1. dec. 2010

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 54.


Priredio: Nijaz SALKIĆ

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

OBIČAJI IV – PROŠNJA


 Ako se je momak s djevojkom sporazumio i ona mu obećala da će za njega poći, šalje on njezinim roditeljima prosce. U nekim mjestima, kao u Sarajevu, ide u prosce obično momkova mati ili udata sestra. Ako momak nema ni matere, ni udate sestre, šalje koju drugu ženu iz svoga roda, ili nađe kakvu nenu za plaću. Ta se nena zove svatica."


 Svatica ide djevojačkoj majci ili maćehi, a rijetko kada njezinom ocu, i ponese momkov amanet, to jest prsten i novac što joj ga je predao da njim daruje djevojku. Kada svatica dođe djevojačkoj majci, počne razgovor o čemu drugomu, a onda tek svrne govor na momka, pa ga hvali koliko samo može. Kada misli da ga je dosta nahvalila, izvadi momkov amanet, pokaže ga djevojačkoj majci ili maćehi, pa govori: »Allahun emrile, pejgamberun sunnetile — po zapovijedi Božijoj, a po svečevom običaju — ovaj se je momak zagledao u tvoju kćer i poslao me da je zaprosim«.


Dok je svatica u kući, ne smije djevojka u onu sobu u kojoj je svatica, niti smije da joj se u hajatu, hodniku ili u avliji pokaže. Ako mati ne misli dati svoga djeteta za onoga momka, veli: »Nemam ja kćeri za udaje, ta jako, istom je postala«. Ako bi djevojačka majka dala svoju kćer za momka, ali je čula šta zla o njemu, veli svatici da joj ne može ništa za »sigur« reći jer se boji svoje dijete udati u onakovu kuću, ili za onakova momka. Sada nastane najteža muka za svaticu. Ona mora da momka opere, da bude čist kao sunce i da majku uvjeri, da su sve ono zli jezici nalagali, da ga ocrne pred njom i djevojkom. Iza toga donese domaćica, a nikada djevojka, crnu kafu.


  Ako je kafa slatka, zna se da su roditelji razi, zadovoljni, da im se kći uda za onoga momka, a ako donese gorku kafu, neće je dati. Dobije li, dakle, svatica gorku kafu, ne govori više o momku, niti će u tom poslu po drugi put u kuću doći jer zna da bi joj sve uzalud bilo. Dobije li slatku kafu, dade majci momkov amanet i ostane u kući dok joj šerbe ne iznesu. Čim je svatica šerbe ispila, ustane i žuri se momku da mu javi radosnu vijest.

 Dok je svatica kod djevojačke majke, čeka momak nestrpljivo kakve će mu glase donijeti. Jedva se je ona na vrata pomolila, pita je momak: »Je li rogato ili šušato?« ili : »Je li muško ili žensko?« Ako je svatica sretno svoj posao obavila, odgovara na prvo pitanje: »Rogato«, a na drugo »Muško«. Iza toga mu mubarećleiše, čestita, a on je nadari novcem, kako već koji može.
Jedva je svatica iz momkove kuće izašla, dolazi onamo sluga, sluškinja ili ko drugi iz kuće one djevojke i nosi momku i njegovoj svojti od curine strane boščaluke. Cura znade koliko ima čeljadi u kući onoga momka, pa je za svakoga poslala po jedan boščaluk. Drugi dan ide svatica opet u kuću one djevojke i ugovori s njezinim roditeljima dan vjenčanja, da se mogu momak i »cura« spremiti, ako još nijesu spremni. Po narodnoj pjesmi ima momak više puta mnogo posla i muke dok isprosi djevojku i dok za sebe predobije djevojčine roditelje, braću, sestre i rodbinu. Osobito je interesantna pjesma o momku koji je redom mitio djevojčine roditelje, braću, sestre i rodbinu, a kada je sve podmitio i za se predobio, ne htjede ga djevojka:


»Evo danas devet godin dana Kako gledam zlato u matere; Zlato hoće, majka mi ga ne da. Dado majki dibu i kadifu, Majka dade, baba je ne dade. Dado babi čohu nemjerenu, Babo dade, bratac je ne dade. Dado bratu svojega sokola. Brat je dade, sestra je ne dade. Dado sestri zlatne belenzuke. Sestra dade, a rod mije ne da. Dado rodu mestve i papuče, Rod je dade — zlato me sad neće.« U Bihaću, Banjaluci i nekim drugim mjestima, zatim u skoro svima odličnijim begovskim i aginskim kućama po svoj Bosni i Hercegovini, ne poznaju svatica, nego idu muškarci u prosce. Prije nego će muškarac u prosce, pita djevojačkog oca ili po kojoj pouzdanoj osobi, ili pismeno, da li bi i kada bi došao? Bezi i age pišu skoro uvijek, a osobito ako je djevojka kojoj će u prosce u drugomu mjestu. Ako djevojački otac ne misli dati svoje kćeri za onoga momka, poruči ili piše da se »ne trude«.


 Ako je na knjigu, pismo, momkova oca poslao drugu, u kojoj ga u goste poziva i u kojoj mu šalje svoj mahsuz selam, osobiti pozdrav, rekao je da će kćer dati za njegova sina. Osim toga naznači mu i dan kada da mu donđ. Tek sada spremi se momkov otac ili brat ili ko drugi iz njegova roda i idu u prosce. U prosce ide ili jedan sam ili više njih zajedno. Momkov otac uzme sada razno nakiće i darove koje će ponijeti budućoj nevjesti i krene »divojačkom dvoru«. U nakiće broje naši Muslimani belenzuke, dukate, biser, derdanc, prstenje itd. Osim nakića nosi glavni prosac i druge darove od strane momkove, djeverova i drugih ukućana i rođaka. U odličnih i bogatih ljudi nakiće je vrlo skupocjeno, a ima ga i mnogo, jer svaki član one obitelji ponešto pošalje. To nakiće i darove zovu oni almagani:


 Od Morića lip almagan dojde: Dvije dibe, četiri kadife, dva ćurčića i dva fermenčića, dva tunusa biserom hićena, dva hićena, a dva nehićena i u džepu stotinu dukata, a u drugom kutiju bisera i četvere lale i palmage.

Ako Allah da, nastavićemo!

Ni komentarjev:

Objavite komentar