Lā
ilāhe illallāhu vaĥdehū lā šerīke leh. Allāhu ekber kebīrā vel ĥamdu
lillāhi kesīrā. Ve subĥānallāhi rabbil ‘ālemīn. Lā ĥavle
ve lā кuvvete
illā billāhil ‘azīzil ĥakīm. „Samo je Allah bog, Jedan
je On i nema sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada mnoga hvala. Slavljen je
Allah, Gospodar svjetova! Nema snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim.“
Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha. Svjedočim
da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov salavat i selam na
njega, njegovu porodicu i njegove ashabe do Dana proživljenja i iskupljanja.
Draga
braćo, ispratili smo blagoslovljeni mjesec Ramazan. U njemu smo kalili
volju i savladavali svoje strasti i požude za jelom, pićem, intimnim odnosima i
materijalnim uživanjem. Svako onaj koji se uspio kontrolirati i tijelu pokazati
da je duša i razum ono što njime upravlja, a ne strast i stomak, nakon trideset
dana čeličenja snage, jačanje volje i uvećanja strpljenja, čeka istinsko
veselje i teferič duše i tijela. Vjernik je pokazao sebi da je odnio pobjedu u
samokontroli i napravio ravnotežu između duhovnog i materijalnog.
Pošto smo
većinu ramazanskih ibadeta obavljali u džamijama, ovog jutra ćemo se pozabaviti
pitanju džamija i našem odnosu do mjesta gdje Uzvišenom padamo na sedždu,
govorićemo o džematu.
Počevši
od našeg Poslanika s.a.v.s., pa do današnjih dana džamije su se gradile,
održavale, renovirale i uljepšavale. Pitamo se kakve su to osobe koji grade
džamije ? Ko su ti koji daju svoj imetak kako bi sagradili džamiju ? Ko su ti
koji finansiraju izgradnju džamije, munare, kupola, ugradnju prozora, vrata i
dr.
Odgovor nalazimo
u Allahovoj Knjizi Kur‘ani Kerimu gdje Allah opisuje one koji Allahove džamije
grade i održavaju:
إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ
اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى
الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَّهَ ۖ فَعَسَىٰ أُولَٰئِكَ أَن
يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ [٩:١٨]
„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj
svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha
ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tevbe,18)
Od Ebu Seida El-Hudrija,
se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ,,Kada
vidite čovjeka da redovno posjećuje džamije posvjedočite mu da posjeduje iman.
''
Šta znači
redovno.? To znači da se trudi ići u džamiju kada mu se ukaže prilika. Da li će
to biti svakodnevno pet puta ili manje, jednom sedmično ili mjesečno ili još
manje, svakako ovisi i o blizini džamije, o vremenskim prilikama, o
zdravstvenom i bezbjedonosnom stanju i drugo. Međutim onaj ko prolazi pored
džamije slušajući ezan potvrđuje sigurno suprotno.
A Allahov
poslanik kaže: ,Ko bude sagradio mesdžid želeći Allahovo zadovoljstvo, biće mu
sagrađena slična kuća u Džennetu.’ (Buhari)
Allah kaže da
njegove džamije grade oni koji namaz obavljaju i zekjat daju. Ima onih koji
redovno dolaze, ali ima i onih koji veoma rijetko dolaze. Ljudi se pravdaju
raznim izgovorima što ih nema u džamiji. Neki kažu da nemaju vremena, neki da
nemaju šta raditi, neki čak govore kako su u džamiji sve sami lopovi, ili neki
kažu kad vidim ko sve ide u džamiju meni se ne ide, ili neki se naljutio na
ovog ili onog pa neće zbog njega u džamiju itd. Što se tiče vremena u to nećemo
ulaziti, ali sjediti kod kuće ispred TV ekrana, ili dremuckati na kauču, ili
hladovati u bašti i govoriti da nemamo vremena je čisto samoobmanjivanje. Allah
najbolje zna jesmo li mogli doći na namaz ili ne.
Oni što kažu
da nemaju šta raditi u džamiji moraju znati da džamija nije firma nego je ona
Allahova kuća gdje se radi za onaj svijet, a sam dolazak u džamiju je način
putem kojeg se stiču sevapi, zatim namaz u džematu i njegova veća vrijednost za
27 puta su dovoljni argumenti da nas bolje motivišu.
Ima i onih
koji se pravdaju kako su u džamiji sve sami lopovi počevši od hodže pa nadalje.
Pogledajmo samo sa kakvim lopovima radimo u nekim firmama ali niko ne kaže da
neće da ide u firmu. Zašto? Zato što ljudi osjećaju i imaju materijalnu korist
od dolaska u firmu pa su zbog toga spremni da žrtvuju svoje slobodno vrijeme,
da saburuju na uvrede, naredbe i komentare, jer znaju da će na kraju mjeseca
dobiti platu. Koliko smo svjesni Allahove plate? Koliko nas ima koji rade u
Allahovoj firmi? Jesmo li se zapitali koliki imamo neprekinuti radni staž kod
Allaha? (Od kada redovno klanjamo).
Zatim Allah
pored namaza opisuje graditelje džamija da oni zekjat daju. Izdvajaju iz svog
imetka, iz svojih novčanika kako bi podigli i održavali Allahove kuće. Davanje
na Allahovom putu je čin materijalnog ibadeta koji ima posebnu vrijednost kod
Allaha. U hadisu se prenosi da je džomet (koji dijeli svoj imetak) pretekao
ulaskom u džennet i gaziju i alima. A zasigurno da i mi možemo biti takvi.
Džamija i
odlazak u džamiju i prisustvo u džematu učvršćuju zajedništvo muslimana. Rekao
je imam Šafija:” Ukoliko u džamiji postoji imam postavljen od nadležne
institucije, pa doðu ljudi koji su zakasnili klanjati u džematu, klanjaće
pojedinačno, svaki za sebe, i ne volim da u takvoj džamiji klanjaju skupno
nakon što se je već klanjalo, a ako bi klanjali skupno bilo bi im ispravno, ali
prezirem to jer prethodne generacije nisu to radile, i smatram da je to
pokuðeno jer vodi neslaganju i raskolu meðu muslimanima’’.
Prenosi se od
Zera da je rekao: ,,Održao je Omer r.a. hutbu u Šamu, rekavši: ,,Jedne prilike
Poslanik s.a.v.s. je ustao da nam se obrati, kao što ja stojim pred vama, pa je
rekao: ,,Imajte lijepo mišljenje o mojim ashabima, zatim, generacijama poslije
njih, zatim, onima poslije njih, nakon čega će se proširiti laž, pa će čovjek
svjedočiti prije nego bude upitan da svjedoči, i davaće prisegu prije nego to
bude od njega traženo, pa ko bude želio najveći stepen u džennetu neka se drži
džemata i zajednice, jer zaista je šejtan sa onim koji se odvoji, a od dvojice
je udaljeniji, i koga njegovo dobro djelo bude činilo radosnim, a loše djelo
tužnim, on je vjernik’’. (Tirmizi).
,,Prenosi se od Omera da je Božiji poslanik
rekao: ,Čvrsto se držite džemata,a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa
pojedincom,a od dvojice je dalje. Ko želi džennet neka se drži džemata. A onaj
koga raduje njegovo dobro djelo, a žalosti njegovo loše djelo-pa on je mumin.“
Selman El-Farisi priča da je Poslanik a.s.
rekao: ,,Berićet je u troje: u džematu, u seridu (vrsta jela), i u sehuru.“ Koliko islam insistira na džematu, jedinstvu,
zajedništvu, povjerenju, uvažavanju, slozi, dogovaranju, saradnji,
solidarnosti, prijateljstvu, upoznavanju i približavanju među muslimanima
govori činjenica da se neki obredi kao džuma, dženaza i bajram namaz ne mogu
obaviti pojedinačno već samo zajednički u džematu.
„Allahova pomoć je uz džemat. Ko god sam ode
iz džemata sam će sebe odvesti u džehenem.“ Muslimani, članovi džemata, trebaju
se međusobno uvažavati i poštovati. Poslanik veli: ,,Musliman je muslimanu
brat; ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga.
Čovjeku je dovoljno zla da ponizi svoga brata muslimana.“
Musliman ne smije biti prepreka u činjenju
dobra i doprinosu za napredak džemata. U tom smislu Božiji poslanik kaže: ,,Ako
nisi kadar činiti dobra djela, onda makar ne nanosi ljudima zlo jer se to
ubraja u sadaku kojom ćeš se iskupiti.“
Govoreći o vremenu u kome će se ummet
podijeliti na sedamdeset i nekoliko grupa, Poslanik a.s. kaže da će u Dženet
ući samo jedna skupina a ona je džemat.
U
hadisu koji se prenosi od Huzejfe ibn Jemana se kaže:“Ljudi su pitali poslanika
o dobru a ja sam ga pitao o zlu,bojeći se da me ne zadesi pa sam rekao:
„O Božiji poslaniče,mi smo
bili u džahilijjetu i zlu, a Allah nam je podario ovo dobro, pa da li će nakon
ovog dobra biti zla?“
- „Da-“rekao je.
- „A dali će nakon toga zla opet biti dobra?“-upitao sam.
- „Da, u njemu će biti mraka“-odgovorio je.
- „A šta je taj mrak?“-ponovo sam upitao.
- „To su ljudi koji će upućivati onome čemu ja nisam upućivao i znaćeš ih i
suprostavljaćeš im se“-rekao je.
- „Da li nakon toga dobra ima zla?“-upitao sam.
- „Da, ljudi koji će pozivati na vratima džehenema, pa ko im se odazove, baciće
ga u njega.
- „O poslaniče, opiši nam ih!“-rekao sam mu.
- „Oni su naše kože i govore našim jezicima“-odgovorio je.
- „Pa šta mi savjetuješ ako me to zadesi?“-upitao sam.
- „Drži se džemata muslimana i njihovog imama“-kazao je.
- „A ako ne budu imali džemata i imama?“-rekoh.
- „Onda se odvoji od svih tih stranaka pa makar se sklonio i pod korijenje
drveta, sve dok ne dođe smrt,a ti si u tom halu“-kazao je Poslanik.
U islamu
džamije imaju posebno istaknuto mjesto. Samo ime koje se, u islamskim izvorima
i tradiciji, koristi kao sinonim za džamiju – Bejtullah, što znači
Allahova kuća, dovoljno govori o ulozi i značaju džamije u životu vjernika muslimana.
Musliman je za džamiju blisko povezan još od svog ranog djetinjstva kada odlazi
u džamiju, u mekteb, radi vjerske pouke i usvajanja prvih saznanja o vjeri,
moralu i ponašanju. Ta veza bi trebala ostati trajna, i onda kada on stasa u
odraslu osobu, jer islam svojim sljedbenicima preporučuje da tokom života
stalno, svaki dan, odlaze u džamiju radi obavljanja namaza u džematu, s obzirom
da je namaz koji se obavi u džematu mnogo vrijedniji od namaza koji se obavi
pojedinačno.
Također,
najveći muslimanski skupovi, džume i bajrami, obavljaju se u džamiji, a svi
značajniji događaji u životu muslimana, poput sklapanja braka, nadijevanja
imena djetetu, useljenja u kuću ili stan u bliskoj su vezi sa džamijom s
obzirom da se šerijatski brak često sklapa upravo u džamiji a povodom
nadijevanja imena djetetu, useljenja u kuću i drugim sretnim prigodama u
džamiji se uče mevludi i na taj način dijeli radost sa svojim komšijama,
poznanicima, rodbinom i prijateljima. I kada umre musliman je opet vezan za
džamiju; tada se, uglavnom, u džamijskom haremu ili ispred džamije klanja
dženaza-namaz, koja je najdostojanstveniji ispaćaj čovjek s ovoga svijeta.
Ukratko, onaj ko želi da bude istinski musliman mora svoj život organizirati
tako da je u bliskoj vezi sa džamijom. Ovaj rad ima za cilj podsjetiti
cijenjene čitaoce na značaj i ulogu džamije i džemata u životu muslimana, kao i
naš odnos prema njima.
U mnogim ajetima se spominje sedžda i naredba
Svevišnjeg Allaha melekima da je učine iz počasti prema Ademu, alejhisselam,
kao i Iblisova, la'netullahi alejhi, oholost i odbijanje da se pokori
Allahovoj naredbi. Zbog toga je on i proklet, tj. udaljen iz Allahove milosti.
Njegovo neprijateljstvo prema čovjeku je, dakle, zbog sedžde i upravo u tom
domenu on puno djeluje: mnoge ljude je odvratio od toga da klanjaju namaz i
čine sedždu Svevišnjem Stvoritelju. Neobavljanje namaza je, shodno šerijatskim
propisima, veliki prijestup i grijeh jer se na taj način čovjek isključuje iz
Allahove milosti i okrilja. Ispravno je reći da se džamije i prave radi toga da
bi se u njima zajednički klanjao namaz i činila sedžda, koju Svevišnji
Stvoritelj izuzetno voli.
Muhammed,
alejhisselam, je u poznatom hadisu rekao »da je čovjek najbliži Allahu kada je
na sedždi. ,,U tom pogledu imamo veoma ineteresantan detalj u posljednjem ajetu
sure El-'Alek, u kojem Allah, džele šanuhu, kaže: Vesdžud vakterib!
Sedždu čini i približi se (Meni)! Time se jasno ukazuje na to da čovjek
kada je na sedždi, on je tada u Allahovoj blizini i okrilju jer nije dozvolio
lažnim božanstvima, kojih ima mnogo u svakom vremenu, da ga okupiranju i
odvrate od robovanja samo Alllahu.
Evidentno je
da se u Kur'anu časnom, u tri ajeta, spominju džamije uz Uzvišeno Božije Ime –
Allah, a ti ajeti su sljedeći:
U navedenim ajetima moguće je raspoznati nekoliko
važnih poruka:
1. džamijama su iskazane posebne počasti jer ih
Svevišnji Allah vezuje za Svoje Uzvišeno Ime pa kaže: masadžidellah,
Allahove džamije;
2. džamije podižu i održavaju oni koji vjeruju u
Allaha i Sudnji dan, što znači da ondje gdje ima džamija – tu ima i muslimana;
3. Kur'an ne samo da osuđuje rušenje džamija i prijeti
onima koji to čine strašnom kaznom, već upozorava da je zabranjivanje da se u
džamijama spominje Allahovo ime nasilničko djelo, zločin i težak grijeh.
Hadisi o džamiji i namazu u džematu
Posebno su dojmljivi hadisi Allahovog Poslanika,
alejhisselam, u kojima on govori o džamijama i o važnosti izgradnje džamija,
njihovog održavanja i obavljanja zajedničkog namaza u njima:
,,Ko sagradi
džamiju radi Allaha (postizanja Njegovog zadovoljstva), Allah će njemu
sagraditi kuću u Džennetu.« (El-Buhari,
Muslim, Et-Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed)
U drugoj verziji ovog hadisa Allahov Poslanik,
alejhisselam, je rekao: ,,Ko sagradi džamiju, u kojoj će se spominjati
Allahovo ime, Allah će njemu sagraditi sličnu u Džennetu.« (En-Nesai, Ibn
Madže i Ahmed)
Interesantno
je da se u nekim verzijama ovog hadisa pojašnjava da se nagrada dobija i za
džamiju koja nije velikih razmjera, pa se kaže: ,,Ko sagradi, u ime Allaha,
džamiju, pa makar bila koliko gnijezdo ptice, pa čak i manja, Allah će mu
sagraditi kuću u Džennetu« (Ibn Madže), ili: ,,Ko sagradi, u ime
Allaha, džamiju, pa makar bila koliko mjesto gdje ptica polaže svoja jaja,
Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu.« (Ahmed)
Ove hadise,
naravno, ne treba shvaćati u bukvalnom smislu, jer Allahov Poslanik,
alejhisselam, je, na ovaj način, nastojao podstaći svoje sljedbenike da grade i
izgrađuju džamije, Allahove kuće, koje su svjetionici islama i pokazatelji da u
mjestima gdje se one grade ima muslimana. Veličina džamije nije bitna koliko je
bitna namjera (nijet). U svim hadisima koji govore o vrijednosti (iz)gradnje
džamija navodi se: ,,Ko sagradi džamiju u ime Allaha«, ili: »radi
postizanja Allahovog zadovoljstva«, čime se naglašava važnost nijeta
i iskrenog pristupa u gradnji džamija. Džamije se, dakle, isključivo podižu i
grade radi Allaha i afirmacije Njegovog časne vjere dini-islama.
Molim Allaha
da nas učini od onih koji će graditi i održavati Allahove džamije, koji će
vjerovati u Njega i u budući svijet, koji će redovno džamije posjećivati,
namaze u džematu obavljati, koji će zekjat davati i koji se neće nikoga osim
Allaha bojati. Amin. Bože podari nam da budemo korisni članovi džemata i
učvrsti iman u našim srcima!
Literatura: dr. Hfz. Safvet Halilović,Vrijednost
gradnje džamije i čuvanja džemata,Numan ef. Ćosić, Čuvajte džemat.
Priredio: Nijaz Salkić
