Priredio:Nijaz SALKIĆ
Fikhu'l ibadat
Alima i fakiha (islamskog pravnika) Ibrahima ibni Muhammeda Ibni Ibrahima, El Halebija (umro 956.g. po Hidžri)
Stjecište mora
I tom
Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim!
U ime Allaha Milostivog Samilosnog!
MULTEQA'L-EBHUR
Ovo je sažeti tekst iz oblasti islamskog prava nazvan Multeqa'l-ebhur. Djelo je sačinio fakih, veliki znalac islamskog prava, bogobojazni, odabrani, veoma stručni Ibrahim ibni Muhammed ibni Ibrahim zvani Halebi (allah mu se smilovao).
Kitabu't-tahare- Propisi o čistoći
POGLAVLJE O VODAMA IZ BUNARA I TEČNOSTI ZA ABDEST I TEJEMMUM
Voda će se iz bunara iscrpati kad upadne neka nečist, ali ne zbog balege deve, fuškije u balege govečeta, ako nije mnogo, a ni zbog izmeta goluba i vrapca. U tom slučaju voda će se smatrati čistom.
Kada se zna kada je upala nečist u bunar, smatrat će se da je voda nečista od tog vremena, a ako se ne zna, onda od prije dan i noć ako se životinja koja je upala nije naduhla ili raspala, a ako se naduhla ili raspala, onda je voda nečista od prije tri dana i tri noći. Imam-i Jusuf i Muhammed kažu: Voda je nečista od časa kada je to primijećeno.
Iscrpat će se iz bunara dvadeset do trideset srednjih kofa ako je uginulo nešto poput miša, vrapca ili otrovnog gušteka, a isrpat će se od četrdeset do šezdeset kofa ako je uginulo nešto poput goluba, kokoši ili mačke, a iscrpat će se sve ako je upalo nešto poput psa, ovce ili čovjeka, ili se životinja naduhla ili raspala u bunaru.
Ako nije moguće iscrpati toliko vode iz bunara, iscrpat će se ono što ima u njemu. Fetva je donijeta da se iscrpa 200-300 kofa i što bude više od srednje kofe, obračunat će se. A drugi kažu da se uzima u obzir kofa svakog bunara koja se koristi.
Ostatak vode iza čovjeka kada se napije i ostatak iza konja kada se konj napije i svega onoga čije se meso jede, smatrat će se čistom vodom. Ostatak nalokane vode od strane psa ili svinje i ostatak nalokane vode od strane krvoločnih životinja je nečist.
Ostatak nalokane vode iza mačke i kokoši koja je slobodna i luta, ptice grabljivice i drugih životinja koje stanuju po kućama, poput zmije i miša, smatra se odvratnim (mekruh).
Ostatak nalokane vode od strne mazge i magareta je također sumnjiv. Njime će se uzeti abdest ako nema druge vode, a uzet će se i tejemum. Bilo šta da se uradi prvo od ovog dvoga, dopušteno je.
Znoj svake životinje tretira se kao i ostatak nalokane vode iza nje.
Ako čovjek ne nađe ništa drugo do sok od datule, on će uzeti tejemum, a neće uzeti time abdest, prema mišljenju Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao), i na tome je i donijeta fetva. Prema mišljenju Imama, čovjek može uzeti abdest i sokom od datule, a kod Muhammeda koristit će oboje (i abdest i tejemum).
PROPISI O TEJEMUMU (TEJEMMUMU)
Tejemum će uzeti musafir i svaki onaj koji je izvan naselja zbog udaljenosti od vode jednu milju do koje bi mogao doći ili zbog bolesti pa se boji da se bolest neće pogoršati ili usporiti ozdravljenje, ili zbog straha od neprijatelja i krvoločne životinje, žeđi ili nedostatka opreme. Tejemum se uzima na tvarima zemljanog porijekla kao što je prašina, pijesak i krečnjak, zatim kreč, surma, fosfor ili kamen makar bio bez prašine, nasuprot mišljenju Muhammeda (Allah mu se smilovao).
Ebu Jusuf insistira da se tejemum uzima na zemlji, tj. prašini ili pijesku, a dozvoljeno je i na predmetima od gline po izboru, što je suprotno Ebu Jusufom mišljenju.
Uvjet za tejemum je i nemogućnost da se upotrijebi voda stvarno ili da se tako tretira, zatim čista površina zemlje, da sve predviđeno kod tejemuma bude obuhvaćeno kao i nijet.
Nijet je potreban radi namjere činjenja kakva ibadeta koji ne bi bio valjan bez ove čistoće. Kada bi nevjernik uzeo tejemum radi islama, njemu ne bi bio dozvoljen namaz, za razliku Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao). Za tejemum nije uvjet definirati da li se uzima radi abdesta ili potrebnog kupanja.
Način uzimanja tejemuma je da se čovjek dotakne rukama zemlju pa ih otrese, a onda potare svakim dlanom spoljašnji dio druge podlaktice i njezin unutarnji dio sa laktom. Ovako se tejemum uzima i u slučaju potrebe kupanja i uzimanja abdesta, i kad žena ima menstruaciju i poslije porođaja.
Tejemum se može uzeti i prije namaskog vremena. Njime se može klanjati sve što se želi, i farz i nafila, isto kao sa abdestom.
Tejemum je dozvoljeno uzeti kada se čovjek boji da mu neće proći dženaza namaz ili bajram na samom početku. Tako isto će se primijeniti kada je neko uzeo abdest i izgubio ga u času kada je počeo klanjati. Ovo se protivi mišljenju njih dvojice, imama Ebu Jusufa i Muhammeda, a nije dozvoljeno zbog straha da će proći džuma namaz ili dnevni namazi.
Tejemum će pokvariti sve ono što kvari abdest. Tejemum će pokvariti i to kada čovjek bude sposoban da upotrijebi vodu koliko je potrebno za čišćenje. Ako bi on pronašao vodu dok je u namazu, namaz bi mu bio pokvaren, međutim, ako bi pronašao vodu poslije klanjanja, namaz će biti uredu.
Ako bi putnik zaboravo vodu u svome prtljagu i klanjao sa tejemumom, on neće ponoviti namaz. Međutim, Ebu Jusuf kaže da će on ponoviti namaz ako vrijeme nije isteklo.
Lijepo je za onoga ko se nada da će naći ili doći do vode da odgodi namaz do pred istek vremena toga namaza. On je obavezan da traži vodu ako misli da je ona blizu, odn. da je udaljena do jedne galve (oko 185m), a u protivnom, nije.
Čovjek je dužan i da kupi vodu ako ima sredstava za to i ako se prodaje primjerenom cijenom; u protivnom, on nije obavezan. Ako njegov prijatelj putnik ima vode, on će zamoliti za vodu, a ako ga ovaj odbije, on će uzeti tejemum. Ako uzme tejemum prije traženja ili ako je nekome potrebno kupanje dok je u gradu, ili strahuje od hladnoće, njemu je dozvoljen tejemum, suprotno mišljenju imama Ebu Jusufa i Muhammeda.
Ne mogu se istovremeno spajati abdest i tejemum. Ako je veći dio organa sa ranama, uzet će se tejemum; u protivnom, oprat će se zdravi, a potrati ranjeni dio.
InšaAllah, nastavak slijedi!
