Priredio: Nijaz SALKIĆ
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!
Moj Bože, olakšaj, o Plemeniti!
O piscu ove knjige
Ebu Muhammed ibni Ali ibni Ahmed ibni Seid Ibni Hazm, šeriatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže: Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činimo pribježište Uzvišenom priznavajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće!
Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolest duša njihovih.
U svemu ovom ja samo Allaha u pomoć prizivam!
O ZNANJU 1. Dio
Kada znanje ne bi imalo nikakvu drugu vrijednost, osim strahopoštovanja i ljubavi neznalica, kao i ljubavi i poštovanja učenih prema onom ko znanje posjeduje, bio bi i to dovoljan razlog da se ga traži. A da i ne govorimo o ostalim njegovim odlikama na ovom i onom svijetu. Na drugoj strani, da neznanje nema nikakve druge mane osim zavisti neznalice i njemu sličnih prema učenima, bilo bi i to dovoljan razlog da ga se nužno i odlučno izbjegava. A šta tek reći kada se imaju u vidu i ostale njegove mane na ovom i onom svijetu.
Kada od znanja i bavljenja znanjem ne bi bilo nikakve druge koristi, osim što onoga koji se bavi njima čuva od ubitačnog haluciniranja, što odagnava od njega pusta nadanja koja samo zabrinutost pribavljaju kao i misli koje dušu more, bio bi to najveći razlog da ga se nastoji steći. A šta tek da se kaže za ostale njegove odlike čije bi nabrajanje potrajalo vrlo dugo i od kojih je najneznatnija ona koju smo spomenuli u vezi sa onim koji traga za znanjem i njemu sličnim.
Umjesto da se zabave ovim što smo kazali, vladari slabići traže zabavu u igri šaha, kocki, vinu, pjesmi, konjskim utrkama, lovu i u drugim zabavama od kojih imaju samo štetu i na ovom i na onom svijetu.
Kada bi znalac dobro razmislio o svojoj prošlosti kada ga je njegovo znanje spasilo od poniženja od strane neznalica kada se vlasti dočepaju, te od zabrinutosti zbog nepoznavanja istina kao i zadovoljstva što su mu se otkrile neke od skrivenih stvari, on bi zasigurno još više zahvaljivao Allahu džellešanuhu i radovao se znanju koje ima, težeći da ga još poveća.
Onaj koji se bavi najnižim znanostima ostavljajući one najuzvišenije kojima se također kadar baviti, je poput onoga koji sije kukuruz u zemlji u kojoj dobro uspijeva pšenica, ili kao onaj koji sadi šljive u kraju gdje cvjetaju palme i smokve.
Širiti znanje među onima koji ga nisu dostojni donosi samo štetu. To je kao kad bi davao med i slatkiše onome koji ima temperaturu i groznicu, ili kad bi davao da miriše mošus onaj koji osjeća glavobolju od upale žuči.
Onaj koji škrtari u znanju gori je od onoga koji škrtari u imetku, jer škrtac sa imetkom brižljivo čuva da ne propadne ono što je stekao, a škrtac u znanju škrtari sa onim što ne propada ako se dijeli, niti ga napušta ako se drugome kazuje.
Onaj koji ima sklonost prema nekom znanju, makar ono bilo i niže od nekog drugog znanja, neka se ne zaokuplja nikakvim drugim, jer bi u tom slučaju bio kao onaj koji sade kokosove orahe u Endelusu ili masline u Indiji, a one tamo ne uspijevaju.
Najuzvišenije znanosti su one koje te približavaju tvome uzvišenom Gospodaru i Stvoritelju i koje ti pomažu da stekneš Njegovo zadovoljstvo.
Uspoređuj svoj imetak i zdravlje sa onim koji je u tome iza tebe, a uspoređuj svoje vjerovanje, znanje i vrline sa onim koji je u njima ispred tebe.
Tajnovite znanosti su poput jakog otrova; on koristi samo snažnom i jakom tijelu, a upropašćava slabašno tijelo. Tako tajnovita znanja povećavaju kvalitet samo onog uma koji je jak prečišćavajući ga od nedostataka, dok istovremeno upropašćuju onoga čiji je um slabašan.
Uskoro slijedi nastavak: O ZNANJU 2.dio, inšaAllah!
Ni komentarjev:
Objavite komentar