CVIJETOVI RAMAZANA (16)

Nijaz SALKIĆ

 

    Evo nam i srijede. Ona je mehka kao u vruća somuna sredina. Srijeda nije utorak a nije ni četvrtak, mada je bliski momšija i jednom i drugom. Kada taj dan prođe, znamo da nas samo četvrtak dijeli od najljepšeg dana u hefti. Helem, ovo je 16. dan ramazana i 17. noć teravije. Dođe nam ponovno sjećanej na blagu i dragu noć Bedra.

PETNAESTI CVIJETAK – NOĆ BEDRA

    Dok sam kao dječak posjećivao ramazanske teravije posebno me privlačila 17. i 27. noć u ramazanu. Volio sam  programe koju je tih noći izvodio hor mektebske djece i omladine. U početku sam samo gledao a kasnije i učestvovao u tom programu. Hodža je tih noći spominjao riječ sergija. Ta je riječ o kojoj kao mali nisam razmišljao. Stariji su na serdžadu tada 'bacali' pare a mi djeca smo se divili novcu i prolazili pored. 

    Tek u odraslijim mojim vremenima, shvatio sam značenje sergije, dijaspore i pomaganja vjeronauke. Ovo su ti dani koji su nam još ostali od ovoga ramazana. 

      Bedr je bio prvi istinski trud Poslanika s.a.v.s. i prvih ashaba. To je prva borba dobra protiv zla u muslimana našega ummeta.

     To je borba da se brani pravo na vjeru, pravo na život, pravo na dostojanstvo, pravo na uspravan hod i pravo da smiješ gledati pravo, i da ni pred kime ne saginješ glavu, osim pred istinskom i jedinom Veličinom, Uzvišenim Allahom!  

    Upamet!

    Hej mubarek ramazan!