Nijaz SALKIĆ
“Teška li je prijevara da svome bratu pričaš nešto što on vjeruje, a ti, ustvari, lažeš!” (Buhari)
Nije bilo davno kada su samo jedne štampane novine dolazile u selo. Čitao ih je muhtar ili ni on sam nije (znao). Ko je tada nešto znao (is)pričati bio je poznat, popularan i zanimljiv. Danas je novih informacija napretek. Informativne tv i radijske kuće zasipaju pučanstvo svježim, probranim ili ciljanim informacijama putem vijesti i dnevnika. Izlaze i štampani mediji ali njih malo ko čita. Čak i djeca na svojim mobitelima (iš)čitaju najnovije viceve i dopisuju se preko faceboka. Bir vaktile a dahabetile danas su popularne osobe (lafinaši) koji znaju prenijeti najnoviji trač, ispričati 'mastan ' vic i usmjeriti pažnju sa sebe na druge, 'slabe' ljude. Nasuprot popularnom lafinašu stoji insan koji iz straha da ne slaže i zaradi grijeh, ne zna (neće) ispričati 'mastan' vic. Vjernik ne želi u prevelikom pričanju ogovarati ljude, a kao takav postaje usamljenik i dosadan čovjek. Ponekad takvog usamljenika ljudi željni senzacija i trača izbjegavaju pa mu prilijepe mu etiketu 'mutava' čovjeka. Ipak mu'min zna da je ovaj svijet prolazna stanica na kojoj je puno vreve, vike, dreke i smijeha a voz samo što nije krenuo. Sve će ubrzo utihnuti a u vlaku će se uskoro karte morati pokazati.
Treba se čuvati društva u kojem sjede tračare i ogovarači
Poslanik, a,s., je rekao: "Čuvajte se ogovaranja, jer u njemu postoje tri mahane! Onome ko ogovara dova nije primljena, dobro djelo mu se ne prima, loša djela mu se gomilaju."
Neki čovjek je pred jednim iskrenim Allahovim robom spominjao mahane drugog čovjeka, pa mu ovaj reče: "Uvjerio sam se da ti imaš jako mnogo nedostataka i mahana. Jer, puno spominješ tuđe mahane, a onaj ko traga za mahanama drugih, traži ih u onoj mjeri koliko ih kod sebe pronalazi." (Ibrahim Al-Na'mah)
Koliko je samo posljedica zbog lažnih informacija i širenja lažnih vijesti. Mnogi se čak nesvjesno nađu u ulozi prenosioca lažnih vijesti a da toga nisu ni svjesni ali to ni slučajno ne opravdava njihove postupke jer im je Milostivi Stvoritelj dao razum pa oni koji su razumom obdareni svaku vijest ili informaciju prvo dobro provjere a zatim pokušaju pronaći sedamdeset opravdanja pa je tek onda proširiti i to ako je vijest ružna, samo sa nijetom opomene ili upozorenja.
Da li je onda dozvoljena šala?
Šala kao i sve druge insanske djelatnosti mora imati svoje šarte. Poslanik s.a.v.s., se šalio ali je u šali bio umjeren i šaleći se istinu bi govorio. Ashabi su jednom prilikom rekli Vjerovjesniku, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, ti se s nama šališ?!, a on je na to rekao: Ali ja nikada ne govorim drugo izuzev istine!
Problem je što mi u našoj komunikaciji pokušavamo biti dosjetljivi, zanimljivi i šaljivi i što, kroz šalu i zabavu, iznesemo neistinu i, na taj način, pogriješimo. Dakle, šala je dozvoljena ukoliko se niko u njoj ne vrijeđa, ukoliko se ne afirmira laž i ukoliko njenim iznošenjem ne zavodimo ljude od istine ili prakticiranja islamskih propisa.
Mnogi ljudi misle da će što više izmisle ili slažu – ispričati bolju šalu i biti duhovitiji. Otuda se doimaju izuzetno mudrim naši stariji Bošnjaci koji su se šalili, ali ne udaljivši se od istine. Sjećate se njihovih lijepih šala i doskočica, kada djeci koja voze bicikl, kažu: „Eto, okreće ti se točak!“; ili kažu djetetu: „Što si to obuo jednu desnu a jednu lijevu cipelu?!“
Ova vrsta šale može zadovoljiti i našu žeđ za šalom i zabavom, ali i ostati u domenu ljudskog dostojanstva i istine. Budući da meleki bilježe ono što kažemo, pokušajmo se potruditi pa i u šali govoriti isključivo istinu! (Šefik Kurdić)
Šta ako se nađemo u sijelu na kojem bude ogovaranja?
Ako smo prisiljeni i protiv naše volje da čujemo neki trač u društvu u kome smo se našli, ogradimo se od toga što smo čuli i proučimo dovu zaštite i otkupa od grijeha. Subhane kella humme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke. Slavljen neka si Allahu, Tebi hvala. Svjedočim da nema drugog Boga osim Tebe. Ti si onaj Koji oprašta i Onaj Koji pokajanje prima.
Pravi hadžija
Ebu Lejs el-Buhari je izasao da obavi hadždž, a u džepu je imao samo dva srebrenjaka. Ovako se zakleo: "Ako bilo koga ogovorim odlazeći u Mekku ili u povratku kući, radi Allaha ću podijeliti ova dva srebrenjaka u sadaku!" Potom je otišao u Mekku i vratio se svojoj kući, a dva srebrenjaka su ostala u njegovom džepu. Kada su mu to spomenuli, rekao je: "Da počinim blud stotinu puta, draže mi je nego da ogovorim (otračam) jedanput!"
Ebu Hafs el-Kebir je rekao: "Draže mi je da ne postim ramazan, nego da ogovorim nekog čovjeka! A ko ogovori pravog učenjaka, doći će na Sudnji dan kada će na njegovom licu pisati: 'Ovo je onaj koji je izgubio nadu u Allahovu Milost! (Imam El-Gazali)
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar