Nijaz SALKIĆ
Bošnjak
je od kalu bela u povijesti. Bošnjak je, kada zatreba, junak-gazija, tvrdog
srca, tvrđeg buzdovana. Bošnjak je junaštvom u pjesmu ušao, i to ne svakakvu,
većem u pjesmu đahtalnu, u sevda(h)linku. Bošnjak, kada zatreba je stidljiviji
od djevojke koja nije poašikovala. Bošnjak, kada zatreba je milostiviji od
majke koja zaječi za nejakim čedom. Bošnjak, kada zatreba je džometniji od
najvećeg pobožnjaka. Bošnjak, kada dođu pogana vremena je nakobalica. Nakobalica
je Bošnjak kome su oteli zemlju, ubili milo i drago, istjerali sa rodnog
topraka isprebijali ga i zaprijetili mu da se nikada ne vraća u svoju avliju.
Bošnjaku
vele da je naivčina. Istina je to da je Bošnjak dobričina koji pamti. Bošnjaka
je vrijeme naučilo da bude inačija, da bude nakobalica. Da dobro pamti, da piše
zapisuje imena i prezimena. Kada mu četnici sruše kuću on se vrati na ognjište
i napravi još veću. Kada Bošnjaku sruše drvenu džamiju, on iz inata napravi
veliku, ogromnu, funkcionalnu i modernu, sa munarom koja visinom oblake
dostiže. Kada naša povratnička nejač u okupiranom dijelu BiH, zaboravljena od
ostatka BiH, u bijedu zapadne, Bošnjaku iz dijaspore zaječi duša, pa otvori novčanik
i pomoć pošalje. Bošnjak je nakobalica, kada nakobalica mora biti i kada zatreba.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar