Nijaz SALKIĆ
Bio jedan plah čovjek. Dok je mladovao bio azgin pa mu sva vrata bila otvorena. Nejma đe nije bio i šta sve probao nije. On belni ćesera ni u čemu imao nije. Njegovo zlatno pravilo koje je zakovo' iznad ulaznih vrata bilo je: 'Dok si, nek si, nemoj se patiti, uzmi sve što ti život pruža.' To su bile njegove životne istine.
Helem, život je tekao a on stario. Pošto mu se Uzvišeni smilovao bilo mu je omogućeno da je na vakat neke životne stvari shvatio. Polahko se udaljio od kahvana i dertli jarana. U čaršiji će ga nakon godinu dana sresti jedan od prijašnjih meraklija. "Đe si ti bolan čovječe?" reći će ovaj. "Prođe jedan 1. maj, prođe Nova godina, prođe sijaset teferiča a ti sa nama nisi niti sjedio niti meračio". "Batali," reče mu nekadašnji jaran. "Počeo sam klanjati a znaš da alkohol i džamija ne idu zajedno."
"E, jesi se pokvario," reći će ovaj uvrijeđeno svom bivšem jaranu a povratniku u vjeru.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar