrbi se za ono što je neizbježno, jer je smrt stjecište robova, želiš li biti drug narodu koji ima opskrbu, a da tada ti budeš bez nje?!" Ono što se posebno izdvaja jeste da ti neće niko udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom:
„O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba" (Lukman: 33).
A signal kazne za učinjeno zlo djelo jeste činjenje zala nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš.
فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ وَمَن تَابَ مَعَكَ وَلَا تَطْغَوْا ۚ إِنَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ  „Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite" (Hud:112).  
Dova     
      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari. Nasiha Smajlović, dipl.pedagog-psiholog, Šta poslije ramazana, Jusuf El Karadavi  
Nijaz SALKIĆ

18. jan. 2012

SRIJEDA

Nijaz SALKIĆ


U našem 'ambijentu' se današnji dan naziva srijedom. To bi trebao biti četvrti dan ako ga brojimo od nedjelje. Jopet ako dane brojimo po naški,od petka, ovaj dan bi trebao biti šesti po redu. Ako bih sada počeo razmišljati i pisati o tome kako naše bliže i dalje komšije a dahabetile prijatelji, broje dane, ko zna đe bih se zaustavio. Zaustaviću se kod ove tačke.

Upamet!

17. jan. 2012

NIKOGA NE ZOVI RUŽNIM IMENOM


Priredio: Nijaz SALKIĆ


Vjerujem da nema čovjeka koji voli da ga se oslovljava pogrdnim imenom. Ipak je od pamtivijeka bilo, pa i danas ima pojedinaca koji se vole poigravati sa ljudskim životima. Prznice i pokvarenjaci iz dokolice izmišljaju ružna imena i kače ih svojim sunarodnicima, kolegama na poslu i sumještanima.
 
Islam strogo osuđuje izmišljanje ružnih imena, jer je jedno od prava svakog čovjeka da ga se poziva i doziva njegovim rođenim imenom. Niko nema to insansko pravo pogaziti i zloupotrijebiti. Allah dž.š., kaže: ,,… وَلَا تَنَابَزُوا بِالْأَلْقَابِ  i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima…'' (El-Hudžurat,11)
 
Tako je Resulullah, s.a.vs. u vrijeme neznaboštva i ateizma promijenio nadimke svojim ashabima koji ponižavaju, a umjesto njih dao lijepa imena.
 
Upamet!

16. jan. 2012

DEFINISANJE I BOJAZAN


Nijaz  SALKIĆ



Nad Bošnjacima i muslimanima nekadašnje Jugoslavije izvršeno je 10 genocida. Kao što je znano pod genocidom se podrazumijeva, definira namjerno ubijanje ljudi zbog njihove pripadnosti nekoj rasi, vjeri, naciji ili čak političkoj stranci ili bilo kojoj drugoj društvenoj skupini, također podupiranje takvih težnji koje dovede do akcije se smatra genocidom. Jedan od najtežih genocida počinjenih u Evropi, upravo je na prostorima Bosne i Hercegovine.
Genocid u Bosni i Hercegovini su izvršili pripadnici jedne nacije s namjerom da se uništi jedan narod i jedna vjera u granicama nezavisne države Bosne i Hercegovine. Na genocidu je nastao Entitet Republika Srpska koji u svojim temeljima i zidovima ima preko 200.000 ugrađenih a ubijenih Bošnjaka-muslimana, izmasakrirane djece, izmrcvarenih pa ubijenih staraca i i silovanih i ubijenih žena. To je Entitet u kome se svake godine u Banjaluci slavi genocid gdje se skupljaju vjerske, političke i ideološke vrhuške iz polovice okupiranog dijela Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
    U Bosni i Hercegovini je zavladala paraliza u politici, ekonomiji, napretku, kulturi i moralu. Prošlo je skoro 20 godina od najvećeg genocida u Evropi od završetka drugog Svjetskog rata. Evropa (evropski intelektualci i političari) izuzev dvije tri poštene moralne veličine, svi šute i odobravaju, neki čak i pomažu da se dovrši i cimentira najveća genocidna građevina u Evropi, Republika Srpska. Za Evropu nije nikakvo čudo, njih ne boli što narod u Bosni i Hercegovini još uvijek krvari i živi u getu. Najgore u cijeloj tragediji je da šuti Bošnjačka politička vrhuška u Sarajevu.
   U Bosni se izgleda mire sa sudbinom i govore da je Bosna šapatom pala.
  
Da li je baš?
   
 Upamet!

TAKO MI VREMENA


Priredio: Nijaz SALKIĆ


Vrijeme je čovjeku najjeftiniji dar koji je dobio. Sve ostalo više poštuju i cijene osim nimeta prolaznosti. Zato današnji (kavm) ljudi izgledaju opijeni tokom cijelog života a tek na kraju se razbude i shvate da je njihovom filmu kraj. Inače čovjek je inačija, nezahvalnik i lijenština. Insan i pored očiju ne vidi, pored naučenih više jezika ne čita i ne uči, pored dobrog sluha neće da sluša, pa pored očitih dokaza prolazi kao pokraj groblja. Uzvišeni Allah s.v.t.a., sve nas opominje vremenom.
Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr)
Imam Taberani zabilježio je predaju od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Husejna el-Ensarija, koji je rekao: ''Praksa ashaba bila je da, prilikom susreta i rastanka, jedan drugom prouče suru El-Asr.'' A o vrijednosti ove sure, imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi istinski razmišljali o ovoj suri bila bi im dosta kao putokaz i uputa.’’ Zapravo, sura El-Asr potvrđuje gorku stvarnost i zbilju ljudskog života koja se ne mijenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različitost stanja u kojima se ljudi nalaze. Potvrđujući tu stvarnost, Allah, dž.š., kune se vremenom i kaže: ''Čovjek, doista, gubi!'' No, time se sura ne završava i Allah nas ne ostavlja u očaju zbog te stvarnosti, već nas nakon toga podučava da postoji samo jedan put i jedan način da se spasimo tog kobnog i strašnog gubitka, a to je iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š., činjenje dobrih djela i preporučivanje Istine i strpljivosti.

14. jan. 2012

UŽIVAJMO DOK MOŽEMO

Nijaz SALKIĆ


Bombarduju nas svaki čas raznim informacinama. Toliko smo opsihireni vijestima da ponekad po četiri različita dnevnika uzastopce pogledamo i poslušamo uz obrazloženje, neka da vidim šta ovi kažu! Vijesti k'o vijesti. Danas se tanker nafte nasukao kod tog i tog ostrva. U saobraćajnoj nesreći poginulo toliko i toliko ljudi. Zemljotres razorio toliko i toliko sela i gradova. Udružene snage koalicije greškom ubile toliko i toliko civila. To su vijesti koje svakodnevno emituju televizijske i radio kuće.
Ima i 'obični' svijet svoje izvještače i svoje top news izvještaje. Znaš li onu ženu što je stanovala u našoj ulici, doktori je poslali iz bolnice kući. Nije šala, doktori odveli porodicu na stranu i zapovidjeli im da hasti daju da jede što poželi, vele majka vam je dobila rak. Onog što je lanske godine na Lotu 'odnio' sedmicu, strefila moždana kap. Rastavili se ono dvoje veselih ljudi, šteta za njivoh četvoro zlatne djece. Onome parajliji u čaršiji izhlupali najnovijeg mercedesa.
Ljudi moji, okanimo se previše gledanja i slušanja kara habera. Okrenimo se malo oko sebe i spustimo objektiv svoga vidokruga malo naniže. Obiđimo najbližeg komšiju, obradujmo prvog siromaha tanjirom vruće supe, pozdravimo nasmijana lica svakog prolaznika. Neka vedrina našeg srca rastjera oblake našeg lica. Znajmo da je novac ipak samo zehra dobrog raspoloženja ostalo je širina duha i džometluk duše.
Uživajmo u malim i jeftinim stvarima dok još možemo!
 
Upamet!

12. jan. 2012

MIMBERA- BUDIMO ZAHVALNI


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
 قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ
  صدق الله العظيم
      U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
     Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
     Allah, dž.š., u  33. suri ( El-Ahzab-Saveznici ) u  41-43. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا
„O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,
وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا
i ujutro i navečer Ga veličajte,
       A zatim, danas je petak, 13. januar 2012., ili  19. safer 1433. hidžretske godine. Ovo je sedma džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate! 
      Vrijeme sadašnje je vakat jasnih išareta. To su poruke koje svako na svoj način tumači i razumije. Mnogi smatraju da je čovječanstvo na vrhuncu tehnologije, informiranosti, telekomunikacija i ekonomskog napretka. Drugi će kazati da živimo u doba najvećeg ekonomskog sunovrata, moralne krize i psihičkog propadanja čovjeka civilizacijskih razmjera. To je belćim zato što ekonomski i tehnološki napredak čovječanstva nije uporedo pratila duhovna nadgradnja.
Moderni čovjek je zaboravio da je najveća blagodat koju nam je Uzvišeni podario da je to blagodat imana i islama. Nikada ne zaboravimo na blagodat samo jedne sedžde u kojoj čovjek spusti svoje lice na tle pred veličinom Gospodara svih svjetova vrednija je od svake druge ovodunjalučke blagodati. Zahvalnost na ovoj vrsti blagodati mora biti najiskrenija i najbolja. Imam Ibn Kajjim zahvalnost dijeli u dvije grupe:
•    Opća zahvalnost u kojoj čovjek zahvaljuje Allahu, dž.š., na blagodatima hrane, pića, odjeće i zdravlja.
•    Posebna zahvalnost na blagodatima imana i islama koji iz dana u dan hrane i napajaju ljudsku dušu i srce.
Malo je ljudi koji su svjesni i zahvalni na blagodatima kojima smo darovani bez svoje zasluge. Vjernik je dužan zahvaljivati svome Gospodaru pokoravajući se Njegovoj naredbi: فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ  ''Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte nezahvalni biti!'' (El-Bekare, 152);
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُلُوا مِن طَيِّبَاتِ مَا رَزَقْنَاكُمْ وَاشْكُرُوا لِلَّهِ إِن كُنتُمْ إِيَّاهُ تَعْبُدُونَ    
''O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! (El-Bekare, 172)
    Poštovane sestre, draga braćo!
    Kur'an je pored neprocjenjivog dobra kojeg u svojoj poruci nosi, on je i opominjač i pokazatelj kako su kroz ljudsku povijest prolazili oni sa kojima je Uzvišeni Allah bio zadovoljan kao što je u Kur'anu naveden slučaj Davuda a.s.:
اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا ۚ وَقَلِيلٌ مِّنْ عِبَادِيَ الشَّكُورُ  "Radite i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" - A malo je zahvalnih među robovima Mojim./13/
Nakon što Uzvišeni spominje blagodati koje je podario Davudu, spominje i potčinjavanje vjetrova koje je podario njegovom sinu, Sulejmanu, alejhimessalatu vessalam, a koji su prevaljivali rastojanje od mjesec dana, ujutro i navečer noseći njegov ćilim.
وَأَسَلْنَا لَهُ عَيْنَ الْقِطْرِ  "I učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče." Ibn-Abbas i drugi tabini vele: "El-kitr" je bakar. Katade veli da je to bilo u Jemenu i sve što ljudi prave potječe od onoga što je Uzvišeni Allah darovao Sulejmanu, alejhis-selam.
Zatim: وَمِنَ الْجِنِّ مَن يَعْمَلُ بَيْنَ يَدَيْهِ بِإِذْنِ رَبِّهِ  "I da džini, voljom Njegova Gospodara, pred njim rade", tj. potčinio mu je džine, koji su mu se povinovali. On ih je upotrebljavao, uz Allahovo dopuštenje za gradnju zgradu kako je htio. Džini su Iblisovi potomci, kao što su ljudi potomci Ademovi. I među jednima i među drugima ima vjernika, i za jedne i druge postoje nagrada i kazna. Ko i od jednih i od drugih bude vjernik, on je Allahov prijatelj, a ko i od jednih i od drugih bude nevjernik,on je udaljen od Allahove milosti: "A kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem", tj. ko bi odstupio od našeg naređenja i otkazao poslušnost, "učinili bismo da ognjenu patnju osjete."
Zatim: اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا ۚ وَقَلِيلٌ مِّنْ عِبَادِيَ الشَّكُورُ "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudovi!" Ebu-Abdurrahman Es-Sulemi veli: "Namaz je zahvalnost, post je zahvalnost i svako dobro dobro koje učiniš u ime Uzvišenog Allaha je zahvalnost, a najbolja zahvalnost jeste 'El-Hamd'." Zahvalnost je bogobojaznost i dobročinstvo. Ovako se kaže onome ko je predat nekom djelu. Čeljad Davudova, nek im je selam, zahvaljivala je Uzvišenom i riječju i djelom.
 Ibn Ebi-Hatim veli da je Sabit El-Benani rekao: "Davud, alejhis-selam, je podijelio među svojim ukućanima, djecom i ženama namaz, tako da nije bilo ni jednog časa danju ili noću a da neko od njih nije klanjao, pa ih ovaj ajet obuhvata. Ovo je opomena svima nama da u svojim domovima, stanovima i kućama postavimo mjerač zahvaljivanja Uzvišenom Allahu. Ovo je i upitnik koji trebamo svi ispuniti. Koliko mi klanjamo namaz, sa kojom pažnjom, slašću i skrušenošću ga obavljamo i koliko u obavljanju namaza učestvije naša porodica uključujući naravno naše kćeri i sinove.
اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا ۚ وَقَلِيلٌ مِّنْ عِبَادِيَ الشَّكُورُ "Radite i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! - a malo je zahvalnih među robovima Mojim". U oba "Sahiha" stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišenom Allahu najdraži namaz je Davudov namaz: spavao je pola noći, klanjao trećinu, spavao šestinu, a Uzvišenom Allahu najdraži post je Davudov post: postio je dan, a mrsio dan, i nije uzmicao kada bi susretao neprijatelja."
Dova
    Gospodaru naš, molimo Te Tvojim lijepim imenima i visokim svojstvima da obnoviš iman u našim srcima. Gospodaru naš, učini nam iman dragim i uljepšaj ga u našim srcima, a omrzni nam nevjerstvo, grijeh i nepokornost i učini nas od upućenih.
    Milostivi Allahu, podari nam dužno poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihu-l-Buhari

10. jan. 2012

SRCE


 Nijaz SALKIĆ


Bosna i Hercegovina država u obliku velikog srca. U početku srce zvano Bosna bilo je istinski čitavo i zdravo. Vremenom se u njega naseliše uljezi koji učiniše sve da ga razbole. Kada im u dugom vremenu to nije uspjelo s vremena na vrijeme činiše genocide. Srce zvano Bosna i Hercegovina je sada oboljelo i zatrovano. Bosansko srce kroz povijest preživjelo puno operacija od dušmanskih nadriljekara. Dušmani u njemu živješe, nikada ga ne zavolješe već ga svjesno trovaše i čerečiše samo da ga ne bude.
Najkrvaviju operaciju izvedoše 'doktori' poslani preko rijeke Drine i Save koji podijeliše srce na dva dijela. Od tada  naše srce podijeliše u nenormalnoj želji da Bosna i Hercegovina ne bude jedno  veliko srce. Polovica srca je trenutno genocidom opoganjena i zatrovana komora koja guši drugi, zdravi(ji) dio velikog srca.
Helem naše srce Bosna i Hercegovina nazor kuca. Doktori genocidaši i njihovi asistetnti mu ugradiše bajpas i načiniše veliku pregradu.  Imamo i 'doktore' s kamenjara koji se pripremaju za ugradnju još jednog bajpasa.
Sinovi i kćeri velikog bosanskog srca, pomozimo da se izliječi naše tisućljetno srce. Zajedno pronađimo najbolje hirurge pritom ne žaleći velike novce.  Borimo se da  čim prije odstranimo kancerogene tvorevine iz manje polovine bosanskog srca našega. Neka se svi umni ljudi udruže u marifetluku i pameti te pomognu svako na svoj način da što prije srce zvano Bosna i Hercegovina konačno ozdravi i nanovo čisto i zdravo zakuca.
Upamet!

9. jan. 2012

VANJSKA SIJALICA


Nijaz SALKIĆ

Kada je era elektrifikacije zahvatila i seoska područja Socijalističke Narodne Republike Bosne i Hercegovine, ljudi su bili na vrhuncu očekivanja i nadanja. Svako je želio da do njegove kuće dođe struja ili bar da se u njegovom sokaku sa bandere zasvijetli žuti snop električene svjetlosti. Kopale su se dobrovoljno rupe za nove bandere na koje će električar pobožno zavrnuti šolje i zakačiti električne žice.


Helem, bila su to lijepa vremena u kojemu je malo ko mogao da se do sitosti najede i dobre haljinke nadere. Radovalo se danu kada će u kući makar u jednoj sobi zasijati žuta svjetlost iz tanke volframove žice. Prošlo je dvadesetak godina od velike 'električne' kampanje. Uvođenje struje u domaćinstva postalo je uobičajeni proces. Ljudi su finansijski ojačali i počeli su se takmičiti ko će u kući imati više sijalica. I nije to sve. Svaki iole ozbiljniji domaćin bi na ćošku kuće instalirao dodatnu vanjsku sijalicu koja se palila iza akšama a svijetlila bi sve dok se cura iz kuće ne bi vratila sa prela ili korza ili pak domaćini sa sijela.


Naročito namli domaćini bi sijalicu zaštitili jačim i debljim staklom a pojačali bi bi je metalnim tanjirom koji je štitio svjetiljku od vjetra i kiše.


Upamet!

8. jan. 2012

IDU DANI



Nijaz SALKIĆ


Đe si prijatelju, otkad te nisam vidio.  Ništa se bolan ne staraš . Šta li jedeš da se ne mijenjaš? Riječi nisu pare da se pazi koliko će se potrošiti u besjedi, pa narod ih prosipa đe treba i ne treba. Tako iz dana u dan ljudi se tješe i pomalo sami sebe i druge oko sebe simpatično polaguju. Život prolazi, sijede se navlače na glavu, obrve, brkove i bradu. Podočnjaci i podvoljci u jarana i jaranica ipak kazuju da je smijehu i ahinjku sve manje mjesta a da je vrijeme istinskom razmišljanju i premišljanju kuda i kako.


Upamet!

7. jan. 2012

DIJELIMO



 Nijaz SALKIĆ


Maštanje je jedino svojstveno čovjeku. Jerbo, čovjek i nije ništa drugo nego jedno veliko dijete koje cijeli život hoda u snu. Jednom kada mu se želje počnu ispunjavati on je sretan sve dotle, dok ne počne maštati o drugoj želji. Ispunjena želja kratko traje a nove se samo umnožavaju. Svako ima oblak nada i more želja.
Vjerujem da je istinsko uživanje u darivanju i udjeljivanju u ime Boga Dragoga. Isto tako vjerujem da se pritisak uravnaje jedino kada nekome kupimo metar ili dva drva za dugu zimu bosansku. Mislim da je zdravo dijeliti u vremenu kada i sami nemamo dovoljno za pristojan život. Ubijeđen sam da će se dobrota isplatiti na kraju ovog ili na početku onog života.

Upamet!

6. jan. 2012

JESI SE POKVARIO



Nijaz SALKIĆ

  
Bio jedan plah čovjek. Dok je mladovao bio azgin pa mu sva vrata bila otvorena. Nejma đe nije bio i šta sve probao nije. On belni ćesera ni u čemu imao nije. Njegovo zlatno pravilo koje je zakovo' iznad ulaznih vrata bilo je: 'Dok si, nek si, nemoj se patiti, uzmi sve što ti život pruža.' To su bile njegove životne istine.

Helem, život je tekao a on stario. Pošto mu se Uzvišeni smilovao bilo mu je omogućeno da je na vakat neke životne stvari shvatio. Polahko se udaljio od kahvana i dertli jarana. U čaršiji će ga nakon godinu dana sresti jedan od  prijašnjih meraklija. "Đe si ti bolan čovječe?" reći će ovaj. "Prođe jedan 1. maj, prođe Nova godina, prođe sijaset teferiča a ti sa nama nisi niti sjedio niti meračio". "Batali," reče mu nekadašnji jaran. "Počeo sam klanjati a znaš da alkohol i džamija ne idu zajedno."
"E, jesi se pokvario," reći će ovaj uvrijeđeno svom bivšem jaranu a povratniku u vjeru.

Upamet!

5. jan. 2012

MIMBERA- SPOMINJI ALLAHA



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
 قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ
  صدق الله العظيم
      U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
     Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
     Allah, dž.š., u  33. suri ( El-Ahzab-Saveznici ) u  41-43. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا
O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,
وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا
i ujutro i navečer Ga veličajte,
هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَمَلَائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ ۚ وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا
On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan.“
       A zatim, danas je petak, 06. januar 2012., ili  12. safer 1433. hidžretske godine. Ovo je šesta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate! 
Slijedeći mjesec je rebiu-l-evvel. To je mjesec u kome je rođen naš poslanik s.a.v.s., u kome se puno donose salavati i u kome se puno zikri. Upravo vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem je najviše i najljepše spominjao Allaha, subhanehu ve te'ala. Spominjao Ga je u svim stanjima i situacijama. Cijeli njegov govor je spominjanje i podsjećanje na Svevišnjeg Allaha. Bezbeli da smo se u životu uvjerili da je zikr-spominjanje Allaha, subhanehu ve te'ala, jedan je od najlakših, najvećih i najboljih ibadeta. Pokret jezika mali je pokret a Svevišnji Allah za taj posao je propisao ogromnu nagradu i sevabe kakve nije propisao za druga djela.
     Uzvišeni naređuje Svojim robovima da ga spominju zbog Njegovih obilnih blagodati i velikih darova, za zikr slijede obilne nagrade i lijep čovječiji završetak. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Himsija da je rekao: "Čuo sam Ebu-Hurejrea da veli: 'Dova koju sam čuo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i koju ne ostavljam je: 'Bože, učini da Ti što više zahvaljujem, slijedim Tvoje savjete, da Te što više spominjem i pazim Tvoje preporuke''" (Et- Tirmizi).
Imam Ahmed prenosi od Abdulaha ibn 'Amra, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Koji god ljudi budu sjedili u nekom sijelu u kome ne budu spominjali Uzvšenog Allaha, zažaliće zbog njega na Sudnjem danu.'"
Riječi Uzvišenog: "On vas blagosilja, a i meleki Njegovi" podsticaj su na spominjanje (zikr), to znači, Uzvišeni vas spominje, pa spominjite vi Njega, baš kao u riječima Uzvišenog: فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ "Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti,  i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!" (2:152)
 Poslanik, s.a.v.s., veli: "Uzvišeni Allah veli: 'Ko Me spomene u sebi, spomenem ga u Sebi , a ko Me spomene u društvu, spomenem ga u boljem od toga.'"
    Zikrom se postiže Božije zadovoljstvo, odgoni šejtan, otklanjaju tuga i brige, povećava nafaka- opskrba i otvaraju vrata upute. On je džennetsko sjeme, uzrok ostavljanja ružnog govora, ožalošćenim siromasima, koji nemaju šta da udijele je zamjena za sadaku. Allah ga je učinio zamjenom za sva dobra djela, fizička i materijalna, a njegovo ostavljanje uzrokuje mrtvilo i pustoš u srcu.
Zbog toga je onome koji želi izliječiti dušu i slabost imana prijeko potrebno da mnogo spominje Allaha, kao što Uzvišeni kaže: ”A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga…” Allah pojašnjavajući uticaj zikra na srca kaže: ”…a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju.”
    Jedan islamski učenjak je napisao: "Spominjanje Allaha jeste za srce ono što je voda za ribu. I šta se desi s ribom kada je izvadite iz vode?"  Imam Šemsuddin Ibn el-Kajjim je u svojoj knjizi El- Vabil es-sajjib zapisao skoro osamdeset koristi koje nosi zikrullah (spominjanje Allaha).
Ovaj imam, govoreći o liječenju srca zikrom, kaže: ”U srcu se nalazi okrutnost koju samo uklanja zikr, pa je na vjerniku da svoje srce liječi spominjanjem Allaha, dž.š.”  Neko je Hasanu el-Basriju, Allah mu se smilovao, rekao: “O Ebu Seide, hladno mi je srce. Basri mu reče: “Zagrij ga spominjanjem Allaha.” Kada srce pritisne nemarnost, pritisne ga i okrutnost, pa kada se Allah, dž.š., spomene nestane okrutnosti, kao što drva nestaju u vatri, i ničim boljim od spominjanja Allah Uzvišenog se ne može ona otkloniti. Sjećanje na Allaha je lijek srcu, a nemarnost prema zikru izaziva njegovu bolest. Zaista je spominjanje Allaha lijek, a spominjanje ljudi je bolest. Spominjanjem Allaha, dž.š., mu’min pobjeđuje šejtana, kao što šejtan pobjeđuje one koji su nemarni i koji se zaborave.
   Poštovane sestre, draga braćo! Puno je danas ljudi oboljelih od šejtanske vesvese. Kuda god se okrenemo ljudi smrknutih lica, prijetećih pogleda, zavidnih očiju.  Ko ne vjeruje neka isproba. Ako si daija i pozivač na putu Istine iviđaš da ljudi ne vole da ih se upućuje na pravi put. Ako ih ipak zbog svoje misije počneš savjetovati i od grijeha odvraćati uvrijede se baš kao da si im povrijedio najbližu svojat i imetak. Lijek za većinu bolesti srca i duše su dove. “La ilahe illellah vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku, ve lehulhamdu, ve huve ala kulli šejin kadir”, “Subhannallahi ve bi hamdihi, subhanellahil azim”, “La havle ve la kuvvete illa billahi” i druge. Zato naučimo i druge posebne dove za određene situacije, koje se prenose u sunetu, koje se ponavljaju i uče kada za njih dođe vrijeme i mjesto. To su ponajprije jutarnje i večernje dove, dove pri lijeganju i ustajanju, dova po viđenju sna, dova za jelo, dova pri ulasku u hamam, putnička dova, kišna, dova poslije ezana, dova pri ulasku u džamiju, za istiharu, nevolju, za posjetu mezarju, prilikom vjetra, dova po viđenju mjeseca mlađaka, dova pri ulasku u prevozno sredstvo, dova poslije kihanja, dova poslije sijela, pri viđenju onih koju su u nevolji i druge. Nema sumnje da će onaj koji bude učio ove dove osjetiti njihov neposredan uticaj na srce.
    Poštovani džemaate! Odlika vjernika je da stalno uči Kur'an a.š. Slijedom toga vjernik je prijazan domaćin koji pusti da mu se u srcu nastani  i u srce upije Kur'an. Vjernik je zbog toga bogataš jer ima sposobnost da detektuje,  prepoznaje istinu i laž, i lahko ih razlikuje, baš kao što je u stanju razlikovati noć i dan. Kur'an pored mnogih bogatstava liječi nebrojene bolesti koje se javljaju usljed strasti, jer se u njemu nalaze mudrost i dobar i koristan savjet. Ovim se preporučuje izbjegavanje ovosvjetskih dobiti i težnja ka Ahiretu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: "Onaj ko želi da voli Allaha i Njegovog Poslanika neka uči Kur'an." Kur'an je najbolji način da se čovjek približi Gospodaru, neka je Hvaljen i Uzvišen On. Habab ibn el-Erat rekao je jednom čovjeku: "Približi se Allahu što možeš više i upamti da je najbolji način onaj kojim je On najzadovoljniji, a to je da koristiš Njegove riječi'  Ibn Mesud veli: "Ko voli Kur'an taj voli i Allaha i Poslanika:'  Osman ibn Affan, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Da su vaša srca uistinu čista, nikada im ne bi bilo dovoljno učenja Allahovih riječi:'  Tako je najkorisnija stvar za Allahovog roba da Ga neprekidno spominje:
أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ  'A doista, srca se smiruju pri svakom Allahovom spomenu."(Ar-Ra'd,28)  Zato je rečeno da je najbolji zikr učenje Knjige Allahove, neka je Uzvišen i slavljen On.
   Draga braćo, poštovane sestre! Činimo zikr, spominjimo Allaha, s.v.t.a., pa ćemo i mi biti među sretnicima i radosnicima! Nađimo načina da budemo na mjestima gdje se zikri, gdje se Uzvišeni Allah spominje. Ustajmo uz zikr, liježimo uz zikr i neka zikr bude dio nas. Neka spominjanje Allaha, s.v.t.a., bude nešto što će nas pratiti u svakoj prilici, u svakoj situaciji i svakog trena. Ako nas zikr začini i mi budemo zikrom mirisali onda se ne trebamo brinuti, ne trebamo se bojati za svoju budućnost, za svoju opskrbu, za svoju porodicu, za svoj Dunjaluk, za svoj Ahiret.
 Dova
   Gospodaru naš, molimo Te Tvojim lijepim imenima i visokim svojstvima da obnoviš iman u našim srcima. Gospodaru naš, učini nam iman dragim i uljepšaj ga u našim srcima, a omrzni nam nevjerstvo, grijeh i nepokornost i učini nas od upućenih.
    Milostivi Allahu, podari nam dužno poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!


ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 

Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihu-l-Buhari,, iz knjige: "Čišćenje duše - prema prvim izvorima''