Nijaz SALKIĆ
U lijepom starom gradu Višegradu. Bilo ih je sijaset lijepih, ponosnih, starih, opjevanih i ponosnih. Bili su to naši, stari, bosanski, bošnjački, drevni, slavni, opjevani, bošnjanski gradovi, čaršije, varošice i sela. Izgradili su ih drevni, vrijedni, valjani, lijepi, junački a dobri Bošnjani. Sve te čaršije, gradovi, varoši i sela su uspravni i stasiti dočekali okupaciju Bosne od silne Austro-Ugarske carevine.
Bukadar bošnjačkih staništa što ih ovdje u Evropi nazvaše gradovima, preživje i prvi svjetski rat. Odrednica BOSANSKI vezana za većinsko stanovništvo BOŠNJAK, prepolovi se. Horde sa istoka zametoše Podrinje i Istočnu Bosnu. Ni oni sa zapada ne bijahoše bolji. Nestade nam ljepota Hercegovine i srednje Bosne. Sa istrebljenjem Bošnjaka uvehnuše naši gradovi zajedno sa arhitekturom i mirisom islama, dahom civilizacije, svjetlom tolerancije i filigranske umjetnosti stare Bosne. Kada je fašizam i nacizam 1992. pušten sa povodca i lanca, kada mu đavolske nemani otvoriše vrata ropotarnice mraka, zla i nazadnjaštva, ostade svega desetak gradova u Bosni i Hercegovini da svjedoči svojim autentičnim imenom, kulturnim znakom, arhitekturom i bosanskim duhom.
Sve ostalo lijepo, zdravo, napredno i civilizirano što preživje i doprije iz srednjovjekovne bosanske kulturne bašte, pregaziše horde i sile divljaka i nemani sa istoka i zapada. Uzgatljaše svojim prljavim nogama cvijetnjake naših zaspalih bosanskih avlija, razvališe bedeme Kulina-bana i Tvrkove gradove, oboriše tarabe i podrobiše isprepletane ašiklijske mušebake bosanskih feslija. Prekodrinska neman ponovo dodade krvave mape i mačeve crnokušaljašima i šubarašima. Osokoli ih da obuku odore fašizma i nacizma i krenu da ubiju Bosnu. Mrka neman i avet zla od 1991. jaše našom ranjenom domajom Bosnom i Hercegovinom. Zlo je uzjahalo đavoljeg ata a niko da ga ustavi i kaže sjaši, dosta je bilo.
Jaše zlo Bosnom a ja se onako za sebe pitam, dokle!
Ni komentarjev:
Objavite komentar