4. jan. 2012

ČEMU ČUĐENJE



Nijaz SALKIĆ
 

Dođe dan kad bi se porugao i nasmijao prvoj osobi na koju naiđem. Par trenutaka kasnije u predsoblju oblačeći kaput iz navike zavirim u ogledalo pa se od huje smrknem sam na sebe. Ti bi se rugao jadniče. Ko ima smješniji i gori od tebe.

Na sijelima mi se otvori govornički apetit. U svojoj uvodnoj i raspravnoj egleni bih se sažalio na pola komšijskih porodica u kojima roditelji ne znaju odgajati svoju djecu. Srećom se u zadnji trenutak suzdržim i razmislim o svojoj. Šuti jadniče promrmljam za sebe, odgoji svoje pa nećeš imati vremena glavu podići da bi raspravljao o drugima.

Gledajući svakodnevno televizijske vijesti oguglah na ubistva, samoubistva, rušenja, katastrofe i neimaštinju. Zanimljivo je da me ništa, ama baš ništa ne može uzdrmati, rasplakati, iznenaditi i začuditi. Sve je to za mene već viđeno a nedaj Bože da se (i)kome desi. Božije davanje. Svijest mi otupila a osjećaji zadebljali.

Jadan li je čovjek. Jede k'o pile, živi k'o pile, razmišlja k'o pile, savjestan je k'o pile, pa, ako ga prije ne dokončaju, um(i)re k'o pile.


Upamet!


Ni komentarjev:

Objavite komentar