7. apr. 2011

MIMBERA - U DŽEMATU JE SPAS



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
U ime Allaha Milostivog Samilosnog! Hvaljen neka ja Uzvišeni Allah, koji nas je na pravi put izveo. Mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio. I neka je mir i spas na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedoka i donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.

Allah, dž.š., u  3. suri (Imran / Imranova Porodica) u  101-102. ajetu kaže:
   
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
   وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا   - يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ

O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!
Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!
      
    A zatim, danas je petak, 08. april 2011., ili  05. džumade-l-ula, 1432. hidžretske godine. Ovo je osamnaesta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
     
    Od temeljnih ciljeva vjere islama je zajedništvo. Na to upućuju kura'nski ajeti i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah dž.š. je po svojoj volji stvorio (uredio) svjetove po skupinama (zajednicama, džematima) tako da se svaka zajednica zbližava se sa svojom vrstom. Čovjeku je Allah dž.š.dao da osjeća potrebu za zajednicom i da se identifikuje sa njom. Ljudi se udružuju iz različitih interesa, počev od mjesne zajednice, mjesnog džemata pa do najvećih svjetskih zajedničkih institucija. Neminovnost pripadnosti nekoj skupini je već određeno od strane Allaha dž.š. On je odredio, grupe Džennetlija i Džehennemlija, sretnih i nesretnih, onih koji su upućeni i onih koji su zalutali, itd. Sve te skupine i zajednice bi se mogle nazvati džematom.
    Svako dobrovoljno ili protiv svoje volje pristupa nekim džematima kada se nađe u datim okolnostima. Pripadnost nekom džematu je sigurno od velike važnosti za ovaj a dahabetile za onaj svijet. Udruživanjem određujumo naš status i položaj na oba svijeta, zato je važno znati dobre i loše strane džemata u kojem se nalazimo? Ako slijedimo prohtjevima svoje duše (nefsa)  onda nam ona sugeriše da pristupamo džematima u kojima nalazimo užitke u igri i zabavi. S druge strane ako slušamo svoje srce, onda nas ono vuče džematima u kojima se čini ibadet Allahu dž.š. Od toga koji smo džemat odabrali, dunjalučki ili ahiretski, ovisi naš položaj ovdje i tamo, na dunjaluku i na ahiretu.
     Zato neka nam nije svejedno jesmo li članovi džemata bogobojaznih vjernika ili smo se svjesno odmakli od zajednice pa se udružili u posmatrački džemat. Opet nije isto biti verbalista pa riječima i izgovorima pripadati nekom džematu a ne znati ko je na čelu džemata, ko je u mihrabu džemata, ko je ugrožen, ko je bolestan, ko je u nevolji u džematu. Najslabije je biti pasivni posmatrač i navijati za džemat a ne plaćati članarinu i dobrovoljne priloge za napredak zajednice. Sve ovo opet znači da nema pravog džematlije bez uljučivanja svih svojih intelektualnih, duhovnih i materijalnih potencijala u najvažniji ovosvjetski prioritet, u svoju vjeru. 

Hizmećari u Džematu

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ
      I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati…Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je kazao: ''Slušanje i pokoravanje je obaveza svakog muslimana, u svemu što voli i ne voli, ako u tome nema grijeha, a ako mu naredi da čini grijeh Allahu tada nema slušanja i pokornosti.'' (El-Buhari)
      Pravi vjernici su ovako opisani u 61. ajetu sure El-Mu’minun:
 أُولَٰئِكَ يُسَارِعُونَ فِي الْخَيْرَاتِ وَهُمْ لَهَا سَابِقُونَ  „Oni žure da čine dobra djela (hajrate), i radi njih (radi hajrata) druge pretiču.“ Pa oni koji žele da na kijametskom danu druge preteknu to će postići svojim hajratima, svojim hizmetima. Hizmet je služenje nekome, u ime nečega. Lijepo je kada se čuje da neko hizmeti svojim roditeljima, da hizmeti siročadima, jetimima, da služi vjeri i muslimanima. Ranije se često moglo čuti: „Idemo na hizmet!“ Djevojke i hanume bi čistile džamijske tepihe, prozore, hareme... Momci i odrasli muškarci su kosili travu, urađivali mezarje, odnosili pomoć nevoljnicima...
     Osmanlije su imale jedan poseban običaj uz ramazan. Zvao se ‘diš kirasi’ ili kirija za zube. Sve redom bi pozivali i postavljali bi im iftare. Nakon završetka sofre, pri zlazu, bi svakom davali po dukat-dva. Govorili su da je to kirija za zube koje su iftardžije pokretale na njihovim soframa. Koliko hizmet može ljude uzdići?! I radi njih (radi hajrata, radi hizmeta) druge pretiču. Oni koji prednjače u hajratima, u mnogobrojnim vrstama dobrih djela, kroz stalne hizmete, trebaju znati da im je Allah to olakšao. Neka se nikada ne uzdignu pa sebi pripišu zasluge govoreći: „Ja sam napravio džamiju.“ „Ja sam napravio česmu.“ „Ja sam ga odškolovao.“ itd.
     Naravno, najbolji su džematski hizmećari, koji u ime Allaha ugrađuju u džemat sebe, svoje srce, svoj nefs, svoj kapital i svoje slobodno vrijeme. Jerbo, svako dobro se jedino može učiniti Allahovom dozvolom i Njegovom podrškom. Mi ne bismo mogli hizmetiti i hajrate činiti da nam Allah to nije olakšao. Zato blago takmičarima i hizmećarima na Allahovom putu وَمِنْهُمْ سَابِقٌ بِالْخَيْرَاتِ بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْفَضْلُ الْكَبِيرُ  „I biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će veliku nagradu dobiti: جَنَّاتُ عَدْنٍ يَدْخُلُونَهَا يُحَلَّوْنَ فِيهَا مِنْ أَسَاوِرَ مِن ذَهَبٍ وَلُؤْلُؤًا ۖ وَلِبَاسُهُمْ فِيهَا حَرِيرٌ  edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti.” (Fatir)

Ulema i oni koji su preuzeli emanet džemata

     Živjeti u stabinom džematu znači vjerovati i znati da je Allahova pomoć, zaštita i bereket na sve članove zajednice. Predvodnici džemata su ljudi visokih moralnih osobina i načela. To su čvrste gromade koje prkose vjetrovima i (h)olujama i vode u napredak i vječnost. Rekao je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu: ''Nema islama bez džema'ata, a nema džema'ata bez uprave, a nema uprave bez pokornosti.'' (Sunen Ed-Darimi)  Zato je potrebno da svaki vjernik traži zajedničko uže džematsko koje kad jednom čvrsto uhvati ne smije nikada ispustiti. U džemat vjernik uključuje ne samo sebe već i cijelu svoju porodicu, jer je džemat obaveza i temelj islamskog djelovanja. Članstvo u džematu je prvi uslov za bilo kakav zajednički uspjeh. Zato musliman nastoji da što više namaza klanja  u džematu, jer je namaz u džematu vrijedniji od samostalnog za 25 puta. Džemat je spas svakom muslimanu ma gdje živio i čime se bavio. Džemat je princip bez kojeg muslimanska zajednica nikada nebi uspjela.     
    Potrebno je kazati da kur'anska riječ Ve te’avenû (jedni drugima pomažite) u imperativnoj formi naglašava trajno značenje, što će reći da obaveza činjenja dobra i pomaganja u dobru nikada ne prestaje. Musliman svoju misiju na putu dobra ne završava riječima: Ja sam to i to jednom uradio i dosta od mene! Ovakva logika je suprotna kur’anskom pozivu na neprestano dobro. Umjesto toga, musliman će, u okviru svojih mogućnosti, neprestano biti u funkciji dobra i pomaganja drugima u tome. Zato je obaveza onog učenog iz džemata (u ma kojoj oblasti ili struci) da pomaže drugim ljudima svojim znanjem i da ih poduči; obaveza bogatog je da pomaže svojim novcem ili imetkom; obaveza sposobnog u bilo čemu je da poduči druge ljude toj vještini i tako redom. U jednom takvom društvu do izražaja dolaze sposobnosti (kompetencije) svakog pojedinca koje on zatim prenese na druge. Pripadnik džemata, džematlija ne škrtari, ne manipuliše drugim ljudima, niti ih vara. A svako je obdaren nečim posebnim i u nečemu se posebno ističe. Samo u tom ozračju moguća je zdrava i korisna konkurencija na koju Kur’an aludira znamenitim riječima: „Natječite se u dobrima!(El-Ma’ide, 48)

Kategorije džemata i nosioci džemata
    
   Islamski učenjaci navode pet mišljenja u tumačenju džema'ata (Ova mišljenja je spomenuo Ibnu Hadžer u Fethu Al-Bari:
● To je velika većina muslimana, i pod tim se ne smatra obična masa naroda nego su to učeni ljudi koji slijede i primjenjuju Istinu, te svi oni koji ih slijede primjenjujući šerijatske propise. I oni su džema'at gledajući na veliki broj onih koji se drže islama.
● To su mudžtehidi i imami islamskog ummeta. I oni su džema'at gledajući da su oni ti koji su poznavali Istinu i druge su pozivali tome.
● To su drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su primjenili sunnet Poslanika i nama ga vjerno prenijeli. I oni su džema'at gledajući na bereket tog vremenskog perioda i primjeni propisa na način kako ih je objasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
● To su sljedbenici islamskog ummeta. I oni su džema'at gledajući da slijede Istinu naspram nevjernika koji su suprotni toj Istini.
● To su oni koji su se ujedinili oko jednog vladara.

Iskušenja džematlija od razdora u džematu
      
     Džema'at u značenju držanja Istine je zagarantovan i prisutan sve do Sudnjeg Dana, našto upućuju mnogi dokazi. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Neprestano će biti skupina u mom ummetu koja će se držati istine sve dok im ne dođe Sudnji Dan a oni su na tome očevidni među narodom. Neće ih spriječiti od toga spletke spletkaroša niti suprostavljanje protivnika.''(Sahih El-Buhari i Sahih Muslim) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Neće Allah okupiti moj ummet na zabludi. I Allahova ruka je nad džema'atom. A ko se izdvoji izdvojio se u vatru!'' (Džami'a Et-Tirmizi). Ako je jedno od značenja džema'ata, držanje istine i da neće takvih džemata nestati, tada je obaveza muslimana da se drže takvog džema'ata u svakom stanju i u svakom mjestu. وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا  "Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!" Ima mišljenja da "za Allahovo uže" znači za obavezu uzetu od Allaha, kao što navodi slijedeći ajet: ضُرِبَتْ عَلَيْهِمُ الذِّلَّةُ أَيْنَ مَا ثُقِفُوا إِلَّا بِحَبْلٍ مِّنَ اللَّهِ وَحَبْلٍ مِّنَ النَّاسِ   "Biće poniženi ma gdje se našli ako se ne stave pod Allahovu zaštitu i zaštitu muslimana." U zakone Allaha Uzvišenog spada to da ko živi s nečim - s tim i umre, a ko umre s nečim - s tim će biti i oživljen. "i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko želi izbjeći Vatru i ući u Džennet, neka ga zatekne smrt dok vjeruje u Allaha i Sudnji dan i daje ljudima ono što voli da se njemu da!"
  
Dova
          O, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik naš i na ovom i na onom svijetu; daj da umremo kao muslimani i pridruži nas onima koji su dobri! Gospodaru naš, učini da mi i potomci naši obavljamo namaz!
          Milostivi Gospodaru, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
           Milostivi, ne dopusti da nam ovaj svijet bude naša najveća briga i domet našeg znanja! Gospodaru, učini nas Sebi dragim robovima i omili nas Tvojim melekima i poslanicima i svim Tvojim stvorenjima. Amin!
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Dnevni virdovi. Razumijevanje pojma džema'at,mr. Nihad Ljakić, Služenje islamu, časopis Semerkand, Na vrelu mudrosti, šejh Salih Arnautović.

Nijaz SALKIĆ


Ni komentarjev:

Objavite komentar