Priredio: Nijaz SALKIĆ
Definicija ezana
Ezan filološki znači oglas.
Uzvišeni je rekao:
وَأَذَانٌ مِّنَ اللَّهِ وَرَسُولِهِ إِلَى النَّاسِ يَوْمَ الْحَجِّ الْأَكْبَرِ I proglasi kod Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadždža.
Ezan terminološki znači oglas o namaskom vremenu određenim riječima
Šerijatsko-pravna utemeljenost ezana
Ezan je propisan nakon Hidžre, kao što kaže Abdullah ibn Omer: „Muslimani su se, nakon dolaska u Medinu, skupljali i iščekivali namaz, pa su jedan dan razgovorali o tome. Neki su rekli: 'Uzmite zvono, kao kod Kršćana'. Drugi rekoše: 'Ne, nego rog, kao kod židova.' Omer je onda rekao: 'Zašto ne biste poslali nekog čovjeka da poziva na namaz?' Allahov Poslanik (a.s.) je rekao:
Ustani Bilale i pozovi na namaz.“
Ne misli se u ovom pozivu na poznati ezan nego na obavijest ljudima o početku namaza. Poslije toga je propisan poznati ezan, a nakon što ga je Abdullah b. Zejd sanjao. Ovaj ashab kaže: „Sanjao sam čovjeka obučenog u zeleno kako nosi zvono pa sam mu rekao: O Allahov robe, prodaj mi to zvono. On me upita: 'Šta će ti ono?' Rekao sam: Da pomoću njega pozivam na namaz. On reće: 'Hoćeš li da te uputim na ono što je bolje od njega?' Pitao sam šta je to. On reče: 'Da kažeš: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Ešhedu en la ilahe illellah, Ešhedu en la ilahe illellah. Ešhedu enne Muhameden resulullah, Ešhedu enne Muhameden resulullah. Hajje 'ales-salah, Hajje 'ales-sallah. Hajje 'alel-felah, Hajje 'alel-felah. Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illellah.“ Zatim je Abdullah b. Zejd otišao kod Allahovog Poslanika (a.s.) i obavijestio ga o svome snu. Poslanik (a.s.) je rekao:
Vaš prijatelj je usnio san. Idi sa Bilalom u džamiju i kaži mu ga. Neka Bilal uči, jer ima jači glas od tebe.
Abdullah b. Zejd kaže: „Izašao sam sa Bilalom do džamije i rekao sam mu te riječi i on ih je proučio. To je čuo Omer b. El-Hattab pa je istrčao govoreći: 'O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, ja sam to isto sanjao'“.
Tretiranje ezana i ikameta
Ezan i ikamet su sunnet za pet dnevenih namaza, kod njihovog obavljanja na vrijeme ili naklanjavanja, na putu ili kod kuće, u džematu ili pojedinačno, samo za muškarce. Mekruh su za žene, na osnovu riječi Ibn Omera: „Ezan i ikamet nisu obavezni za žene“. To je i zbog toga što je stanje žena u osnovi vezano za stid i oprez.
Ne uči se ezan za bajram-namaz, niti za namaz prilikom pomračenja sunca. Dokaz za to su riječi Džabira b. Semure (r.s.): „Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom više puta bez ezana i ikameta“. I Abdullah b. Amr b. el-As je rekao: „Kada je bilo pomračenje sunca za vrijeme Allahovog Poslanika pozvani smo na namaz riječima es-salatu džami'ah (namaz će se obaviti zajednički)“.
Ne uči se ezan ni za vitr-namaz, jer je onaj za jaciju obavijest o nastupanju njegovog vremena, kao što se ne uči ni za nafile, jer one idu uz farzove.
Ako osoba klanja u svojoj kući, u svome mjestu, dozvoljeno joj je da izostavi ezan i ikamet, jer se prenosi da je Ibn Mesud klanjao sa svojim prijateljima u svojoj kući bez ezana i ikameta i rekao je: „Ikamet mjesta je dovoljan.“
Ako mu prođe namaz, učit će ezan i ikamet, kada ga bude naklanjavao. Imran b. Husajn prenosi da je Allahov Poslanik bio na putu kada su prespavali sabah-namaz i kada ih je probudila sunčeva toplota. Pomjerili su se malo dok se sunce nije podiglo. Zatim je Poslanik (a.s.) naredio mujezinu da prouči ezan, nakon kojeg su klanjali dva rekata prije namaskog farza. Zatim je proučio ikamet, pa su klanjali sabah (sabahski farz).
Ako je više namaza prošlo, učit će se ezan samo za prvi namaz, a ikamet za svaki posebno, na osnovu riječi Ibn Mesuda: „Mušrici su zauzeli Vjerovjesnika (a.s.) na dan Hendeka od četiri namaza, tako da je od noći prošlo koliko je Allah htio. Vjerovjesnik (a.s.) je naredio Bilalu da prouči ezan, zatim je proučio ikamet i klanjao podne. Zatim je proučio ikamet i klanjao ikindiju, onda je proučio ikamet i klanjao akšam, a potom je proučio ikamet i klanjao jaciju.“
Ako osoba naklanjava u džamiji, neće učiti ezan, jer bi time izazvao zabunu, osim ako bi klanjala sama i učila ezan tako tiho da samo ona čuje.
Vrijedi napomenuti da je naklanjavanje propuštenih namaza u džamiji mekruh, jer je izostavljanje namaza grijeh zato ne treba da se to javno pokazuje.
Kako se uče ezan i ikamet
Na početku se prouči tekbir četiri puta (Allahu ekber). Na slovu „r“ kod prvog tekbira treba biti sukun (ekber) ili će ga se spojiti s drugim tekbirom. Tada će na glasu „r“ biti vokal „e“. Ne može na glasu „r“ doći vokal „i“, jer poslije njega dolazi riječ „Allah“. Ako bi se iza glasa „r“ izgovorio vokal „u“, to bi bilo u suprotnosti sa sunnetom, jer se u sunnetu navodi sa sukunom, tojest bez vokala.
Lijepo je uljepšavati glas kod učenja ezana, ali se treba kloniti pjevušenja. Nije dozvoljeno mijenjati riječi dodavanjem konsonanata, vokala, dužine ili nečeg sličnog ni na početku niti na kraju.
Kod sabahskog ezana dodaje se poslije hajje 'alel-felah (dođi na spas) Es-salatu hajrun minen-nevm (Namaz je bolji od spavanja).
Prenosi se od Enesa (r.a.) da je rekao: „Od sunneta je da kada mujezin prouči na sabahskom ezanu hajje 'alel-felah (dođi na spas) da poslije prouči Es-salatu hajrun minen-nevm (Namaz je bolji od spavanja).“
Tekst ikameta je kao i tekst ezana. Samo se z njemu poslije riječi “Hajje 'alel-felah“ (Dođi na spas) dodaje „Kad kametis-salat“ (Namaz je počeo) dva puta.
Na to upućuje predaja od Abdurrahmana b. Lejle, u kojoj kaže: „Obavijestili su me Muhammedovi (a.s.) ashabi da je Abdullah b. Zejd čuo u snu ezan, pa je došao Vjerovjesniku (a.s.) i obavijestio ga o tome. Poslanik (a.s.) mu je rekao: Pouči Bilala tome. Pa je učio ezan svaku rečenicu po dva puta i ikamet svaku rečenicu po dva puta, a sjeo je (između ezana i ikameta).“
Većina učenjaka smatra da se u ikametu svaka rečenica uči samo jednom, osim „Kad kametis-salat“. To svoje mišljenje argumentuju predajom od Enesa (r.a.): „Naređeno je Bilalu da ezan uči parno (po dva puta svaku rečenicu), a ikamet neparno (po jednom) osim riječi kad kametis-salat.“
Pod pojmom „neparno“ se ovdje misli na „neparno“ u disanju i glasu, a ne u riječima (izrazima), kako bi se ovaj hadis slagao s ostalim hadisima koji upućuju na to da se ikamet uči po dva puta. Ti hadisi su ispravni (sahih) i prenose se od Bilala i Ebu Mahzure.
Prilikom učenja ezana i ikameta, okreće se prema Kibli, jer se to okretanje spominje u nekim predajama Abdullah b. Zejdova hadisa.
Mujezim će okrenuti svoje lice udesno kod riječi hajje 'ales-salah, a ulijevo kod riječi hajje 'alel-felah u ezanu i ikametu, jer se on tim riječima obraća ljudima i zato treba biti okrenut prema njima. Stavit će po jedan prst u uši prilikom učenja ezana, jer tako može glasnije učiti.
Ebu Džuhejfe kaže: „Vidio sam Bilala kako uči ezan i okreće se. Usta je okretao tamo-ovamo, a njegovi prsti su bili u ušima.“
U drugoj predaji kaže: „Pratio sam njegova usta kako se okreću tamo-ovamo, desno-lijevo, govoreći hajje 'ales-salah, hajje 'alel-felah.“
Mujezinu je mekruh govoriti za vrijeme ezana i ikameta. Ako bi mu neko nazvao selam, neće odgovoriti, jer su ezan i ikamet cijenjen govor kao hutba, a priča bi pokvarila to uvažavanje. Isto tako, priča bi pokvarila sklad (red) koji je od sunneta.
Mekruh je učiti ezan sjedeći ili jašući, osim putniku zbog poteškoće putovanja.
Učenje ezana stojeći je sunnet prema konsenzusu uleme.
Mekruh je da ezan uči džunup osoba, a nije pokuđeno da ga uči osoba bez abdesta. Ezan džunupa će se ponoviti.
Ezan ne uče žene, pijana osoba, luđak i dijete koje nije svjesno svojih radnji (gajru'akil), a ako bi ga oni proučili ezan će se ponoviti.
Ezan se uči duže tako što se između rečenica prave pauze (šutnjom), a ikamet će se ubrzati, tojest neće se praviti pauze između rečenica.
Mekruh je spajati ezan i ikamet, osim kod akšama, a i tada se oni odvajaju šutnjom koja traje otprilike onoliko koliko je potrebno da se prouče tri kratka ajeta.
Prenosi se od Džabir b. Semure da je rekao: „Mujezin Allahovog Poslanika bi proučio ezan, zatim bi sačekao, pa kada bi vidio Vjerovjesnika (a.s.) da dolazi počeo bi s ikametom.“
Razdvajanje između ezana i ikameta kod ostalih namaza se postiže sunnetima koji su prije farza, za razliku od akšama kod kojeg nema tih sunneta.
Nije dozvoljeno učiti ezan za neki namaz prije nego što nastupi njegovo vrijeme, jer se time obmanjuju ljudi.
Što se tiče ezana kojeg je Bilal učio prije pojave zore, on nije zbog sabah-namaza, nego zbog drugih razloga, kakvi su buđenje spavača, podsjećanje postača na sehur i najava klanjaču skore pojave zore.
Na to upućuju kazivanje Ibn Mesuda (r.a.) da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao:
Neka nikoga od vas ne sprječava Bilalov ezan od sehura, jer on uči ezan noću da sjedne onaj koji klanja ili ustane (probudi se) onaj koji spava.
Zato nije dovoljan ovaj ezan, koji je bio prije pojave tore, za sabah-namaz nego je potrebno proučiti drugi nakon pojave zore. Abdullah b. Omer (r.a.) prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao:
Bilal uči ezan noću, pa jedite i pijte dok ne zauči Ibn Ummi Mektum.
Ibn Omer kaže: „A on je bio (Ibn Ummi Mektum) slijep čovjek, i nije učio dok mu se ne kaže: 'Svanulo je, svanulo je.'“
Aiša (r.a.) kaže: „Ne bi učili ezan dok se ne pojavi zora.“
Ponavljanje za mujezinom
Ako neko čuje ezan u njegovo vrijeme i u njemu greški, a uči ga muškarac koji nije džunup, taj slušalac treba da prestane sa svojim govorom, makar to bilo i učenje Kur'ana i da ponavlja za mujezinom njegove riječi. Kada čuje „hajje 'ales-salah“ i „hajje 'alel-felah“, reći će: „La havle ve la kuwete illa billah“ (nema snage ni moći bez Allaha). Kada čuje na sabahu mujezinove riječi „es-salatu hajrun mine-nevm“ (namaz je bolji od spavanja), reći će: „Sadakte ve bererte ve bil-haki natakte“ (Istinu si rekao, dobro učinio i istinu zborio) ili „Ma ša'e Allah kane“ (Bit će ono što Allah želi).
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao:
Kada čujete ezan, recite isto ono što govori mujezin.
Omer b. el-Hatab (r.a.) prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao:
Kada mujezin kaže „Allahu ekber, Allahu ekber“ (Allah je najveći, Allah je najveći), neka jedan od vas to ponovi. Zatim kaže „Ešhedu en la ilahe illallah“ (Svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha) on to ponovi. Mujezin kaže: „Ešhedu enne Muhammeden resulullah“, on to ponovi; pa on kaže „Hajje 'ales-salah“, on kaže „La havle ve la kuvvete illa billah“; pa on kaže „Hajje 'alel-felah“ on kaže „La havle ve la kuvvete illa billah“; on kaže: „Allahu ekber, Allahu ekber“ on to ponovi, pa mujezin kaže „La ilahe illallah“, a on to ponovi iz srca, ući će u Džennet.
Nakon toga treba da donese salavat na Vjerovjesnika (a.s.) i da onda prouči ezansku dovu. Abdullah b. Amr prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao:
Kada čujete mujezina, recite isto ono što on kaže, zatim odnesite salavat na mene, jer ko donese na mene jedan salavat Allah će na njega deset. Potom molite Allaha da mi dadne el-vesileh, a to je mjesto u Džennetu i pripast će samo jednom Allahovom robu. Nadam se da ću ja biti taj. Ko bude tražio za mene el-vesileh imat će moje zagovorništvo (šefa'at).
Ezansku dovu prenosi Džabir b. Abdullah (r.a.) od Allahovog Poslanika (a.s.):
Ko nakon ezana kaže: „Allahumme rabbe hazidih-da 'vetit-tameti, ves-salatil kaimeti, ati muhammedenil-vesilete vel-fedilete, veb-ashu mekamen mahmudenillezi ve'adtehu,“ zaslužio je moje zagovorništvo (šefa'at) na Sudnjem danu.
U drugoj predaji se dodaje: „Inneke la tuhlifu'l-miad.“
Riječi Allahovog Poslanika kada čujete mujezina, recite isto ono što on govori dokaz su da je ponavljanje za mujezinom obavezno. Sama forma imperativa u rečenici upućuje na obaveznost, a ovdje uz njega nema nikakvih indicija koje bi ukazale da to nije obavezno. Osim ako se njegove riječi zatim donesite salavat na mene... i molite Allaha da mi dadne el-vesileh ne uzmu kao indicije koje bi ukazale na to da to nije obavezno, jer takve riječi koje podstiču na sevap i nagradu se u većini slučajeva upotrebljavaju za mustehab, i zato su neki rekli da je ponavljanje za mujezinom mustehab.
Preneseno iz knjige »Hanefijski fikh« od Abdulhamid Mahmud Tuhmaz - Sarajevo 1423 / 2003
Ni komentarjev:
Objavite komentar