Nijaz SALKIĆ
Neko je davno rekao da je dunjaluk velika
pozornica. To je bina na kojoj ljudi (od)igraju svoje uloge. Neki to rade
vješto a drugi ništa ne glume. Sjećam se proslava (do)čekanja nove godine, 1.
maja, i raznih dana, dana ovog i dana onog. Neki moji poznanici, neki moji
rođaci, neki moji prijatelji su tada skidali uobičajenu odjeću i stavljali
maske slavljenika. Mi, koji smo vjeru ,preferirali', mnogima iz ,onog vakta' izgledali
smo kao zeko koji je iz šume iznenada iskočio. Videći zeku, masa naroda je
vikala, halakala, smijala se i pitala-šta ćeš ti zeko ovdje?
OSAMNAESTI CVIJETAK
– AŠICI I KAHARLIJE
Nešto prije 20 dana, ašici-muslimani su
ramazan primili u svoje čaršije, mahale, avlije i dvore bijele. Vjernici su
(u)pustili ramazan da ašićare uđe u kuhinje, u ganjkove, u čardake, u dnevne, u
spavaće i u primaće sobe. Ramazan se evo 20 dana pravo udomaćio i rašehatio u
cijelom pobožnom svijetu. Kao svaki gost i ramazan ima svoje prijatelje.
Iskreni vjernici-ašici, ramazan dočekuju
raširenih ruku. Ma ne bi oni upitali koliko će ostati gost, pa makar potrošili
zadnju prašku brašna, posljednji dec zejtina i sve zalihe sitnog i šećera
kocke. Nije šala biti ašikane vjernik! Takav svaki dan u čast svoga gosta
Ramazana posti, čini iftar, čini sehur, s njime hodi na podne, na ikindiju, na
mukabelu i na teraviju.
Vjernik sa svojim gostom ramazanom po
cijelu noć sjedi, s njime uči dove, sa njim uči i čita Kur'an, klanja nafile i
Allahu od sveg srca zahvaljuje. Ašikane vjernik, maksuzile u ramazanu dijeli
sadaku, jednu u hrani, a drugu u novcu. On ne zaboravlja svoju Islamsku
zajednicu pa u njen fond uplaćuje Vitre i Zekat. Ašikane vjernik zna da bez
jake Islamske zajednice nema niđe nas. Nema nas kao kao Bošnjaka a još manje kao muslimana.
Kao što se i običnom gostu ne raduju,
tako neki ramazan odbacuju. To su ljudi koji se okahare kada saznaju da je
ramazan pred vratima. Ne bi mu oni otvorili nizašta na svijetu. Radije bi u
kuću pustili Djeda mraza pa čak tetku Novu godinu al' ramazan im ne spominji.
Vele oni da je ramazan mnogo zahtjevan i skup gost. Puno traži, hoće para, kad
ga upustiš u kuću, valja brate mnogo dežurat', valja ga po džematu vodat', on
bi da u svaku kuću na iftar dođe, svakog bi nešto savjetovao, ne bi dao da žene
pred njega gologlave izlaze, a što voli slušat hodže, to je za priču. Ma i skupoća
je brate, nema se, ne mere se!
Hajde što ,priječaju' očima po dragom
gostu ramazanu, većem ne vole jadnici ni one što se ramazanu raduju i poste.
Dok ašici posta svakodnevno na posao, jal' u džamiju žure, kaharlije skrivaju
poglede da ne bi kojim slučajem morali selam nazvati ili selam otprimiti. Kao
da je život hiljadu godina, ma kad bi i bio, opet nešto ne razumijem te ljude!
Upamet!
Hej mubarek ramazan!
Ni komentarjev:
Objavite komentar