Nijaz SALKIĆ
Osvanuo je petak, dvanaesti dan mjeseca
jula. Uzvišeni je na početku ramazana dao prigodnu klimu da se četvrti dan može
serbez (is)postiti. O ramazanu se oduvijek mudro kazivalo a dandanile se još uveliko
o njemu zbori među svijetom. Čini se da se i ptičiji avaz jače i ljepše pred
ramazan osjeća i čuje. Može se primijetiti da su i biljke dobile posebnu
farbicu, kao da i taj ogromni svijet nekoga dočekuje. Bezbeli da biljke imaju
cvjetove kojima (is)kazuju svoje
bivanje, svoje danas i sutra, a ako hoćemo pravo govoriti, cvijet je
njihova čehra. Dakle, sve na ovom svijetu ima svoju bit i svoj znak pa tako i
blagoslovljeni mjesec. Ramazan treba (do)živjeti i u ramazan se uživjeti, pa
samo tako dokučiti i pomirisati ramazansko cvijeće.
ČETVRTI CVIJETAK – MUKABELE NAŠE
Dragi moji, evo za nama je i četvrti dan posta. Živi i zdravi mi bili, idete li na ovoramazanske mukabele? Hoću da vjerujem da je mukabela neprocjenjivo blago, moje, tvoje, naše. Vrijeme mukabele je hairli vrijeme i dabil prilika za učače Kur'ana. To je sevap za učače i slušače, (slušaoce) da slušajući Kur'an liječe umorne duše i srca svoja. Znajte da je mulabela znakovita a kao riječ ima više značenja. Između ostalog znači i susret, sastanak, razgovor i upoređivanje, odnosno sravnavanje.
Imajući u vidu sva ova značenja,
mukabelu bi lahko mogli protabiriti, definisati kao islamsko, pobožno druženje
u džamiji, ušlo u praksu kroz vijekove na način, da jedan ili više dobrih
učača, nerijetko hafiza, uče Kur'an poredani pred mihrabom ili pored njega
okrenuti prema džematu, a prisutni mirno, pažljivo i dostojanstveno slušaju. Za
vrijeme objave Kur'ana časnog, Džibrili-emin bi svakog ramazana silazio
poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., s ciljem da ga presluša i ponovi do tada
objavljeni tekst Kur'ana, a.š. Posljednjeg ramazana Džibril, a.s., došao mu je
dva puta i preslušao Poslanika cijeli Kur'an, što je Poslaniku bio išaret-znak,
da mu se približio vakat preseljenja na ahiret. I Poslanik bi imao običaj da
preslušava svoje ashabe u učenju Kur'ana.
Možemo zaključiti da je praksa
mukabele svrhovita i dragocjena za nas muslimane u Evropi. Mukabela je ciljano
ponavljanje, utvrđivanje i sravnjavanje godinama učenog i naučenog iz Kur'ana
pred učiteljem ili ulemom. Na mukabeli ponavljamo, slušamo, imamo za to nagradu
a ujedno prateći kur'anski tekst motrimo da se nije štagoderce vremenom dodalo ili iskrivilo od naučenog iz Kur'ana,
u našoj memoriji. Mukabela u našim prilikama znači, da oni što su tek naučili čitati
Kur'an, poboljšaju ,tehniku' čitanja, a ostali koji dobro čitaju, da osvježe
svoje znanje i zarade nagradu kod Uzvišenog.
Gledajući iz perspektive muslimana
Bosne, znano je da su Bošnjaci sačuvali gorljivu ljubav do mukabele. Potreba da
se mukabela uči u toku ramazana oni su prenosili s koljena na koljeno kroz
vasijjet ili usmenu riječ. Džemati i džamije u kojima se učila i još uvijek
praktikuje učenje mukabele, kao takvi šalju jasnu poruku, imaju svoju
posebnost, iz tih džemata se može izvući pouka.
Mukabela se najčešće započinje
učiti dan prije ramazana a završava najčešće uoči Bajrama, a hatma se ,predaje,
poklanja pred dušu vakifima džamije i džemata, uoči Bajrama.
Upamet!
Hej mubarek ramazan!
Ni komentarjev:
Objavite komentar