Nijaz SALKIĆ
Niko nije tvrđi od čovjeka. Kad se rodi i zemanile ojača, čovjek postane Baščelik. Kako i ne bi, kad se sve od čovječija leđa obija i od njegovog tvrdog čela sva svijetska muka i teret odbija. Ako je mu je takav kader, čovjek nabere hejbe godina, koje ga jedna za drugom počnu gristi i razjedati. One mu izbrazdaju lice, otežaju noge, saviju leđa i osijede glavu. Od nekadašnjeg Baščelika i delije čovjek postane garib ovisnik svemu i o svakome. U godinama razočarenja, osjećaja ostavljenosti i zanemarenosti, garibli insan pomišlja na najgore. Ima osoba što posežu za nedozvoljenim sredstvima pa u teškoći i gazapu kidišu na svoj život.
Vjernik stalno kuca na vrata Božije milosti. Dahabetile u starosti mumin pojačava ibadet i podupire vjeru u svoga Stvoritelja. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne poželi smrt zbog nesreće koja ga pogodi, jer ako bude dobro činio, to će mu se povećati, a ako bude griješio, moliti će Allahovu milost. Ali neka kaže: 'Gospodaru moj, daj mi da živim dok je život bolji za mene, a usmrti me kad smrt bude za mene bolja od života!'" (Buhari, 5671 i Muslim)
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar