31. jul. 2015

MIMBERA - VJEROLOMNIK I NEZAHVALNIK



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَإِذَا غَشِيَهُم مَّوْجٌ كَالظُّلَلِ دَعَوُا اللهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ فَلَمَّا نَجَّاهُمْ إِلَى الْبَرِّ فَمِنْهُم مُّقْتَصِدٌ وَمَا يَجْحَدُ بِآيَاتِنَا إِلَّا كُلُّ خَتَّارٍ كَفُورٍ
 صدق الله العظيم
      U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

   Hvala Allahu Gospodaru Zemlje i neba, noći i dana,  šehadeta, namaza, zekata, hadža i posta mjeseca ramazana. Salavat i selam najodabranijem stvorenju, Allahovom miljeniku, od svih poslanika odabraniku, najboljem zagovorniku na suda Danu. Selam Ahmedu, Mustafi, Muhammedu, najboljeg ummeta predvodniku.

    Dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 15. ševal 1436. ili 31. juli 2015. godine. Ovo je 40. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Uzori naši', a današnja je ,Vjerolomnik i nezahvalnik'.

     Dok stičemo dobrote svi se trudimo, cijenimo ono čemu stremimo i za čim žudimo. Kad se snađemo i komforom okitimo, smatramo da je to normalno i standardno, ne razmišljajući da je nekima bijeda i neimaštinja normalna i standardna. Mnogi smo nemarni i nezahvalni na nimetima i blagodatima, često vjeru prilagađamo situacijama i kombinacijama. Kada nam je dobro možemo ,sa svijetom', kad nam je slabo okitimo se vjerom kao cvijetom. I tako od prilike do prilike, vjerujemo, ibadetimo, klanjamo, u džamiju odemo, ramazan postimo, sadaku dijelimo a onda na sve to zaboravimo.  Mi svoju vjeru prilagađamo, često je uklapamo, može kod nas i ovako i onako, često može svakako.

    Ljudi smo zaboravni.  Zaboravljamo da voda koju pijemo, zrak kojeg udišemo, sluh kojim čujemo, oči kojima vidimo, razum kojim rasuđujemo, srce kojim osjećamo, sve su to blagodati koje nam je Allah, s.v.t.a., podario i na istima trebamo biti zahvalni. Kada pokažemo zahvalnost na Allahovim, s.v.t.a., neizmjernim davanjima ona se još više uvećavaju, a kada smo nezahvalni, ona nas napuštaju. Ko je Uzvišeno zahvalan, najbolje je darovan.

 Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Prvo pitanje koje će biti upućeno čovjeku na Sudnjem danu u vezi s blagodatima jeste:  Zar ti nismo tijelo zdravljem opskrbili, i zar te nismo hladnom vodom pojili!?”

   Čovjek je često gord i voli da se pokazuje jakim a zaboravlja da je stvoren od kapljice vode kojoj treba samo sahat vremena da se pokvari. Od nje nastaju kosti, nervi, krvni sudovi. Kosti su ojačane mišićima i zglobovima pa mi možemo pokrenuti dio tijela koji hoćemo. Naš vrat nosi glavu i njenih sedam pršljenova što se međusobno precizno uklapaju na vrhu leđa. Čovječije tijelo ima360 kostiju od kojih je 248 sa zglobovima. Nijedna od njih nije višak, i nijedna nije manjak. Naše oko okružuju 24 žile i da samo jedna zataji, onesposobilo bi se čitavo oko. Uho nam je građeno u obliku školjke kako bi sakupilo glasove i odaslao ih u unutrašnjost, gdje se smanjuje njihova jačina i tako se prenose do čujnih ćelija. Naš Stvoritelj vodu uha učinio je gorkom da u njegovu unutrašnjost ne bi ušli insekti, vodu oka učinio je slanom da bi ga sačuvao od kvarenja a vodu usta učinio je slatkom da bismo mogli razlikovati okuse jela.

  Glede čovjekovog ponašanja Uzvišeni  u Kur'anu opetovano konstatira: ,,A dokaze Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče."  Božija riječ  "kefur" - "nezahvalnik" znači "Onaj Koji o blagodatima nije zahvalan pa ih poriče, ignoriše i ne spominje ih". Riječ kefur, za razliku od riječi kafir, u arapskom jeziku predstavlja izuzetnu nezahvalnost.

فَإِذَا رَكِبُوا فِى الْفُلْكِ دَعَوُا اللهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ فَلَمَّا نَجَّاهُمْ إِلَى الْبَرِّ إِذَا هُمْ يُشْرِكُونَ

   Pa kad se u lađe ukrcaju, Boga zazovu iskreno Mu vjeru ispovijedajući, a čim ih On na kopno izbavi, odjednom Mu druge počnu pridruživati... (El-‘Ankebut, 65)

  Takođe, o jednoj drugoj skupini takvih osoba kaže:

A kad ih val, kao oblak, natkrili, Boga zazovu, iskreno Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih On na kopno izbavi, samo neki oprezni ostaju. A dokaze Naše samo vjerolomnik, nezahvalnik poriče. (Lukman, 32)

   Zanimljivo je da Fetha na lamu u riječi muhles označava particip pasivni u značenju “pročišćen”. Predstavljajući dvojicu poslanika (Musaa i Jusufa), Uzvišeni Gospodar svijeta kaže da su oni muhles, znači “pročišćeni”, a između riječi muhles i muhlis (sa kesrom na lamu) postoji ogromna razlika, jer se muhlis odnosi i na one koji posjeduju povremenu, prolaznu iskrenost. Naprimjer, za one koji u morskim valovima izgube nadu u materijalna pomagala, te počnu zazivati Boga, također je upotrijebljena riječ muhlis, kao što je rečeno u prethodnom ajetu. Drugim riječima, među muhlesine može se svrstati samo onaj čija su sva djela isključivo radi Boga počinjena.

   Zaista Allah voli i nenametljive bogobojazne bogataše koji kada su odsutni, to se ne osjeća, a kada su prisutni, nisu uočljivi.  "Alejhisselam je bio čovjek najljepše naravi. "Pitali su Allahovog Poslanika: 'Koji je vjernik najbolji?' Rekao je: 'Onaj ko je najljepše naravi.'" "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome što će ljude najviše uvesti u Džennet, pa je rekao: 'Bogobojaznost i lijepe naravi', pa je upitan što će ljude najviše uvesti u Vatru. On rekao je: 'Dva otvora: usta i spolni organ.'" "Rekao je takođe, s.a.v.s.: 'Za lijepu narav Allah daje robu kao što daje mudžahidu na Božijem putu, kada odlazi ima nagradu i kada se vraća.'" Od Ibn-Mes'uda prenosi:  "U Džennet neće ući onaj ko u svom srcu bude imao trunku oholosti, niti će ući u Vatru onaj u čijem srcu bude trunka imana."

   Zemanile dođe čovjek mudracu i požali se na svoje siromaštvo, pa ga mudrac upita: ”Da li bi mi prodao svoj vid za stotinu hiljada zlatnika?” Siromah bez imalo razmišljanja odgovori negativno. Mudrac nastavi: ”Prodaj mi svoj sluh za stotinu hiljada zlatnika!” Čovjek  odgovori sa ne. Zatim ga je mudrac nastavio ispitivati za ruke, noge, duševno zdravlje i sve ostale dijelove tijela. Svaki odgovor je bio negativan. Mudrac mu kroz to ukaza da samo njegovo tijelo vrijedi nekoliko miliona zlatnika. Mudrac reče: ”Imaš ogroman dug na svojim plećima, jer te ovo veliko bogatstvo koje posjeduješ čini dužnikom. Kada misliš da iskažeš zahvalnost? Umjesto toga, ti se čak žališ da želiš još više. Tvoj Gospodar zaista prašta i velikodušan je.”

  Ako je ovaj siromah procijenio svoje tijelo na nekoliko miliona zlatnika, koliku vrijednost posjeduje svako od nas ko još pored toga ima zdravu i hairli djecu i ko posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu, koja mu služi za lagodan život?

   Imam Muslim bilježi da je Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a., upitao neki čovjek: “Zar nismo siromašni muhadžiri?” Reče Abdullah: “Imaš li suprugu da se uz nju smiriš?” Reče: “Da.” Upita: “Imaš li kuću u kojoj stanuješ!” Reče: “Da.” Reče Abdullah: “Ti si bogataš!” Ovaj dodade: “Imam i slugu!” Reče Abdullah: “Ti si onda vladar!”

     Dova

    Molimo Allaha, dž.š, da poslanika Muhammeda, a.s., učini našim predvodnikom i šefa’adžijom na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da nas učini dostojnim uzorima njegova puta. Amin!

   Milostivi Allahu, podari nam osjećaj poštovanja prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,

Nijaz Salkić

26. jul. 2015

ISPRAĆAJ



Od pamtivijeka se dočekivalo i ispraćalo, ugošćavalo, častilo i pozivalo. Nema čovjeka, koji nije sretan i veseo što ima priliku nekog ugostiti, primiti i dočekati. Po terbijetu merhameta i aška-ljubavi prilikom dočeka na kućnim vratima i svom pragu, cijenili su se domaćini.
Zbilja je lijep ugođaj nekome otići u goste jer se uvijek pamtilo onih par minuta ili sekundi, kada smo ulazili u nečiju kuću i pamtio se način kako su nas primili na vratima. Ostalo što je uslijedilo poslije toga je nastavak onoga prvog razgovora, kada smo ulazili jer, složićete se, danas nije niko željan ni jela niti pića. Svi smo željni toplog razgovora i muhabeta.
Za razliku od dočeka i ispraćaj je nešto što se događa na kraju susreta, sijela, druženja, nešto što se prati i nešto sa čime se rastaje. Znamo tako prvi ispraćaj sina u vojsku i oca na posao, djece u školu, u vojsku, ispraćaj najmilijih na hadž… Još su mi u živom sjećanju moji roditelji kada su me prvi put ispratili u osnovnu školu. Ja onako mali, uhvaćen na igralištu, kroz suze gledam kako me majka sokoli da dam ocu ruku da me odvede u našu školu.
   Sjećam se brojnih tuđih komšijskih i rodbinskih, ispraćaj rođaka, a najviše se svako prisjeća svojih odlazaka. Kako je teško i tužno bilo ispratiti sestru iz kuće kada se udavala. Znao sam da sestra nikada više neće biti onako i onoliko naša kao do sada. Ipak najteži ispraćaj je kada pratimo najmilije na vječni odlazak i ispraćaj ispred kuće na mezarje.
   Ispraćaj u nekadašnju vojsku je bio posebnost jer su se pravili banketi na kojima se sakupljala omladina i stariji, gdje se dobro jelo i pilo, opijalo i veselilo. U tom ispraćaju nije bilo razlike u vjeri, naciji i običajima i svi su ljudi tada bili jedno, nikakvih razlika nema. Sjećam se da je bilo i ispraćaja u vojsku sa dovom i mevludom ali složićete se da je toga bilo vrlo rijetko i vrlo, vrlo malo.
   Ima i bilo je ispraćaja u penziju, kada je budući penzioner kupovao gajbe piva, alkohola i častio svoje nekadašnje pajdaše, kolege, radnike sa posla. U modi je i ispraćaj svojih prohujaloh godina. Posebno na zapadu, u dijaspori naši preuzimaju običaj 'abraham', kada čovjek dočeka 50 godina života, tada se jede, pije i troši do besvijesti uz alkohol, pjesmu i meze. Lično me žalosti i spominjanje prohujalih godina ali eto neko se raduje što je 'ispucao' 50 ljeta.
   Imamo mi i ispraćaj na hadž. Prije, birvaktile se hadžija ispraćao tako da su se svi veselili i na samu pomisao na hadžijsku dovu i ispraćaj hadžija. Taj čin je imao prije svega pobožnovjerski karakter. Danas i tu ima malo komercijale. Tu se uvodi plaćanje hodžama za njihov dolazak na dovu dok je prije i darivanje košuljama i peškirima bilo sasvim dovoljno.
    U zadje vrijeme je sve popularniji ispraćaj stare ili doček nove godine. Interesantno je da muslimani to haman najozbiljnije shvataju i prihvaćaju. Znamo da je zadnji dan stare godine poznat kao 'silvestrovanje', po svetom Silvestru, samo ne znam koliko je taj 'običaj' poznat našim muslimanima. Nije nikakvo čudo danas vidjeti da je većina naših kuća okićena jelkama, lampicama, đinđurijama i da se svaka kuća dobro snadbjela mesom i raznim vrstama alkoholnih i bezalkoholnih pića i mezeta.
    Malo je veće čudo da roditelji odvojeno 'proslavljaju' ispraćaj stare godine, a baška njihova djeca, ko vele 'baška Turci, baška Kotorani'. Malo je poznato, a možda i nije šta se sve događa u toj kako kažu 'ludoj' noći, gdje se zaboravi na sve prepreke, gdje se oslobađa svih kočnica, gdje se zaboravi na stid i obraz.    
   Koliko samo pokvarenjaka čeka tu noć da u 24.00 poljubi nekog koga je markiro' i begeniso' u toku godine, a nije mogao to ni zamisliti akamoli učiniti. U 'ludoj' noći je sve moguće i dozvoljeno jer su svi tabui i 'predrasude' odbačene i sve što se poželi može se ispuniti u toj »ludoj« noći.

Upamet!

(Moj Dnevnik, 07. januar 2006)

Nijaz Salkić

24. jul. 2015

MIMBERA – UZORI NAŠI



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَأَنَّ هَٰذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ ۖ وَلَا تَتَّبِعُوا السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ ۚ[٦:١٥٣]
 صدق الله العظيم
     U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
   Hvala Allahu Gospodaru Zemlje i neba, noći i dana,  šehadeta, namaza, zekata, hadža i posta mjeseca ramazana. Salavat i selam najodabranijem stvorenju, Allahovom miljeniku, od svih poslanika odabraniku, najboljem zagovorniku na suda Danu. Selam Ahmedu, Mustafi, Muhammedu, najboljeg ummeta predvodniku.
    Dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 08. ševal 1436. ili 24. juli 2015. godine. Ovo je 39. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Sedam dana', a današnja je ,Uzori naši'.
   U muslimana nema dosadnog i nema viška dana. Musliman ne ,ubija' vrijeme jer vrijeme nije breme, vrijeme poput vode protiče ili kao pijesak ističe u svakom otkucaja srca i protoka krvi, kroz vene. Uzoriti musliman u svom životu ima autoritete po kojima podešava svoje ponašanje. Uzore nam navodi Dragi Allah u knjizi Časni Kur'an. “I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova,” (El-En'am, 153.(
    U životu je neophodan autoritet, strana prema kojoj ođredujemo naša gledanja, mišljenja, ponašanja, vrijednosti, odluke, na čijoj osnovi život organiziramo i proživljavamo. Niko ne može da živi bez uzora, bez obzira da li drži ili ne drži do svjetonazora. Ako od jednog pobjegne, sigurno će ubrzo drugom uzoru da podlegne.
   Zbog čega nam je uzor potreban?
   Postojanje dobrog uzora podstiče druge da da ga slijede. Uzor se uvijek voli, i u velikom i u malom slijedi! Kada se u Kur'anu o uglednim ličnostima govori, koriste se riječi kao što su poslušnici, čisti, bogobojazni, salihi, strpljivi, dobronamjerni i hrabri, dok se loši imenuju kao oholi, ćafiri, munafici i agresori. Prvi u Kur'anu spomenuti, bili su njegovi odabranici, Allahovi poslanici. Uzvišeni Allah učinio je vjerovjesnike i poslanike najboljim uzorima svojim potomcima, oni su prvo ljude odgajali svojim djelima i lijepim ophođenjem. I svima koji su dolazili nakon njih Allah, s.v.t.a., naređuje da ih slijede i povode se za njima. Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., koji je bio najodabraniji, naređeno je da slijedi prijašnje poslanike, prethodnike. Zar Uzvišeni nije rekao: „… to u oni koje je Allah uputio, pa se za njihovom uputom povedi!“ (El-En’am, 90.)
…,,Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate. (60:4)   Jusuf, alejhis-selam, predstavlja primjer strpljivog mladića koji se uzdigao iznad strasti i zavođenja prokletog šejtana, zatim primjer mladića misionara, koji radi danju i noću, u različitim okolnostima, kako bi Allahova riječ bila uzdignuta.
   Uzori žene muslimanke?
   Četiri su najbolje žene na Ovome svijetu: hazreti Merjema, Asija, žena Faraona, Hatidža, majka svih vjernika i Fatima, kći Muhammeda.  Hazreti Aiša (ra) je bila supruga našeg voljenog poslanika Muhammeda (savs) i kćerka Hazreti Ebu Bekra (ra), prvog halife islama.
  Osobine uzornog muslimana:
 Šerijatsko znanje, iskrenost, strpljenje, skromnost i poniznost prema ljudima, milostivost i razumijevanje, uz milostivost ide i blagost i opraštanje, poistovjećivanje djela s riječima. Najbolji uzor je Muhammed pejgamber od Allaha poslan ummetu za ugled i primjer. Uzvišeni Allah naređuje vijernicima da slijede Muhammeda, s.a.v.s., pa kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor!“ (El-Ahzab, 21.)
   Et-Tirmizi bilježi u Es-Semail-u riječi h.Alije r.a.: ”Allahov Poslanik a.s., je bio uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub, ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas, nije bio razvratnik, nikoga nije sramotio, niti je bio hvalitelj. Uvijek se klonio triju stvari: prepirke, pretjerivanja i onoga što ga se ne tiče. Tri stvari ga nisu interesirale o drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio, govorio je samo ono za što se nadao sevapu (nagradi).”
  Poslanik, s.a.v.s., je naš uzor u svemu:
Uzor u govoru (kultura govora i raspravljanja);
Uzor u ishrani (zdrava hrana);
Uzor u odnosu prema okolišu (ekologija);
Uzor u poslovanju (etika poslovanja);
Uzor u međuljudskim odnosima (solidarnost i uvažavanje);
Uzor u odgoju (pedagogija);
Uzor u obrazovanju (učenje u ime Boga zarad općeg dobra);
Uzor u politici (cilj ne opravdava sredstvo);
Uzor u vladanju (pravda i bezbjednost);
Uzor u uravnoteženosti (duša-tijelo, Objava-razum, dunjaluk-ahiret).
   Najbolji i najčvršći mu'mini poslije Poslanika, s.a.v.s., su bili njegovi ashabi. Kaže Allah, s.v.t.a., u 100. ajetu Sure En-Nur, spominjući i opisujući najbolju skupinu koja se ikada pojavila na Zemlji:
 Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i  ensarijama i svima onima koji ih slijede čineći dobra djela, a oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio Džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. To je veliki uspjeh.
    Svaki ashab je bio institucija za sebe, svaki je imao neku situaciju, imao je stav, svaki je ili savjetovao ili je prihvatio savjet, a desetorici je nagoviješten džennet: Prenosi Abdurrahman Ibn 'Auf da je Allahov poslanik ( s.a.v.s. ) rekao: "Ebu Bekr u Džennet i Omer će u Džennet i Osman će u Džennet i Alija će u Džennet i Talha će u Džennet i Ezzubejr će u Džennet i Abdurrahman Ibn Avf će u Džennet i Sa'd će u Džennet i Se'id će u Džennet i Ebu Ubejde Ibn el Džerrah će u Džennet (Ahmed i Tirmizi)
   Ko nije uzor i autoritet?
   Uzvišeni Allah kori onoga čija su djela suprotna riječima, jer osoba s takvom osobinom ne može biti uzor. Kaže Uzvišeni Allah: „O vjernici! Zašto jedno govorite a suprotno radite?! O kako li je kod Allaha pogrdno da jedno govorite a suprotno tome postupate!“ (Es-Saff, A u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., se spominje da će se doći na Sudnji dan s čovjekom i on će se baciti u Vatru. U njoj će mu se iz stomaka prosuti crijeva, pa će kružiti oko njih, kao što magarac kruži oko žrvnja. Iskupit će se stanovnici Vatre oko njega, pa će ga upitati: „Šta je s tobom? Zar ti nisi naređivao dobro a zabranjivao zlo?!“ Odgovorit će: „Jesam! Naređivao sam dobro, ali ga ja nisam činio i zabranjivao sam zlo, ali sam ga i ja sam činio!“ (Muttefekun alejh)     
    Uzvišeni Allah učinio je da onaj za kome se drugi povode da on ima njihovu nagradu ili kaznu, zavisno od toga kakav je uzor, pa kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Ko u islamu podstakne na dobro djelo, njemu pripada nagrada za to dobro djelo i nagrada svih onih koji ga nakon njega budu činili bez da se njima išta umanji od njihove nagrade! A ko u islamu podstakne na loše djelo, njemu pripada kazna za to loše djelo i kazna svih onih koji ga budu činili nakon njega bez da se išta umanji od njihove kazne!“ (Muslim)   
   Dječiji uzori
   U svojoj knjizi Risalat Al-Mualim, Džemal Abidin nam govori da već od druge godine, a možda i ranije, dijete počinje, urođeno, da oponaša ono što vidi oko sebe. Od pete ili šeste godine, kad se dijete obično nalazi u vrtiću, i kad pođu u prvi razred, dijete se nalazi na vrhuncu oponašanja svega što vidi, bilo da je dobro ili loše. Zatim ovo oponašanje polako blijedi, ali ostaje da igra važnu ulogu u dječijem uzrastanju. Ibn Haldun piše u svom djelu Mukadima, na ovu temu i kaže: Djeca funkcionišu na principu oponašanja. U ranim godinama, djeca misle da sve što odrasli rade je ispravno, bilo da je to dobro ili loše. A da su njihovi roditelji najbolji od ostalih. Djeca se ne uče tako što im se govori, nego na praktičnom primjeru.
   Gubljenje autoriteta
   Roditelji gube autoritet u u prepirkama i svađama. Nema većeg čuđenja, nedoumice i uznemirenosti  od psovke, prostakluka i vrijeđanja između supružnika u prisustvu njihove djece-nasljednika.  Roditelj često dopušta djetetu da srlja u propast pod izgovorom, "ma pusti ga neka spava",. Uzoran i savjestan ga neprestano, pa čak i kada je zreo i samostalan upućuje na put spasa. Danas roditelji koji ustaju na sabah li na sehur "iz milosti i ljubavi" ne bude djecu da poste i klanjaju. To nije Poslanikov, a.s., način ni metod.  Ali nadati se je da će ta djeca početi ustajati na sabah slijedeći roditelje. Ali šta s roditeljima koji ne ustaju na sehur i sabah? Ko će njih i njihovu djecu probuditi!? ( hfz. Elvir Duranović)
   Uzoran  je čist
   Kada je Omer r.a. rekao: O ljudi, slušajte i pokoravajte se!, ustade Selman r.a. i reče: Omere, ti ne zaslužuješ da te slušamo niti da ti se pokoravamo!! A zašto to, o Selmane, povika Omer. „Zato što kada su došli ogrtači iz Jemena svakome si dao po jedan ogrtač, a obzirom da si visok, vidim da si odjenuo dva ogrtača, pa odakle ti to?,-reče Selman. Omer povika: O Abdullahe!, ali mu se niko ne odazva. Zatim ponovo povika: O Abdullahe sine Omerov, nakon čega ustade njegov sin Abdullah i reče: Odazivam ti se, vladaru pravovjernih! Omer mu se obrati: Ovaj drugi ogrtač kojeg nosim, kome on pripada? To je moj ogrtač kojeg sam ti poklonio, odgovori Abdullah. Nakon toga reče Selman: Sad možeš da nareduješ, a mi ćemo da te slušamo i da ti se pokoravamo. 
    Dova
    Molimo Allaha, dž.š, da poslanika Muhammeda, a.s., učini našim predvodnikom i šefa’adžijom na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da nas učini dostojnim uzorima njegova puta. Amin!
   Milostivi Allahu, podari nam osjećaj poštovanja prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,

Nijaz Salkić