30. apr. 2012

NAKOBALICA



Nijaz SALKIĆ


Bošnjak je od kalu bela u povijesti. Bošnjak je, kada zatreba, junak-gazija, tvrdog srca, tvrđeg buzdovana. Bošnjak je junaštvom u pjesmu ušao, i to ne svakakvu, većem u pjesmu đahtalnu, u sevda(h)linku. Bošnjak, kada zatreba je stidljiviji od djevojke koja nije poašikovala. Bošnjak, kada zatreba je milostiviji od majke koja zaječi za nejakim čedom. Bošnjak, kada zatreba je džometniji od najvećeg pobožnjaka. Bošnjak, kada dođu pogana vremena je nakobalica. Nakobalica je Bošnjak kome su oteli zemlju, ubili milo i drago, istjerali sa rodnog topraka isprebijali ga i zaprijetili mu da se nikada ne vraća u svoju avliju.

Bošnjaku vele da je naivčina. Istina je to da je Bošnjak dobričina koji pamti. Bošnjaka je vrijeme naučilo da bude inačija, da bude nakobalica. Da dobro pamti, da piše zapisuje imena i prezimena. Kada mu četnici sruše kuću on se vrati na ognjište i napravi još veću. Kada Bošnjaku sruše drvenu džamiju, on iz inata napravi veliku, ogromnu, funkcionalnu i modernu, sa munarom koja visinom oblake dostiže. Kada naša povratnička nejač u okupiranom dijelu BiH, zaboravljena od ostatka BiH, u bijedu zapadne, Bošnjaku iz dijaspore zaječi duša, pa otvori novčanik i pomoć pošalje. Bošnjak je nakobalica, kada nakobalica mora biti i kada zatreba.

Upamet!

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (80)



Priredio: Nijaz SALKIĆ


BabuR-RUBAIJJI
Poglavlje sa izrekama od po četiri savjeta 
Ve an hatimil esammi rahmetullahi alejhi ennehu kale menid-dea erbe'aten bila erbe'atin feda'vahu kezibun menid-dea  hubellahi ve lem jentehi an meharimillahi teala feda'vahu kezibun ve menid-dea hubben-nebijji alejhis-selamu ve kerihel fukarae vel mesakine feda'vahu kezibun ve menid-dea hubbel dženneti ve lem jetesaddek feda'vahu kezibun ve menid-dea havfen-nari ve lem jentehi aniz-zunubi feda'vahu kezibun .

15. Prenosi se da je Hatim El-Esammi, neka je na njega Allahova milost, rekao: ,,Četiri tvrdnje bez druge četiri su laž:
  •   lažna je tvrdnja onoga koji kaže da voli Allaha dž.š., a ne prolazi se onoga što je on zabranio,
  •   lažna je tvrdnja onoga koji kaže da voli Allahovog vjerovjesnika s.a.v.s., a mrzi siromahe i bijednike koji nemaju ništa,
  •   lažna je tvrdnja onoga koji kaže da voli Dženent a, ne daje milostinju, i
  •   lažna je tvrdnja onoga koji kaže da strahuje od džehennema, a ne čuva se od grijeha.

       Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

28. apr. 2012

VRAŽIĆKE PRIKAZE



Nijaz SALKIĆ


Prikaze su belćim živa i nevidljiva bića čiji je cilj postojanja da straše ljude. Nekada se iz priča uviđa da su to šejtani koji se prikazuju u ljudskom ili životinjskom liku. Najčešće se prikaze prikazuju iza akšama, u gluho doba noći i prije pjevanja horozova. Mjesto njihovog pojavljivanja su raskršća puteva, na bunarim, pored kakve tekuće vode, potoka, rijeke ili pak kod stajaće vode, jezera. Ko ih vidi a nije osoba zaštićena abdestom i dovama, najčešće oboli ili u najgorem slučaju poludi.

U Vražićima se je pričalo da su viđali prikaze u liku velikog Tukca i to na Budakovinama kod Veleda Salkića oraha. U onom vremenu velikog siramašluka i bijede, neki su pokušali uhvatiti tog tukca da bi ga sutra ispekli svojoj djeci ali nisu uspjeli. Rezultat noćnog ganjanja tog tukca-prikaze je da se ta osoba psihički razboljela. Oni koji su u ljetnim noćima pješke putovali u Čelić ili Brčko starim putem, kod 'Berbine ćuprije' su viđali janje ili ovcu. Ona im se penjala na leđa pa su ostajali bez snage i skoro životom platili noseći tu težinu na sebi sve dok horoz ne bi zapjevao.

Prikaza je viđana na 'Aledinjcima', kod Seljanskog bunara,kod Graba, na rijeci i to kod kod Brane i Jusufove vodenice, kod Zavida, u Širokom polju, kod Miječovca, kod Tunjke vodenice, na vrhu Idrizovića Šume, na putu prema Vražićima malo prije njive rahmetli Hariza Livadića. Prikaza u obliku dženaze i djeteta koje sjedi pored glave, viđen je u džamijskom hodniku vražićke džamije prije nešto 40 godina. Nisu samo viđane prikaze, nekada se noću začuo ružan i stravičan glas 'Drekavca' nekakve životinje čije oglašavanje je ledilo krv u žilama tadašnjih Vražićana.

Naravno, sve ovo gore zabilježeno je plod kazivanja i priča starih Vražićana koji su to kazivali i prenosili svojim sinovima i unucima na sijelima uz petrolejske lampe i uz fenjere. Bilo je to vrijeme kad momčuljak nije smio sam hodati po selu prije odsluženja vojnog roka, baš zbog tih i takvih 'priča'. Bilo je to vrijeme kada sam se i sam kao dječačić vraćao iz naše najdalje njive iza akšama. U tom ljetnjem mraku punom pjesme cvrčaka i zrikavaca hodajući tankim i uskim njivskim putićima, nisam smio zbog prikaza ići naprijed, niti ostajati pozadi porodične kolone. Bojao sam se da me šta sa strane ne dohvati i pripane.

Upamet!

MALO ŠALE NIJE NA ODMET


Priredio: Nijaz SALKIĆ

IMA I HADŽIJA POHLEPNIH

 Idući u neko selo h. Mehmed ef. Osmić Brođo, ugleda preko potoka čovjeka kako čupa sijeno iz plasta i vikne mu: ,,Selamun alejkum, hadžija!'' ,,Alejkumus-selam, a otkud ti znaš da sam ja hadžija, a nejmam nikakva znaka na glavi!'' ,,Pa vidim, dok kupiš sijeno obadvjema rukama, ko će biti drugi nego hadžija!'' – kaza efendija. 

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

27. apr. 2012

DOK ČEKAMO OCA


 Nijaz SALKIĆ



Prvo je Uzvišeni Bog stvorio Adema, dakle muškarca. Potom je od Adema stvorio njegovu drugu-ženu da jedno drugo nadopunjuju, da se jedno uz drugo smiruju.  Bog Dragi najbolje zna svrhovitost Svoga stvaranja i redoslijed u tome.  Od kalu bela, muškarac je jača karika u porodici i on je zadužen da radi teže i odgovornije poslove. Bezbeli je dužan da od svog poštenog rada izdržava sebe i svoju porodicu. Tako je nekada bilo a tako se i sada čini u većini klasičnih obitelji.

Helem, otac naše porodice je jedno vrijeme radio u inostranstvu. Inostranstvo je za nas haman bilo onostranstvo. Inostranstvom smo smatrali sve ono što nismo voljeli jer nam je inostranstvo uzimalo oca za duži period našeg života. Tako smo nazivali  i daljinu zbog koje je otac morao autobusom ili vozom provesti cijelu noć vozeći se na posao i biti odsutan mjesecima od svoje kuće.  Žalili smo oca kad je poslije 7 ili 10 dana provedenih sa nama polazio od kuće i sa sobom nosio pune kese domaćeg graha i trahane da ih u inostranstvu kuha i sprema u nekim inostranim šerpama, na tuđim šporetima i na tuđoj struji.  Gledali smo ga kako se nevoljko pakuje i sprema, dok naša  mama zavija u papir i u kese komade suhog mesa i nekoliko kovrtanja sirnice ili bureka da se našemu ocu  nađu kada stigne u svoj stan tamo, tamo negdje daleko, u tuđoj zemlji.

Kada smo ga na polasku sa suzama ispraćali, molili smo Boga da nam otac sretno stigne na ciljanu adresu. Znali smo kada prođe jedan mjesec da će doći haber  u nekom od pisama da je otac opet krenuo našoj kući, znači nama u susret . Ovog puta ga čekamo i radujemo se njegovim punim torbama. U njima će bilo kahve za nanu i mamu, konaca i igala za sestru da šije na mašini, parfema , bluza, hlača i krema za nju. Braća će dobiti još jedne  hlače i košulje, slatkiše i slatko voće sa bananama kao đahtalnlukom. Doći će još jedna subota i ponedjeljak pridviđen za očev i majčin odlazak na pijacu i kupovinu najosnovnijih namirnica za kuću. Mijenjaće su se devize, plaćati računi i viđati stari prijatelji.

Tako je to bilo sve dok otac nije otišao u penziju. U međuvremnu  smo i mi poodrastali i počeli se rasipati po svijetu i odlaziti za svojom srećom i nafakom. Iz ove vremenske distance mogu se bolje razumjeti  potezi naših roditelje, njihove sudbine, nastojanja i životne želje. Belćim to nama, njihovoj djeci  sada i nije teško dokučiti, jer smo i mi dobili uloge roditelja koji odnekle dolazimo i koji se nekuda povremeno vraćamo sa kesama i hedijama u njima za našu djecu.

Upamet!

MIMBERA - NOĆNI POSJETILAC

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. 
قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
فَلْيَنظُرِ الْإِنسَانُ مِمَّ خُلِقَ
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
        Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.
 
      Allah, dž.š., u  86. suri (Et - Tarik / Noćni posjetilac) u  1-3. ajetu kaže:

    بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالسَّمَاءِ وَالطَّارِقِ  
   
 "Tako mi neba i noćnog posjetioca!" 

       A zatim, danas je petak, 27. april 2012., ili  06. džumade-l-uhra, 1433. hidžretske godine. Ovo je dvadeset i druga džuma u novoj hidžretskoj godini.
       
            Cijenjeni džemaate! 

      Noć je sinonim za gubljenje i nestanak sunčanog  svjetla. To je bezbeli znak da je vrijeme za još jedan smiraj živih bića i hlađenje materije. Noć je misterija koja čovjeka nagoni da o mraku u kojem ne vidi ili smanjeno vidi, ima svoju predstavu, maštanje i strah. U noći čovjek podiže glavu ka nebu i posmatra najbliža nebeska tijela i zvijezde. Mjesec nam je najbliži i nekako najdraži, jer se u njega da gledati a ujedno i maštati o našoj prolaznosti i dugom trajanju nebeskih tijela. Kao što smo mi stvoreni i nebeska tijela su takođe stvorena, samo što je njihovo bitisanje daleko duže od našega. 

        Kur'anske sure imaju imena nekih nebeskih tijela. To nam kazuje važnost koju im je Uzvišeni namijenio tokom njihovog trajanja. En-Nesai od Džabira prenosi da je rekao: "Muaz je klanjao akšam pa je proučio poglavlja El-Bekare i En- Nisa, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Muaze, dovodiš li ti to ljude u iskušenje? Zašto nisi proučio poglavlja 'Noćni posjetilac' i 'Sunce' ili slično?" Uzvišeni se nama radi ibreta zaklinje nebom i blistavim zvijezdama na njemu, pa kaže: وَالسَّمَاءِ وَالطَّارِقِ   "Tako mi neba i noćnog posjetioca! وَمَا أَدْرَاكَ مَا الطَّارِقُ   A znaš li ti šta je noćni posjetilac?"

        Objašnjavajući šta je Tarik, On zatim kaže: النَّجْمُ الثَّاقِبُ  "Zvijezda blistava!" Katade veli: "Zvijezda je dobila ime Tarik zato što se vidi noću, a gubi se iz vida danju." Ovakvom tumačenju idu u prilog i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u sahih hadisu: "Zabranjeno je da čovjek svojim ukućanima iznenada dođe noću", to znači da im dođe kasno u noći i da ih pri tom iznenadi. 

      Poštovane sestre, draga braćo! U ajetima časne kur'anske sure Tarik, Uzvišeni spominje spuštanje svoje milosti u vidu vode od kišnih kapi. On, neka je Uzvišen, navodi i potvrđuje Svoju milost u davanju kiše. Kao što zemlja ne može raspuknuti bez prethodne vlage koju kiša učini višednevnim obilnim spuštanjem na zemlju, tako isto ni čovjek ne može znati šta je istina a šta laž sve dok se na njegovo srce ne spusti obilna kiša u vidu učenje Kur'ana. Allahova uputa i Njegove Riječi su poput rahmet kiše poslije koje se srce raspukne i iz njega isklija i iznikne duhovno rastinje takvaluka, edeba, šukra i hamda. Zato Uzvišeni u Kur'anu veli: وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الرَّجْعِ  "...i tako mi neba kišnoga", to će reći oblaka sa teškim i dragocjenim tovarom spasonosne kiše koja je opskrba stvorenjima. Da toga nije, pomrli bi svi, zajedno sa svojom stokom. 

            Zato Uzvišeni u ajetu ove sure veli: وَالْأَرْضِ ذَاتِ الصَّدْعِ  "...i zemlje koja se otvara da rastinje nikne", to opet znači zemlje koju probijaju klice pa iz nje rastinje nikne. إِنَّهُ لَقَوْلٌ فَصْلٌ  "...Kur'an je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine", što će reći da je On Allah istina, a njegovi propisi pravedni. Isto tako ko se izmiče od spasonosne rahmet kur'anske  kiša i žubora učenja Allahovih ajeta, kur'anskog tumačenja i kur'anskog duhovnog natapanja, taj će biti suh i ispucao poput osušene zemlje na koju kiša nije pala čitavih 80 godina. 
      Cijenjeni džemaate! Ako se blagoslovljena kiša kur'anska dobrovoljno i sa sveg srca ne upusti u naše kuće, kako će nam srca biti čista a duše redovno podvrgnute temeljitom čišćenju. Poštovane sestre! Zašto po forumimo i na internet stranicama tražimo doktore 'alternativce' (bio energetičare, astrologe, numerologe i ostale) da nam za velike novce 'čiste' istrošene i umorne, depresivne, isprepadane, razočarane duše i psihu a nipošto nećemo i ne želimo da u naše živote upustimo izgovaranje šehadeta, nećemo da nam liječnik bude namaz, post, zekat i hadž. Kako ćemo boni ne bili preživjeti i ostati u pameti izbjegavajući namaz pod izgovorom da nemamo vremena klanjati jer smo poslom preopterećeni a svakodnevno na socijalnoj mreži znamo ostajati do totalnog psihičkog umora. 
      
         Draga braćo! Teško li se nama ako na naša srca Kur'an, namaz, post, zekat i hadž ne ostave traga u smislu da se svakodnevno korigujemo i popravljamo. Teško li se nama ako nam sve spomenuto bude samo kao broš i privjesak, koji dođe samo do revera naših kragni, lančića, screen savera i profila naših computera. Teško li se meni, tebi i nama svima, ako na nas ne bude djelovalo i pozitivno ostavilo traga slušanje Kur'ana-Allahovog govora. Teško li se nama, a jao li se našim potomcima ako u našoj kući poslije nas ne ostanu sinovi i kćeri iz kojih će proklijati, iz kojih će niknuti iman i od njih uzrasti kršni, čestiti i ponosni vjernici mu'mini. Jao li se nama u mezarima i na Danu proživljenja ako nam djeca i unuci budu okrenuli leđa vjeri i budu ismijavali namaz, post, zekat i hadždž. Uzvišeni u Kur'anu: وَمَا هُوَ بِالْهَزْلِ  "...lakrdija nikakva nije", nego ozbiljnost i istina. إِنَّهُمْ يَكِيدُونَ كَيْدًا  "Oni zbilja prave spletke", znači da to čine oni koje nije kur'anska kiša napojila, okupala, očistila i prosvijetlila.

Dova 
    
      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog  iskušenja našu porodicu,  djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

Nijaz SALKIĆ


25. apr. 2012

TANKA ŽICA

Nijaz SALKIĆ



Život je misterija. Čovjek od rođenja živi svoje trunke života nazvane trenucima. Neko svoje trunke i trenutke bilježi  sretnim. Drugi gazeći po svom trnju taj dio života  bilježi  svojom nesrećom.

Uglavnom malo čiji životni film je u boji. Većinom je to crno-bijela tehnika puna mimike sa malo komike. Ljudi svoje vrijeme potrošimo u hodu po tankoj žici. One koji se najduže obdrže na tom njihajućem mostu proglase uspješnim i sretnim. 

 Helem, žica razmeđnica je pred čovjekom od rođenja. Insan je u  mladosti  jak a krhak. Ima znanja al' je neiskusan. U zrelosti ima iskustva i znanja a osjeća žal za mladošću. U starosti ima znanja i iskustva a rado bi se vratio u mladost i prošlost.

Tankom žicom čovjek hoda sve dok ima svojih trunki trenutaka. Kada jave da je neko preselio niko za takvog ne govori o tome da je taj ustvari cijelog života hodao po tankoj žici pa na kraju zglajzo.

Upamet!