RAMAZAN BAJRAMSKI VAZ 2019

Lā ilāhe illallāhu vaĥdehū lā šerīke leh. Allāhu ekber kebīrā vel ĥamdu lillāhi kesīrā. Ve subĥānallāhi rabbil ‘ālemīn. Lā ĥavle ve lā кuvvete illā billāhil ‘azīzil ĥakīm. „Samo je Allah bog, Jedan je On i nema sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada sva hvala i zahvala. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova! Nema snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim.“

Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu porodicu, njegove vrle ashabe i sve mu'mine i mu'minke do Dana proživljenja i iskupljanja.

Draga i poštovana braćo, draga naša omladino, draga djeco, cijenjeni džemaate, mjesec ramazan ujedini srca u dovama i ibadetima, duše nam ispuni miljem posta, mirisom sehura i iftara, milozvukom mukabelskog Kur'ana, međusobnim saburom u svakovrsnom činjenju dobročinstva. Blagoslovljeno ramazansko vrijeme oživi vjeru u nama, ujedini vjerničku porodicu, promijeni nam život.

Eto sinoć se ramazan potrošio baš kao što isteče sve što poteče, sve sabrano prebere, sve što postane jednom i nestane:

وَلَا تَدْعُ مَعَ اللَّهِ إِلَٰهًا آخَرَ ۘ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۚ كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ ۚ لَهُ الْحُكْمُ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

„I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!" (El-Kasas: 88).

            كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ

وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ

„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti" (Er-Rahman: 26-27).

 Svježina ovog bajramskog jutra, budi pitanja koliko smo ovog ramazana dobra učinili i šta smo još mogli uraditi. Ko je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. Kao što se u hadisu kazuje: „Postač ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog Gospodara raduje se postu kojeg je postio."

 Postoje dvije vrste radovanja; radovanje istini i radovanje neistini. Radovanje istini znači radovati se milosti, blagodati Allaha, dž.š., za našu pokornost.

Oni koji se raduju neistini, raduju se haram imetku kojeg posjeduju, ugledu kojeg privremeno uživaju, a uz to se Allahu ne zahvaljuju. Oni se raduju zbog svog imetka i djece, te onom što im je priušteno od harama; strastima, uživanju i imetku.

Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Neka se niko ne divi svom ibadetu, jer ne zna da li ti je ta pokornost prihvaćena? Možda je u njoj bilo greške? Možda je ona činjena iz pretvaranja i neiskrenosti, ili ne daj Bože, iz oholosti?

Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi. Boj se i budi oprezan od Allahovog iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: ,,Tako mi Allaha, nisam siguran od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu."

Ne budi vezan za Allaha samo u Ramazanu. Ne uči Kur'an samo u Ramazanu, pa da ga potom ga u zamotanom peškiru držiš u vitrini, do slijedećeg Ramazana. Ne dolikuje ti da ideš u džamiju samo mjesec dana, pa da to prekineš do slijedećeg Ramazana. Aktivnost ne treba da se smanjuje, jedino ramazan tu aktivnost treba da povećava. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu: „O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri." Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je sljedeća: ,,Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran: 8)

Nemoj zalutati nakon što si bio na Pravom putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na njemu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu. Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: ,,Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno".

Potrebno je zapamtiti da niko nikome neće udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba" (Lukman: 33)

Pobožnjaci su govorili: ,,Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo sezonski musliman." Znak prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost činjenja i dobročinstva nakon ramazana. A znak kazne za učinjeno zlo djelo jeste nastavak griješenja nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš.

Zbog kontinuiteta pobožnosti i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon Ramazana, ono što je islam propisao, a Poslanik, s.a.v.s., na preporučio, jeste post šest dana mjeseca Ševvala. U tom smislu poslanik, a.s, veli: ,,Ko isposti Ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio". 

Tumačenje ovog hadisa nam dolazi u drugom hadisu gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: ,,Allah je učinio da za jedno dobro djelo desetostruko nagradi, tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci, post šest dana nakon Ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine." Dakle, mjesec Ramazana se računa kao post od deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca i taj zbir čini cijelu godinu posta, odnosno 12 mjeseci. Pa ako čovjek tako nastavi svake godine, isto kao da je postio cijelo vrijeme.

Budući da smo posteći Ramazan osjetili i fizičke blagodati posta, bila bi prava šteta vratiti se ponovo, uglavnom, nezdravim navikama ishrane. Nakon ustezanja od hrane i djelimičnog čišćenja organizma, za održavanje dobrog zdravlja i  uravnoteženosti i dalje je potrebna disciplina.  Ne kao totalni post već jedna stroga umjerenost i odabir u kvalitetu i količini hrane koju svakodnevno konzumiramo. Moderni način života dopušta neumjerenost u svemu i moglo bi se reći da sve bolesti savremenog čovjeka dolaze od viška svega.

Šta je to što čovjek čak ni svojom pobožnošću ni znanjem ne može pobijediti a kada su u pitanju stvari koje ga truju, ubrzavaju starost  i skraćuju mu život? Svaki put kad vidimo ljude koji koriste nezdravu hranu, duhan, alkohol, droge, previše stimulirajućih napitaka... uvijek se postavljaju dva pitanja. Kako to da razumnog čovjeka  može da zavede privlačna ambalaža, reklama, navike njegovih prijatelja, kolega itd.? Strast je neprijatelj razuma.

Draga braćo, prva i najvažnija vrijednost, i ono na što smo posebno pazili u Ramazanu jeste namaz, najvažnija islamska dužnost i najbolji dokaz i potvrda naše pokornosti Allahu dž.š. Namaz je ustvari ključ sreće i uspjeha na ovom svijetu, a garant spasa na budućem svijetu- samo nas je malo toga svjesno. Naše nezadovoljstvo, naši problemi koje imamo u životu često su rezultat prekinute veze sa našim Stvoriteljem od kojeg ovisimo. To nam najbolje Kur’an govori: „O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan“.

Draga braćo, zaista smo mi u stalnoj potrebi za našim Gospodarom koji samo očekuje da Mu se poklonimo, da mu se priklonimo i padnemo na sedždu,  iskažemo svoju sićušnost i nemoć te zatražimo kroz dovu ono što želimo. Zaista je u namazu naš spas, naša najveća snaga, naša vrijednost, zaštita, najbolji put, veza prema našem Gospodaru i recept za uspjeh na ovom i budućem svijetu. Molim Vas da svako od nas danas ode kući sa razmišljanjem, kad ću početi redovno klanjati ili kad ću početi redovno dolaziti na džumu, kad ću početi redovno djecu dovoditi u mekteb, te da budemo svjesni da ovaj svijet možemo napustiti svakog trena, a u mračnom kaburu je prvo pitanje: jesi li klanjao?

Druga vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jesu slušanje i učenje Kur'ana koji je naš najbolji putokaz, svjetlo i vodilja kroz život. Nezamislivo je da jedan musliman nikad u životu ne pročita bar prijevod Kur’ana, kao što je nezamislivo da musliman bar ne pokuša i ne potrudi se naučiti Kur’ansko pismo-sufaru, kako bi svoj život oplemenio.

Abdullah b. Mes’ud, r.a., kaže: ,,Ko želi da vidi da li voli Allaha i Njegovog Poslanika, neka pogleda u to koliko i kako voli Kur’an, pa ako ga bude volio – on voli Allaha i Njegovog Poslanika!“

Treća vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste džemat i zajednica. Razlog našeg posebnog osjećanja uz Ramazan te ispunjenosti naše duše najljepšim osjećajima jeste upravo u tome što smo bili intenzivno i čvrsto vezani za džem’at kroz dolaske na namaze.

Draga moja braćo dovimo i Boga Dragoga molimo da prospe Svoju Milost i blagoslov na naš džemat, da nam džemat ostane i opstane. Molimo Uzvišenog Allaha da nam se pridruže muslimani koji sa nama žive, ponekad nam se dive i samo nas posmatraju, ali nam se ne pridružuju. Da bi Islamska zajednica bila snažne institucija mora imati materijalnu potporu, a članstvo-vazifa je jedini materijalni izvor za opstanak naše zajednice.

Naša četvrta vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste dobročinsto, osjećaj za drugoga i pomaganje u nevolji. Onoliko koliko dijelimo, toliko smo zahvalni Allahu dž.š. Koji nam daje i toliko čuvamo postojeće blagodati. Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: ,,Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže''. Allah s.v.t.a., kaže i ovo: „Što god da podijelite, On će vam nadoknaditi, jer On je najbolji opskrbitelj“.

I na kraju naša peta vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste zahvalnost Uzvišenom Allahu dž.š. na blagodatima koje uživamo. Ni u jednom drugom mjesecu ne razmišljamo više o blagodati hrane kao što to činimo u Ramazanu kada postimo. Kao postači, dok smo iščekivali iftar, najjasnije smo vidjeli ljepotu Božijih blagodati. Dok smo postili, u jednoj čaši vode i u jednom zalogaju hrane, kao na dlanu, vidjeli smo Božiju milost.

Zato trebamo biti zahvalni našem Gospodaru na blagodatima koje imamo i sjetiti se onih koji ih nemaju. Rekao je Uzvišeni: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati“.

 Govorio je Hasan El-Basri: „Doista, Allah šalje blagodati ljudima. Ako ljudi na njih ne uzvrate zahvalnošću, Allah te blagodati pretvara u patnju“. U jednoj predaji se kaže da je Alija b. Ebi Talib rekao jednom čovjeku: „Blagodat je povezana sa zahvalnošću. Zahvalnost je vezana za povećanje. To je međusobno povezano. Čovjek neće ostati bez blagodati, sve dok ne presten biti zahvalan“.

Napaštanje i post u ševvalu

 Osoba koja je sa opravdanim razlogom propusti post dana ramazana ili više, prvo treba napostiti propuštene dane, a zatim postiti nafilu u ševvalu. U hadisu se kaže: ,,Ko isposti ramazan i šest dana ševvala, ima nagradu posta cijele godine;” za onoga ko je propustio koji dan ramazana i više ne može se reći da je ispostio ramazan, ako hoće pridobiti ovu veliku nagradu, dužan je prvo napostiti propuštene dane, a tek poslije toga postiti šest dana ševvala. Ukoliko se desi da ipak da prednost postu šest dana ševvala, njegov post je ispravan i ostaje mu da, prije drugog ramazana, naposti propuštene dane (El-Furu', od Ibn-Redžeba, Fetava islamijje, 2/166.).

Draga braćo, ne zaboravimo svaki dan reći Elhamdulillah na onome što imamo. Neka nam Milostivi pomogne da nam i ovaj Bajram donese samo najbolje. Pokušajmo sastaviti pokidane rodbinske i prijateljske veze. Pronađimo one najljepše sitnice u insanima, jer svako to nosi u sebi samo se trebamo malo potruditi i pronaći to. Pamtimo ljude po dobru, ne zamjerimo im, i ne sudimo jedni drugima, ionako će nam na kraju Jedan suditi svima. Budimo od onih koji opraštaju, jer i naš Uzvišeni Gospodar, oprost voli. 

Približimo se jedni drugima. Imajmo više vremena za iskreni razgovor, jer razgovora nam zaista treba. Ne zaboravimo one koji su preselili na bolji svijet, spomenimo ih u svojim dovama. Obilazimo ih, ne samo za Bajram.   Neka nas oni podsjećaju da, vjerovali mi ili ne, drugi svijet zaista postoji.

Lijepo je čestitati bajram. Od Džubejr ibn Nufejra se prenosi da je rekao: »Ashabi Allahovog Poslanika, a.s., kada bi se sreli na dan Bajrama jedni drugima bi čestitali riječima ,TEKABBELELLAHU MINNA VE MINKE'.« (Neka Allah ukabuli/primi od nas i od vas). (El-Askalani) Kod nas se čestita riječima ,,BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN.« (Neka vam je sretan i berićetan Bajram) Lijepo je u dane Bajrama obveseliti svoju porodicu međusobnom izmjenom poklona-bajramluka (davanjem, poklona).

Za dane Bajrama treba se veselo držati pri susretu sa rodbinom i prijateljima iskazujući svoju pažnju i ljubav prema njima. Treba nastojati posjetiti što više rodbine i prijatelja. Bajrami su dani posjeta, obilazaka, darivanja, učvršćivanja prijateljstava, igre, veselja i pjevanja pobožnih pjesama. Sve ovo treba biti u skladu sa propisima vjere, ne zanemarujući islamske dužnosti koje muslimani trebaju izvršavati u svom životu.

Draga braćo, svima vama i vašim najmilijima od srca želim sretan i blagoslovljen Bajram sa željom za vaše dobro zdravlje i uspjeh u životu i radu!

Molim Allaha da nam primi ibadete i da nas učvrsti na Pravome putu. Da li ćemo dočekati sljedeći Ramazan, ostaje da se vidi a sigurno je da neki to neće dočekati. Bože, podari nam još koju priliku. Amin

Podijelimo radost Bajrama sa svojima i svima u svome okruženju i od srca oprostimo jedni drugima. 

Eid Mubarek. Bajram šerif mubarek olsun! Me fat Bajrami! Bahtalo bajrami. Za mnogu godini bajram. Vesel in srečen Bajram!

Dragi naš Gospodaru, podari nam mudrosti da očuvamo poštovanje prema džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Volimo džamiju, radujmo se petku i džumi namazu. Ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin! 

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul-Buhari.

Priredio: Nijaz Salkić

MIMBERA – DIJAGNOZA I RJEŠENJE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ،  نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا.  مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.

صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده . ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،

رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.

قال الله تعالى فى كتابه الكريم:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَقُلْنَا يَا آدَمُ اسْكُنْ أَنتَ وَزَوْجُكَ الْجَنَّةَ وَكُلَا مِنْهَا رَغَدًا حَيْثُ شِئْتُمَا وَلَا تَقْرَبَا هَٰذِهِ الشَّجَرَةَ فَتَكُونَا مِنَ الظَّالِمِينَ [٢:٣٥]

 صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Svaka hvala, zahvala i pohvala pripadaju samo Allahu, dželle šanuhu. Salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, čestite ashabe, kao i na sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 07. safer 1439. ili 27. oktobar 2017. godine. Ovo je 6. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Strah i čega se bojimo', a današnja je, ,Dijagnoza i rješenje.'

  Cijenjeni džemaate!          

  Kur’an je podijeljen na 240 dijelova, sadrži 30 džuzeva, svaki džuz sadrži dva hizba a svaki hizb je sastavljen od rub’a, odnosno četvrtog dijela, kojih u jednom džuzu ima osam. Na taj način dolazimo do 240 dijelova Kur’ana. Ova brojka je lahko djeljiva na dvadeset četiri sata jednog dana. U tpm danu možemo mnogo lijepog uraditi za sebe i za druge

  Da bi mogli riješavati svoje stanje ili dokučiti stanje mnogih generacija prije nas, njihove probleme i metode, moramo napraviti dijagnozu a potom iznaći i rješenja. Glede stanja današnjih muslimana, mnogi promukoše govoreći ili polomiše pera pišući o stanju današnjih muslimana i pozivajući muslimane na put islama, ali se posehve, zaborave (ne)namjerno kako te iste muslimane održati i sačuvati na stazi islama.  

  Čitanjem i proučavanjem Kur'ana nalazimo mnoge analize stanja pojedinaca, grupa i naroda. Navešću primjer dijagnoza grijeha i rješenja, u primjeru prvoga čovjeka, Adema, a.s.  Kur'an iznosi podatak da je on stvoren u Džennetu. Tamo mu je, kao i njegovoj ženi Havi, r.a., bilo dozvoljeno sve osim jednoga stabla, njemu se nisu smjeli približiti. Oni jesu znali za zabranu, ali nisu bili obavješteni zbog čega je postojala ta zabrana i ta radoznalost potpomognuta šejtanskom vesvesom je dovela do prvoga grijeha koji je bio uzrokom njihova napuštanja Dženneta. O ovom događaju Kur`an, a.š., kaže:

I Mi rekosmo:“O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu ne nanesete“.

  Zabrana koju Kur`an, a.š., ovdje  spominje jeste jasna sama po sebi, ali je čovjek sklon nadmudrivanju i to vrlo često na svoju štetu. Adem, a.s., i njegova žena su prekršili zabranu zavedeni šejtanskim nagovorom da će postati besmrtni i vječni a čovjek je po prirodi stvoren kao slab pa je i pokleknuo.

Nakon šejtanova nagovora oni bijahu izvedeni iz Dženneta na dunjaluk a to je teklo ovako: 

I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. ,,Siđite!" - rekosmo Mi - ,,jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!"

  Sasvim je opravdano da čovjek iz svoje kulture i učtivosti uputi izvinjenje onome kome je učinio nepravdu ili iznevjerio obećanje. Kada čovjek učini grijeh prema Allahu, dž.š., on mora uputiti tevbu da bi imao nadu za oprost svoga Gospodara za učinjeni grijeh. Sigurno će Gospodar zbog te tevbe pomoći svome robu jer je tevba znak vjerovanja. Adem, a.s., je znao samo neke riječi i pojmove, ali je ipak uputio tevbu svome Gospodaru: 

I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv.

Mi rekosmo: ,,Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili - ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.

  Dakle, nakon upućene tevbe koju je Allah, dž.š., primio Adem, a.s., i Hava su napustili Džennet, nastanili se na dunjaluku, i to razdvojeni, da bi osjetili grijeh koji su počinili. Čovjek obično misli da poslije izvinjenja sve postaje kao što je nekada bilo, međutim mi znamo da onda treba mnogo vremena da prođe da bi se situacija popravila i bila kao nekada. Uvjet opstanka na pravome putu jeste samosvijest i korištenje Božije upute.

  Današnji čovjek je obolio od mnogih bolesti tijela, a najviše je duševnih bolesti.  Allah, dž.š., je propisao lijek za bolesti duha, koji se ogleda u tevbi (pokajanju) i istigfaru (traženju oprosta za grijehe). Pitanje je samo koliko je čovjek odlučan da konzumira propisani lijek.  

  U liječenju postoje teškoće i prepreke. Islam je satkan od istine, Allah, dž.š., je istina i na taj način vjernici putem istine dolaze do spoznaje svoga Gospodara. Da se to ne bi desilo šejtan se bori da čovjek ne spozna svoga Gospodara jer uz spoznaji je lijek i efikasno oružje protiv šejtana i njegovih pomagača. Laž je osnovno sredstvo nevjerstva i borbe protiv istine.

  Klanjanje Allahu, dž.š., i činjenje sedžde je jedno od najdražih djela koje vjernik može činiti a to je i dokaz priznanja Gospodara i odavanje Mu najviše počasti. Namaz je stub našeg vjerovanja i jako je bitan na putu vjerovanja i spoznaje svoga Gospodara. Šejtan namaz predstavlja čovjeku kao primitivan način obraćanja Bogu nego mu saopćava da se to može i drugačije raditi, u mislima ili onda kada se čovjek najbolje osjeća. Govori mu da nije dobro to što uči Kur`an, a.š., na arapskom jeziku u namazu kada ne razumije to što uči.

 Primjeri:

 Od saginjanja nema ništa nego je srce znak priznanja i vjerovanja u Boga. Šejtan čovjeku predstavi da nikoga ne dira, da svima misli dobro a da sebi olakša životni put.

Post mjeseca ramazana je propis koji je također sastavni dio vjerovanja. Šejtan ga predstavi gladovanjem i patnjom.

Zekat je stroga dužnost i sastavni dio vjere, ali šejtan prepada čovjeka siromaštvom ako bi podijelio zekat i da će na taj način istrošiti svoj kapital.

Hadž je veliko djelo i dio vjere i posebna opasnost po šejtana. On odvraća od odlaska na hadž pod izgovorom da je još rano za hadž, teško ga je očuvati, ima vremena za tebe dok neke stvari dunjalučke riješiš, dok odeš u penziju, itd.

Da se primjetiti da je lakše prevesti nekoga u islam nego ga očuvati na tom putu. Postavlja se pitanje „Zašto“? Ogovor je jasan, samo ga mi slabo razumijemo. Oni koji islamu prilaze, oni su shvatili postojanje Boga pa Ga žele spoznati i približiti Mu se a oni koji se iz tradicionalnih razloga nisu gubili sa staze islama smatraju da su svojim stažom zaslužili Džennet bez razlike na učinak u islamu. 

Šejtan u svome zadatku ima na listi ljude koje bi trebao napasti, prvo nas koji smo redovno na sedždi svome Gospodaru. Nisu mu interesantni neuspjeli i propali a i ovo je znak veličine koju vjernik nosi sa sobom. Razumijevanjem Božijih riječi gradimo sebi zaštitu i tu moramo biti jako oprezni jer smo svjesni da pomoć dolazi samo od Boga.

Jedna od najraširenijih bolesti današnjice je dijagnoza, danas je mnogo iscjelitelja, izlječitelja, liječnika duša, koji dijagnosticiraju stanje i bolest, a ne daju lijek, govore o našem lošem stanju a ne nude nam rješenja.

 Koliko li je danas knjiga izdano u kojima se govori o bolestima današnjice, nabrajaju se ružna djela pojedinaca, grupa, generacija, naroda i civilizacija a ne nude se nikakva rješenja, ili prava riješenja, da se to popravi ili izliječi.

  Primjer nuđenja rješenja za jednu raširenu bolest kod ljudi je od recimo dr. Steve Llardi je osmislio TLC sistem liječenja od depresije u šest koraka, a koji su ujedno u većoj i manjoj vjeri opisani u Kur’anu i hadisima prije 1400 godina. To su: regulacija sna (ranije ustajanje i spavanje), unošenje omega 3 kiselina, redovna fizička aktivnost, druženja sa pozitivnim ljudima, izlaganje Suncu i prirodi i strategije skretanja misli. Mislim da se o ovim temama nikada ne može dovoljno ispričati, i da se treba o njima i govoriti i pisati.  

  Ili naprimjer slučaj negativnih, opsesivnih, prisilnih i iracionalnih misli, koje karakteriše njihova upornost, trajanje i javljanje mimo subjektove volje. Ove misli ne samo da osobi kvare raspoloženje, već remete njenu koncentraciju, motivaciju i osećaj da osoba ima kontrolu nad sobom. Pored toga što su negativne, ove misli osobi deluju kao nekontrolabilne jer što se osoba više bori sa njima one su sve upornije.

Zašto su negativne, opsesivne misli tako uporne?

  Iz dva razloga. Prvi razlog je povezanost ovih misli sa negativnim afektom, kao što je na primjer strah, bijes, očaj, osjećaj krivice i sl. Kada ne bi bile zasićene negativnm afektom ove misli bi brzo prolazile i osoba ne bi na njih obraćala puno pažnje. Ono što im daje snagu i upornost je negativni afekat sa kojim osoba ne zna šta da radi.

  Zbog upornosti i neprijatnosti ovih misli osoba je sklona da obraća pažnju na ove misli, da bude okupirana analizom ili borbom sa tim mislima što znači da se osoba udubljuje u njih i tako ih hrani, tako im daje snagu i moć. Rješenje je da treba naučiti tehniku kako da se oslobodimo bilo kojih negativnih misli, uključujući i strašne misli.

Kako da prevaziđete opsesivne misli?

  Prvo što treba znati je da su negativne misli kao i svake druge misli, samo misli. Stoga one nemaju nikakvu magičnu moć, ne predstavljaju realnost i ne mogu da utiču na naše ponašanje ako mi tako ne odlučimo. Negativne misli su plod imaginacije, zamišljanja nečeg što se ne događa sada i ovdje, to je samo imaginacija a ne realnost, loše misli su proizvod uma. Kada znamo da su misli proizvod mašte, prozvod našeg uma mi ih nećemo tumačiti bukvalno. Šta da radimo sa tim osjećjanjima? Odustanimo od borbe i pustimo ih da odu. Nemojmo se udubljivati u njih i one će početi da blijede i na kraju će skroz nestati.

  Kada smo odlučili da se ne udubljujemo u negativne misli, udubimo se u sadašnji trenutak. Mislimo na nešto lijepo, na nešto što volimo, da li osobu, da li događaj, možda neki lijepi životni trenutak ili nešto što želimo da nam se dogodi u skoroj budućnosti. Jednostavno svoje negativne misli preusmjerimo poput skretničara na pruzi, dajmo negativu na sporedni kolosijek naše željeznce. Vježbajmo ovu tehniku kada god možemo. Ako nam i ne ide uvijek lahko, samo vježbajmo dalje.

   Upitan je jedan mudrac: Šta je najčudnije kod čovjeka? ,,Ljudima brzo dosadi djetinstvo i žure da porastu, nakon što porastu ponovo bi željeli da se vrate u dječije godine. Troše svoje zdravlje da bi stekli imetak, a nakon toga troše imetak na svoje zdravlje. Razmišljaju s brigom o svojoj budućnosti, a zaboravljaju na svoju sadašnjost. Tako ne žive ni za sadašnjost niti za budućnost. Žive kao da nikada neće umrijeti, a umiru kao da nikada nisu ni živjeli."

Dova

  Allahu, od Tebe trazim zaštitu od brige, tuge i žalosti. Od Tebe tražim zaštitu od slabosti i ljenosti. Od Tebe tražim zaštitu od straha i škrtosti. Od Tebe tražim zaštitu da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju.

 Molimo Te Uzvišeni, obogati nas ljubavlju do naših džamija i do onih koji nas vode na pravi put. Uzvišeni, učini da džamija budi naš ponos, džuma namaz, naša radost, a islamska zajednica bude halka i uzdanica naša! Amin! 

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.

عوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُأ

 [جلوس]

بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين

الخطبة الثانية

 الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.

اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون.

 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Očuvanje današnjih generacija na putu islama, islamskih regulativa i propisa, Dr .Vladimir Mišić.

                                                                                                                                 

                                                                                                                                       Nijaz Salkić