NA(ČELO)

 Nijaz SALKIĆ

Načelo je tvrdoća čovjekova. To je uspravnost, odlučnost, hrabrost da se čovjek ne povija i ne saginje bez velike potrebe. Čovjek od načela je svijetla i vedra čela.  Njegova odlučnost se na licu vidi i ogleda. Jerbo, čelo je pokazatelj vedrine duha i svjetla, mraka ili nazadka. Ko je od osoba načela može serbez biti na čelu sobe, dakle u pročelju, može bez bojazni biti seoski prvak-muhtar ili predsjednik općine-načelnik. Nije šala biti čovjek načela. Čelnici su visokih standarda i čela. istina čelnici od truda, učenja, brige i potrage za znanjem mogu oćelaviti. Ćelavljenje nije uslov dostizanja mudrosti a još manje za prvakluk i čelništvo. Među ćelama ima čelnika i ljudi od razuma baš kao što i kosatih ima na pročelju i začelju.

Helem načelo krasi ljude od ideje, poleta, poštenja, truda i visokih dometa. Ponekad čovjek od načela dogura do načelnika a ponekad načelo čovjeka baci na začelje. Ipak je dobro u vremenu bezvoljnosti, uravnilovke, unaprijed skrojenih aršina, nezamjenjivosti, netalasanja, općeg straha za posao, imati svoje načelo i uspravan (ispravan) stav. Možda svi stameni i načelni neće doživjeti i dočekati da postanu čelnici i načelnici ali će makar mirno (za)spati.

A leći i zaspati u svojoj mehkoj ili tvrdoj postelji u desetoj minuti svake svoje životne noći, snom pravednika je nešto veliko. To je možda veće od titule čelnika i načelnika uz svo moje poštovanje do te titule, zvanja i ljudi koji koji ta zvanja obnašaju i nose.

Upamet!