Priredio: Nijaz SALKIĆ
ANTUN HANGI - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA
OBIČAJI V - SVATOVI, KINANJE I NIĆAH
U svatovima, koji su došli po djevojku, prva je i najvažnija osoba, jenga, jengija ili jengibula. To je žena koja će kroz cijelo vrijeme svatova biti uz mladu, te je upućivati, što će raditi i kako će se u svatovima vladati.
Kada jenga u harem unine, djevojka je lijepo dočeka i u ruku poljubi, a zatim je podvori šerbetom i crnom katom. Kada je jenga kafu popila, preda djevojci robu što ju je momak za nju pokrojio. Djevojka poljubi i opet jengu u ruku i ide u drugu sobu da obuče haljine što joj ih je momak na dar poslao. Dok se djevojka oblači, sjede žene i djevojke u haremu, piju šerbe i kahvu, pa se o koječem 'razgovaraju. Kada se je djevojka obukla, uniđe opet u sobu u kojoj su ženski svatovi, a kad je žene i djevojke onako odjevenu ugledaju, ustanu sa mindera ili sećija, pa kao da se čude njezinoj ljepoti, glasno dovikuju: »Mašallah! Mašallah!«, ako mlada i nije osobito lijepa. Djevojka poljubi sada u ruku najprije očevu, a onda materinu ebejku, ako je živa, a onda svoju majku i jengiju, a iza njih sve ostale žene redom kako sjede. Kada je mlada koju ženu u ruku poljubila, svaka će joj reći: »Zdrava i živa, sretna i berećetli bila.«
Kada su žene kahvu popile, stanu iskati mladu govoreći: »Dajte nam ono naše«. Ona žena što je svate dočekala i što ih je kafom podvorila veli im:
»Sjed'te, sjed'te, ta istom ste došli, nijeste se još ni odmorili, a već ste se nas osandisali«.
Iza toga iznese ona drugu kafu, ali čim su svatovi drugu kafu ispili, stanu i opet tražiti mladu. I koliko god puta oni mladu zatraže, ona im žena donese kafu i nuka ih da sjede. Kada napokon vidi da se dulje otezati ne može, iznese šerbe.
Šerbe dijele uvijek one djevojke koje su s mladom djevovale. Kada su žene kafu i šerbe ispile, dižu se svi svatovi i kreću s mladom momkovoj kući. Ako su svatovi iz daleka, oni kod mladinih roditelja ručaju i večeraju, a nekada i konače, a tek ujutro kreću na put: Tuj su oni svate dočekali, I svatovim' večerati dali, Poklali im pet stotin' volova, Skuhali im pet stotin kruhova Od pribile jarice pšenice.
Jedva se je zora pomolila, a mujezini sabah zaučili, dižu se čauši i dovikuju svatovima:
»Hazurola kita i svatovi! Kasno nam je, a daleko nam je. Kratki danci, a dugi konaci, Daleko su dvori Mustaj-bega.«
Prije nego će svatovi na put krenuti, ulazi u harem, u sobu u kojoj je mlada i ostale djevojke, djevojčin djever i nosi joj prsten, svileni pojas i duvak, ili kako ga neki zovu alduvak. Za djeverom ide kakav dječačić, a može biti i djevojčica, i nosi u jednoj ruci tri čevrme, a u drugoj času punu bistre vode. Djever je uvijek momkov brat: bio oženjen ili ne. Kada je djever u sobu unišao, sve se žene posakriju jedna drugoj iza leđa, samo se ne sakrije mlada i njezine pratilice. One privedu mladu djeveru, pa mu vele: »Evo ti amanet predajemo!« Mlada poljubi djevera u ruku, a on nadari novcem njezine druge i pratilice. Djevojke se zatim odmaknu, a djever opaše mladu onim pojasom i pokrije duvakom preko glave. Iza toga izvadi iz džepa prsten i baci ga u ćasu u kojoj je voda. Zatim pokrije ćasu čevrmom i reče mladoj da izvadi prsten iz vode i da ga njemu preda. Mlada izvadi prsten i dade ga djeveru, a on joj ga natakne najprije na veliki prst, pa ga skine, zatim na kažiprst i opet ga skine i tako redom na sve prste desne nike, dok ga napokon na srednjem prstu ne ostavi. Iza toga stane za mladu, primi je rukama za ramena, okrene je prema suncu i pospe šećerom izmiješanim sa srebrenim novcem. Zatim uzme one tri čevrme i ode među muške svatove.
Djever okreće djevojku prema suncu zato jer je to običaj, ostao od pejgambera Muhameda dok je na zemlji živio. Isto je tako svečev sunnet i knanje ili krnanje, brijanje glave i rezanje nokata na rukama i nogama. Ko toga ne čini, ne griješi proti samoj vjeri, ali toga će svetac Muhamed na strašnomu sudu (rezil) učiniti, to jest on će ga pred Bogom pokarati što nije poštivao običaje koji su iza njega ostali.
Mlada vrlo poštuje svoga djevera, te ga najvećim poštovanjem susreće i nagovara, što nam najbolje potvrnuje narodna pjesma: »Oj divere, moj zlatni prstene! Sramota je u te i gledati, Akamoli s tobom govoriti.«
Čim je djever iz sobe izašao, stanu mladu zavijati. Zavija je uvijek koja žena iz njezina roda. Taj posao obavi ona brzo, i kad je mladu zavila krenu svi na put.
Ako Allah da, nastavićemo!
Ni komentarjev:
Objavite komentar