الْحَمْدُ
لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ
نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ
الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا.
مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ
أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ
مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ
سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ
الْكَافِرِينَ.
صلى
الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين
المرشدين المهديين من بعده . ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا
أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم
بإحسان إلى يوم الدين،
رضوان
الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن
الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
قال
الله تعالى فى كتابه الكريم:
بِسْمِ
اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
أَفَتُؤْمِنُونَ
بِبَعْضِ الْكِتَابِ وَتَكْفُرُونَ بِبَعْضٍ
صدق الله العظيم
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala
Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika
Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 13. ševval 1438. ili 07.
juli 2017. godine. Ovo je 39. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo
temu, ,Kad se osvrnem', a današnja je, ,Svakodnevica muslimana.'
Sestre i braćo, vrijeme u kojem živimo puno je različitih dunjalučkih preokupacija,
izazova i iskušenja koja odvlače našu pažnju, obmanjuju nas i zavaravaju. Dunjaluk
sa svim blagodatima, ukrasima i blještavilom primamljuje, usljed čega
zaboravljamo na mnoge principe vjere, vrijednosti i sadržaje naše vjere čiji je
cilj da oplemenimo, ukrasimo svoj život ali i da se izborimo za „vječni status“
i „vječni užitak“ kojeg nema ovdje, na dunjaluku. I kao da smo zaboravili,
draga braćo, da na ovom svijetu nema „dženneta“ u smislu lagodnog života,
uživanja i rasterećenosti od briga i problema. Kako to da vjerujemo, a po
vjerovanju ne živimo? Zašto je toliki jaz između vjerovanja jednog muslimana i
njegovog praktičnog života?
Svakodnevica,
to su stepenice ka Džennetu, reče rahmetli Nedžad Ibrišimović. Stepenice
po kojima treba pravilno hoditi. Kur’an najstrožije zabranjuje bilo koji oblik
redukcije islamskih načela, navodeći nam primjer sinova Israilovih, koji su se
u jednoj etapi svoje historije udaljili od Božije upute upravo zato što su
zapostavljali neke segmente svoje vjere, a ne vjeru u cijelosti.
Kaže Uzvišeni Allah: ,,…zar vjerujete u jedan
dio Knjige, a poričete drugi? A doista nagrada onih koji to čine nije ništa
drugo do to da će biti poniženi na ovome svijetu, a na Danu kijametskom bit će
vraćeni u još žešću patnju, a Allah nije nemaran prema onome što vi radite.”
(El-Bekare, 85)
Zato selektivno praktikovanje vjerskih normi
ili strogo odvajanje „vjerskog i svjetovnog“. To je zato što u islamu ne vlada
filozofija ,,daj Bogu Božije, a caru carevo”. U islamu, kao što to kaže jedan
istaknuti islamski učenjak „i car i ono što je njegovo pripadaju Allahu, Jednom
Jedinom, što jeste bit monoteizma“.
Poslušajmo kako je Poslanik živio, činio
naizgled male korake, koji u očima drugih i nsu imali nekog posebnog značaja,
ali za one koji su u njemu vidjeli divnog uzora, svaki pokret je imao smisla i
svaki savjet duboko dirao dušu.
U Medini punoj palmovika, koja srca čini
sretnim i smirenim, koja je toliko lijepa da se oči orose suzama i ushićenjem
kada u nju gledaju, doselio se iz rodne Mekke Allahov Poslanik a.s. 622.godine,
i ovaj grad učinio svojim gradom i u njemu nastanio svoje ukućane. Doselio je u
Medinu sa svojim vjernim ashabima obasjavši svojim dolaskom svaki njen kutak.
Zavoljeli su ga i njeni stanovnici i priroda koja ju okružuje.
Najbolji stanovnici Medine utrkivali su se živeći sa Poslanikom ko će sjesti bliže do njega, iskazujući mu tako neizmjernu ljubav i poštovanje a i on se s ljubavlju družio s njima, jedino se osamljujući kada bi poželio dobrovoljno ibadet činiti Uzvišenom Allahu. Svaki trenutak njegovog plemenitog života proveden s porodicom, u mesdžidu, u medinskim sokacima, u zijaretu ashabima, sjedeći na hasuri, družeći se sa prijateljima, liježući u postelju, bio je ispunjen mudrošću, dobrotom, iskrenošću i ibadetom.
Najbolji stanovnici Medine utrkivali su se živeći sa Poslanikom ko će sjesti bliže do njega, iskazujući mu tako neizmjernu ljubav i poštovanje a i on se s ljubavlju družio s njima, jedino se osamljujući kada bi poželio dobrovoljno ibadet činiti Uzvišenom Allahu. Svaki trenutak njegovog plemenitog života proveden s porodicom, u mesdžidu, u medinskim sokacima, u zijaretu ashabima, sjedeći na hasuri, družeći se sa prijateljima, liježući u postelju, bio je ispunjen mudrošću, dobrotom, iskrenošću i ibadetom.
Prva stvar koju bi činio ranom zorom kada bi
se prenuo iz sna bilo je da je dohvatio misvak i njime čistio svoje zube te
učio dovu nakon buđenja. Ponavljao bi riječi sabahskog ezana nakon kojeg bi u
svojoj kući klanjao dva rekata nafile, pa bi čuvši Bilalov ikamet izlazio u
džamiju i stajao ispred svojih ashaba redajući ih u safove. Nakon klanjanja
sabah namaza sa okupljenim ashabima počesto bi razgovarao puštajući ih da svako
iznese ono što je eventualno sanjao, a ako ne bi bilo nikakvih snova, onda bi
pričali i razgovarali o nekim drugim stvarima. Nekada bi ti kružoci sa
Poslanikom poslije sabaha bili toliko poučni da bi se ashabima oči rosile
suzama a srca podrhtavala slušavši njegova kazivanja i savjete. Ukoliko ne bi
bilo takvih sjedenja poslije sabahskog farza preporučivao bi ashabima da
izlazak sunca dočekaju u jutarnjem zikru učeći ga svak za sebe pojedinačno.
Nakon doručka i boravka kod svojih ukućana
znao bi odlaziti ponovo do džamije klanjavši u njoj dva rekata tehijjetul –
mesdžida, a ponekada i duha namaz. Boravio bi u džamiji a ashabi bi u nju
dolazili u tim jutarnjim satima da ga pitaju za svoje potrebe, jer su znali da
ga počesto u tom periodu mogu naći na tom mjestu.
Običaj je bio da se Allahovom Poslaniku na
ovim druženjima, ako ima neko novorođenče, isto donese, pa bi on učio dovu za
njega i molio bi Allaha da mu podari bereket. Tad bi držao dijete u krilu i
potvrđivao bi ime novorođenčeta (koje su mu nadjenuli roditelji ili dali samom
Poslaniku da mu ga od nadjene). U toku druženja ashaba sa Poslanikom bilo im je
dozvoljeno šaliti se i pričati o svakodnevnim životnim situacijama. Nekada bi u
ovom periodu Poslaniku dolazili gosti i delegacije koje su mu znale pristizati
sa svih strana. On bi ih primao i ugošćavao.
Poslanik s.a.v.s. svih ashabima pridavao je
jednaku pažnju i prilikom susreta s njima pokazivao je radost, te je svaki od
njih vjerovao da se nalazi na posebnom mjestu kod njega. Ako bi neko poklonio
Poslaniku hranu u trenutku dok se nalazio u društvu sa ashabima, jeli bi svi
zajedno. Često bi čašćavao ashabe zajedničkim jelom.
U jutarnjim satima išao bi u posjetu
bolesnima ili određenim siromašnim muslimanima, te bi shodno mogućnostima
ispunjavao njihove potrebe. Bilo je situacija da su ga stanovnici Medine i
okolnih mjesta pozivali u goste s nijetom da ga počaste i da im on predvodi
namaz u njihovoj kući.
Osmijehnuo
bi se svakom koga bi susreo u čaršiji na putu i mesdžidu. Uvijek je bio vedrog i
nasmijanog lica. Posebno je bio prepoznatljiv kada bi išao u posjetu
bolesnicima. Tad bi redovito učio dove za njih, a redovan je bio u svojim
dovama i selamima kada bi prolazio pored mezarja.
Nije mu bilo strano da ulazeći u džamiju
radi klanjanja podnevskog farza sa sobom ponekada u naručju ponese svoju unučad
Hasana, Huseina ili Umamu, spustivši ih pored sebe u mihrab a potom bi
pristupio klanjanju. Nakon akšamskog farza vraćao bi se kući, klanjao dva
rekata akšamskih sunneta u kući, te bi se posvetio pripremi večere i u ozračju
tog ambijenta u kući provodio vrijeme do jacije. Ashabima je preporučivao da
kada su u mogućnosti na večeru pozivaju siromašne muslimane. Poslije večere
Poslanik bi običavao piti sok od hurmi koje su prethodno pokiseljene u vodu.
Istigfar bi učio preko 70 puta u toku dana,
podsticavši ashabe da i oni uče istigfare i da što češće pojedinačno čine zikr
Allahu. U tradiciji ashaba bilo je da nakon sabahskog i akšamskog namaza često
uče jutarnji i večernji zikr na koji su bili podstaknuti od strane samog
Resulullaha.
Allahov Poslanik s.a.v.s. vodio je
jednostavan život. Živio je jednostavno: družio se sa ljudima, radovao čemu se
i oni raduju a nekada i tugovao zbog onoga čega i oni tuguju. Svojim ashabima
poklonio je svoje srce a i oni su njemu uzvratili na isti način. Oni su u njemu
vidjeli najiskrenijeg savjetnika i najboljeg prijatelja.
Puno je primjera pozitivne i negativne
svakodnevice muslimana, evo jedne pozitivne, od Muhidin-ef. Mustafića, imama u
banjalučkom džematu Novoselija. ,,Da, u džematu Novoselija trenutno postoje 4
džamije i to: Hadži Šabanova, Behrem-efendijina, Hadži Zulfikar i Hadži
Kurd-džamija. To su četiri džamije koje su tu bile i pred sami rat pa su zbog
toga i obnovljene poslije rata, čim je za to ukazana prilika. Međutim, u
Novoseliji se prije toga nalazila još jedna džamija od koje postoje temelji još
uvijek i može se vidjeti gdje je nekada bila. Jako teško je organizovati se po
pitanju obavljanja svakodnevnih dužnosti, poput pet dnevnih namaza, a kamoli
ostale obaveze, koje svaka džamija iziskuje. Treba uzeti u obzir da svaka
džamija treba biti očišćena, da nema nedostataka i oštećenja, da svaka sijalica
radi, da se grije u zimskom periodu…
Stoga je potrebno često i ličnom inicijativom i financiranjem popraviti određenu stvar u džamiji, što u zadnje vrijeme, sa sve većim standardom i sve manjim primanjima, nije baš lahko. Što se tiče svakodnevnice, u jednoj džamiji se obavlja podne i ikindija-namaz, u drugoj jacija i sabah, u trećoj akšam-namaz. Međutim, zbog lakšeg zagrijavanja ašam se prebaci u ovu džamiju u kojoj se klanjaju jacija i sabah, a džuma-namaz se obavlja u četvrtoj džamiji.''
Stoga je potrebno često i ličnom inicijativom i financiranjem popraviti određenu stvar u džamiji, što u zadnje vrijeme, sa sve većim standardom i sve manjim primanjima, nije baš lahko. Što se tiče svakodnevnice, u jednoj džamiji se obavlja podne i ikindija-namaz, u drugoj jacija i sabah, u trećoj akšam-namaz. Međutim, zbog lakšeg zagrijavanja ašam se prebaci u ovu džamiju u kojoj se klanjaju jacija i sabah, a džuma-namaz se obavlja u četvrtoj džamiji.''
Islam može biti radost i ljepota
našeg života i to ovisi od nas, a radost i ljepota života jeste onda kada se
islam živi u njegovoj punini bez oduzimanja ili dodavanja. Jednog
su učenog i mudrog čovjeka pitali: „Šta se s nama dešava, slušamo o vjeri i
znanje o njoj imamo ali se ne možemo okoristiti njime“? On odgovori: „Pet je
uzroka tome; nezahvalni ste na blagodatima, ne tražite oprosta kad pogriješite,
ne postupate prema onome što ste naučili, družite se s dobrim ljudima ali ne
radite ono što oni rade i ne uzimate pouku iz smrti vaših najbližih“. (Tenbihul
gafilin).
Dova
Bojmo
se Allaha trajnom bogobojaznošću, i nadajmo se Njegovim dobrima trajnom nadom u
dobro na ovom i budućem svijetu, amin!
Molim
Te Uzvišeni, ugradi u nas ljubav do naših džamija i poštovanje do onih koji nas
vode na pravi put. Uzvišeni, učini da džamija budi ponos, džuma namaz radost, a
islamska zajednica bude naša halka i uzdanica, amin!
ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام
الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ
القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله
الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و
المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و
السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن
شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي,
يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما
صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما
باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و
بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و
لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا
البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و
ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون.
صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul-Buhari,Muhamed Jusić, Vrline
Allahovog Poslanika – Imami Tirmizi,,,Živimo li islam'',Medžlis Sisak.
Nijaz
Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar