CVIJETOVI RAMAZANA (27)

Nijaz SALKIĆ

 

    Sinoć su u vesoljnoj zajednici muslimana, džamije, mesdžidi i mjesta za namaz, mjestimčno bili napunjeni. Ašici vjere islama su izašli u  hareme, ispunili trgove i okitili ulice, da poslije teravih namaza dočekaju najveća noć, u nas. Za one od početku budne i uvijek trijezne, noćca kaderska je nastavak dočekivanja prethodnih ovoramazanskih noći. Ramazanskom čovjeku je svaka noć u kojoj klanja i slavi svog Stvoritelja, veličanstvena, skupocjena, draga i za dušu prirasla noć. Ipak najljepše noći u nas imaju boju ramazana.

DVADESET ŠESTI CVIJETAK – VJERA I TRADICIJA

    Namaz je obaveza propisana punoljetnim i pametnim ljudima. To je molitva kojom svaki čovjek zahvaljuje svome Gospodaru na nimetima života, na hediji zdravlja i vidljivim i nevidljivim poklonima, kojima je čovjek obasut.

     Pošto je život najskupocjeniji, čovjek se Stvoritelju ne može odjednom zahvaliti. Da to nikad ne zaboravi, insan u pet vremenskih momenata, namazom očituje i potvrđuje ko je sluga a ko Gospodar.   

    Ima pak stvorenja koja su nesvjesna svoje zadaće. Ima muslimana koje je iznjedrila Bosna, a majka ih u dimijama rodila, pa im se ipak teško nakaniti džamijski prag prekoračiti. Brižan i budan se  sa sveg srca Stvoritelju doživotno 5 puta zahvaljuje.

     U nas Bošnjaka, a belćim i kod drugih, vjera je svega mjera. Abdest, šehadet, namaz, post, zekat i hadž su testovi na kojima se svak izmjeriti može. Ramazan je mjera, a radost i svečana odijela u prepunoj džamiji na Bajramu, načešće nisu pokazatelj i mjera, vjere u nas. Vjera je naša mjera, a tradicionalizam u nas, često ograničen na praznično manifestovanje vjere, to bezbeli nije.

     Upamet!

    Hej mubarek ramazan!