Intervju-Nijaz Salkić
Nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera
Razgovor sa piscem Nijazom Salkićem
Priredio: Ibrahim osmanbašić
Priredio: Ibrahim osmanbašić
Nijaz Salkić
"U jednom svom tekstu, crtici sam napomenuo da u našem društvu i svakodnevnici postoje mnoge „sofre“ a između ostalih i sofre pisaca. Većina književnih sofri je zatvorenog i klijentelističkog tipa. Vi ste prvi (KNS) koji ste razbili sve klišeje i barijere za nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera. Nažalost u Bosni i okruženju i dalje postoje zatvoreni krugovi među djelatnicima pisane riječi iz kojih se može izaći a u čiji krug je normalnim putem skoro nemoguće ući..."
Nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera
Razgovor sa piscem Nijazom Salkićem
Priredio: Ibrahim Osmanbašić
KNS: Gospodine Salkiću, kakve impresije nosite sa „Trećih novosarajevskih književnih susreta“ kao jedan od učesnika?
Salkić : „Treći novosarajevski književni susreti“ su za mene pravo osvježenje i događaj koji me je oduševio u vremenu ekonomske, moralne i svake druge krize. Ovaj susret i druženje ljudi od pera pristiglih sa svih meridijana u normalnim okolnostima bi trebao biti događaj za grad Sarajevo.
KNS: Šta Vas je privuklo da se prijavite na ovu našu manifestaciju?
Salkić : Već duže vrijeme pišem za „svoju dušu“ a odnedavno i za širu čitalačku publiku, pa shodno tome pratim informacije vezane za kulturna događanja u državi u kojoj trenutno živim i u domovini Bosni i Hercegovini iz koje potičem. Zato sam se prijavio na javni poziv KNS-a, u nadi da ću tamo upoznati ljude sličnih shvatanja i duše što vole pisanu riječ.
KNS: Vi ste doputovali iz Slovenije i vjerovatno ste osjetili neke specifičnosti u atmosferi manifestacije, kao i u susretima pisaca naše regije. Šta Vas je posebno dojmilo?
Salkić : Nije lahko odvojiti vrijeme i izaći iz radne šeme i kalupa svakodnevnice i doći u Sarajevo na 3 dana. Putujući na susrete imao sam neku svoju predstavu kako će to sve izgledati i teći. Donekle se to poklopilo sa mojom predstavom o toj manifestaciji. Posebno sam zadivljen energijom, voljom, poletom i žarom sa kojim su organizatori na čelu sa gospodinom Ibrahimom Osmanbašićem odradili naoko rutiniran posao oko dočeka gostiju, potekom manifestacije i uvezivanjem programa. Za laika bi to izgledalo lahko i jednostavno, ali poznavajući rad sa ljudima i organizaciju raznim priredbi i događanja, znam da je za ovaj susret domaćinima bilo potrebno dosta sredstava, volje, živaca, entuzijazma, uigranosti i timskog rada.
KNS: Vi vršite službu imama u Velenju i kao osoba upućena u svijet duhovnosti imate specifičan pristup pisanoj riječi. Vaše dvije do sada objavljene knjige preferiraju teme iz svakodnevnog bosanskog života sa težnjom da se sačuvaju lijepi običaji i njeguje mudrost - tako što će se kolektivno iskustvo zapisati i spriječiti zaborav. Koliko dugo ste radili na knjizi „Bobak po bobak-bosnski đerdan“, koja je ove godine objavljena?
Salkić : Da, ja sam dugogodišnji imam u Velenju, a od 2009. Radim u susjednom gradu, Slovenj Gradcu. Živeći svakodnevno sa ljudima koje predvodim u molitvi i sa kojima dijelim svakodnevnicu, družim se i bilježim rođenja djece u džematu, stasanja omladine, udaje i ženidbe, veselja i žalosti. Vremenom se u čovjeku rodi želja da se sve to zabilježi i ostavi nešto za dolazeće generacije. Inspiracija i ugled mi je bio Mula Mustafa Bašeskija koji je i sam bio imam i hroničar svog vremena. Zadnju knjigu „Bobak po bobak-bosanski đerdan“ sam pisao i građu za nju sakupljao više od 8 godina. Mnogo sam putovao, propitivao, zapisivao, bilježio, fotografisao i prikupljao podatke o našim selima, zaseocima, čaršijama, džamijama, turbetima, školama, običajima i prije svega me zanimao život i sudbina „malih“ običnih ljudi. Istražujem i bilježim ostatke ostataka naših običaja, nošnje, pripovijedanja, zapisujem imena njiva, potoka, izvora, šaljivih doskočica, pjevanja i mnogo štošta što saznam od još živećih starih ljudi koji hoće, koji znaju i koji mogu šta kazati.
Salkić : Da, ja sam dugogodišnji imam u Velenju, a od 2009. Radim u susjednom gradu, Slovenj Gradcu. Živeći svakodnevno sa ljudima koje predvodim u molitvi i sa kojima dijelim svakodnevnicu, družim se i bilježim rođenja djece u džematu, stasanja omladine, udaje i ženidbe, veselja i žalosti. Vremenom se u čovjeku rodi želja da se sve to zabilježi i ostavi nešto za dolazeće generacije. Inspiracija i ugled mi je bio Mula Mustafa Bašeskija koji je i sam bio imam i hroničar svog vremena. Zadnju knjigu „Bobak po bobak-bosanski đerdan“ sam pisao i građu za nju sakupljao više od 8 godina. Mnogo sam putovao, propitivao, zapisivao, bilježio, fotografisao i prikupljao podatke o našim selima, zaseocima, čaršijama, džamijama, turbetima, školama, običajima i prije svega me zanimao život i sudbina „malih“ običnih ljudi. Istražujem i bilježim ostatke ostataka naših običaja, nošnje, pripovijedanja, zapisujem imena njiva, potoka, izvora, šaljivih doskočica, pjevanja i mnogo štošta što saznam od još živećih starih ljudi koji hoće, koji znaju i koji mogu šta kazati.
KNS: Vaša druga knjiga se, na neki način, nastavlja na prvu knjigu „Miris iz nanine sehare“. Vaše knjige su poučne i sigurno da bi bilo dobro da dođu i do čitalaca mlađe generacije. Koji ste Vi nijet imali kad ste pisali knjige?
Salkić : Moja prva knjiga „Mirisi iz nanine sehare“ je nastajala na mojoj prvoj web stranici „Abdullahova avlija“ kroz crtice koje sam vaktile objavljivao. Svoje tekstove sam tada potpisivao pseudonimom Abdullah Bosnić u želji da vidim kako će te moje tekstove prihvatiti čitalačka publika. Poslije 4 godine „hlađenja“ crtica i njihovom kopiranja, preuzimanja na njihovim blog stranicama od brojnih ljudi rasutih po cijelom svijetu, kazao sam sebi, vrijeme je da to saberem u knjigu i objavim. Tako je nastala knjiga „Mirisi iz nanine sehare“.
KNS: S obzirom da živite i radite u Sloveniji, možete li nam reći koliko se u Vašem okruženju njeguje bosanski jezik i pridaje značaj autorskom literarnom izražaju?
Salkić : U Sloveniji postoji nekoliko bosanskih kulturnih društava koji su većinom kao usamljena ostrva. Malo se međusobno komunicira i pridaje važnost pisanoj i govornoj kulturi. Slobodno mogu kazati da se ne vrednuje literatura i vrlo malo pridaje značaj autorskom i literarnom izražavanju. Islamska zajednica se pokazala kao jedina organizirana zajednica koja polaže i ulaže dosta napora da se kroz odgoj i vjersku edukaciju djece i omladine pokuša(va) sačuvati i bosanski jezik, a time djelimično i naša bosanska kultura i običaji.
KNS: Vi ste još od srednjoškolskih dana pokazali afinitet za kulturno-umjetničke aktivnosti. Koliko ste danas u mogućnosti da se angažujete na promociji kulturno-umjetničkog stvaralaštva?
Salkić : U svom džematu sam skoro 10 godina vodio hor ilahija i kasida, dramsku i recitatorsku sekciju, a uspješno sam izdavao i uređivao mektebski časopis „Sabah“. Mada nisam rosno mlad i dalje imam dosta energije da radim na promociji kulture i umjetničkog izražavanja.
Salkić : Moja prva knjiga „Mirisi iz nanine sehare“ je nastajala na mojoj prvoj web stranici „Abdullahova avlija“ kroz crtice koje sam vaktile objavljivao. Svoje tekstove sam tada potpisivao pseudonimom Abdullah Bosnić u želji da vidim kako će te moje tekstove prihvatiti čitalačka publika. Poslije 4 godine „hlađenja“ crtica i njihovom kopiranja, preuzimanja na njihovim blog stranicama od brojnih ljudi rasutih po cijelom svijetu, kazao sam sebi, vrijeme je da to saberem u knjigu i objavim. Tako je nastala knjiga „Mirisi iz nanine sehare“.
KNS: S obzirom da živite i radite u Sloveniji, možete li nam reći koliko se u Vašem okruženju njeguje bosanski jezik i pridaje značaj autorskom literarnom izražaju?
Salkić : U Sloveniji postoji nekoliko bosanskih kulturnih društava koji su većinom kao usamljena ostrva. Malo se međusobno komunicira i pridaje važnost pisanoj i govornoj kulturi. Slobodno mogu kazati da se ne vrednuje literatura i vrlo malo pridaje značaj autorskom i literarnom izražavanju. Islamska zajednica se pokazala kao jedina organizirana zajednica koja polaže i ulaže dosta napora da se kroz odgoj i vjersku edukaciju djece i omladine pokuša(va) sačuvati i bosanski jezik, a time djelimično i naša bosanska kultura i običaji.
KNS: Vi ste još od srednjoškolskih dana pokazali afinitet za kulturno-umjetničke aktivnosti. Koliko ste danas u mogućnosti da se angažujete na promociji kulturno-umjetničkog stvaralaštva?
Salkić : U svom džematu sam skoro 10 godina vodio hor ilahija i kasida, dramsku i recitatorsku sekciju, a uspješno sam izdavao i uređivao mektebski časopis „Sabah“. Mada nisam rosno mlad i dalje imam dosta energije da radim na promociji kulture i umjetničkog izražavanja.
Nijaz Salkić
KNS: Dozvolićete da primjetim da ste Vi prva osoba vjerske naobrazbe i angažmana koja se prijavila na našu manifestaciju. Vi ste na početku vašeg predstavljanja na manifestaciji u Sarajevu rekli, između ostalog - da ste zakoračili u te spisateljske vode te da je logično da uzmete učešće u književnim manifestacijama gdje se pisci sastaju. To nije nelogično ali je nesvakidašnje. Nama je drago što smo se upoznali i kao ljudi i kao pisci – a kako ste se vi osjećali u društvu pisaca različitih generacija?
Salkić: Da, kada sam počeo objavljivati svoje tekstove i knjige, rekao sam da je vrijeme da vidim kako „fercera“ okupljanje ljudi od pera. Susret sa mnogim prijavljenim piscima i pjesnicima u Sarajevu, razgovor i druženje sa njima je za mene bilo jako zanimljivo. To je dobro iskustvo za moj daljnji književni rad. Poznajem još ljudi vjerske struke koji će se vjerovatno prijaviti za naredne književne susrete KNS-a.
U jednom svom tekstu, crtici sam napomenuo da u našem društvu i svakodnevnici postoje mnoge „sofre“ a između ostalih i sofre pisaca. Većina književnih sofri je zatvorenog i klijentelističkog tipa. Vi ste prvi (KNS) koji ste razbili sve klišeje i barijere za nesmetano i iskreno okupljanje ljudi od pera. Nažalost u Bosni i okruženju i dalje postoje zatvoreni krugovi među djelatnicima pisane riječi iz kojih se može izaći a u čiji krug je normalnim putem skoro nemoguće ući.
KNS: Koliko ovakve manifestacije doprinose da se naši sunarodnici u iseljeništvu ne osjećaju zaboravljenim i odbačenim – jer takav osjećaj je veoma rasprostranjen u našoj dijaspori?
Salkić: Rekao sam da su KNS-susreti pravo osvježenje na kulturnom i literarnom planu. Vaš rad treba podržati jer ste prvi koji ste pružili ruku ljudima iz „dijaspore“ na polju književnog okupljanja i druženja. To sam primijetio prateći vašu zvanični stranicu http://www.kns.ba/s/index.php. Vaš trud je vidljiv i nesporan a književna manifestacija je hvale vrijedna i dokaz da ima ljudi koji se o bosanskom iseljništvu na kulturnom planu, itekako brinu.
Salkić: U pripremi je nova knjiga i uz Božiju pomoć nadam se da će iduće godine u mjesecu julu ugledati svjetlo dana.
KNS: Hvala vam na izdvojenom vremenu za razgovor i nadamo se nastavku saradnje na promociji lijepe i mudre pisane riječi.
Salkić: Hvala Vama uz želju da zadržite kurs i isti entuzijazam.
http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=632&Itemid=1
Ni komentarjev:
Objavite komentar