الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.
Allah, dž.š., u 18. suri (En-Nahl/Pčela,)u 97. ajetu kaže: بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ - Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo dati da proživi lijep život, a doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom, nego što su zaslužili.
A zatim, danas je petak, 05. novembar 2010., ili 28. zu-l-ka’de, 1431. hidžretske godine. Ovo je četrdeset četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Nalazimo se na kraju mjeseca zu-l-ka'deta koji je prethodnik mjeseca hadždža i hadžija. Evo pred nama novog Bajrama. Za 10 dana će se naši džemati okititi još jednim blagdanom. Pronosiće se sokacima, mahalama i našim čaršijama istina da vjernici poštuju Uzvišenog, da Ga slave, veličaju i slijede zadnjeg poslanika Muhammeda, mir na njega. Zavihoriće se bajraci na munarama džamija naših, širom dunjaluka. Vjernici će očistiti avlije, pomesti kuće, otresti halije i zamijesiti najslađe halve od koji će se miruh širiti u dva sokaka i tri džemata. A na Bajram zasijaće naše džamije od nura vjerničkih lica, jaga i nove haljinke bajramskih vjernika. Sve je zarad aška muminskog i veselja blagdanskog i bajramskog. Jerbo kada čovjek osvoji vjerničku deredžu on slavi 5 veselja po hadisu Poslanikovom s.a.v.s.: “ Vjernika ima pet Bajrama, i to su: svaki dan koji provede bez grijeha, dan smrti ako preseli sa imanom, dan prelaska preko Sirat ćuprije, dan kada uđe u džennet, i dan susreta i viđenja sa Allahom.”
Veselimo se draga braćo i cijenjene sestre, dolazećim bajramskim danima u društvu sa svojim pravim prijateljima, a to su oni koji nam dobro žele, i koji nas na dobro upućuju.
Halifa Omer, r.a. je rekao: "Može mi biti prijatelj samo onaj ko ima sljedećih pet svojstava, a to su:
1. Da je pravedan,
2. Da svakodnevno čini dobra djela,
3. Da pomaže onima kojima je pomoć potrebna,
4. Da nikoga ne ogovara niti vrijeđa,
5. Kad mu se nešto povjeri, da povjerenje čuva i sačuva. Ko nema ovih pet svojstava, ne može mi biti iskreni prijatelj."
Abasijski halifa el-Me'mun dijeli prijatelje na tri vrste.
Na prvom mjestu su oni koji su nam potrebni kao hrana. To su naši roditelji.
Zatim prijatelji koji su nam potrebni kao lijek. To su oni koji nas uče, koji nas liječe od neznanja.
Na trećem mjestu su prijatelji, koji su kao bolest. Njih se treba dobro čuvati.
Kur'an kaže da su mu'mini braća. A brat bratu samo dobro čini, na dobro ga upućuje i s njim učestvuje i u radosti i u žalosti.
Jedan alim kaže: "Nekoliko decenija sam razmišljao, ko su moji najbolji prijatelji. Mislio sam da su to roditelji, rodbina i imetak. Ali kada sam vidio da imetak ostaje, rodbina i komšije se s mezarja vrate, a čovjek sam u kaburu ostane, onda sam spoznao da su moji najvjerniji prijatelji moja dobra djela. Ona sa mnom u kabur idu i nikada me ne napuštaju."
Allah, dž.š., kaže: مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo dati da proživi lijep život, a doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom, nego što su zaslužili. (En-Nahl, 97.)
Učenje Kur'ana i činjenje dova
Naši muslimani uoči Bajrama i na Bajram uče kur'anske sure i upućuje dove u znak sjećanja na svoje najmilije koji su preselili sa ovog svijeta vjerujući da umrli ima koristi od dova koje se za njega čine, te da su dove koje se uče za umrle poklon od živih. Na taj način Bajram prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive muslimane, već u punom smislu obuhvata i naše dobre prethodnike. “Oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv.’”
Naš Poslanik,s.a. v.s., je podsticao vjernike da klanjaju dženaze i obilaze mezaristane i pri tome razmišljaju o smrti. Zabilježeno je da je hazreti Fatima vrlo često obilazila mezar hazreti Hamze i ostalih šehida sa Bitke na Uhudu. I u našoj zemlji se, slijedeći ovu časnu tradiciju, drugog dana Ramazanskog bajrama obilaze šehidska mezarja i uče dove.
Bajramsko jutro u muslimana
Bajramsko jutro u muslimana je poseban doživljaj. Svi ukućani ustaju rano i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu tradiciju prije odlaska na Kurban bajram namaz se ništa ne jede. Lijepi su naši adeti po kojima su uključeni i ženski članovi porodice koji pomažu muškarcima u kući da se što ljepše i svečanije pripreme za bajram-namaz. Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Biografi Božijeg poslanika zabilježili su predanje od Ibn Omera koji je rekao: “Poslanik, a.s., je za Bajram oblačio najljepšu odjeću.” U Bošnjaka je ušlo u tradiciju da samo muškarci odlaze na bajram-namaz čime se samo djelimično potvrđuje praksa Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je naređivao da i žene izađu na bajram-namaz, pa čak i djevojke i žene u vrijeme menstrulanog ciklusa koje bi stajale iza svijeta donoseći tekbire zajedno sa narodom i učeći dove, nadajući se oprostu grijeha i postizanju bereketa koji nosi sa sobom taj dan. Ranije se u mnogim bosanskim džematima bajram-namaz obavljao na musalli, mjestu određenom za obavljanje namaza na otvorenom. Iz praktičnih razloga danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. Prema Poslanikovoj tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim putem, a vraća drugim da bi što više meleka koji stoje pored puta, tražilo oprosta za klanjače.
Čestitanje bajrama
Kada se prinesu kurbani prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: “Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji su našim dobrim Bošnjanima predali Turci. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: “Tekabbelellahu minna ve minke, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!” Lijepo je da svi ukućani između sebe razmijene bajramske poklone-hedije ili kako mi kažemo bajramluke.
Kako (ne)treba obilježiti bajram?
Konačno, dani Bajrama su dani radosti, veselja i sreće. Lica vjernika treba da sijaju od sreće, zadovoljstva i radosti u danima Bajrama. Dobro bi bilo pomiriti one koji ne govore, da bi veselje u džematu bilo potpunije. Balkanski muslimani su primili islam od braće Turaka koji su nam predali u emanet islam čist i nepatvoren. Naši prethodnici, djedovi i pradjedovi su u dugu vaktu u našu vjeru natrunili običaja i natruha koji nemaju veze sa islamom. Obilježavanje bajramskih blagdana je danas većinom sve drugo do islamsko obilježavanje. Ponegdje se bajram slavi, drugdje obilježava, onamo proslavlja, tamo priređuje, tu dočekuje, onde dernekuje a sve uz šargiju, tehno, folk ili pop muziku. U svoj toj raskalašenosti se najčešće izgubi i prekine duhovna dimenzija intimnog i vjerskog. Na pojedinim bajramskim dernecima prisutan je alkohol, razgolićavanje, pijanstvo a ima slučajeva i ubistava na tim 'bajramskim' bajramovanjima. Mi vjernici svakako očekujemo Allahov blagoslov u svemu što radimo a dogodi se, Allah najbolje zna, da se na nekim bajramskim proslavama bajramlije toliko 'opuste' da poneki izgube stid, trijeznost i razum pa se bajramovanje umjesto hajra pretvori u šerluk, svađu i razdor.
Automatizam, šablon i nijet
Uz Kurban bajram je vrlo dragocjena činjenica, da još uvijek živi, i čini se jakom, tradicija obilaženja rodbine i komšija. Njegova negativna dimenzija je što se ovaj blagdan pretvorio u čisti adet. Zakoljemo ovcu i mislimo sve smo uradili. Svaka stvar koja prijeđe u naviku, ima dobru i lošu stranu. Adet nastaje tako kada neku radnju ponavljaš višekratno da bi ista na koncu prerasla u automatizam. Mahana ili negativna strana adeta, običaja, ustaljenih navika, pak, je to što kada se postigne automatizam, nema više duhovnog napredovanja. Kada se duhovne vježbe pretvore u običaj, one postaju automatizam i u njima se više ne razmišlja. Postoji jedna stvar koja tu rutiniranost može da učini plodonosnijom. To je nijet. Čovjek pri valjanom nijetu u sebi kaže: Ja s ciljem sticanja Božijeg zadovoljstva stupam na ovaj namaz. Neki alimi vele da ovaj nijet mora biti stalno prisutan do kraja namaza. Kada nijet čvrsto u sebi primimo, onda nam se iznutra javljaju podsjećanja: «Gospodar te gleda, On će te nagraditi!» To polučuje odjek i podsjećanje u nama. Poznata je predaja da bi se Poslaniku, a.s, kada bi nastupio ezan za namaz, promijenila boja lica od usredsređenosti i strahopoštovanja pred koga ja sada stajem!? Znano je da je praunuk Božijeg Poslanika, Imam Sedžad, izgovarajući na hadžu: „Odazivam Ti se (lebejke)!“, zapeo nemogavši ništa izgovoriti, kao da ga je snašao srčani udar. Prekinulo mu se disanje.
Upitaše ga od čega mu je toliko pozlilo. On im kaza: „Ja izgovaram lebejke. . . odazivam Ti se Bože, a šta ako mi stigne odgovor – ne prima se tvoje lebejke, šta ću onda sa sobom“. Zato Imam Sedžad moli: „Bože, pomozi mi da ronim suze nad sobom i nad svojom zlom sudbinom.“
Mati koja misli o svom djetetu prvo je zamislila svoje dijete a potom krenula na autobus da ga obiđe ta misao je prouzrokovala da ona ode do djeteta. Razlika između nas i evlija, ljudi koji su se uspeli deredžanskim stepenicama malo više od običnog puka je u tome što oni prvo uspostave razgovor s Gospodarom, a poslije dolazi djelo i aktivnosti. U nas ide prvo aktivnost, a onog drugog uopće nema. Čovjek se uvijek može prisjetiti svojih životnih scena. Nekome prijašnja scena izgleda smiješna pa se nasmije, a neko, pak, oživi neku scenu putem koje oživi neki novi plan. Nijet je, prema tome, taj koji pozitivno koristi adet, a uklanja štetu navike i rutine. Pokušajmo samo pet minuta dnevno da se sa sobom osamimo. Probajte nakon namaza da to činite pet minuta. Dakle, prije namaza sjednemo i meditiramo: Ja sada stupam pred svog Gospodara! – i tako vrtiš svoje misli oko pet minuta i onda stupaš na namaz. Ili da se za onaj kurban koji ćete, ako Bog da, zaklati – prije nego podijelite kurbansko meso prisjetite smisla Božijih riječi: «O poslaniče reci svom ummetu, to meso prije nego što dođe u ruke siromašnog Ja prvo preuzimam!» – onda ćete osjetiti koliku revoluciju u vama pravi taj kurban. Koliko više dijeliš siromašnima osjećat ćeš iznutra veće zadovoljstvo, smirenost i toplinu nutarnju, za razliku od kafira koji iznutra osjećaju samo više leda. Dakle, da bismo postigli bilo šta, potrebno je barem pet minuta duhovne pripreme.
Zašto tekbiri-tešrik, kako i kada ga učiti?
Kao što se obredi hadža, klanje kurbana, podizanje Kabe vežu za Ibrahima i Ismaila, a.s, tako je i sa učenjem tekbira. Kada se pojavio ovan - kurban od Allaha dž.š. kao zamjena za Ismail, a.s., prisutni melek proučio je tekbir: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER. Ibrahim, a.s., potom prouči: LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER. Na kraju Ismail kao dječak donosi tekbir i čini zahvalu Allahu dž.š. riječima: ALLAHU EKBER VE LILLAHIL-HAMD.
Tekbiri se počinju učiti iza sabahskog farza na dan Arefata, uoči Kurban Bajrama, pa do iza ikindijskog farza četvrti dan Bajrama. Dakle, tekbiri se uče pet dana izza farzova dnevnih namaza, kada se preda selam a glase: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER. LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER. ALLAHU EKBER VE LILLAHIL-HAMD. Muhammed, a.s, kaže: ''Ukrašavajte vaše bajrame tekbirima “ALLAHU EKBER”, tehlilom “LA ILAHE ILLALLAH”, tahmidom - zahvalom “ EL-HAMDU LILLAH” i takdisom - uzdizanjem i veličanjem Allaha dž.š.”
Dova
Gospodaru naš i učvrsti one koji hodočaste dva harema. Sačuvaj hadžije od strahota kopnenog puta, kao i one koji putuju morem i one koji putuju letjelicama. Milostivi Gospodaru, onima koji žele obaviti hadždž a nisu to u mogućnosti olakšaj da ga obave, a onima koji su ga obavili olakšaj da ga ponovo obave.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu.
Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Ni komentarjev:
Objavite komentar