Nijaz SALKIĆ
Četvrtak je sa današnjom
ikindijskom mukabelom lagahno otkoračao iz našeg džemata, a mjesec juli je
izgubio svoj 18. dan. Ramazan nas čeliči ali i raznježuje. ,Saburom je džennet
prekriven', ali ponekad nas u toku posta uhvati samosažalijevanje pa često
zaboravimo na strpljenje.
DESETI CVIJETAK – ,UČI AKŠAM'
Dragi moji, ko god se ramazana
bojao i dugih njegovih dana plašio, tužnim srcem javljam da da ga je još samo
20 dana ostalo. Ovaj deseti dan je bio blag i prijatan za postiti. Kako se
iftar približava, ponekad pomislim da istrčim pred našu džamiju i sačekam da se
upale kandilji na munari.
Prenem se pa skontam da nisam u svom djetinjstvu i da
ovdje gdje živim još uvijek nema ni jedne munare. Biće inšaAllah, kažem sebi,
pa onda utonem u dječinji vremeplov iz Bosne. Gledam one crnobijele slike koje
tražim u sjećanjima.
Vidim sebe kako
pred akšam, svakog dana žurim držeći u ruci, na platni ispečen kolačić od
okrajaka juvaka, pa počesto hitam pogled na munaru i čekam kad će se upaliti
oni red sijalica na šerefetu. Nisam ja sam pred džamijom, ima buljuk djece iz
moje i sijaset mahala našega džemata.
Narod prolazi užurbano pored nas a mi
nestrpljivi i znatiželjni gledimo i kontamo da možemo još malo izdržati i
otjerati glad. Najvažniji je momenat ko će prvi ugledati svjetla na munari i
viknuti ,uči akšam' i na taj način cijelom svijetu obznaniti da je vrijeme
iftara i dobre i ukusne ramazanske hrane.
Upamet!
Hej mubarek ramazan!
Ni komentarjev:
Objavite komentar