5. dec. 2010

O LIJEČENJU DUŠA I ISPRAVLJANJU LOŠIH NAVIKA - dio 7.


Priredio: Nijaz SALKIĆ



U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!
Moj Bože, olakšaj, o Plemeniti!

O piscu ove knjige

Ebu Muhammed ibni Ali ibni Ahmed ibni Seid Ibni Hazm, šeriatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže: Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činimo pribježište Uzvišenom priznavajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće!

    Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolest duša njihovih. 

U svemu ovom ja samo Allaha u pomoć prizivam!

O ZNANJU 2. Dio


        Ima ljudi koji se unose u gluposti toliko revnosno da kada bi se toliko unosili u ono što je razumno bili bi mudriji od Hasana Basrije, Platona Atinjanina i Perzijanca Buzerdžumhura.
      
      Razum je beskoristan ako nije poduprt bilo vjerom ili srećom na ovom svijetu. A znanje prestaje kod nepoznavanja Allahovim džellešanuhu svojstava.
      
       Nema veće nesreće za znanje i njegove protagoniste od onih koji se njime bave, a nisu ga dostojni, jer oni ne znaju, a misle da znaju i red remete, a misle da ga uspostavljaju.
      
       Ko želi dobro onog i mudrost ovog svijeta, ispravno ponašanje, pravu moralnost i sve vrline neka se ugleda na Allahova poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, neka uzme sebi za uzor njegov moral i ponašanje i njegov životni put koliko god može više. Neka i nama pomogne Allah džellešanuhu da se povedemo za njim i njegovim dobrom! (Amin!).
        
       Neznalice su me dva puta naljutili u životu: prvi put govoreći o onome što nisu poznavali, a dok sam ja bio neznalica, i drugi put kada su se ustegli od govora u mom prisustvu. Jer oni uvijek šute kada bi im bilo korisnije da govore, a govore kada bi im bilo bolje da šute. Učeni su me dva puta obradovali u životu: jednom kada su me podučavali dok nisam znao, i drugi put ukazujući mi, kada sam počeo saznavati, na značaj znanja i ibadeta na ovom svijetu. Jer ovo dvoje Allah džellešanuhu dariva samo onima koji su ih dostojni i zaslužuju ih s pravom.
       
      Manjkavost ovog svijeta se sastoji i u tome što se imetak i lijep glas najčešće nađu u onih koji ih nisu dostojni niti ih zaslužuju. Ko traga za vrlinama družiće se samo sa onima koga one rese. Na tom putu biće saputnik samo onome ko je najplemenitije ćudi, zatim odličnjacima, dobročiniteljima, istinoljubivima, onome plemenitoga roda, strpljivima, vjernima i povjerljivima, blagima i onima čiste savjesti i iskrene ljubavi. Onaj pak koji traži ugled, imetak i užitke družiće se sa onima koji su u tome slični psima i lisicama. Na tom putu on će biti saputnik svakom neprijatelju prave vjere i pokvarenjaku.
       
      Korist od znanja u primjeni vrlina je velika, a sastoji se u tome da se pomoću njega mogu raspoznavati vrline i mane, pa prve prihvatiti makar to i rijetko bilo, a drugih se kloniti isto tako. Zatim da čuje lijepu pohvalu i teži za njim, također i osudu (zbog mana) pa da ih izbjegava.
       
      Na temelju ovih postavki (premisa) nužno proizilazi da znanje ima udjela u svakoj vrlini, a neznanje u svakom poroku. Stoga vrline ne može posjedovati niko dok ih ne nauči, osim onoga čija je priroda kristalno čista i koji je dobrog ustrojstva. A to je, opet, stupanj vjerovjesnika, sallallahu alejhim ve selleme, jer njih je Allah džellešanuhu poučio svakom dobru, bez potrebe da to dobro uče od ljudi.

Uskoro slijedi nastavak: O MORALU I MORALNOM PONAŠANJU, inšaAllah!

Ni komentarjev:

Objavite komentar