26. feb. 2013

novi post

uskoro, insaallah!

25. feb. 2013

BOŠNJAKINJE U BOSNI I NOŠNJA



Nijaz Salkić


Bošnjakinje su kroz bosansku historiju dijelile sudbinu svoje domaje Bosne. Bosnom su vladali mnogi gospodari. Dolazili su sa istoka i zapada i donosili svoje običaje, kulturu i navike. Sa'će u dobar čas 500 godina, kako vrli Bošnjaci i Bošnjakinje imaju uređenu kulturu stanovanja, domovanja, eglenisanja, sevdisanja, terbijeta, ahlakluka, mertebeta i oblačenja. Bošnjakinje su sve do skora čuvale svoj lijepi ahlak pored ostalog i kroz svoju nošnju. Sva ta odjeća i obuća je imala jedan cilj, čuvanje hrza i obraza.

Helem, u Bošnjakinja je u nošnji uvijek mjera, bila vjera. Gradska nošnja Bošnjakinja je imala više nijansi i odisala je bogatim motivima i skupljim materijalima. Seoska je bila prepoznatljiva po velikoj bijeloj šamiji kojom su se zamotavale Bošnjakinje, te dimijama i bluzom (kat) od istog ili različitog  materijala koje su naše majke, sestre i snahe nosile u svakoj prilici, a noviju i očuvanu odjeću na svečanostima.  Na nogama su bile kundure, papuče ili obuća od lagahnijeg materijala zvana počne.

Upamet!

24. feb. 2013

VRAŽIĆI-LIVADIĆA MAHALA



Nijaz Salkić

 

Malo koje selo ima tako zanimljive, bogate, lijepe, kitnjaste, prohodne, uređene i voćem ispunjene mahale. U Vražićima ima svaka mahala svoje ime. O tim mahalama se slušalo i opijevalo u tuzlanskom srezu a bome i mnogo dalje u Bosni ponosnoj, a da za Hercegovinu i ne govorim. Na svadbenim šerbetima i pilavima bilesi su i vražićki bubnjari udarali u bubnjeve a zurlaši puhali u zurle da su se crvenili u licu poput haspurlija.

Helem, ima jedna mahala u tim lijepim i kitnjastim Vražićima koju odvajkada zovu Livadići. U pomenutoj mahali mahom žive mali i veliki Bošnjani, i k tomu još male i velike Bošnjanke. Svi pobrojani i pobrojane se prezimenom Livadići, diče i ponose. Ove rede ću samo spomenuti da je ova mahala dugo vremena nosila bajrak u lijepom korzu koje se godinama održavala svakog Božijrg dana sve do mujezinovog ezana za akšam.

Upamet!  

23. feb. 2013

VODA U NAS



Nijaz Salkić

Voda u vjernika je prijeka potreba. Voda je u kod bunaru, na česmi, u potočiću pored kuće, na izvoru pokraj puta. Vodom se novorođenče okupa, učenik na početku školske hefte, svi uoči petka  i Bajrama. Vodom se najmanje pet puta abdestimo, jednako  prije polaska na džumu, na dženazu kao i na Bajram namaz. Vodom se omrsimo  nakon posta, žedan napojimo umornog počastimo a hastu vodom zakanemo. Vodom pojimo hajvane a biljke redovito zaljevamo.

Helem, bez vode nema života, to nam i Uzvišeni Allah kazuje. ,,Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke" (Lukman, 10), "Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može" (En-Nur, 45). Vodu treba cijeniti, dahabetile čuvati i mnogo se čistiti, jer je voda u nas sastavni dio čistoće.

Upamet!