RAMAZANSKI TESPIH U 33 BOBKA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 6. Bobak: Vjerovati u Allahov kader

Šesti temelj imana ili šesto načelo islamskog vjerovanja jeste ve bi-l-kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi teala - potpuno slobodno, svjesno i namjerno vjerovati da sve što se događa i zbiva biva Allahovom voljom i određenjem.

Za dokaz uzimaju i hadis kudsi: ''Ko nema strpljenje pri Mojoj kušnji i ko nije zadovoljan Mojim odredjenjem, neka sebi traži drugog gospodara".

U okviru vjerovanja čovjek u ime Allaha mora svjesno i strpljivo podnositi sve udarce, izazove i iskušenja sudbine. U protivnom, Allah u hadisi-kudsiji upozorava:
"Allah je Svojom voljom odredio sva zbivanja pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju."

Riječ "kader" je glagolska imenica od riječi kadertu šej'en što znači poznavati stvarnu vrijednost nečega. To znači da se ništa ne dogodi a da to Allah već nije znao, odredio i htio. Vjerovanje u kader sadrži u sebi četiri stepena:

1. Vjerovanje u Allahovo vječno (praiskonsko) znanje o svakoj stvari prije njenog stvaranja (a od toga je Njegovo znanje o ljudskim djelima prije nego što ih ljudi urade).

2. Vjerovanje da je Allah, dž.š., sve to zapisao u Levhi-mahfuzu ("Čuvanoj ploči" - na kojoj su ispisane sve Božije odredbe).

3. Vjerovanje u Allahovu volju koja obuhvata sve što se dogodi (svaki događaj) i Njegovu potpunu vlast nad time.

4. Vjerovanje u Allahovo stvaranje svih stvorenja, i da je On Jedini Stvoritelj, a sve osim Njega je stvoreno.

Odredbe ili određenja se dijele na:

1.Sveopća odredba koja se odnosi na sva stvorenja i ona je zapisana u Levhi-mahfuzu. Allah, dž.š., je zapisao u njoj odredbe o svemu do Sudnjeg dana. Kao što stoji u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud u Sunnenu od Ubadeta ibn Samita, r.a., koji je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da kaže: "Prvo što je Allah stvorio jeste pero. Rekao mu je piši. A šta ću pisati upitalo je? Allah, dž.š., mu reče: Piši odredbe svega postojećeg do Sudnjeg dana." I ova odredba obuhvata sva stvorenja.

2. Odredba koja se odnosi na detalje sveopće odredbe, koja se sastoji od nekoliko vrsta odredbi:

a) Životna odredba ili odredba života, kao što je zabilježeno u hadisu od Ibn Mes'uda o slučaju zametka u majčinoj utrobi kojem se zapisuje dužina života, opskrba, i da li će biti sretan ili nesretan.

b) Godišnja odredba - To je ono što se odredi u noći Lejletu-l-kadr od opštih događaja. Kaže Uzvišeni:

إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةٍ مُّبَارَكَةٍ ۚ إِنَّا كُنَّا مُنذِرِينَ   "Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo - فِيهَا يُفْرَقُ كُلُّ أَمْرٍ حَكِيمٍ  u kojoj se svaki mudri posao riješi." (Ed-Duhan, 3-4)

c) Dnevne odredbe - To je ono što je određeno od događaja u toku dana kao što je život, smrt, uzvisivanje, ponižavanje i dr. Kao što kaže Uzvišeni:

يَسْأَلُهُ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ كُلَّ يَوْمٍ هُوَ فِي شَأْنٍ   "Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim". (Er-Rahman, 29)

Musliman mora da vjeruje u odredbu (opću i pojedinačnu) i onaj ko zaniječe nešto od toga, nije vjernik u kader, a onaj ko ne vjeruje u kader, zanijekao je jedan od temelja vjerovanja, kao što su to učinili zabludjeli sljedbenici sekti kaderija, mu'tezila i džehmija.

Neko bi mogao postaviti pitanje, da li je onda ispravno da čovjek svoje suprotstavljanje Šerijatu (svoje griješenje) opravdava odredbom (kaderom). Naravno, ovakvo pravdanje nije ispravno ni na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, niti na osnovu razuma. Allah, dž.š., je objavio da će mnogobošci govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjeno učinili." El-En'am, 148)

Allah, dž.š., odbacuje njihove dokaze i kaže:

كَذَٰلِكَ كَذَّبَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ حَتَّىٰ ذَاقُوا بَأْسَنَا   "Tako isto su i oni prije njih poricali, sve dok nisu kaznu našu iskusili." (El-En'am, 148)

رُّسُلًا مُّبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا   "Poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (En-Nisa, 165)

Nema sumnje da je priznavanje odredbe (kada) i predodređenja (kader) i obaveznost vjerovanja u njih, jedan od temelja vjerovanja kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman je da vjeruješ u Allaha, i Njegove meleke, i Njegove Knjige, i Njegove poslanike, i Sudnji dan, i da vjeruješ u odredbu dobra i zla. 

"Djela, riječi, pokornost, griješenje su od čovjeka u smislu da su neodvojiva od čovjeka i da su proizvod njegove volje i moći. Čovjek je opisan njima (djelima) i on ih čini i njihov propis se vraća na čovjeka. A ona su od Allaha u smislu da ih je Allah stvorio neodvojive od čovjeka, i učinio da ih čovjek radi i stiče, kao što je stvorio posljedice sa njihovim uzrocima. I ta djela su od Allaha kao Njegova stvorenja, a od čovjeka kao svojstvo koje je neodvojivo od njega, kao kada bismo rekli: "Ovi plodovi su od stabla ili ovi usjevi su od zemlje (iz zemlje) u smislu da su nastali i nikli iz zemlje. A od Allaha, dž.š., su u smislu da ih On stvara i u ovome nema nikakve protivrječnosti.”  

Ono što potvrđuje ovo učenje jeste i to da je Allah podario čovjeku razum, moć i izbor, i čovjek neće polagati račun za ono što uradi, osim kada postoje ove sposobnosti. Zbog toga se djela ludaka, senilnog čovjeka i onoga koji je primoran da nešto uradi, ne uzimaju u obzir i oni se ne kažnjavaju zbog svojih postupaka. Ovo sve potvrđuje da čovjek nije primoran na djelo, a takođe da nije apsolutno samostalan i neovisan u tome. Ono što je posebno važno spomenuti kada je riječ o kaderu, jeste da kader (odredba) ne negira uzroke ni sudbinske (kaderijjetun) niti šerijatske (šerijjetun). Naprotiv, i uzroci ulaze u Allahovu odredbu i Allah, dž.š., je vezao posljedice za njihove uzroke i to je ono što zahtijeva Allahova mudrost koja je jedno od uzvišenih svojstava Allaha, dž.š., koje On potvrđuje Sebi na mnogim mjestima u Kur'anu. Od sudbinskih uzroka spomenut ćemo neke:

Kaže Uzvišeni: اللَّهُ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ فَتُثِيرُ سَحَابًا فَيَبْسُطُهُ فِي السَّمَاءِ كَيْفَ يَشَاءُ وَيَجْعَلُهُ كِسَفًا فَتَرَى الْوَدْقَ يَخْرُجُ مِنْ خِلَالِهِ ۖ فَإِذَا أَصَابَ بِهِ مَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ إِذَا هُمْ يَسْتَبْشِرُونَ "Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje, na koje želi, prolije, oni se odjednom radošću ispune, وَإِن كَانُوا مِن قَبْلِ أَن يُنَزَّلَ عَلَيْهِم مِّن قَبْلِهِ لَمُبْلِسِينَ  iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih. فَانظُرْ إِلَىٰ آثَارِ رَحْمَتِ اللَّهِ كَيْفَ يُحْيِي الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا ۚ إِنَّ ذَٰلِكَ لَمُحْيِي الْمَوْتَىٰ ۖ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ  Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može." (Er-Rum, 48-50)

Od šerijatskih uzroka su riječi Uzvišenog: قَدْ جَاءَكُم مِّنَ اللَّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُّبِينٌ  "A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna يَهْدِي بِهِ اللَّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلَامِ وَيُخْرِجُهُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِهِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ  kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje." (El-Maide, 15-16)

Sva djela kojima je Allah, dž.š., odredio nagradu ili kaznu su od šerijatskih uzroka, s obzirom da je to ono što se traži od čovjeka (da izvrši ili ostavi), a od sudbinskih uzroka su s obzirom da se dešavaju u skladu Allahove odredbe i određenja.

Vjerovanje u Allahovo određenje znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i radu. Ono što Allah hoće, to biva, događa se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti.

Iako je sve određeno, Allah dž.š. je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bićemo nagrađeni, a ako se odlučimo za zlo, bićemo kažnjeni. Prema tome, griješnik se ne može pravdati Božijom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročnilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo.

Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i sl.); trebamo znati da je to Allah dž.š. htio i odredio pa moramo biti strpljivi dok se ne izmijeni Njegova odredba. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dž.š. da nas spasi i otkloni nevolje.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Vjeronauka za I. razred srednjih škola TuzlaKratka uputa u islam, Idris Resic i Sulejman Masovic, Po djelima: El-Iršad ila sahihul-itikad, od Saliha Fevzana i Takribu tedmurije od Muhammeda Usejmina