AHLAK-ETIKA

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

  RIJA' - LICEMJERJE - (DVOLIČNOST)

Ljudi smo živa bića. To opet znači da pune svijesti priznajemo da  smo ljudi, da smo bića i da smo živi. Živeći i bitišući u svojoj sredini  često postajemo robovi navika i šablona koje primamo od ljudi s kojima živimo. Vjera koju učimo da po njenim pravilima živimo tokom hitrog i prolaznog života koriguje i usmjerava naš nefs ka dobrom i korisnom bitisanju na dunjaluku. Pa ipak i pored jasnih i nedvosmislenih Božijih uputa ljudi svesno i nesvjesno skreću u neki svoj svijet i 'oazu' u kojoj hoće da budu ono što hoće i što misle da jesu oni, i po cijenu da izlete sa prave staze. Jedno svojstvo koje je rasprostranjeno kod svih ljudi a nađe se i kod 'pravih' vjernika jeste rijaluk.

Rija' (licemjerje) se ispoljava u nastojanju da se pridobiju ljudi djelima pobožnosti. Ljubav i vlast nad srcima ljudi (džah) je korjen čitavog rija'a. Ako, međutim, džah dođe bez da ga neka osoba želi i traži, onda nema štete u tome. Poslanik i prve Halife su ga imali. (Allah dž.š. im je dao i čast i moć i vlast). Licemjerje može pokazati svoje postojanje (lice) na nebrojene načine, kao na mršavom slabom i zapuštenom tijelu, nemarnom oblačenju, vještom i pobožnom govoru, dugim molitvama, razmetanjem i pokazivanjem milostinje i poniznom ponašanju. Sve vrste licemjerja u ibadetu su predmeti Allahove (dž.š.) srdžbe.

Postoje dvije vrste licemjerja: javno i tajno. Javno licemjerje je očigledan uzrok nekog djela. Ono je javno radi toga što se zna za licemjera i što to drugi lahko mogu da razumiju. Tajno licemjerje nije samo po sebi uzrok djelovanja, iako je djelovanje koje je naizgled urađeno radi samoga sebe često inspirisano ovim tajnim licemjerjem. U nekim slučajevima tajno licemjerje nije javni uzrok djelovanju, niti djelovanje čini lakšim, već je sakriveno u srcu. Ako ono nema uticaja na djelovanje, teško ga je otkriti u nedostatku ovih simptoma.

Najjasniji simptom ovoga je vrsta zadovoljstva i saznanja da ljudi znaju za nečiji ibadet. Još skrivenije licemjerje je ono u kojem nema želje za saznanjem da ljudi znaju za njegov ibadet, niti za bilo kakvo zadovoljstvo u objavljivanju njegovog ibadeta ali, ipak on se osjeća ugodno kada ga ljudi prvog pozdravljaju, ili su prijateljski raspoloženi prema njemu, ili mu čine ustupke u odnosu sa njim, zatim osjeća lagani bol ako se tako ne postupa prema njemu.

To pokazuje da ibadeti nisu bili potpuno iskreni, nego je iza njih postojalo suptilno (jedva primjetno) tajno licemjerje. Vrste i podjele tajnog licemjerja su nebrojene. Sve dok neko nalazi razlike između čovjeka i životinja u pogledu njihovog znanja o nečijem ibadetu, tu ostaju primjese tajnog licemjerja u iskrenosti nečijeg djelovanja. Ako je neko iskren u svom djelovanju, on se bavi znanjem radi samog Allaha (dž.š.).

Lijekovi za licemjerje su oskudni i neukusni, a njegovo liječenje je teško, ali je licemjerje smrtonosno oboljenje i mora se liječiti. Glavni uzrok licemjerja je ljubav za džahom (čašću) koja ima tri oblika:

(a) imati ljubav za zadovoljstvom od pohvala,

(b) imati bol od kritika, i

(c) pohlepa, lakomost i želja da se posjeduju stvari koje pripadaju drugima.

Pohlepa za stvarima koje pripadaju drugima se može liječiti postizanjem dubokog uvjerenja da je stvarni davalac stvari Allah (dž.š.) i da pohlepa vodi poniženju i vrlo čestim bolovima na ovom svijetu, i neprestanim na budućem. Znanje o opasnostima i štetama licemjerja je jedini način da se ono izliječi. Postoje isto tako i praktični lijekovi. Čovjek mora učiniti pravilom da ibadete obavlja u tajnosti, izuzev kada prisustvuje skupnim molitvama. lako ne možemo potpuno kontrolisati ulazak štetnih ideja u naša srca, moramo učiti da mrzimo takve ideje, i da ih sasiječemo u korijenu.

(Iz  knjige “Poroci duše -nefsa” od  Ebu Hamid Muhammed El Gazali