ODMORI I RAMAZAN

 Nijaz SALKIĆ

Dok polahko odmiče ovaj ramazan, jedni se odmiču a drugi primiču vjeri. Ako ćemo pravo govoriti, ljudi više traže izgovore za svoje postupke nego vjerske odgovore. Da se upućuje, poziva, savjetuje, govori i ovog ramazana o ljepotama vjere, propisima posta i koristima posta, govori se brate, ne treba griješiti duše. Ipak oni što neće ni ovog mjeseca osjetiti slast teravija, miris iftara i čar sehura, sve odgovore već znaju. Dileme oni više nemaju. – 'Ne mere se brate stići na posao i na kasnu teraviju!' – 'Nije dan posta nikad bio duži i naporniji, mogao bi se ramazan premjestiti u zimu!'

Poštapalica je bilo od pamtvijeka i biće ih do kraja svijeta. Vjernik saim dok posti ima puno vremena za razmišljanje, posmatranje, sortiranje i analizu informacija. Bude insanu ponekad žao truda koji ulaže na putu pozivanja, ako vjeri pristupa emocionalno, jednostavno i onako ljudski. Ma vjernik zasigurno zna da trud džabe nije, da vrijeme nije uzalud potrošeno na putu buđenja, pozivanja i opominjanja. Ipak, zaboli insana pasivnost i nezainteresovanost naša, jer čovjek nije suho drvo.

Helem, pitu ne jede ko ima u ostavi dovoljno brašna u frižideru mesa ili sira, pitu jede ko je naučio odmale(h)na. Zato se može desiti da čuđenje i razočarenje čovjeka uhvati zbog ležernosti našeg naroda i one poznate uzrečice: « Baš me briga post, neka klanja teraviju ko je brepuslan (besposlen) neka dočekuje ramazan i posti ko ne radi, ko će za me i moju djecu raditi i kruha zaraditi!« Ku'ćete ramazan kad' su godišnji odmori?«

Upamet!