Nijaz Salkić
Nema kuće bez avlije. Nema bašče
bez šeftelije. Nema grada bez čaršije. Nema kahve bez džezve, fildžana, dagare i sećije.
Nije bilo avlije bez džanarike i kajsije.
Džanarika je prva u proljeće
najedrala i mamila djecu da sa nje beru nedozreli plod zeletak, koji je
skupljao usta i izazivao groznicu. Djeca su se stresala svaki put kad bi zubima
smrvila njen plod a ipak su opet ubirali nove plodove.
Zamislite mjesec maj na selu
prije 60 ili 70 godina. Jedna ili dvije prodavnice u selu, kahvu, koja se kupovala na zrna, ulje na satljik, (na frtalj),
a šećer na male papirne fišečiće.
Bonbona je bilo malo a o keksu, kolačima,
bananama i narandžama se moglo samo sanjati.
U toj takvoj zaspaloj Bosni
je džanarika bila spas, izvor vitamina C, mjesto zabave i prilika za okupljanje
djece pod njenim drvetom.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar