31. mar. 2012

HADISI KUDSI - KUR'AN



Priredio: Nijaz SALKIĆ




Uzvišeni Gospodar veli:  ,,Koga zabave Kur'an i spominjanje Mene pa ne bude od Mene tražio, daću mu najbolje što dajem onima koji od mene traže!''

30. mar. 2012

MIMBERA-IZBOR




الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
 قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
أَفَمَن يَعْلَمُ أَنَّمَا أُنزِلَ إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ الْحَقُّ كَمَنْ هُوَ أَعْمَىٰ ۚ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
   Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. 
Allah, dž.š., u  10. suri (Er-Ra'd / Grom) u  18. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يا أيها الذين آمنوا استجيبوا لله وللرسول إذا دعاكم لما يحييكم
"0 vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozove u ono što će vam život osigurati; (El-Enfal, 24)
A zatim, danas je petak, 30. mart 2012., ili  08. Džumade-l-ula, 1433. hidžretske godine. Ovo je osamnaesta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate!
    Dragi Allah je stvorio sve živo i neživo. Živi, među koje spadaju i ljudi, žive svoj život. To je onaj život o kome stalno govorimo, pišemo, slušamo, u kome se naslađujemo. To je život za koji strepimo. To je život kojeg sada živimo, to je život za kojeg se borimo, to je život za koga se bojimo. To je život u kome nastojimo da budemo sretni, to je život u kojem hoćemo biti zdravi i lijepi. Na kraju svojih dana, mjeseci i godina, ipak se zapitamo zašto smo stvoreni. U svemu tome je istina, da nas je Uzvišeni Allah stvorio i pozvao da Mu se odazovemo, da Ga volimo, da ga obožavamo, da Ga hvalimo. Zato je odazivanje na poziv Gospodara svjetova mudrost onih koji shvate život prolazni, pa se odazovu i pokore.
لِلَّذِينَ اسْتَجَابُوا لِرَبِّهِمُ الْحُسْنَىٰ   "Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepša;   Isto tako Uzvišeni veli:  وَأَمَّا مَنْ آمَنَ وَعَمِلَ صَالِحًا فَلَهُ جَزَاءً الْحُسْنَىٰ  "A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša."  
Zato je nesreća onih kojima život prođe a oni ne shvate svoju sićušnost, krhkost i manjkavost pa se ne odazovu pozivu svoga Stvoritelja.
وَالَّذِينَ لَمْ يَسْتَجِيبُوا لَهُ لَوْ أَنَّ لَهُم مَّا فِي الْأَرْضِ جَمِيعًا وَمِثْلَهُ مَعَهُ لَافْتَدَوْا بِهِ ۚ   أُولَٰئِكَ لَهُمْ سُوءُ الْحِسَابِ وَمَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ ۖ وَبِئْسَ الْمِهَادُ  a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih  čeka mučno polaganje računa, prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozna je on postelja."  Zbilja se oni neće moći otkupiti  otkupiti od Allahove kazne zlatom kolika je Zemlja i uz to još toliko, rado bi se time otkupili.
     Poštovane sestre, draga braćo!
    Uzvišeni znakovito naglašava kvalitet stanja na drugom svijetu i kategorije stanovnika na Ahiretu pa kaže:
 لَا يَسْتَوِي أَصْحَابُ النَّارِ وَأَصْحَابُ الْجَنَّةِ ۚ أَصْحَابُ الْجَنَّةِ هُمُ الْفَائِزُونَ   "Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići." Uvijek je cijenjena pamet i oštroumnost jer Uzvišeni Allah naglašava to u ajetu: إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ "A Pouku samo razumom obdareni primaju", znači oni koji opomenu prihvataju, koji žele da im se savjetuje, koji se opametiti daju. Oni su ti koji su zdravom i pravom pameću obdareni. Neka nas Allah učini da budemo od njih.
     Ono sa čime se ljudi danas bave jeste ustvari samo teoretisanje, prepričavanje mišljenja, nagađanje i neke stvari nisu naučene kako treba a svako želi o svačemu da priča , kao što kaže Ibn Hazm: ”Neznalica uvijek govori kada bi mu bolje bilo da šuti a šuti kada bi mu bolje bilo da govori.”
     Što se tiče pravog puta, svjetla na tom putu, to je općepoznata istina da je islam svjetlo, a Kur'an putokaz i kompas na tom putu. Naš ummet je pečat svim ummetima, ali, neće biti vodeći, neće biti sretan, neće biti ponosan, niti će ostvarivati pobjede ako napusti princip pozivanja ljudi Allahu, dž.š. (da’va), te ako naređivanje dobra, i zabranjivanje zla – zanemari! Allah, dž.š., kaže: Vi ste najbolja zajednica ljudi koja se ikada na svijetu pojavila! Vi dobro da se čini – zapovijedate, a zlo da se radi – zabranjujete, i u Boga vjerujete! (Alu Imran, 110.)  Treba krenuti od izgrađivanja i upućivanja sebe, svoje  porodice, sebe educirati a njih uputiti pa onda krenuti dalje.
     Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić nas sjetuje da se za pomoć obraćamo Onome koji molbe prima, Onome koji donosi optimizam: “Onaj koji molbe prima, koji obveseljava robove.”

     Ovaj čuveni šejh nas sjetuje da Kur'anski načinom činimo da'vu, da na pravu stazu pozivamo, jer se u Kur'anu kaže: I Semūdu – brata njihova Saliha. “O, narode moj” – govorio je on – “klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se (Mudžīb).” (Hūd, 61.)
     Sjetujući i pozivajući ljude treba naglašavati da se Allahu klanjaju, da od Njega smirenost traže, da od njega pomoć mole, da Mu čine dove. Moglo bi se reći da je na neki način, kompletan časni Kur'an ustvari razgovor o odazivu. Na mnogo mjesta spominje se Božiji odgovor na molbe ljudi, i dobrih i loših. Kao da nam Kur'an, azimušan, opisuje osobine Uzvišenoga Gospodara ali uz naročito naglašavanje Allahove, dželle šanuhu, osobine odazivanja ljudima u nevolji.
    Tako na jednome mjestu čitamo: Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva (judžību), i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allah postoji drugi bog? Kako nikako vi pouku da primite! (en-Neml, 62.)
    Neki ljude hode za  svjetlom i u svjetlu, pa su njihovi sokaci i džade uvijek jako osvijetljene. Drugi svojom pojavom, stavom i ponašanjem pokazuju da su mračni, da ne vole svjetlo, pa  zato  hode u mraku. Njihovi putići, sokaci i džade uvijek imaju neki  hlad i sjenku, zato u svojoj ulici ne žele svjetiljku i osvjetljenje. Oni koji su cijeli život u mrakači, toliko su na tamu navikli, da skoro ni ne znaju da svjetlo postoji. Stoga im je svakodnevni govor težak, život na ovome svijetu jedna velika muka, jer kušnje i nevolje, koje jesu sastavni dio ovoga života, proživljavaju sami, bez dozivanja Uzvišenog Gospodara i nerijetko bez pomoći i ljudi, jer su s većinom posvađani. Tako u tami ne čuju stalni Božiji zov, i logično, jer ne čuju, ne mogu tom zovu ni odgovoriti. Ljudi se tako dijele na one koji čuju (semâ') i one koji su poput mrtvaca, oni ne čuju i oni se ne odazivaju na Božiji poziv.
Dova           
      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamijama i onima koji nas pravu stazu vode. Učini da volimo džemat pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
     Svemogući Allahu, poduči nas ispravnom razumijevanju naše vjere, učvrsti dobro u nama i daj da dugo traje, učini našu omladinu da se po dobru razlikuje, učini ih vjernicima, učenjacima, vrijednim radnicima i korisnim članovima našeg društva. Amin.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم


Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari

Nijaz SALKIĆ

28. mar. 2012

CVIJEĆE



 Nijaz SALKIĆ



U našu avliju ponovno je došlo proljeće. Jest' da je dan mnogo topliji od noći, ali ne treba se žaliti a treba se prisetiti hladnog  ovogodišnjeg februara. Ne znam jeste li počeli uređivati svoje avlije i balkone (ko ih ima). Svakako je avlija za nas predvorje našeg bijelog dvora-kuće. U avliji će se vjerovatno i ove godine rašehatiti raznovrsno cvijeće.  Ja sam počeo saditi cvijeće, za početak u saksije a poslije ću vidjeti šta i kako.
Ko ima česmu blago njemu, jer se može duž česme i eventualno zidova i tarabe, posaditi ili posijati koja ruža penjačica. Moglo bi se između bijele kaldrme zasijati ili usaditi ježići koji bi avliji dali izgled najljepšeg bosanskog ćilima. Šta fali posaditi cvijeće šimšir ili šeboj, zambak, bejturan, kasumpašu, šekaik, katmer, pejgamberčić, hadžibeg, sabahčić, jorgovan igdu, i još pokojim cvijetkom bi se mogla zakititi naša bosanska avlija u ove proljetne dane.

Upamet!

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE (60)

Priredio: Nijaz SALKIĆ


ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA 
 

OBIČAJI  - SVATOVI, KINANJE I NIĆAH
 



DOČEK MLADE I NJENO ZAVIJANJE

Prije, međutim, nego su je zavili i nego je na put pošla, da je još jednom promotrimo i da vidimo kakva je u svadbenom odijelu, te da reknemo koju o zavijačima.
Donje tijelo pokrile su joj svilene dimije, izvezene oko džepova i na nogavicama zlatnim ili srebrnim širitom. Na nogama su joj fine cipelice od crne kože ili je nošku sakrila u krasne papuče od kadfe, izvezene srebrom i zlatom. Na koparanu je jelek, koji čuva djevojačke grudi, a kopči se samo na slabinama sa dva puceta, dočim je gornji dio otvoren. I jelek je izvezen srmom, srebrnom ili zlatnom žicom.
Koja djevojka nije obukla jeleka, metnula je na koparan fermen, kratak kaputić bez rukava. Fermeni su od svile i kadife, a izvezeni su ozgora do dolje; i sprijeda i straga zlatnini ili srebrnim širitom. Na rukama su joj zlatni, srmali ili srebreni belenzuci, a na prstima prstenovi. Neke djevojke imaju pet, šest do deset prstenova, a meću ih uvijek na mezimac i srednji prst desne ruke.
Oko vrata su joj đerdani od zlata i bisera. Bogatije djevojke nose do šest niza, nizova dukata koji im sve do pojasa sežu. Ali najveću pažnju posvetila je mlada uresu svoje i inače lijepe glave. Kosu je splela u šest debelih pletenica, pa da joj budu i ljepše i deblje, obojila ih je i uplela u njih svilene, zlatne ili srebrne vrpce. Pletenice je prebacila preko ramena, da joj niz leđa vise. Na svilene, zlatne i srebrne vrpce, Sive, privezala je srebrne hamajlije. To su malene, četvorouglate kutijice od finoga srebra ili srme, a u njima su papirići na kojima su napisani stihovi i molitve iz Kur'ana, da čuvaju djevojku od uroka, vrački i drugoga zla. Siromašne, napose seljačke djevojke, uplele su u kose stari sitni novac, lijepa puceta, stakala i druge tomu slične nakite. Kraj ušiju bogate begovske djevojke vise solufluci, a na njima red-dva malih dukata. Na glavi joj je fini fesić, a na njemu umjetni ili naravni cvijetak, lala i dukati.  Kada se je djevojka ovako obukla i nakitila, opaše se ženskim trabolozom ili kolanom koji se sprijeda kopča  i sad je sa toilettom gotova.
Pogledajte je još jedanput, jer će je ovaj čas zaviti. Evo kako je zavijaju. Uzmu vrlo tanko, ali neprozirno bijelo platno, pa ju njim podbrade tako da joj pokrije bradu, usta i polovicu nosa. To se platno zove jašmak. Iza toga uzmu drugo, nešto debelije i veće bijelo platno, metnu ga djevojci preko resica na glavu tako da pokrije glavu, čelo, uši i vrlo malen dio nosa. To se platno zove čember. Izmenu čembera i jašmaka ostane malen razmak od jednoga do dva prsta, da mlada kroz njega gledati može. Preko leđa ogrnuli su joj teredžu, dug kaput od crne ili zelene čohe, nalik na havelok sa rukavima. Na feredžu metnuli su havliju, bijelo nitavo platno, dugo oko dva a široko do jedan metar. Havliju pripnu bašlijom na vrh glave tako da širina padne niz feredžu, a dužina pokrije ramena i ruke. Preko toga dolazi duvak ili alduvak, veliko, vrlo fino, tanko i prozirno platno. I duvak prikopča na glavi, pa jedan dio seže sprijeda do pojasa, a drugi straga još niže.
U prijašnja vremena, kada je djevojka išla iz jednoga mjesta u drugo pa je morala jašiti na konju, nosila je još i peču, malu prozirnu, vrlo rijetko otkanu čohu koju su metali u onaj razmak između jašmaka i čembera. Danas je to skoro sasvim prestalo. Isto ovako odijeva se i zavija i udata žena kada iz kuće ide, samo što ne nosi duvaka na glavi; duvak nose samo djevojke kada polaze na vjenčanje.
Dok mladu zavijaju, dijeli kogod od njezine rodbine čevrme i jagluke, duge peškire, izvezene zlatom, srebrom ili svilom, među one svatove koji su sa fenjerima po mladu došli.
Ako Allah da, nastavićemo!

26. mar. 2012

BUNARI I ČESME



Nijaz SALKIĆ


   Bosna, Hercegovina, Sandžak, i sve zemlje gdje su muslimani domovali i živjeli, posijani su vakufima i hajratima. Među svim objektima koje su muslimani ostavljali iza sebe spadaju između mnogih zadužbina bunari i česme. Želju da iza sebe ostavi nešto trajno od čega će imati koristi i poslije fizičkog preseljenja sa ovog svijeta, ponukala ih je vjera naša, islam. Jerbo, svaki vjernik znade da umrli ima koristi i nakon dunjalučke smrti od određenih hajra-djela, koja je uradio za vrijeme svoga prolaznog života.

   Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kome on veli:
„Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine, osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku (sadekatun džarijetun), znanje kojim se ljudi koriste ('ilmun juntefe'u bihi), ili dobrog potomka koji Allahu upućuje dovu za njega (veledun salihun jed'u lehu).“ (Muslim)

    Naravno, dobri Bošnjani su voljeli trajnu sadaku da ostave iza sebe u obliku česmi i bunara kojima će biti korisni ljudima kroz vijekove i pokoljenja. I sađenje voća ili drveća od čijih plodova, drveta i hlada bi bilo koristi ljudima, pticama i životinjama je popularno kod muslimana.

   
   Evo dijela zapisa o nastanku sarajevskih česmi i bunara.

  ,,Mihrivoda je naziv česme i vodovoda kojim se snabdijevao sjeverni dio starog Sarajeva. Kažu da je vodu iz tog izvora sprovela kroz cijevi neka djevojka po imenu Mihrija. Na san joj je izašao evlija, dobri svetac, i kazao joj gdje ima vrelo, pa da ga otkopa i napravi česmu i vodovod. I ona slijedeće jutro započe gradnju i uradi sve što joj je naređeno. a. H. Kreševljaković, Vodovodi, str. 133. b. Po pričanju starih Sarajlija, Mihrivoda je dosta stara, a vodu joj je davalo jedno nestalo vrelo, „bježivoda" kako narod kaže, sve do godine 1937. kada je vrelo presahlo. Po nazivu ovog lokalnog vrela, čitav kraj u sjevernom dijelu Sarajeva bio je poznat kao Mihrivoda. 29. Hrvatin Pričalo se da je u mahali Magudi živio neki terzija (krojač). Jedne noći usnije on čovjeka u zelenim halji­ nama koji mu reče: „Ej ti, majstore, kopaj više svoje kuće i naći ćeš vodu. Napravi bunar, pa će biti korist i tebi i ostalom narodu!" Kad se terzija probudio stade razmišljati šta će i kako će. Tako mu prođe dan, a on ništa nije uradio. Druge noći usnije on isti san, tako i treće, ali mu onaj duh u zelenim haljinama tada reče: „Ako sutra ne počneš kopati - propašćeš!" Sutradan rano nađe terzija nekog majstora bunardžiju, odvede  ga na označeno mjesto pa mu reče: „Hoću da mi ovdje napraviš jedan bunar". Na to mu bunardžija odvrati: „Na ovom je mjestu teško kopati, a ako bi se i kopalo, trebaće dosta novaca!" Onda ga terzija uze za ruku i odvede u svoj dućan, pa mu reče: „Sto god ovdje vidiš - moje je vlasništvo. Ja ne žalim prodati sve do igle i makaza, samo da bunar napravim. Ako zatreba i to ću pregorjeti!" Te tako bunardžija odmah počne raditi i bunar u Hrvatinu uskoro bi dogotovljen. a. H. Kreševljaković, Vodovodi, str. 55-56. b. Hrvatin je bio najjače vrelo na području starog Sarajeva. Pošto je vrelo bilo u dubini (u predjelu Megara), u jami sličnoj bunaru, izvor je popravljen tako što su jamu zatvorili sa više slojeva okruglog kamenja s otvorom u sredini, poput otvora na mlinskom kolu, pa je voda izbijala uskim mlazom i s većim pri­ tiskom. Popravak hrvatinskog vrela finansirao je, 1770, Hadži Omer Žetica, sarajevski abadžija i trgovac, poznati dobrotvor u starom Sarajevu (umro 1783). 30. Feredžuša Pripovijedalo se da je uvrh Logavine ulice, u mahali oko Buzadžijine džamije, nekada stanovao neki čovjek sa ženom. Ponekad bi mu žena prebaci­ vala što su siromašni i što nema ni feredže, ogrtača da ogrne kada izađe na ulicu. Dan po dan je prolazio, a čovjek je kriomice skupljao paru po paru da, siro­ mašak, kupi ženi feredžu. I jednog dana, kada je sku­pio dovoljno novaca da se može kupiti dobra feredža, zovnu ženu: „Evo ti pare, pa idi i kupi feredžu!" Ali mu žena odgovori: „Znaš, u našoj mahali nigdje nema česme i vodu valja donositi izdaleka, čak iz druge mahale. Napravi ti nama kraj kuće česmu, a feredžu ćemo kupiti kad mognemo!" I tako čovjek posluša ženu i na uglu kraj džamije u Logavinoj ulici sagradi lijepu česmu, koju narod po tome prozva Feredžušom. 27 ''
( H. Kreševljaković, Vodovodi, str. 94-95;)
  
Upamet!

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (74)




Priredio: Nijaz SALKIĆ



 
BabuR-RUBAIJJI
Poglavlje sa izrekama od po četiri savjeta

Ve an usmane radijallahu anhu ve džed'tu halavetel ibadeti fi erbeati ešbae evveluha fi edai feraidillahi ves-sani fidž'tinabi meharimillahi ves-salisu fil emri bil mea'rufi b' tigae sevabillahi ver-rabi'u fin-nehji anil munkerit-tikae gadabilahi.

9. Prenosi se da je hazreti Osman r.a. rekao: ,, Našao sam slast ibadeta u četverome:

  •   prvo, u izvršavanju Allahovih naredbi,
  •   drugo, u izbjegavanju onoga što je Allah dž.š. zabranio,
  •   treće, u naređivanju dobra, želeći Allahovu nagradu,
  •   četvrto, u sprječavanju zla, bojeći se Allahove dž.š. srdžbe.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

25. mar. 2012

NIŠANI NAŠI



Nijaz SALKIĆ


Nišan je višglavno obilježje koje se postavlja da bi se označio mezar rahmetlije. Nišanima su Bošnjaci dali poseban i osebujan pečat, zato što su dobri Bošnjani sentimentalni ljudi. Na bosanskim (preostalim) nišanima se može zapaziti ko je bio gazija, po mačevima, sablji, kuburi ili nožu uklesanom ispod imena nišanskog sahibije. Hodže su imale turbane, esnaflije neke svoje različitosti, a pjesnici opet nešto svoje. Nišani za dobre Bošnjane imaju veliku vrijednost, jer govore o našem kontinuitetu i tisućljetnom postojanju u zemlji Bosni, Sandžaku i Hercegovini (Humu).
Muslimani njeguju tradiciju poštivanja i činjenja dobra živom čovjeku. Oni moraju roditelje bespogovorno poštivati, služiti im i slušati ih, a kada umru dostojno ih ispratiti na mezarje. Mezarja naša su mjesta smiraja, gdje se ne pridaje pažnja gromadama kamena, betona i ploča od spomenika i njihovom ukrašavanju. Nadgrobna obilježja kod muslimana su spoj jednostavnosti i u isto vrijeme poruka o kratkoći i prolaznosti ovog svijeta.
Helem, u ovom postgenocidnom bosanskom vaktu, u našim mezarjima vlada pravo šarenilo nadgrobnog označavanja mezar(j)a. Nađe se tamo lijepih nišana a sve je više kiča od spomenika koji odudaraju od islamskog načina obilježavanja mezara. Znamo da je bilo varvarskog rušenja i uništavanja nišana i mezarja u toku zadnjih 10 genocida koji su provedeni nad dobrim Bošnjanima i muslimanima Balkana. Znamo takođe da i danas neki otimaju vakufe ili pak sami muslimani proširujući vjerske objekte i sami ponekad uništavamo nišane i stara mezarja.

Upamet!

24. mar. 2012

NE PRODAJI BOLAN



Nijaz SALKIĆ



Bosna je lijepa zemlja. U Bosni i Hercegovini ima svega što god duša insanska poželi. Bosana  s proljeća miriše mlijekom poput mirisa kože novorođenčeta. S početka ljeta zavti i opija miris bosanske šenice, uljane repice, zobe, lipe, dinje, lubenice i havdike. Naša draga Bosnia s jeseni se uščuje žutim tunjama, bundevama, oskorušama, šipkom i mušmulama.
U našoj bogatoj Hercegovini, Bosni i Sandžaku raste najljepše cvijeće i teku najljekovitije vode u cijelom svijetu. Bosna je berećet zemlja, jer je svaka stopa bosanska natopljena krvlju šehida i gazija. Bosna i Hercegovina je grunt i vakuf starih dobrih Bošnjana i u amanet je ostavljena Bosancima, Hercegovcima i Sandžaklijama da je čuvaju do Dana sudnjega.
Dobri Bošnjani su oharamili svakogako proda našim dušmanima jednu njenu stopu, a ne kvadratni metar, a dahabetile dulum zemlje bosanske. Čuvajmo amanet naših djedova, starih dobrih Bošnjana i čitajmo testamenet u kome piše, proklet bio ko proda grunt bosanski. Dobri Bošnjanine i Dobra Bošnjanko, nipošto  ne prodaji tapiju na grunt koji ti je ostavio tvoj dobri djedo, stari Bošnjanin. Ogradi, zagradi, očisti pa  izgradi čardakliju, staru bosansku kuću sa velikom avlijom, u njoj bunar i česmu,  pa se bolan rašehati i uživaj na svojoj na jedinoj zemlji bosanskoj.

Upamet!  

23. mar. 2012

VRIJEME BLAGOSTANJA



Nijaz SALKIĆ



Šta je blagostanje? Je li to stanje kada si okružen izobiljem, blaga svakojaka? Je li to vakat u kome odasvuda curi mlijeko i med? Da li je to možda doba u kojem vlada sigurnost i red? Ništa od pobrojanog u potpunosti tačno nije. Ipak, zašto da se krije, pred kraj prošlog vijeka bilo je dana za koje bi se moglo kazati da su uokvirene slike blagostanja.
Blagostanje je bilo u seoskoj idili, usporenom vremenu, neokrnjenoj prirodi, zapečaćenim i dugo godina nedirnutim  seoskim sokacima i prašnjavim makadamskim džadama koje su vodile do udaljenih bosanskih sela i čaršija. U tom vaktu se nije skrnavila priroda. Šuma i sve u njoj se dobro (o)čuvalo za kasnije naraštaje. Nije se dirala ni stara bosanska arhitektura počevši od kuća brvnara do bosanskih čardaklija.
Blagostanje je bilo u ljudskim odnosima. Bezbeli je to zbog nerazvijenih i slabih putnih komunikacija, pa je život lijeno proticao poput ravničarskog potoka, polahko i natena(h)ne. Poštovali su se roditelji, rodbina bliža i ona dalja. Obilazilo se i puno muhabetilo. Pohodilo se u godini bar u tri mjeseca u bližu rodbinu. Obilazila se i dalja rodbina i prijatelji u godini jednom. Pohodi su se najavljivali prije na mjesec, a u gergi (grupi pohođana) bilo je po deset i više osoba.
U obilaske i posjete se nije išlo naudan (jedan dan), ostajalo se i po dva, ili po tri dana. Lijepi su to bili adeti i tradicija. Cijenio se i poštovao komšiluk u tim vremenima blagostanja. Mog komšije musafiri (gosti), su bili i moji musafiri i gosti. Komšija je goste svoga komšije prezivao (pozivao) bar na jedan obrok, na doručak, ručak ili na večeru.ako nije bilo dovoljno tepsija, jorgana, jastuka, preko prošća ili kroz tijesne šefteli avlije dodavalo se mučem (kradom). Obraz je bio svijetao.
Bilo je to vrijeme blagostanja, ma što god ko mislio o tome šta je to blagostanje.
Upamet!

22. mar. 2012

MIMBERA-NAŠE PROLJEĆE



 الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
 قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
   Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. 

Allah, dž.š., u  10. suri (Junus / Junus) u  57,58. ajetu kaže:
  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءَتْكُمْ مَوْعِظَةٌ مِنْ رَبِّكُمْ وَشِفَاءٌ لِمَا فِي الصُّدُورِ وَهُدًى وَرَحْمَةٌ لِلْمُؤْمِنِينَ
Kaže Uzvišeni Allah: ”O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašega i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.
 قُلْ بِفَضْلِ اللَّهِ وَبِرَحْمَتِهِ فَبِذَٰلِكَ فَلْيَفْرَحُوا هُوَ خَيْرٌ مِمَّا يَجْمَعُونَ
 Reci neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.” (Junus, 57 – 58) 
A zatim, danas je petak, 22. mart 2012., ili  29. rebiu-l-ahir, 1433. hidžretske godine. Ovo je sedamnaesta džuma u novoj hidžretskoj godini.
       Cijenjeni džemaate!
       Kraj je mjeseca marta i kalendarski početak proljeća. Glasnici proljeća su svuda oko nas, najavljuju ponovni život. Uzvišeni Allah svojim kaderom oživljava zemlju, pa nas u Kur'anu poziva:
 فَانْظُرْ إِلَىٰ آثَارِ رَحْمَتِ اللَّهِ كَيْفَ يُحْيِي الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا ۚ إِنَّ ذَٰلِكَ لَمُحْيِي الْمَوْتَىٰ ۖ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ „Pogledaj tragove Allahove milosti. Kako On zemlju oživljava iz mrtvila njezina. Zaista će on i mrtve oživjeti, On sve može“. Proučavati i svakog časa motriti ono što je Uzvišeni savršeno stvorio je naša dužnost. I baš kao što će zemlja u ovim danima oživljena biti tako nam Uzvišeni obećaje da će i mrtve oživjeti. Ali i ljudska srca mogu i trebaju oživljena biti. Poslanik Muhamed s.a.v.s. kaže: „Primjer mene i onog čime sam od upute i znanja poslan je kao primjer kiše kad padne na plodno tlo. Trava i bilje isklija, iznikne i zazeleni, a voda se u bunarima sabere, pa je ljudi za navodnjavanje i piće koriste. Ista ta kiša kad na ogoljenu zemlju padne nikakav rezultat ne dadne.
      Zanimljivo je da je Poslanik Muhammed a.s., Allahov vjerovjesnik, rođen u proljeće, i to u mjesecu Rebiu-l-evvelu. Arapska riječ „rebiun“ znači proljeće, a poznato je da termin Rebiul- evel znači „prvi proljetni“. To je zbog proljeća koje donosi prirodi radost, donosi joj život, a Rebiul-evel donosi čovjeku i čovječanstvu radost. Zaista je Muhammed a.s. kao ličnost i pojava bio proljeće na Dunjaluku, i proljeće svjetovima.
 وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ  ,, Mi smo te, o Muhamede, poslali kao milost svjetovima'' , ne kao milost samo ljudima, ne kao milost samo muslimanima, ne kao milost samo onima koji za sebe tvrde da su vjernici, već svjetovima.
      Poštovane sestre, draga braćo! Zima je godišnje doba i vrijeme zatvaranja, začahurivanja, ustajalosti, opuštanja, a proljeće je skidanje težine sa sebe, otvaranje raznolikih i svakolikih pendžera na srcima i dušama insanskim. Odista  je proljeće je vakat provjetravanja nefsa, svojih stanova i porodica te svog sveukupnog ponašanja. U proljeće treba u srca upustiti sve što miriše a bezbeli da je iskrenost jedan od najboljih duševnih miruha. Jerbo,  iskrenost je osobina što ljepše miriše od ljubičice, zambaka i karanfila, pa dragi muslimani zakitimo se najljepšim mirisom iskrenosti. Proljeće je odista najprikladnije vrijeme da u najbliže smetnjake pometemo prah od grijeha sa duše i srca. Dobro je  iz njih pomesti lažu, smutnju, licemjerstvo i rijaluk. Neka nas i ovog proljeća zapahne i oživ blagi lahor kur'anskog ajeta: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ „O vjernici Boga se bojte i iskreni budite“. Poslanik s.a.v.s.,kaže: „Obećavam kuću u Džennetu onome koji ostavi laž“. Poslanik taođe kaže: „Kada čovjek slaže melek od njega jednu cijelu milju pobjegne zbog smrada koji se od laži širi“. Za tri i po mjeseca će nam stići i novi ramazan. Ramazan je proljeće islamskog življenja u kojem se ponavljaju već naučeni dersovi, u kojem se osvježavaju i učvršćuju srca vjerovanjem i ibadetom, u kojem se obnavljaju porodice susretanjem i vezivanjem, u kojem se obnavlja i osvežava zajednica lijepim obilascima i potragom za siromasima i nevoljnicima, te ishranom izgladnjelih.
     Nedugo iz ramazana je vrijeme hadždža. To je proljeće duhovnosti i blistanja tevhida na horizontima svijeta, a propisi hadždža su bistri izvor koji hadžije može očistiti od nečistoća i nebrige, pa u njihove duše i srca vratiti svjetlost Bogom dane iskonske prirode/ fitreta.
    Svako proljeće treba maksimalno iskoristiti jer iza njega slijedi toplo strasno i ljeto puno šejtanskog nagovaranja, i jesen dotrajalog tijela, a zima će dokončati svačiji život. Jerbo, sve što se u proljeće rodi proživjeće na svoj način svoj život kojeg mu je Allah podario, ali vrlo brzo će jesen najaviti tihu smrt svega onoga što se u proljeće rodilo. Kada mi i naša generacija potrošimo svoje sahate i dane, neke druge generacije živjeće svoje proljeće, rađati se i na svijet dolaziti, jer je njihovo vrijeme došlo, a naše iscurilo i prošlo. Zato i jest' "najljepše godišnje doba proljeće, a proljeće za Kur'an je mjesec ramazan."
    Malik b. Dinar, znao je reći: ''O hafizi Kur'ana! Šta je Kur'an posadio u srca vaša? Kur'an je proljeće vjernika isto kao što je kiša proljeće zemlje. Kiša pada s nebesa na zemlju pa bilje urodi plodom i ne smeta im vlažnost zemlje da proklijaju. O hafizi Kur'ana, dobro provjerite šta je Kur'an posadio u srca vaša!? Gdje su oni koji znaju jednu suru napamet? Gdje su oni koji znaju dvije sure napamet? Da li postupate u skladu s tim surama!?“ (El-Ukubat, br. 94.)
Kur'an je ajet i ni'met koji će Allah, dž.š., uzdići k Sebi i uzeti nam ga onda kada ga ljudi ne budu shvatali ozbiljno!
     Abdullah b. Mes'ud, r.a., kaže: ''Ko želi da vidi kako i koliko voli Allaha, dž.š. – neka uporedi sebe sa Kur'anom, pa ako voli Kur'an – voli i Allaha, zbog toga što je Kur'an Allahova riječ!“ (El-Sunneh od Abdullaha b. Ahmeda, br. 125.)
Katade je rekao: ''Izgradite svoja srca Kur'anom, i ispunite vaše kuće njime!“
(Sunen Darimi, br. 3342.)
     Abdullah b. Mes'ud, r.a., kaže: ''Ko želi da vidi da li voli Allaha i Njegovog Poslanika, neka pogleda u to koliko i kako voli Kur'an, pa ako ga bude volio – on voli Allaha i Njegovog Poslanika!“ (Mu'džem Kebir, br. 8657.) 
 Osman b. Affan, r.a. kazao je: ''Da su srca čista, ne bi se mogla zasititi od učenja Kur'ana!“ Ibn Ebi Mulejka, prenosi da je Aiša, r.a., rekla: ''Allahov Poslaniče, znam koji je najžešći ajet u Kur'anu!'' Poslanik, s.a.v.s., je upita: ''Koji je to?'' Reče: مَن يَعْمَلْ سُوءًا يُجْزَ بِهِ ''Ko kakvo loše djelo učini – biće kažnjen zbog toga! (En-Nisa', 122) '' Poslanik, s.a.v.s., reče: ''To su nesreće koje pogađaju vjernike, pa čak i trn na koji se ubode.“ (El-Mered vel-Kefarat, br.125.)
    Abdul-Aziz b. Ebi Davud, kaže: ''Ko se ne promijeni zbog tri stvari, neće se promijeniti ni zbog čega drugog: islama, Kur'ana i starosti.“(El-'Umru vel-Šejbu, br. 40.)
Ebu Burde prenosi da je Seid b. el-As je kazao: ''Kada podučim svoje dijete Kur'anu, i pošaljem ga da obavi hadždž, i kada ga oženim – odužio sam se prema njemu. Od tada se on mora oduživati prema meni!“ (El-'Ijal, br. 170.)
Abdullah b. Isa kazao je: ''Ovaj ummet će biti u hajru i dobru sve dok svoju djecu budu podučavali Kur'anu!“
(El-'Ijal, br. 309.)    
       Dova           
      Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamijama i onima koji nas pravu stazu vode. Učini da volimo džemat pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
     Svemogući Allahu, poduči nas ispravnom razumijevanju naše vjere, učvrsti dobro u nama i daj da dugo traje, učini našu omladinu da se po dobru razlikuje, učini ih vjernicima, učenjacima, vrijednim radnicima i korisnim članovima našeg društva. Amin.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, '' Idi i osjeti Božiju milost'', Izet ef. Čamdžić
Nijaz SALKIĆ

21. mar. 2012

POČELO JE



Nijaz SALKIĆ

Dan je malo oduljio (odužio). Sunce je isto tako oduljilo sa grijanjem. Ptice uzaftile pjevati, posebno odulje na sabahu pjevati. Ostalo se skratilo. Skratila noć, skratilo padanje kiše, (u)skratio se snijeg. Skratio vjetar, ne puše više onako hladnikavo i promrzlo. Zato je udarilo džemre!
Povećana cijena goriva. Povećana režija za februarsko grijanje. Povećao se broj nezaposlenih. Povećao se pritisak u radničkim porodicama. Povećale gužve  pred  'Merhametom'.  Povećane tenzije i mržnja bližnjih do daljnjih, visokih do niskih i obrnuto.
Dokle li i kako li?

Upamet!

20. mar. 2012

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (73)




Priredio: Nijaz SALKIĆ


BabuR-RUBAIJJI

Poglavlje sa izrekama od po četiri savjeta

Ve kale umeru redijallahu anhul buhuru erbeatunul heva bahruz-zunubi ven-nefsu bahruš-šehevati vel mevtu bahrul ea'mari vel kabru bahrun-nedamati.
8. Prenosi se da je hazreti Omer r.a. rekao: ,,Četiri su mora:
  •       strast je more grijeha,
  •       duša sklona zlu je more strasti,
  •       smrt je more života, i
  •       sabur je more kajanja.
 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

19. mar. 2012

DOČEK I ISPRAĆAJ



Nijaz SALKIĆ


Cijeli život se sastoji iz dva stanja. Prvi je radost a drugo stanje je žalost. Ta dva hala (stanja) se smjenjuju, isprepliću, dopunjuju, popunjuju i isključuju. Radost je rođenje, a žalost počinje pri prvim padovima, kada prohođujemo. Radost je polazak u školu, a žalost kada škola ozbiljno krene, pa moradnemo  redovno raniti i kasniti iz škole, da nas za to niko i ne pita.
Kada ojačamo valja krenuti od kuće. Tada poželimo jedni druge da noćima sanjamo sve dotadašnje susrete. Od tog momenta majka i otac se ne mogu nagledati sinova i kćeri, a kćeri i sinovi načekati kada će krenuti još jednom u Bosnu da vide svoje ostarjele roditelje, sestre i braću. Radost sastanka, prekida kahar rastanka, i sve do konačnog rastanka, od roditelja. Kada se to desi, splahne i ona vatrica ljubavi do sastanka, i čekanja kada ćemo krenuti 'dole' da ih ponovno vidimo i poradujemo se njihovoj kahvi.
Helem, sve ima svoje vrijeme pa i sastanci, ne treba s njima odugovlačiti, jerbo rastanak će sam kad tad doći.

Upamet!