30. jan. 2012

LIJEPO JE IMATI SVOJU AVLIJU


Nijaz  SALKIĆ

Sjećanja sve više naviru kako godine taru i odmiču. Na proplancima zelene planine Majevice u čarobnoj oazi Vražićkog šehera živjelo je pleme Salkića. Odakle su, kako i kada su došli i jesu li uopće odakle stigli u ovaj džennetski kutak, niko posigurno ne zna kazati. 


Uglavnom Salkića ima polijepo u našoj čaršiji. Što se tiče loze Salkića od dobrog Ibre, njih je bilo sedmoro. Prvo ću pobrojati žensku čeljad: Tri kćeri se udaše u svoje Vražiće. Duda i Cura u pleme Arnautovića a Hata u pleme Sarajlića.  Hankica nađe sreću u Šatorovićima u plemenu Iljazovića. Tri su bila sina i to Suljo, Salko i Bego. 


 Sva trojica su živjeli u blizini vražićke džamije. Evo priče o svom djetinjstvu i životu u to vrijeme, kazuje nama Hasija, kćerka Sulje i Emine (Velinke) Salkić. 

 Uživajte!

Ni komentarjev:

Objavite komentar