Priredio: Nijaz SALKIĆ
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!
Moj Bože, olakšaj, o Plemeniti!
O piscu ove knjige
Ebu Muhammed ibni Ali ibni Ahmed ibni Seid Ibni Hazm, šeriatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže: Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činimo pribježište Uzvišenom priznavajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće! Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolest duša njihovih.
U svemu ovom ja samo Allaha u pomoć prizivam!
BRIGA I KAKO JE ODAGNATI
I ja sam tragao za ciljem koji svi ljudi podjednako smatraju dobrim i tragaju za njim. I našao sam da postoji samo jedan takav cilj, a to je: osloboditi se brige. Kada sam ovaj cilj dobro proučio uvjerio sam se da svi ljudi ne samo da ga podjednako smatraju dobrim i teže za njim nego svi oni, usprkos različitih želja, zahtjeva i ciljeva, ne učine nijedan pokret i ne izgovore nijednu riječ, a da time ne smjeraju odagnati brigu od sebe. I u tome najveći broj njih put pogriješi, dosta njih pogrešku načini, najmanji broj njih do cilja stigne. Svi narodi od dana kada je Allah džellešanuhu stvorio ovaj svijet pa sve dok on ne iščezne i ne zamijeni ga svijet Konačnog obračuna uzimali su odbacivanje brige sebi za pravac i u svim svojim nastojanjima težili su samo tom cilju.
Kada je riječ o svim drugim ciljevima, potrebno je kazati da ljudi različito gledaju na njih, svako sa svoga stanovišta. Ima ljudi koji ne vjeruju i zato ne rade ništa za onaj svijet. Ima ih i loših koji ne žele dobro, sigurnost i istinu. A ima ih koji više vole da ostanu nepoznati negoli da budu slavni, povodeći se za svojim strastima i htijenjima. Ima ih, opet, i takvih koji ne žele imetak i više vole da nemaju nego da imaju, kao što su bili mnogi poslanici, alejhimu-s-selam, i drugi pobožni i mudri ljudi koji su ih slijedili u tome. Ima ljudi koji po svojoj prirodi preziru užitke i omalovažavaju one koji za njima tragaju, slično onima za koje smo rekli da više vole nemati nego imati. A ima i onih koji ne cijene znanje nego neznanje, poput većine običnog svijeta.
Eto, to su ciljevi koji ljudi teže nemajući drugih. Međutim, otkako svijet postoji i sve dok bude trajao nije bilo i neće biti nikoga ko brigu smatra lijepom i ko ne želi da je odagna od sebe. Kada se ovo uzvišeno saznanje ustalilo u mojoj duši i kada mi se otkrila ova divna tajna, kada je Allah džellešanuhu osvijetlio mome umu ovu veliku riznicu, počeo sam tragati za putem koji uistinu vodi ka odbacivanju brige, što jest uzvišeni cilj koji nastoje postići svi ljudi, i neznalica i učenjak, i dobar i loš, pa sam našao da je to jedino okretanje Allahu džellešanuhu kroz rad za onaj svijet. Tako oni koji tragaju za imetkom čine to da bi se spasili od brige koju donosi siromaštvo. Onaj koji traži slavu čini to da bi odbio od sebe brigu da neko drugi bude nad njim. Onaj koji traži užitke čini to da bi odbio od sebe brigu koja nastaje iz nastojanja da im se odupre. Onaj koji traga za znanjem čini to da bi odbio od sebe brigu koji dolazi od neznanja. Onaj koji se veseli slušati o događajima i razgovarati sa drugima čini to da bi od sebe odagnao brigu koju zadaje samoća i nepoznavanje onog što se u svijetu događa. Onaj koji jede, i onaj koji pije, i onaj koji se ženi, i onaj koji se oblači, i onaj koji se igra, i onaj koji imetak sakuplja, i onaj koji jaše, i onaj koji pješice ide, i onaj koji nekog ispraća, čine to samo da bi odbili od sebe brige. Ko dobro razmisli o svemu što smo spomenuli uvjeriće se da su sve to brige koje nastaju i koje nužno imaju situacije koje ih prate, neke od njih su nestale bez traga, neke postojeće će proći, a neke će, opet, ostati usljed nekih nedaća..
Nastavićemo, inšaAllah!
Ni komentarjev:
Objavite komentar