MIMBERA- MJESEC REBIU-L-EVVEL-MJESEC ALLAHOVA POSLANIKA

Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

Allah, s.v.t.a., Sura: El-Fath / Pobjeda  u 29. ajetu kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

مُحَمَّدٌ رَسُولُ اللَّهِ ۚ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ ۖ تَرَاهُمْ رُكَّعًا سُجَّدًا يَبْتَغُونَ فَضْلًا مِنَ اللَّهِ وَرِضْوَانًا ۖ سِيمَاهُمْ فِي وُجُوهِهِمْ مِنْ أَثَرِ السُّجُودِ ۚ ذَٰلِكَ مَثَلُهُمْ فِي التَّوْرَاةِ ۚ وَمَثَلُهُمْ فِي الْإِنْجِيلِ كَزَرْعٍ أَخْرَجَ شَطْأَهُ فَآزَرَهُ فَاسْتَغْلَظَ فَاسْتَوَىٰ عَلَىٰ سُوقِهِ يُعْجِبُ الزُّرَّاعَ لِيَغِيظَ

بِهِمُ الْكُفَّارَ ۗ وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ مِنْهُمْ مَغْفِرَةً وَأَجْرًا عَظِيمًا

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku. (29)

 A zatim, danas je petak, 26. februar 2010., ili  12. rebiu-l-evvel, 1431. hidžretske godine. Ovo je deveta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini.  Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

U ovom hidžretskom mjesecu desit će se sva tri džemreta. Prvo džemre (u zrak) drugo (u vodu), danas, a treće džemre (u zemlju) je u slijedeći petak. Sam spomen mjeseca rebiul-evvela podsjeća nas na Poslanika, s.a.v.s., i njegovo rođenje. Mevlud je, dakle, rođendan Poslanika Muhammeda, alejhis-selam, i označava dolazak novog života na ovaj svijet. Riječ džemre znači, između ostalog, povećanje topline, kao i poticanje sokova života i buđenje. Mevlud, koji pada u idući petak, 12. rebiul-evvela (26. februara), svjedoči rađanje najplemenitijeg čovjeka, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a džemre buđenje prirode.

Nakon ova tri džemreta, priroda će se zadjenuti zelenim pokrivačem i ukrasiti raznobojnim cvjetovima, pa je neophodno da i sokovi i miris naše vjere nagizdaju naše jezike, očiste naša srca i uljepšaju naša djela, kojima će se okoristiti i usrećiti svi ljudi i sva živa bića.

Rođenje Allahova Poslanika Muhammeda a.s. je bilo 12 rebiul-evvela, tačno pedeset dana nakon znamenitog događaja pokušaja rušenja Kjabe /amul-fil – slonova godina/, o čemu se govori u suri El-Fil., 570 godine po gregorijanskom računanju vremena. Rođen je od oca Abdullaha ibn Abdul-Mutaliba i majke Amine bint Vehb. Njegovo rođenje je, po mišljenju većine islamskih historičara i učenjaka, bilo u svitanje zore dana ponedjeljka. Muslim je zabilježio predaju od Ebi Katadeta u kojoj se navodi da je Resulullah a.s. upitan o postu dana ponedjeljka, pa je rekao: ”To je dan u kome sam rođen i dan u kome sam poslat kao Poslanik....” /Muslim/

Uzvišeni Allah nam govori: „Vi u Allahovu Poslaniku divan uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom svijetu nada, i puno spominje Allaha!“ (El-Ahzab, 21) Ogromna većina, nažalost, za uzor druge uzima, iako se priređuju glamurozne manifestacije za Poslanikov, s.a.v.s., rođendan, drže oratorska predavanja, pišu sjajni članci, snimaju divne kaside. Sve to se doživljava emotivno, sa suzama i uzdasima, baš kao i izgubljena ljubav i sreća za kojom uporno tragamo. Znamo da je ona tu, da sigurno postoji, na dohvat je, i može je imati ko god želi. Dvije najdragocjenije stvari u današnjem svijetu su ljubav i sreća. Oni koji slijede Poslanika, s.a.v.s., sigurno će naći ta dva najvrjednija dragulja, bez kojih je život besmislen.

Porodično stablo Poslanikovo a.s.

"On je Muhammed b. Abdullah, b. Abdul-Muttalib b. Hišam b. Abdul Menaf ibn Kusayy ibn Kilab ibn Murra ibn Ka'b ibni Lu'ayy ibn Galib ibn Fihr ibn Malik ibn Nadir ibn Kinane ibn Huzajma ibn Mudrika ibn Iliyas ibn Mudar ibn Nezir ibn Ma'add ibn 'Adnan... Od Adnana do Ismaila, pak, u rodoslovlju imamo mnogo razilaženja, no najbliže istini je rodoslovlje koje je iznio Ebul-Abbas Šihabudin Ahmed ibn Imad (...) U svome djelu "Maratibu 1-Enbija". Po toj knjizi Adnan je sin Ubba, (pa loza dalje ide) ibn Udad ibn Ka'b b. Ja'kub b. al-Yasa' b. al-Humajsa b. Salman b. Nubajd b. Hajdar b. Ismail b. Ibrahim b. Tareh ili Azar b. Nahur b. Saruh b. Falah b. Abar b. Salah b. Arfahsad b. Sam b. Nuh b. Lamak b. Muttasalah b. Ahmuh b. Jarad b. Mahlil b. Kajnan b. Anus b. Šit Hitabullah koji je sin Adema, praoca čitavog čovječanstva." (130).

On je (a.s.) odraz Ibrahimove dove kada je rekao: ”Naš Gospodaru, pošalji im između njih Poslanika koji će im učiti Tvoje ajete...”(Ajet..)

Kur'an o Muhammedu a.s.

هُوَ الَّذِي أَرْسَلَ رَسُولَهُ بِالْهُدَىٰ وَدِينِ الْحَقِّ لِيُظْهِرَهُ عَلَى الدِّينِ كُلِّهِ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ شَهِيدًا

On je poslao Poslanika Svoga s Uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (28)

Poznati ljudi o Božijem Poslaniku Muhammedu a.s.

§  U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhamedovu vjeru i može se reći da je obraćanje Evrope u Islam već počelo.  (Bernard Šo)

§  Muhamede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.  (Oto von Bizmark)

§  Nikad nije čitao, a sad - gledaj!  Jedna takva riječ, i mudracu nedosegnuta! (Rilke)

§  Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, NIKO NIJE KADAR DALJE DA STIGNE.  (Gete)

§  Bilo je i drugih ljudi koji su ispovjedali monoteizam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u jednog boga. (Tomas Karlajl)

§  Ako se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne historije. (Lamartin)

Poslanik kao osoba i čovjek

Prije svega, vjera islam ni za njega nije nešto što je profesija, islam je za njega njegova vjera koju mu objavljuje Dragi Allah i u koju i sam Muhammed, a.s., vjeruje. On sam je, dakle, poslanik Božiji - osim drugima - i samome sebi! Prvo samome sebi!

Da je bio ahlakli i human govore slijedeći primjeri.

Primjer prvi: U vrijeme poslaničke misije Allahova Poslanika, u Medini je bio jedan čovjek koji je mnogo i posebno mrzio Poslanika a.s. Jedne prilike u Medinu je mahsuzile  potražio Muhameda a.s., s namjerom da ga ubije. Ashabi, poznavajući ga i njegove zle namjere, uhvate ga i svežu. Poslanik, kada je  to ugledao kaza: "Što ste ovoga čovjeka svezali." Rekoše: "Božiji Poslaniče, mi znamo da on hoće da tebe ubije." Na šta Poslanik a.s., odgovori: "Jeste li čovjeka ponudili hranom, vodom. Jeste li ga počastili čime." Potom priđe tom čovjeku i pita ga: "Hoćeš li primiti islam?" On reče: "Neću". Poslanik, a.s, reče: "Pustite ovog čovjeka da ide." I oni ga odvežu. On krene, udalji se malo i onda se vrati Božijem Poslaniku i rekne: "Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve rusuluhu." - "Svjedočim svoju vjeru u Allaha dž.š., i svjedočim da je Muhamed Božiji rob i Poslanik. " Poslanik ga upita zašto nisi posvjedočio vjerovanje kada si bio upitan, zašto sada primaš vjeru. On reče: "Nisam,  Poslaniče zato što bi ti pomislio da je ono bilo zato što me je bilo strah dok sam bio svezan. Zato nisam."

Primjer drugi: Živeći u Medini Poslanik a.s., imao je jednog komšiju Židova. A Židovi su posebno mrzili Poslanika i sve muslimane.  Taj Židov je svaki dan pred Poslanikova vrata ostavljao nedžaset, izmet. Poslanik mu nikada nije riječi progovorio. Jedno jutro nema onog njegovog "posla", Poslanik se opremi i odmah na vrata kod njega. Kada je Poslanik otvorio vrata ovaj leži. On odmah skoči: "Šta ćeš mi ti, a ja bolestan?", kaže: "Ja vidio da ti nisi uradio ono što radiš svako jutro pa ja mislio da si bolestan pa reko da te obiđem." Židov, vidi veličinu  Poslanika a.s., pokaja se, izgovara šehadet, i prima islam.

Primjer treći:  Kada je Poslanik a.s., bio još u Mekki. Odluči da pođe u grad Taif i pozove tamnošnji svijet u vjeru islam. Tamo ga dočekaju, isuviše grubo, napadima, kamenovanjem. Te ga naposlijetku protjeraju kamenovanjem kroz grad. Poslanik izlazi iz Taifa, onako sav izranjavan, krvav, tužan i usamljen, sjede da se odmori. Allah mu, tom prilikom, šalje meleka koji mu kaže: "Selami te tvoj Gospodar. Reci, samo reci, šta da učinimo za tebe. Odmah ću ovo brdo na njih spustiti, nikad se neće ni znati za Taif." Muhamed, a.s., odgovara: "Moj Gospodaru, Ti njima oprosti i uputi ih, jer oni ne znaju"

Nekoliko riječi o obilježavanju mevluda i sjećanja na Poslanika

1. Izvođenje mevludskih manifestacija na dan Poslanikova rođenja svake godine je posao koji ima svoje uzakonjenje u šerijatu i predstavlja dobro djelo kojim se približava Allahu dž.š. zbog toga što sadrži u sebi ibadete koje smo ranije spomenuli (učenje Kur’ana, učenje salavata, upoznavanje sa detaljima iz Poslanikove povijesti i sl.) Na tome su istrajavali muslimani od sedmog stoljeća po hidžri pa do sada bez ikakvog prezira ili negacije i osude. O tome hafiz Es-Sehavi je rekao: ”Sljedbenici islama u svim pokrajinama i velikim gradovima obilježavaju mevludskim svečanostima rođenje Poslanika Muhammeda a.s., u mjesecu njegova rođenja. Te večeri se podijeli puno sadake, budu vesela lica vjernika, uče se mevludi i na njih se spušta bereket-blagoslov.”/Siretul-hišamijje 1 tom str. 439 i djelo Sejjiduna Resulullah str. 333/

2. Prvi koji je počeo prakticirati mevludi-šerif kao izraz sjećanja na njegovo rođenje a.s. zvanično je vladar Muzaffer Ebu Seid Kevkeberi ibn Zejn-ddin Ali koji je umro 630 h. Niko mu od učenjaka njegova vremena nije osporio taj čin, a ni od kasnijih generacija. Čak su ga i hvalili. Od učenjaka koji su se pohvalno izrazili o spomenutom halifi je i Hafiz Ibn Kesir: ”Halifa Muzafer Ebu Seid je praktikovao upriličiti mevlud u mjesecu Rebiu. On je bio veoma hrabar, pametan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i časno mjesto podari.”/El-Bidajetu ve nihajetu od Ibn Kesira tom 13 , str. 137/

Mnogi učenjaci su pisali djela o mevludu, među njima spomenuli bi Hafiza Sujutiju i njegovo djelo “Husnul-mekasidi fi amelil-mevlidi” U tome djelu Sujutija je rekao: ”Zato je lijepo da i mi pokažemo znakove zahvalnosti Allahu dž.š. na dan Poslanikova rođenja, sa održavanjem skupova, priređivanje hrane i slično tome.

Autor djela Mizanul-adil, kaže: ”Mevludske svečanosti kojima se obilježava Poslanikovo rođenje su utemeljene islamom i one su poželjne i preporučene. Ja uslovljavam njihovo prakticiranje i izvođenje sljedećim uvjetima:

1. Da svečanost počne sa odlomcima iz Kur’anil-Kerima.

2. Čitanje teksta koji sadrži detalje iz Poslanikova života, navođenje nekih mu’džiza i momenata iz kojih se može uzeti pouka.

3. Da prisutni prouče salavat kada god se spomene ime Poslanika Muhammeda a.s.

4. Da manifestacija sadrži kaside i spjevove o Muhammedu a..s koji su zasnovani na mu’teber ćitabima.

5. Izbjegavanje prenošenja iz života Muhammeda a.s. što nije zasnovano na autentičnoj tradiciji.

6. Ne dozvoliti pomiješanost žena i ljudi u jednoj prostoriji (ihtilat).

7. Pridržavanje općeg islamskog edeba (kulture ponašanja) i ne dozvoliti da se bilo kojim gestom izađe iz okvira islamskog načina ponašanja. /Iz djela Mizanul-adil str. 301/

Dova    

     »Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.

      Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.  

      Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima,  i naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

Literatura:  Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Mevlud i priroda, Abdulah ef. Hodžić, Muhammed a.s., dr. Enes Karić, Mevlud, dr. Fikret Arnaut