Nijaz SALKIĆ
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., u suri El-Bekare / Krava u 154. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ يُقْتَلُ فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتٌ ۚ بَلْ أَحْيَاءٌ وَلَٰكِنْ لَا تَشْعُرُونَ I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (154)
A zatim, danas je petak, 09. juli 2010., ili 27. redžeb, 1431. hidžretske godine. Ovo je dvadeset i osma džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
U nedjelju će se desiti još jedno okupljanje ljudi. Okupiće se ljudi i insani sa svih strana da isprate još jednu grupu prije 15 godina živećih ljudi, a sada šehida. Prate ljudi ljude do njihovih vječnih počivališta i smiraja. U nedjelju će biti suza, uzdaha jecaja, sjećanja, baildisanja i dova. Klanjaće se još jedna zajednička dženaza. Biće na dženazi ljudi i insana. Okupiće se ljudi da isprate ljude koje su prije 15 godina pobili neki nazovi ljudi, džabe i na pravdi Boga. Ti neki živi mrtvaci što tavore i hodaju izmiješani sa ljudima odavno se i ne zovu ljudima. Oni su po rođenju ljudi a sada i sami znaju da su neljudi. Zašto su ti ljudi-neljudi. Zato, jerbo da su ti bivši ljudi koje je njihova majka rodila u liku ljudi, da su te ubice, ti neljudi, kojim slučajem i životinjskom rodu pripadali, oni bi zbog gladi ubili tek nekoliko ljudi, a i tih nekoliko bi ubili onako po životinjskom adetu i zakonu a pri tom nagonskom ubijanju ih ne bi prije smrti vezali, mučili, patili, zlostavljali, silovali i ponižavali. U srebrenici je na zvjerski I neljudski način ubijeno preko 10.000 a u Bosni i Hercegovini preko 200.000ljudi. Za te ljude-neljude i ubice, Uzvišeni Allah u Kur’anu veli: أُولَٰئِكَ كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَل oni su kao stoka, čak i gori.
Dakle, u Srebrenici će se u nedjelju 11. jula 2010. obaviti dženaza i ispraćaj za 772 ubijena čovjeka šehida. Ko su šehidi o kojima svo vrijeme govorimo? U jezičkom smislu riječ šehid znači; onaj koji je prisutan, onaj koji svjedoči; to je žrtva, mučenik, postradali, na pravdi Boga ubijeni, iz svoje kuće i kreveta u noć, na put izvedeni čovjek. Šehid je prije odvođenja pred svojom djecom i ženom osramoćeni i mučeni, negdje u nekoj zabiti, na stijeni, potoku, jami ubijeni čovjek. U prenesenom smislu, šehid je dakle svjedok vjere u Allaha, dž.š., svjedok ovoga prolaznoga, ali i vječnoga – ahiretskoga svijeta. Šehid je svjedok dobrote i samopožrtvovanja za svoju vjeru i za druge ljude, ali se istovremeno i njemu svjedoči da će u Džennet. Prema tome, u simboličnom smislu riječi, šehid je čovjek koji je vlasnik svjedočenja i koji je svjedok svoje smrti, to je šahid svoje pogibije na svom topraku, ili na silu odvođeni sa svoje zemlje. U nedjelju će svi šehidi okupljenom svijetu, ljudima i insanima svjedočiti o svom šehadetu kojeg im je uzvišeni potvrdio u Kur'anu:
وَلَا تَقُولُوا لِمَنْ يُقْتَلُ فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتٌ ۚ بَلْ أَحْيَاءٌ وَلَٰكِنْ لَا تَشْعُرُونَ I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (154)
Zašto se ljudi okupljaju u Srebrenici? Ljudi dolaze u Srebrenicu prije svega vozilima a ima insana što i pješke po nekoliko dana hode samo zato da pokažu sebi, ljudima i neljudima da se u Bosni dogodio genocid. Nejma grada niti sela u Bosni i Hercegovini da šehid nije na pravdi Boga glavu položio i dušu teslim učinio. Genocid je bio u: Brčkom, u Tuzli, u Bijeljini, u Teočaku, u Janji, u Zvorniku, u Kasabi, u Vlasenici, u Bratuncu, u Kotor Varoši, u Ključu, u Sanskom Mostu, u Bosanskoj Dubici, u Bosanskoj Kostajnici, u Bosanskom Novom, u Bosanskoj Krupi, u Bosanskoj Gradiški, u Prijedoru, u Kozarcu, u Višegradu, u Rogatici, u Mostaru, u Trebinju, u Stocu, u Foči.. i mnogo drugdje i haman svagdje, gdje musliman življaše, jer zbilja nejma grada bosanskog da neko nije ubijen bi gajri hakk.
Ko hoće da gleda vidjeće po svim selima gradovima bosanskim šehidska mezarja koja svjedoče o genocidu nad ljudima od strane neljudi. Najveće šehidsko mezarje je dakako Srebrenica koja je pokazala cijelom Svijetu planetarno stradanje Bošnjaka muslimana od neljudi iz komšiluka i okruženja. Veliki bol i rana je stvorena krhkom i ranjenom biću muslimanskom na Balkanu, pri zlikovačkom pokušaju i djelimičnom uspjehu neljudi da genocidom istrijebe miroljubivi muslimanski narod. Veća bol i rana od te rane je negiranje genocida vasionskih razmjera od strane nekih branitelja i odobravatelja zločina i zločinaca kako u Bosni i Hercegovini tako isto i u okruženju. Treba kazati da oni koji odobravaju ili negiraju zločine, a pri tome štite i kriju zločince, da su na neki način i oni pritajeni zločinci jer ko sakrije i štiti zločinca I zloćin, on se potajno sprema da ga ponovi i sam učini.
Klanjaće se u nedjelju dženaza šehidima srebreničkim. Da li ćemo se time odužiti ljudima šehidima. Dakako ne. Neće cvijeće niti Fatiha ispod ili iznad mezara, reda radi proučena pred kamerama i fotoapratima, biti dug odužen šehidima. Šehidi su dali živote jer nisu htjeli otići sa svog topraka i ostaviti svoju porodicu i svoju kuću. Naš je dug da porodicama šehida pomognemo na taj način, da se djeca iškoluju njihova, i ne samo njihova, već i svakog čovjeka koji nema čime svoju djecu nahraniti, prehraniti i iškolovati. Bosna je zadužbina šehida još od Aleta Đerzeleza. Dok svake godine ispraćamo šehide čije smo kosti slučajno otkrili ili po nacrtu iskopali, uviđamo da se danas dista prviše mladih ljudi ubija, drogira, alkoholizira u očajanju što nema perspektive za život u Bosni.
Bosna je izložena agresiji od komšija i perfidnom institucionalnom razaranju iznutra. Svaki musliaman je dužan novčano pomoći da Bosna stane na noge, da bosanski insan sačuva identitet, da zadrži i podigne samopouzdanje i ekonomsku neezavisnost. Ako ne budemo ekonomski pomagali stanje ljudi u Bosni iznevjerićemo zadužbinu srebreničkih i svih bosanskih šehida.
Naš Vjerovjesnik, Muhamed, s.a.v.s., upozorava nas: ‘Nemojte osramotiti vaše umrle sa ružnim djelima, jer se ona predočavaju vašoj rodbini od stanovnika u kaburu.’
Dova
"Gospodaru naš, ne dopusti da nas zavara uspjeh niti poraz baci u očaj. Podsjećaj nas stalno da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu.
Gospodaru naš, nauči nas da je tolerancija najveći stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti.
Gospodaru naš, ako nam uzmeš imetak, ostavi nam nadu. Ako nam ne podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladam poraz, a kada nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere.
Gospodaru naš, kada se ogriješimo o ljude, podari nam snagu izvinjenja, a kada se ljudi o nas ogriješe, podari nam snagu oprosta.
Gospodaru naš, ako mi zaboravim Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas! Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Amin!"
Literatura: Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari
Ni komentarjev:
Objavite komentar