Vaktom dok smo mali bili roditelji su nas 'vodali' od rođaka do rođaka, da se korijeni ne zaborave i zagojate. Pored drugih mjesta odlazili smo i u majčino rodno mjesto Palanku. Normalno je, da smo se voljeli igrati i pričati sa vršnjacima među kojima su bile i tečišne Sajda i Alka, kćerke moje tetke Fadile.
Po dolasku na godišnji saznao sam tužnu vijest da je tečišna Sajda promijenila ovaj svijet. Rekoše da ju je 'pokosio' infarkt. Povodom četeresnice bijasmo pozvani na tevhid pred dušu rahmetli tečišne. Bili smo u Palanci i proučili ono što se u tim prilikama uči. Upoznasmo mnoga nova lica. U tužnim prilikama se danas izgleda jedino i sastaje rodbina.
Eglenisali smo poslije tevhida, raspitivali se za odsutnu rodbinu i usput razmijenili telefenske brojeve. Nek se nađu za nedaj Bože. U veselju se ionako rodbina zaboravlja.
Ni komentarjev:
Objavite komentar