Nijaz SALKIĆ
Osvanula je subota, trinaesti dan
mjeseca jula a peti dan blagoslovljenoga mjeseca ramazana. Kako ramazan polahko
zamiče za života krivinu, sve više izranja
naša koda koju ispjeru ramazanski dani. Hvala Uzvišenom da je naša koda prepoznavnoszi
islam. Tako džamijsko-ramazanske kiše mu'minsku kodu ispjeru dotle da se na njoj
jasno (od)zrcali i prepozna šehadet. Onim muslimanima što se stide vjere, što se boje posta, što ih
je strah sehura, što bježe od iftara, što uz televizor presjede teraviju, što
zaobilaze džumu i ,preskaču' pet vakata namaza, što se boje da će osiromašiti
dajući zekat i sadekatul fitr, njih ramazanske kiše saperu do (ne)prepoznatljivosti,
pa pokažu onu njihovu iz djetinjstva
kodu. Na toj kodi kod nekih piše:,, I ja sam išao dok sam bio mali u mejtef,
moj je babo bio hodža i hadžija, u mojoj kući na zidu visi postekija, moja
majka je činila dvije hatme, u regalu imam zamotan Kur'an,u autu na šoferšajbi okačen tespih.'' Jah!
PETI CVIJETAK
RAMAZANSKA HRANA-JEMEK
Dragi moji, evo za nama je i peti
dan posta. Allah Dragi podari nam ugodne klimatske dane posta. Ponovno kupujem
namirnice za ramazansku bešlemu. Dok insan obilazi trgovine gledajući da nađe
kvalitet za što manje para, postačke oči se belni nagledaju svega. Trgovine su
bogato snabdjevene a bome treba biti i bogat da bi nahranio nezasitu dušu.
Uglavnom svako kupuje ono što mu neophodno treba. Ipak u ramazanu vjernik sebi
i svojim ukućanima-postačima nekako priušti namirnice koje bi možda van
ramazana zbog cijene zaobišao.
Neko bi kazao, ,ima se može se'! Svaki čovjek ima
svoje prioritete, vrijednosti, kapacitete i granice mogućnosti i izdržljivosti.
Ramazan nije isti u ašika vjere-vjernika, i u muslimana-posmatrača, koji možda
u ramazanu vidi tradiciju i ostake starih običaja. Mu'min štedi da u ramazanu
troši, a ,posmatrač' možda u ramazanu štedi, da na moru i za proslavu nove
godine (po)troši.
Sjećam se iz djetinjstva ramazana u seoskom džematu. Težaci
su se bavili poljoprivredom pa su do novca-para jedino dolazili prodajući
šljive, kruške, pekmez, sijeno, mlijeko, kukuruz, pšenicu i ostalo. Malo je
bilo domaćina koji nije želio napraviti iftar i ugostiti postače. Na iftaru je
bilo po 30 desetak različitih jela. Na iftar je dolazilo najmanje 10 a znalo je
biti i do 30 postača.
Sada izračunajte koliko se taj poljoprivrednik morao
potrošiti. Iftare su priređivale i radničke porodice koje su živjele od jedne
plate kojom su hranili po 4 i više djece.
Upamet!
Hej mubarek ramazan!
Ni komentarjev:
Objavite komentar