RETORIKA-GOVOR ONIH KOJI MORAJU GOVORITI

Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

 وَمَنْ أَحْسَنُ قَوْلًا مِمَّنْ دَعَا إِلَى اللَّهِ وَعَمِلَ صَالِحًا وَقَالَ إِنَّنِي مِنَ الْمُسْلِمِينَ   

''A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i
koji govori: 'Ja sam doista musliman!''' (Fussilet, 33.)

Hatibi, vaizi, imami, muallimi i muderrisi su osobe čija je misija pored ostalog da komuniciraju sa određenom populacijom slušateljstva. Njihova komunikacija je govor od kojeg mora biti hajra. Brda knjiga su napisana o stilu, o tehnici i načinu retorike na vazovima, hutbama, predavanjima, okruglim stolovima i simpozijima. Danas je medijska prisutnost govornika i daija dostigla svoj maksimum. Svako može govoriti, pisati i nešto poručiti. Za da'vetsku kategoriju ljudi, dakle za one koji su se odlučili za misiju pozivanja na dobro a odvraćanja od zla, važe sva metodička i retorička naučna dostignuća i islamska praksa. U zadnje vrijeme se mnogo piše o hutbama i porukama u njima, o aktuelnosti hutbe, dužini trajanja, 'prevelikom' korištenju ajeta i hadisa u njima, i rasprave o tome da li čitati ili govoriti hutbu i va'z? Dobar imam, hatib, muallim i muderris se mora razlikovati od profesinalnih govornika. Daija se ističe od običnog govornika kvalitetom više. Daiju mora krasiti iskrenost u riječima, primjernost u ponašanju i dosljednost u djelovanju. Postoje svjesne i nesvjesne greške kod  govornika.

Mahana prva- izvještačenost u govoru

“Ja i čestiti iz moga ummeta se ograđujemo od izvještačenih i oholih u govoru”!
« Najmrži od vas su mi brbljivci, u čijem govoru ima oholosti i što krive usta kad govore”! (Ahmed i et-Tirmizij).

Došao je jedan tako uobražen i ohol Poslaniku, s.a.v.s, i šta bi god Poslanik rekao, on je bio tako izvjestačen i ohol da je stalno pokušavao reći nešto što bi nadvisilo Poslanikov govor. Kad je otišao, Poslanik reče ashabima: ”Allah zaista ne voli ovoga i njemu slične, koji ljudima zamotavaju jezicima kao krava kad preživa hranu. Tako će Allah njihove jezike i lica smotati u džehennemsku vatru”! (et-Taberani).

Mahana druga-dvoličnost u govoru

Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Ko bude imao dva lica na dunjaluku, imaće dva vatrena jezika na Sudnjem danu”! (el-Buhari od Ammar b. Jasira).

“Među najgorim Allahovim robovima na Sudnjem danu ćete vidjeti onoga ko je imao dva lica, jednoj grupi ljudi bi govorio jedno, a drugoj drugo”! (Muttefekun alejhi).

Kvalitet govornika je njegova totalna iskrenost

I iskrenost prema ljudima je od izuzetne važnosti. I ta iskrenost se može posmatrati sa više aspekata. Prvo, moramo biti iskreni u predstavljanu sebe drugima. Ne smijemo obmanjivati druge i predstavljati se onakvima kakvi nismo. Umjesto toga, moramo biti iskreni s ljudima što je više moguće. Moramo biti iskreni i kad ljudima dajemo savjete. Trebali bismo biti iskreni u našim savjetima i zaista činiti najviše što možemo da pomognemo ljudima da izbjegnu ono što je loše i da postignu ono što je dobro po njih.

Allah s.v.t.a. nas upozorava riječima:

   يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ  O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?

 كَبُرَ مَقْتًا عِنْدَ اللَّهِ أَنْ تَقُولُوا مَا لَا تَفْعَلُونَ   O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate! (sura Al-Saff, 2. i 3. ajet)

Veliki učenjak i mislilac iz oblasti morala, Al-Muhâsibî, jednom je rekao: "Da bi iskrenost bila potpuna, ona mora biti prisutna u tri stvari. Mora biti prisutna u čovjekovom srcu, mora se nalaziti u namjerama koje stoje iza naših djela i mora se nalaziti u riječima koje čovjek govori."

To je zato što iskrenost prodire u najdublje pore čovjeka kad je čovjekova duša u harmoniji s njegovim vanjskim bićem. Čovjekova djela su iskrena samo onda kad su njegova djela u skladu s njegovim riječima. Neiskrenost u djelima je mnogo gora nego neiskrenost u riječima, jer to onda nije ništa drugo do licemjerno izražavanje iskrenosti. Sjetimo se šta su uradila braća poslanika Jusufa a.s. kad su se vratili ocu noseći krvavu Jusufovu košulju.

Allahov Poslanik s.a.v.s. postao je slavan zbog svoje iskrenosti čak mnogo prije nego je primio objavu i postao Allahov poslanik. Među svojim narodom godinama je bio poznat pod nadimkom El-Emin (Iskreni).

Hasan el Basri je rekao: "Dobročinitelji se prepoznavaju po iskrenosti u govoru.

Nekada i sada

Muhammed (a.s.) je, prema Ibni Mes'udu, rekao:

'Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur'ana a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur'anu i čuvaju njegove propise a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka a mnogo onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego što govore.

 A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur'an a puno onih koji ga čitaju. Tada će se gaziti propisi Kur'ana a vodiće se računa o njegovim slovima. Biće mnogo prosjaka a malo onih koji dijele. Trošiće se mnogo vremena u razgovoru a malo u namazu. Malo će se raditi a mnogo udovoljavati strastima.''(Imam Malik »Muvetta«)

Literatura: Prijevod Kur'ana od Besima Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, El-Muvetta', Imam Malik, Iskrenost, Al-Muhâsibî