ISPRED BOSANSKE KAPIJE

 Nijaz SALKIĆ

Za muslimana Bošnjaka  je avlija oduvijek predstavljala zasebnost i u nju se moglo ući samo sa dozvolom domaćina.  Ulazilo se sa puta ili iz uska sokaka kroz drvenu kapiju opasanu kamenim bedemom ili drvenom tarabom.

Ha se škripava kapija otvorila pukao bi pogled po cvijetnoj avliji i bijeloj kući čardakliji. Kuću je nadvisivala rodna šljiva s jedne a sa druge strane kuću je od sunca zaklanjala krošnjata kruška senabija. U bosanskoj avliji vladao je red i čistoća. Bar jednom dnevno se pila bosanska kahva na klupi pod grožđem.

Uz kahvu se nudilo slatko od bosanskih tunja koje su rasle opet u našoj avliji. Kada bi dudovi prispjeli djeca su ih tresla u deke, a hanume i kone bi  dudove  jele poslije popijene kahve.

 Vaktile su nastajale najljepše slike iz starog vakta poput ove koju sam vam danas prilijepio.