novine iz vrazica - kazivanja o bosni i hercegovini - lijepi tekstovi o svemu sto je lijepo
26. feb. 2013
25. feb. 2013
BOŠNJAKINJE U BOSNI I NOŠNJA
Nijaz Salkić
Bošnjakinje su kroz bosansku historiju dijelile sudbinu svoje
domaje Bosne. Bosnom su vladali mnogi gospodari. Dolazili su sa istoka i zapada
i donosili svoje običaje, kulturu i navike. Sa'će u dobar čas 500 godina, kako vrli
Bošnjaci i Bošnjakinje imaju uređenu kulturu stanovanja, domovanja,
eglenisanja, sevdisanja, terbijeta, ahlakluka, mertebeta i oblačenja.
Bošnjakinje su sve do skora čuvale svoj lijepi ahlak pored ostalog i kroz svoju
nošnju. Sva ta odjeća i obuća je imala jedan cilj, čuvanje hrza i obraza.
Helem, u Bošnjakinja je u nošnji uvijek mjera, bila vjera. Gradska
nošnja Bošnjakinja je imala više nijansi i odisala je bogatim motivima i
skupljim materijalima. Seoska je bila prepoznatljiva po velikoj bijeloj šamiji
kojom su se zamotavale Bošnjakinje, te dimijama i bluzom (kat) od istog ili
različitog materijala koje su naše
majke, sestre i snahe nosile u svakoj prilici, a noviju i očuvanu odjeću na
svečanostima. Na nogama su bile kundure,
papuče ili obuća od lagahnijeg materijala zvana počne.
Upamet!
24. feb. 2013
VRAŽIĆI-LIVADIĆA MAHALA
Nijaz Salkić
Malo koje selo ima tako zanimljive, bogate, lijepe, kitnjaste, prohodne, uređene i voćem ispunjene mahale. U Vražićima ima svaka mahala svoje ime. O tim mahalama se slušalo i opijevalo u tuzlanskom srezu a bome i mnogo dalje u Bosni ponosnoj, a da za Hercegovinu i ne govorim. Na svadbenim šerbetima i pilavima bilesi su i vražićki bubnjari udarali u bubnjeve a zurlaši puhali u zurle da su se crvenili u licu poput haspurlija.
Helem, ima jedna mahala u tim lijepim i kitnjastim Vražićima koju odvajkada zovu Livadići. U pomenutoj mahali mahom žive mali i veliki Bošnjani, i k tomu još male i velike Bošnjanke. Svi pobrojani i pobrojane se prezimenom Livadići, diče i ponose. Ove rede ću samo spomenuti da je ova mahala dugo vremena nosila bajrak u lijepom korzu koje se godinama održavala svakog Božijrg dana sve do mujezinovog ezana za akšam.
Upamet!
23. feb. 2013
VODA U NAS
Nijaz Salkić
Voda u vjernika je prijeka potreba. Voda je u kod bunaru, na
česmi, u potočiću pored kuće, na izvoru pokraj puta. Vodom se novorođenče
okupa, učenik na početku školske hefte, svi uoči petka i Bajrama. Vodom se najmanje pet puta abdestimo,
jednako prije polaska na džumu, na dženazu
kao i na Bajram namaz. Vodom se omrsimo
nakon posta, žedan napojimo umornog počastimo a hastu vodom zakanemo.
Vodom pojimo hajvane a biljke redovito zaljevamo.
Helem, bez vode nema života, to nam i Uzvišeni Allah kazuje. ,,Mi s neba kišu spuštamo i činimo da
po njoj niču svakovrsne plemenite biljke" (Lukman, 10), "Allah sve životinje stvara od
vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode
na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može" (En-Nur,
45). Vodu treba cijeniti, dahabetile čuvati i mnogo se čistiti, jer je voda u
nas sastavni dio čistoće.
Upamet!
Naročite se na:
Objave (Atom)