الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., u suri El - Bekare / Krava u 152. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti."/152
A zatim, danas je petak, 26. mart 2010., ili 10. rebiu-l-ahir, 1431. hidžretske godine. Ovo je četrnaesta džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
U Riječima Uzvišenog Allaha s.v.t.a.
كَمَا أَرْسَلْنَا فِيكُمْ رَسُولًا مِنْكُمْ يَتْلُو عَلَيْكُمْ آيَاتِنَا وَيُزَكِّيكُمْ وَيُعَلِّمُكُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُعَلِّمُكُمْ مَا لَمْ تَكُونُوا تَعْلَمُونَ "Kao što smo vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslali da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči." /151/ فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti I za hvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti."/152/
Spominjanje Allaha dželle ve ala je u interesu ljudi, kratkotrajnih bića i prolaznika na ovom svijetu, jer je spominjanje Allaha naš lijek i duševni spas. U vezi sa čestim spominjanjem Uzvišenog Allaha treba kazati da je zikr- sjećanje na Allaha, s.v.t.a., bolje od same dove, jer je sjećanje na Allaha zahvaljivanje Uzvišenom Bogu, dok je dova molba da nam Allah, s.v.t.a., dadne trenutnu potrebu.
U vrste i načine zikra i sjećanja Uzvišenog Allaha spada:
· Spominjanje Allahovih lijepih imena (esmaul husna) i svojstava (sifata) kao i zahvaljivanje odnosno zikr (Subhanallah, Elhamdulillah, Allahu ekber).
· stalno opetovanje i podsjećanje na Allahove zapovijedi i zabrane, npr. Allah je zabranio... ili Allah je dozvolio...
· Spominjanje i nabrajanje Allahovih blagodati (ni'meti, zdravlje, nafaka…)
· Sjećanje na Allaha može biti srcem ili jezikom, a može biti i zajedno, što je najbolje.
· Spominjanje Allaha čisti i glanca srce, a kada ono oboli, onda ga sjećanje na Gospodara liječi.
· Sve što više spominjemo Allaha u nama se budi ljubav i nestrpljenje za susretom s Njim.
· Spominjanje Allaha progoni, muči i suzbija šejtana, a izaziva zadovoljstvo Milostivoga. Ono raspršuje tugu, brigu i žalost, a u srce unosi veselje, radost i razdraganost.
· U Hadisu Kudsi se navodi: «Kaže Uzvišeni, ko me se sjeti u sebi, Ja se sjetim njega u sebi, ko me spomene u društvu, Ja njega spomenem u još boljem društvu...»
· Često sjećanje na Allaha najbolja je garancija da će čovjek biti pošteđen licemjerstva, jer se licemjeri rijetko sjećaju Allaha.
Na ovo upozorava i Uzvišeni: »Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا Kada ustaju da namaz obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.« (Sura An-Nisa', 142. ajet).
Allah Uzvišeni podsjeća Svoje robove, vjernike, na blagodati koje im je podario šaljući im Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im kazuje jasne ajete i čisti ih od zla i prljavštine, koji ih izvodi iz idolopoklonstva u monoteizam i poučava ih Knjizi, tj. Kur'anu, i mudrosti, tj. sunnetu, te koji ih uči onome što oni ne znaju. Tako su oni, nakon što su bili u neznanju paganstva i nesuvislosti riječi, blagodareći njegovom poslanstvu, prešli u status dobrih ljudi (evlija), dobivši narav učenih tako da su postali čisti i iskreni, idući uz blagodat Allahovu za Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga Allah Uzvišeni ukazuje vjernicima da priznaju ove blagodati i uzvrate na njih sjećanjem na Allaha sa zahvalnošću.
Allah, s.v.t.a., kaže: فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti; i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti", tj. kao što sam vam Ja ukazao milost šaljući vam Muhammeda i "vi se Mene sjećajte"! Od Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa, a.s., rekao: "Gospodaru moj! Kako ću Ti se zahvaliti?", a njegov Gospodar mu je odgovorio: "Sjećat ćeš Me se i nećeš Me zaboravljati! Kada Me se sjećaš, tada Mi i zahvaljuješ, a kada Me zaboraviš, tada Me i ne vjeruješ." Hasan el-Basri i neki drugi kažu: "Allah se sjeća onoga koji se Njega sjeća, a još više onoga ko Mu zahvaljuje, i kažnjava onoga ko Ga ne vjeruje."
U vezi s riječima: ا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ "...bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" (3:102) neki pripadnici tradicije kažu: "To znači da Mu se pokorava i ne griješi, da se spominje i ne zaboravlja, da Mu se zahvaljuje i ne bude nevjernik." U vezi s riječima: "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti" Hasan el-Basri kaže: "Sjećajte Me se kroz ono što sam vam dao kao strogu dužnost, pa ću se i Ja vas sjećati onim što sam se prema vama Sam obavezao." U jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu kudsiji stoji: /149/ - Uzvišeni Allah kaže: "Ko Me se sjeti kada je sam i Ja se njega sjetim, a ko Me se sjeti na nekom skupu, Ja se njega sjetim još na boljem skupu."
U riječima: "I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!" - Allah Uzvišeni naređuje da Mu se zahvaljuje obećavajući za to veliko dobro, pa kaže:
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِنْ شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِنْ كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ I kada Gospodar vaš objavi: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam, sigurno, još više dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja doista će žestoka biti." (14:7) Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Redža el-Ataridija, koji je rekao: - Došao nam je Imran ibn Husejn noseći na sebi svijetli ogrtač koji na njemu do tada, a ni kasnije, nismo vidjeli, pa je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /150/ 'Kome Allah podari neku blagodat, On voli da na njemu vidi trag te blagodati', odnosno kaže: '..na Svom robu'".
Zato i jeste spominjanje Allaha, dž.š., jedan od najvažnijih lijekova slabog imana, jer je zikr lijek za srca u bolesti, on je bit dobrih djela. Allah nam ga naređuje riječima: ”O vjernici često Allaha spominjite i hvalite.” i: ”…i Allaha mnogo spominjite da biste postigli ono što želite.”141 Sjećanje na Allaha je veće od svega: ”…a veličanje Allaha je najveće…” To je ujedno i oporuka Poslanika, s.a.v.s., onome koji nije u stanju činiti druge ibadete: ”Neka ti jezik uvijek bude vlažan od spominjanja Allaha.” Zikrom se postiže zadovoljstvo Milostivog, odgoni šejtan, otklanjaju tuga i briga, povećava opskrba i otvaraju vrata spoznaje. On je džennetsko sjeme, uzrok ostavljanja ružnog govora, ožalošćenim siromasima, koji nemaju šta da udijele, zamjena za sadaku. Allah ga je učinio zamjenom za sva dobra djela, fizička i materijalna, a njegovo ostavljanje uzrokuje mrtvilo i pustoš u srcu. Zbog toga je onome koji želi izliječiti dušu i slabost imana prijeko potrebno da mnogo spominje Allaha, kao što Uzvišeni kaže: ”A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga…” Allah pojašnjavajući uticaj zikra na srca kaže: ”…a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju.”
Ibn el-Kajjim, govoreći o liječenju srca zikrom, kaže: ”U srcu se nalazi okrutnost koju samo uklanja zikr, pa je na vjerniku da svoje srce liječi spominjanjem Allaha, dž.š.” Neko je Hasanu el-Basriju, Allah mu se smilovao, rekao: “O Ebu Seide, hladno mi je srce. Basri mu reče: “Zagrij ga spominjanjem Allaha.” Kada srce pritisne nemarnost, pritisne ga i okrutnost, pa kada se Allah, dž.š., spomene nestane okrutnosti, kao što drva nestaju u vatri, i ničim boljim od spominjanja Allah Uzvišenog se ne može ona otkloniti. Sjećanje na Allaha je lijek srcu, a nemarnost prema zikru izaziva njegovu bolest. Zapamtimo da je spominjanje Allaha, s.v.t.a., lijek a spominjanje ljudi bolest.
Jer, «Allah je ljude stvorio da Ga spominju i sjećaju Ga se. Dao im je opskrbu da bi Mu zahvalni bili. No, većina ljudi ne misli o Njemu i svoju zahvalu iskazuje nekome mimo Njega. Osjećaji nevjerstva, poricanja i nijekanja blagodati oduzimanja duše, zato se ne čudi ako neki ljudi poreknu neko tvoje dobro djelo, zaniječu tvoje dobročinstvo i zaborave tvoju dobrotu. Naprotiv, samo zbog toga što si im dobro učinio, očekuj da te neprijatelji napadnu, da ti zavide i mrze te. » A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik njegov imućnim učinili.« (Et-Tevba, 74) Ako zaviriš u knjigu ovoga života, naići ćeš u njoj na priču o ocu koji je odgojio svoga sina, hranio ga, oblačio, podučavao, koji je bio budan da bi njegov sin mogao spavati, bio žedan da bi on pio, umarao se da bi se on odmarao. No, kada je sin porastao i ojačao, prema ocu ponašao se kao prema psu olinjalom, ponižavao ga, sramotio i tukao. Zato neka se smire oni čiju su dobrotu mnogi ljudi prezreli i zanemarili i čija je volja klonula. Neka se raduju nagradi koju će im dati onaj Čije riznice ne mogu presahnuti. Ovim jetkim riječima ne želim odvratiti od činjenja dobra, nego te savjetujem da budeš spreman na nijekanje i poricanje dobročinstva koje učiniš. Zato ne padaj u očaj kada vidiš ljude kako to čine.«
Dova
»Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«
Literatura: Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, »Ne tuguj« Aid-El Karni
Ni komentarjev:
Objavite komentar